Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je u ovom pogledu prenio jedan događaj iz vremena Obećanog Mesije a.s. kako je došao u džamiju i ljudi su žurili naprijed da mu budu blizu i da se okoriste od njegovog duhovnog prisustva i društva. Jedan čovjek je došao na ovaj skup i počeo klanjati sunet namaz. Njegov namaz je postao tako dug i produžen da su ljudi koji su željeli da budu bliže Obećanom Mesiji a.s. postali uznemireni. Neki od njih su skupili hrabrost i došli bliže i možda je u žurbi nečiji lakat gurnuo čovjeka koji je klanjao sunnet. Ovaj čovjek je prigovarao i rekao: ‘Kakva je to vrsta poslanika i Mehdija da ljudi u njegovom skupu guraju druge.’ Postao je vrlo nezadovoljan, odmetnuo se i napustio. Zaista, ovo je bila njegova vlastita nesreća. Upravo isti skup u kojem su ljudi dobili u duhovnosti postao je povod posrtanja za ovog pojedinca. Njegov postupak je pokazao da su njegov kijam, ruku i sedžda bili samo za pokazivanje!