Dželsa salana Njemačka

Kratki sadržaj

Hazreti Halifatul Mesih je svoju današnju hutbu održao u Njemačkoj. Đelsa salana Njemačke je počela s hutbom. Huzur je izrazio nadu da će prisustvo na đelsi biti dobro jer je Obećani Mesija a.s. stalno skretao pažnju na blagoslove dolaska na đelsu. Prema tome, ako neko mora iskusiti neku neudobnost, treba nastojati koliko god može da dođe na đelsu. Ahmadi muslimani koji žive na Zapadu sretni su što mogu održavati đelsu i druge skupove. Oni trebaju biti zahvalni zbog ove prilike i u zahvalnosti se trebaju u cjelosti okoristiti od đelsa programa. Ahmadi muslimani u Pakistanu se suočavaju sa zabranama u ovom pogledu i pate, i žude da budu u stanju da održavaju đelsu i budu primaoci njenih obećanih blagoslova. Neki posjetioci na Njemačkoj đelsu koji su došli su iz Pakistana sreli su se sa Huzurom i jecali su s dubokim osjećajima nad bespomoćnošću s kojom se suočavaju u Pakistanu. Huzur je ponovio svoj savjet da se Ahmadi Pakistana trebaju okrenuti Bogu s većom revnošću s ciljem da vide promjenu.

Obećani Mesija a.s. je rekao da je cilj đelsa salane da se sa strpljenjem postigne vjera i da samo tražimo vjeru od đelse.

Huzur je skrenuo pažnju onih koji obavljaju dužnosti na đelsi da svoje dužnosti obavljaju sa strpljenjem i ustrajnošću i da traže Božije zadovoljstvo. I Huzur je skrenuo pažnju prisutnih na činjenicu da dolazak na đelsu samo treba biti da naučimo o vjeri i da radimo na duhovnom napretku.

Obećani Mesija a.s. je rekao da stalno savjetuje da očistimo svoje oči i učinimo da budu duhovno svijetle kao što su fizički svijetle. On je također rekao da spas postižu oni koji nemaju iluzija o ovom svijetu i slobodni su od svjetovnih osjećaja. On je rekao ukoliko srce ne pada na sedždu s poniznošću, fizičko padanje na sedždu je besmisleno.

Obećani Mesija je rekao da je kijam (stajanje u namazu) srca da budemo čvrsti na Božijim naredbama a ruku srca (saginjanje s rukama na koljenima) je da se okrenemo Bogu i da je sedžda srca (padanje licem na tle) da napustimo svoje ‘ja’ radi Boga. Moleći se, on je također molio da Allah čisti srca ljudi njegovog Džemata i da iskazivanjem Svoje milosti i samilosti okrene njihova srca prema Sebi.

Kad nas boli naše fizičko oko mi idemo da vidimo doktora i mučimo se i nastojimo da ono ozdravi i bude bolje i poduzimamo mjere opreza u ovom pogledu. Da li činimo slične napore za svoje duhovno oko? Možda obraćamo pažnju na izlaganja u tri dana đelse ali kad đelsa prođe mi se vraćamo natrag u široki svijet i vraćamo se staroj formi. Tri dana đelse su lijek za duhove bolesti očiju a ostalo vrijeme je vrijeme za brigu poslije toga.

Duhovna hrana đelse nam pomaže da ispunimo dužnosti prema Bogu i dužnosti prema ljudima i odsustvo ovoga izaziva nemir. Na primjer kad mlade žene poslije udaje dođu iz Pakistana i drugih mjesta u zapadne zemlje, one osjećaju nostalgiju i njihovi roditelji se također brinu za njih. Njihovi muževi i muževa porodica su nepravedni prema njima i povrh toga žena se mora suočavati sa  ispitivanjem od strane društva. Ljudi koji nisu pravedni u takvim stvarima zbog svog ličnog ega itd. trebaju se bojati Boga. Ponekad se ljudi koji obavljaju dužnost ne boje Boga i budu upleteni u ovoj nepravednosti.

Mi trebamo razmisliti o srčanim riječima Obećanog Mesije a.s. Možemo li iskreno reći da izbjegavamo sve oblike zla? Možemo li reći, uzimajući Boga za svjedoka, da izbjegavamo sve nepoštene stvari i da nikome na nanosimo boli? Da li ispunjavamo dužnosti prema Bogu i prema ljudima? Jesu li naša srca očišćena ili nastojimo li da ih očistimo?Ako ne, onda je to povod za brigu. Da li se saginjemo u poniznosti koju će Bog primiti? Časni Kur’an je jasno rekao u pogledu onih koji klanjaju radi pokazivanja: ‘Zato teško onima koji klanjaju.’ (107:5) Da Allah dadne da niko od nas nikada ne navuče Božije nazdovoljstvo!

Mi trebamo stajati na kijamu (stojećem položaju), na ruku (sagetom položaju) i na sedždi (padati licem na tle) na način koji se Bogu dopada i da postavimo uzore zbog kojih je Obećani Mesija došao. Kijam (stajanje) srca, je da budemo čvrsti na Božijim naredbama koje su date u Časnom Kur’anu i da ih se čvrsto držimo tako da ne padnemo. Ruku (saginjanje) srca je  da se okrećemo Bogu u svakoj stvari i da se ne oslanjamo na svjetovne stvari i sedžda srca je da sve žrtvujemo radi Boga, da žrtvujemo svoj ego, svoj lažni osjećaj časti i da slijedimo prakse koje čiste srce. Obećani Mesija a.s. je činio dove za Božiju milost da okrene srca njegovih sljedbenika i onda je rekao da oni koji ne čine napor za ovo nisu od nas. Da Allah nikada ne učini bilo koga od nas da prekršimo ova pravila, zapravo da svi budemo jači i jači u pridržavanju njima.

InšaAllah, Ramazan počinje na kraju ovog mjeseca. To je mjesec duhovne obuke naših praksi. Ako povežemo blagoslove ova tri dana s veličanstvenim blagoslovima ramazana, može se napraviti duhovna revolucija. Ako tri dana đelse ne mogu donijeti nikakvu dobru promjenu u nekome onda će to biti kao da oni nikada nisu ni prisustvovali đelsi.Zapravo, ponekad takvo prisustvovanje može izazvati štetu.

Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je u ovom pogledu prenio jedan događaj iz vremena Obećanog Mesije a.s. kako  je došao u džamiju i ljudi su žurili naprijed da mu budu blizu i da se okoriste od njegovog duhovnog prisustva i društva. Jedan čovjek je došao na ovaj skup i počeo klanjati sunet namaz. Njegov namaz je postao tako dug i produžen da su ljudi koji su željeli da budu bliže Obećanom Mesiji a.s. postali uznemireni. Neki od njih su skupili hrabrost i došli bliže i možda je u žurbi nečiji lakat gurnuo čovjeka koji je klanjao sunnet. Ovaj čovjek je prigovarao i rekao: ‘Kakva je to vrsta poslanika i Mehdija da ljudi u njegovom skupu guraju druge.’ Postao je vrlo nezadovoljan, odmetnuo se i napustio. Zaista, ovo je bila njegova vlastita nesreća. Upravo isti skup u kojem su ljudi dobili u duhovnosti postao je povod posrtanja za ovog pojedinca. Njegov postupak je pokazao da su njegov kijam, ruku i sedžda bili samo za pokazivanje!

Iako više nema skupova Obećanog Mesije, međutim, dato je izlaganje u svjetlu njegovih učenja kao i u svjetlu komentara Časnog Kur’ana, u svjetlu blagoslovljenog uzora Časnog Poslanika s.a.v.s. Mi se trebamo na vrijeme pridružiti u namazu i u tahadžudu ali ako iz nekog razloga namaz bude propušten treba ga klanjati stojeći sa strane a ne negdje gdje će to izazvati neudobnost za druge. Dobra djela su ona koja su učinjena u skladu sa vremenom i mjestom. Da je ovaj čovjek skratio svoj namaz i sjeo u skup to bi bilo posve drugačije. Strpljenje i trpeljivost spašavaju vjeru osobe da ne bude izgubljena. Oni koji prisustvuju đelsi trebaju stalno sa strpljenjem i čvrstinom odustajati od neugodnosti.

Ponekad su neki ljudi nestrpljivi na đelsi što izaziva grubost i čak bude pokazan napad. Kasnije, kad bude poduzeta disciplinska mjera to uzrokuje da ljudi posrnu zato što njihov ego prevladava i umjesto da đelsa bude izvor dobrotvornosti ona postaje izvor štete za njihovu vjeru.

Božijom milošću danas se đelse održavaju svuda širom svijeta. Sljedbenici Obećanog Mesije a.s. pripadaju mnogim etničkim odgojima i rasama i tako se uputa širi u svijetu. Ako jedna nesretna osoba izgubi vjeru, stotine dolaze u njeno okrilje.

Huzur je naveo jedan primjer ovoga. Naš misionar sahib iz Siera Leona je napisao kako je jedan glavni imam bio i ostao protivnik Džemata. Naš lokalni mualim (tutor imam) ga je pozvao na našu đelsu. Iako glavni imam nije došao no došao je zamjenik imama. On je želio da vidi zašto se Ahmadi muslimani izlažu tolikim troškovima da održe đelsu. Međutim, prvog dana kad je došao da klanja tahadžud namaz s drugima vido je da oni klanjaju namaz sa srdačnom poniznošću, njegovo srce se smekšalo i shvatio je  da su Ahmadi istiniti. Kad je naš misonar pitao za njegov komentar zamjenik imama je rekao da je bio izuzetno impresioniran članovima Džemata i tradicijama Džemata i sada je Ahmadi! On se vratio u svoju oblast i počeo prenositi poruku. Glavni imam ga je izbacio ali je zamjenik imama rekao da će napustiti sve za Džemat. Zbog njegovih napora u širenju poruke mnogi su sepridružili Džematu. Tako je jedna đelsa učinila jednog da bude Ahmadi musliman i zbog njegovih napora su još stotine ljudi postali Ahmadi. Ime ovog zamjenika imama je bilo Sheikh Adam i on ga je promijenio u Sheikh Adam Đelsa Salan! Mijenjanjem njega Bog je (u nekom smislu) stvorio nova nebesa i Zemlju! Oni od nas koji smo rođeni Ahmadi trebamo se zabrinuti o ovakvim stvarima. Ako mi dođemo na Zapad zbog proganjanja Džemata u Pakistanu, onda nam priliči da postanemo ambasadori Džemata a ne da se izgubimo u svijetu!

Huzur je rekao da se svijet Ahmadijata sada natječu u dobru i svako treba nastojati da ne zaostaje iza. U ranim godinama su se gradovi nadmetali jedan s drugim a sada se zemlje natječu u činjenju dobra.

Zatim se Huzur obratio onima koji imaju dužnost brige o gostima u toku đelse i rekao da trebamo zapamtiti da je Obećanom Mesiji a.s. data objava: (proširi svoju kuću) (Tadhkirah, str. 65, izdanje 2009) zato što je on primao goste čak prije svoje tvrdnje i bio je izuzetno gostoprimljiv prema njima. On je ovu objavu primio mnogo puta i ova objava je također za njegove sljedbenike. Naše gostoprimstvo će se proširiti, kao što se zaista i širi.  Kao što Džemat u Njemačkoj raste, tako će gostoprimstvo također rasti. Sljedbenici Obećanog Mesije a.s. se ne smiju umarati od ovoga. Obećani Mesija a.s. je bio izuzetno velikodušan i Bog mu je rekao da se ne umara posjetiocima i gostima. Ovo također vrijedi za sljedbenike Obećanog Mesije; za one koji su bili oko njega i one koji će doći kasnije. Mi moramo uvećati svoja srca za goste.

Ljudi koji dođu u prisustvo Halife vremena i jedu u našoj javnoj kuhinji treba osobito paziti. Zaista, na njih treba paziti poslije, u normalno vrijeme. Časni Kur’an nam daje uzor gostoprimstva u osobi hazreti Ibrahima a.s. Ne treba čekati i pitati goste da li im nešto treba biti ponuđeno ili ne, i ne treba se bojati o trošku za služenje gosta i treba paziti na njihovu udobnost. Zaista, Časni Poslanik s.a.v.s. je isticao gostoprimstvo i bio izuzetno zadovoljan kad su njegovi sljedbenici pazili na goste. Obećani Mesija a.s. bi išao za gostima koji nisu bili zadovoljni s radnicima u kuhinji. Ove stvari nisu samo za čitanje, slušanje i uživanje, zapravo ih trebamo staviti u praksu.

Huzur je skrenuo pažnju upravi đelse Njemačke da cijene značaj gostoprimstva, čiji je jedan aspekt da služimo hranu prisutnim na đelsi. Jedno jelo i hljeb se serviraju za prosječno oko 32.000 gosta na đelsi. Na njih treba paziti i služiti hranu s poštovanjem. Ne smije biti bacanja hrane ali ovo ne znači da ljude hranite onim što je ostalo na toplom vremenu i rizikujete da se razbole. Drugi aspekt gostoprimstva je za normalno vrijeme. Obećani Mesija a.s. je obezbjeđivao služenje ljudima u skladu sa njihovim ukusom i sklonosti. Uprava đelse treba ovo primiti na znanje. Mi primamo goste izvan Džemata i oni su impresionirani nivom našeg gostoprimstva. Njemački džemat gradi džamije i hrana se servira na svečanostima koje se održavaju prilikom otvaranja džamija. Iako je osvježenje koje bude posluženo u ovim prilikama prikladno, Huzur smatra da aranžman za sjedenje nije dobar. Huzur je obaviješten da su Nijemci navikli da sjede na drvenim klupama. Huzur je rekao da su oni možda navikli na ovo ali naš standard treba biti bolji. Huzur je naložio da budžet treba predvidjeti doličan aranžman za goste. On je rekao da  naši načini, kojima smo poučeni, trebaju biti vidljivi. Iako je služenje čaja kao osvježenje u redu ali treba biti poslužen skupa s hranom koju Njemci vole. Hrana servirana na svečanostima treba biti po njihovom ukusu i sa malo začina.

U ovom pogledu Huzur se osvrnuo na hranu serviranu prilikom otvaranja naše džamije u Minhenu. Rekao je da je hrana servirana na stolu u pročelju, gdje su sjedili ugledni ljudi bila malo bolja ali šta god je bilo posluženo za 250 ili 300 poštovanih Njemačkih gosta što je Huzur opazio, izgledalo je  da je bezvoljan napor. Huzur je rekao da je dobro gostoprimstvo veoma važno na takvim svečanostima. Odgovornost je uprave zemlje da obezbjedi dobro gostoprimstvo. Iako je svečanost bila vrlo dobra ali mora se posvetiti pažnja na ono što manjka.

Huzur je rekao da treba zapamtiti da je obaveza da obezbjedimo dobro gostoprimstvo prema gostima u toku dana dok je Huzur prisutan. To je dužnost tima za gostoprimstvo i lokalnog Džemata. Treba izbjegavati bilo kakvu vrstu emotivne povrede. Pravo je gosta da se na njih pazi. Izuzetno je nisko  biti gostoprimljiv i onda ogovarati. Huzur je ciljao na činjenicu da su nešto u ovom pogledu doživjeli oni koji su putovali s Huzurom. Huzur je rekao da on sada samo ukazuje na ovu stvar i da se nada da će ljudi razumjeti i shvatiti. Oni trebaju uvidjeti svoju grešku i zauzeti se u istikfar (traženje oprosta od Boga). Da Allah dadne svijest svim radnicima!

Huzur je također rekao da svi trebamo biti oprezni i budni u pogledu sigurnosti. Da Allah dadne da ova đelsa bude uspješna na svaki način!