Proganjanje i odnos sa Allahom

Kratki sadržaj

Ukratko govoreći o proganjanju Ahmadi muslimana u Paksitanu Huzur je rekao da je ovo tlačenje počelo kad je zakonodavno tijelo Nacionalne skupštine donijelo zakon i proglasilo nas nemuslimanima u 1974. godini. Kasnije je general Zia ul Hak, koristeći priliku svog diktatorstva učinio ovaj zakon još oštrijim.  Smatrajući nas beznačjanim, proglašeni smo nemuslimanima, nije nam dozvoljeno da kažemo kelimej šehadet, zabranjeno nam je da nazivamo ‘Assalamo aleikum’ i nije nam dozvoljeno išta što bi čak dalo nagovještaj da smo muslimani. Pa ipak mi nismo odustali i nastavili smo prakticirati kao istinski muslimani i zato je on donio za nas zakon da budemo zatvoreni radi ovih praksi ili zbog neposlušnosti njegovoj uredbi, i proglasio za nas smrtnu kaznu ako sebe budemo povezivali sa Pečatom svih poslanika s.a.v.s. Kako se mi usuđujemo da, uprkos toga što nas je tako mali broj, vrijeđamo osjećanja većine time što sebe nazivamo muslimanima? Huzur je rekao da to nije ništa novo. Takav je bio tretman pojedinaca nalik faraonu u svakom dobu prema Božijim ljudima. Epizoda tlačitelja nalik faraonu nastavlja se do danas. Kur’an bilježi da je faraon rekao:   ”Zaista, ovi ljudi su u malom broju i prezreni, i oni nas ljute,  (26:55-56) Kad Ahmadi muslimani doživljavaju suprotstavljanje to samo ojačava našu vjeru govoreći da se historija Božijih poslanika ponavlja. Bez sumnje nas je mali broj i bez značaja smo u očima svijeta. Oni nisu povrijeđeni od nas zato što mi činimo bilo kakav grijeh ili prijestup ili bilo koju vrstu ekstremizma. Njihova uvreda je  rođena iz naše ljuavi i odanosti Bogu i Njegovom Poslaniku, našeg miroljubivog pristupa iz ljubavi prema našoj domovini zato što ne gazimo  prava Božijih stvorenja i nismo dio ekstremizma koji je učinio da se divljaštvo razuzda u zemlji (Pakistanu). Naš odgovor je da smo mi sljedbenici onog Mesije koji nas je poučio principima mira i pomirenja u nastvaljanju sunneta njegovog učitelja, Časnog Poslanika s.a.v.s. Praktikujući ove vrijednosti nakon dolaska u zavjet bai’ata tog Mesije a.s. mi zapravo nastojimo da ispunimo dužnosti slijeđenja Časnog Poslanika s.a.v.s. Nama je ovu hrabrost, srčanost i ljubav da gledamo smrti u oči dao Božiji šampion koji je bio poslan od Boga u ovo doba da utemelji drugu fazu islama. Nama je to dato od ovog istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je vjeru vratio nazad od udaljenih zvijezda i mi smo prema tome spremni za svaku vrstu žrtve sa shvatanjem da smo sljedbenici onog Imama kojem je Bog rekao: ‘Božiji poslanik u ogrtaču poslanika.’ (Tazkirah, str. 110) Obećani Mesija a.s. piše u knjizi ‘Brahin e Ahmadija’: ‘Ova objava znači da je meni dat dio određenih, okolnosti i atributa svih poslanika od Adema a.s. nadalje, svima njima, koji su došli na svijet od Uzvišenog Boga, bilo da su od Izrailićana ili drugih. Nije bilo ni jednog poslanika čije odlike i okolnosti ja nisam  dijelio do nekog stepena. Moja priroda nosi otisak prirode svakog poslanika. Ovo je ono što mi je Bog rekao…’ (‘Bit islama’, tom IV, str. 81) Huzur je objasnio da dijeljenje okolnosti drugih poslanika također donosi sa sobom suočavanje sa opozicijom. Međutim, ova opozicija ili ozakonjenje uopće ne mogu oštetiti našu Zajednicu ni na koji način jer je Allah također obavijestio o pobjedama i uspjesima koji su bili dati drugim poslanicima. Allah je tako objavio Obećanom Mesiji: ‘Radosne vijesti tebi, o Moj Ahmade!” (Tazkirah, str. 446) Neprijateljsko ozakonjavanje, tlačenje, proganjanje… ne mogu zaustaviti uspjeh Zajednice Obećanog Mesije a.s. Njega je Bog obavijestio da će na kraju vrata pobjede biti širom otvorena. Na drugom mjestu u svojoj knjizi ‘Asmani Faisala’ (Nebeska odredba’) on piše: ‘Allah mi se obratio ovim jasnim riječima sa značenjem: ‘Ja sam onaj Koji daje pobjedu – Ja ću ti dati pobjedu. Ti ćeš vidjeti čudesnu pomoć. Nevjernici, to jest oni od njih u čijoj sudbini leži uputa, past će na sedždu govoreći: ‘Oprosti nam naše grijehe, mi smo griješili.” (Nebeska odredba, str. 59) Objava Obećanog Mesije a.s. je: ‘Tvoja je pobjeda i tvoj je sjajan uspjeh.’ (Tadhkirah, str. 606) Huzur je objasnio da u pozadini svih nesreća i neprijateljskih zakonodavstava  koje Zajednica doživljava, pogotovu u Pakistanu i također u Indoneziji, Maleziji i nekim drugim muslimanskim zemljama, Allah nam daje radosne vijesti. Da je naša Zajednica svjetska bila bi primorana da se sagne na koljena pred ovim ugnjetačima ili bar da usvoji licemjerstvo. Međutim, Allahovom milošću, Ahmadija Džemat se ne samo suočava sa proganjanjem, zapravo uprkos svih ovih strašnih situacija ona napreduje. Samo ovo će biti dovoljan dokaz za poštenu osobu o njegovoj istinitosti. Allah kaže u Kur’anu: Zar oni nisu putovali Zemljom da vide kakav je bio kraj onih koji su bili prije njih? Oni su bili moćniji i ostavljali su više znakova na Zemlji. Ali ih je Allah zgrabio zbog njihovih grijeha, i nije bilo nikog da ih spasi od Allaha. Allah ih je kaznio zato što su im njihovi poslanici dolazili sa očitim znakovima, ali su oni odbili. Sigurno je On moćan, strog u kažnjavanju. (40:22-23) Huzur je rekao da sve objave Obećanog Mesije a.s. koje je Huzur naveo nisu bile njegove lične tvrdnje, nego su zapravo, ovo bile riječi koje su mu objavljene od Boga, Koji je bio s njim. Ozbiljana je stvar pripisati nešto Bogu i On sigurno ne oprašta onome ko nešto pogrešno pripisuje Njemu. Kad vidimo znakove Božije pomoći i potpore uz Obećanog Mesiju a.s. to dalje ujačava naše vjerovanje da će, baš kao što je Bog bio s njim u toku njegovog života i pomogao mu, Bog tako raditi i ubuduće. Zaista, nama Bog pomaže i danas. Kao što naprijed spomenuti ajet pokazuje Allah daje protivnicima poslanika i progoniteljima Božijih zajednica odgodu za neko vrijeme, ali kad Njegova kazna dođe, nikakva moć na Zemlji ne može biti ni od kakave koristi. Oni koji misle da će Ahmadi muslimane natjerati na prosjački štap ili oni koji, Bože sačuvaj, nazivaju Ahmadijat rakom, imaju malu moć. Raniji tirani čije primjer Kur’an navodi bili su mnogo moćniji. Tlačitelji danas nemaju čak svog vlastitog bogatstva i uvijek se saginju pred stranim moćima da bi vodili svoju zemlju. To je razlog za zabrinutost za vođe kao i za javnost koja nesvjesno oprašta i prelazi preko tlačenja. Danas nema ni jedne službene formalnosti ili dokumenta u Paksitanu da se postigne bilo šta uopće, da idete kroz bilo koji službeni dom, koji ne sadrži uvrede o Obećanom Mesiji a.s. Pojedinac treba da potpiše ove forme/dokumente i proglasi se da je musliman. Ogromni, uvredljivi posteri su stavljeni u obalstima prodajnih objekata, kancelarijama i parkovima i tako su svi oni koji su uključeni  krivi za veliki grijeh. Čak i oni koji tiho opraštaju i prelaze preko toga svi također nesvjesno čine grijeh ili je možda pristojnost prestala postojati ili tu možda nema vjerovanja u Boga. Podnoseći lažne slučajeve sudu protiv Ahmadi muslimana ljudi čine nešto što sigurno Bog ne voli. Zaista, Allah kaže da budemo pošteni i da ne tlačimo ni one koji su nas tlačili. Allah kaže da je neistina širk (pripisivanje partnera Bogu) i da On neće oprostiti ovaj grijeh. Pa ipak, šta ovi ljudi rade što mi danas vidimo? Nedavno je jedan Ahmadi bio odvučen na sud pod lažnom optužbom da je počinio ubistvo. Kad je ovim počiniocima rečeno da je to pogrešno oni su se složili da je Ahmadi bio nevin. Dodali su da su podnijeli ovaj slučaj protiv njega zato što je Ahmadi musliman. Da se odrekao Ahmadijata i bio uvredljiv o Obećanom Mesiji a.s., oni bi ne samo povukli slučaj nego bi mu pomogli da bude oslobođen i slavili bi ga sa vijencima oko vrata. Huzur je dodao, da su ovi ljudi ipak ti za koje je potvrđeno da su muslimani a da su Ahmadi nemuslimani. Obraćajući se našim klevetnicima Huzur je rekao: ‘O protivnici Ahmadijata, bojte se Boga za kojeg vaš imetak, vaše samoljublje i oholost, vaš imamat džamija, vaše političke partije, vaša vladina moć, vaše većina po broju nema značaja. U odgovoru na sve vaše tlačenje, naš odgovor je isti koji Časni Kur’an iznosi u ajetima: ‘…Zaista je On Moćan, strog u kažnjavanju.’ Huzur je rekao da se progananje sada proširilo na nevinu Ahmadi školsku djecu kojima je rečeno da nemogu ostati u svojoj školi zato što su nevjernici. Jedina mogućnost koja im je data je da budu uvredljivi o Obećanom Mesiji a.s. Ako direktor škole ili vlasnik privatne škole pokaže neku pristojnost, rečeno mu je da ako Ahmadi djeca budu prisustvovala školi oni neće slati svoju djecu i primorat će školu da se zatvori. Pristojni ljudi koji ne slušaju hodže i stvaraoce nereda upozoreni su o ‘posljedicama’. Zbog svoje nesposobnosti, vlasti su uhvaćene u kandže hodža i ekstremista. Bio to hodža ili prevrtljivi političar ili bilo koji vladin radnik – ko god je uključen u ovo proganjanje treba da zapamti da je Bog: strog u kažnjavanju.’ Ovo nije priča starog naroda; zapravo je ovo znak živog Boga. Oni koji se suprotstavljaju Obećanom Mesiji a.s. i prešli su sve granice u svom suprotstavljanju treba da zapamte da odbijanjem istine koju je Časni Poslanik s.a.v.s. predskazao i koja se nalazi u Kur’anu, oni se pridružuju onima koji imaju loš kraj. Osim toga, koji grijeh oni ne čine uz to također proganjaju Ahmadi muslimane? Zemlja je upletena u sve vrste nepravde: mita, nečistoće, moralnih bolesti, krađe, pljačke, ubistava i pustošenja. Zar sve ovo ne navlači Božiji gnjev? Huzur je rekao: ‘Razmislite, o vi bijedni, o nemarni! Naša dova da Allah spasi zemlju.’ Dodajući Huzur je rekao da uprkos sveg proganjanja, Ahmadi trebaju učiniti poseben napore da pomognu, rođene iz saosjećanja, ali više od svega Ahmadi trebaju činiti dove. Kad niko ne želi da približi nama, mi trebamo njih pomoći dovama, prizivati Boga za reformu ummeta. Allah će dati pobjedu Obećanom Mesiji a.s. kao što je rečeno u Kur’anu: ‘Allah je proglasio: ‘Sigurno ćemo Ja i Moji poslanici nadvladati.’ Uistinu je Allah silan, moćan.’ (58:22) Objašnjavajući Huzur je rekao proglas o pobjedi je od Boga i razlog dat za to je sila i moć Božija. U ovome je pouka za vjernika i za nevjernika – da razmisle. Vjernik treba nastojati i ojačati svoje vjerovanje kao i nastojati da svoju vezu s Bogom dovede do vrhunca tako da postane dio obećane pobjede. Za suprotnu stranu, u ovome je izazov da nastoje i koriste svoju moć, ali da je Bog silan i moćan i On je odredio da dadne pobjedu Svojim miljenicima. Odatle, svo planiranje protivnika, uznemiravanje školske djece, uznemiravanje Ahmadi zaposlenih (radnika) ili poslovnih ljudi, podnošenje sudskih procesa protiv potpuno neupletenih i nevinih Ahmadi muslimana neće zaustaviti ovu pobjedu. Da je ovo bio posao ljudi nema sumnje da bi njihova moć djelovala ali kad je Bog proglasio: ‘…Zaista je Allah silan, moćan,’ onda oskudica svjetskih sredstava Ahmadi muslimana nema značaja. Je li nedostatak sredstava u bilo kojoj bici koju je vodio Časni Poslanik s.a.v.s. ili u bilo kojoj drugoj bici (poslanika) utjecala na ishod rata? Zaista, uprkos Božijeg uvjerenja Božiji poslanici su pravili uobičajene aranžamne u skladu sa svojim sredstvima, ali su isticali činjenje dova. Najsavršeniji primjer ovoga pokazao je naš učitelj, Časni Poslanik s.a.v.s. Bitka na Budru predstavlja veličanstveni uzor ovoga kad je Časni Poslanik s.a.v.s. uprkos svih Božijih uvjeravanja molio Allaha u nemiru i na usrdan način, kao da je bio u smrtnim mukama. Kad Bog proglašava da će On i Njegovi poslanici nadvladati, Njegovi poslanici također sebe potpuno utope u Bogu i nastoje da postanu dio Božije odluke. Moć uzvišenosti Časnog Poslanika s.a.v.s. stvorila je ove ashabe koji su u vrijeme bitke danju ratovali a noći trošili u ibadetu Bogu. Po svjetskim standardima muslimani se nisu mogli uporediti sa neprijateljem ni u jednoj od bitaka ali im je moć dove podarila uspjeh. U toku bitke, oni nisu zanemarili obavezne namaze. Na jednoj prilici, zbog naleta neprijatelja, muslimani nisu bili u stanju da obave namaz u toku bitke i pet dnevnih namaza je bilo spojeno. Časni Poslanik je ovim bio duboko rastužen i rekao je: ‘Prokleti bili, neka neprijatelj bude uništen zbog kojeg moramo spojiti svojih pet namaza.’ Huzur je objasnio da je Poslanik s.a.v.s. samo kleo zato što mu nije data prilika da klanja namaz na vrijeme iako je neprestalno bio zauzet u nijemom spominjanju Allaha. Nesumnjivo, Allah je obećao pobjedu, pa ipak je, s ciljem da privučemo Njegovu milost najvažnije da budemo pažljivi o namazima. Bez ovoga, jedna zajednica ne može tvrditi da je zajednica poslanika. Božiji poslanici dolaze na ovaj svijet da čovjeka povežu s Bogom, zato ako zajednica ne prakticira temeljni princip, kako može biti dio obećane pobjede? U svojoj knjizi ‘Kitab ul-Barijjah’ Obećani Mesija a.s. je napisao da je Bog Najmoćniji i silan i onaj ko se sa iskrenošću okreće Njemu nikad nije izgubljen. Neprijatelj misli da nas uništi svojim trikovima i ima zlu manjeru ali da li misli da se bori s Bogom? Oni koji kuju zle planove izuzetno su nerazboriti jer u vrijeme kad prave svoje zlobne planove oni su zaboravili Biće bez čije naredbe ni list ne može opasti s grane. Zlo nemože oštetiti bogobojaznost. Zapravo su Božiji znakovi pokazani i ljudi uvećavaju svoje duhovno znanje. Iako se Svemoćni Bog ne može vidjeti golim okom On Se pokazuje kroz Svoje veličanstvene znakove. Huzur je rekao ako se mi nastavimo obraćati Svemogućem Bogu sa ljubavlju i iskrenošću, ni jedan od trikova neprijatelja ne može povrijediti naš Džemat. Zato je Huzur nedavno posebno tražio da činimo dove i dobrovoljni post. Neprijatelj nastoji da nas napadne sa svom svojom moći a naše najdjelotvornije sredstvo je dova. Dok je nova internacionalna skala neprijateljstva protiv nas ukaz da će Allah pokazati Svoju slavu više nego prije, svijet Ahmadijata treba biti pažljiv da svoj ibadet držimo najdražim i da uvećamo svoju vezu s Bogom. Da nas Allah osposobi da tako učinimo. Huzur je rekao da želi spomenuti objavu Obećanog Mesije a.s. koja uključuje riječi: ‘Poslije jedanaest’. Huzur je rekao kako Ahmadi muslimani prave lične zaključke (o ovoj objavi) i također su pisali Huzuru o njima. O ovoj posebnoj objavi Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ja neznam da li se riječju ‘jedanaest’ mislilo na jedanaest dana ili jedanaest sedmica ili jedanaest mjeseci ili jedanaest godina. U svakom slučaju znak moje nevinosti pojavit će se u tom periodu.’ Huzur je rekao da je danas jedanaesti dan jedanaestog mjeseca u 2011. godini, i da su Ahmadi napravili ove zaključke prema svom razmišljanju. Ako je bilo šta određeno da se desi danas, to će se sigurno dogoditi, ali trebate zapamtiti da ima mnogo objava u kojima je obećanje o manifestavciji Božije pomoći, i potpore, i odlike Rahmanijata, i obećanje je da će se to dogoditi neočekivano. Nije nemoguće da će od današnjeg dana, ovog mjeseca i ove godine sudbina početi poprimati oblik. Međutim, ponekad, praveći lični zaključak neki ljudi slabe vjere izgube nadu ili postaju nenaklonjeni vjeri ako ishod ne bude u skladu sa njihovom pretpostavkom. Ovo nije put vjernika. Za našu pobjedu je određeno da se dogodi i sigurno će se dogoditi; zapravo se događa. Besćutnost našeg neprijatelja je dokaz ovome. Huzur je rekao da je također želio navesti da što se tiče ove objave, hazreti Musleh Maud r.a. je ovako napisao o teškoj odluci iseljenja iz Kadiana: ‘Proučavanje ovih objava datih Obećanom Mesiji a.s. uvjerilo me je da je naše iseljavanje iz Kadiana bilo pokazano sa sigurnošću i ja sam odlučio da napustim Kadian; poslana je poruka u Lahor telefonom da neki prijevoz bude uređen, ali smo primili odgovor za osam ili deset dana i odgovor koji je konačno došao bio je da  vlada nije u stanju urediti nikakav prijevoz. U to vrijeme ja sam također proučavao ove objave date Obećanom Mesiji  i našao sam jednu objavu: ‘Poslije jedanaest’. Kroz glavu mi je prošlo da je to možda značilo da će prijevoz bili obezbjeđen poslije lunarnog jedanaestog datuma. Ali dani su prošli i stigao je 28. datum a prijevoz još nije bio na raspolaganju. Razmišljao sam o tome šta je značenje fraze ‘poslije jedanaest’ u ovoj objavi Obećanog Mesije, kad sam primio poruku od Mirze Bašir Ahmada da Major Bašir Ahmad, brat Majora – generala Nazir Ahmada dolazi da me vidi. Ovo je bila greška. To nije bio Major Bašir Ahmad nego njegov brat kapetan Ataullah. Ja sam mu opisao situaciju i pitao da li može napraviti aranžman za prijevoz i bezbjednost. On mi je rekao da će naparviti neki aranžman istog dana po svom povratku u Lahor. U skladu s tim, on je isposlovao auto Navab Muhammeda Dina i džip Mirze Mansoora Ahmada i auta nekih drugih prijatelja i krenuo za Kadian. Za to vrijeme, narednog dana mi smo nastojali dobiti neki prijevoz preko jednog Ahmadi prijatelja koji je obećao da će stići u Kadian između 8 i 9 sati ujutro sa vojnom pratnjom. On nije stigao do 10 sati ujutro i onda mi je kroz glavu prošla misao da je možda fraza ‘jedanaest’ u ovoj objavi značila jedanaest sati i da će prijevoz biti na raspolaganju poslije 11 sati. Mirza Bašir Ahmad je bio na dužnosti svih ovih aranžmana i ja sam svakih nekoliko minuta primao njegovu poruku da su svi aranžmani postpuno propali i da nikakav napor nije urodio plodom. Telefonirao sam mu kako sam u pogledu fraze ‘poslije jedanaest’ u ovoj objavi mislio da će neki aranžmani biti dogovoreni poslije jedanaest sati. Na početku sam mislio da se ova fraza odnosila na datum ali da sada mislim da se odnosi na sat. Pet minuta poslije jedanaest sati skoro sam podigao slušalicu telefona da nazovem i pokušam iznaći od Mirze Nasir Ahmada kakva je situacija, ali prije nego što sam birao njegov broj, došao je njegov poziv da je kapetan Ataullah stigao sa prijevozom i tako smo mi putovali iz Kadiana u Lahor.’ (Tazkirah, str. 481) Huzur je rekao da je objava ‘poslije jedanaest’ bila ispunjena na drugi način kad je uprava diktatora (Pakistana) koji je želio da uništi Ahmadijat bio uništen tačno poslije jedanaest godina. Pretskazanja i objave bivaju ispunjene stalno i na različite načine i mi se trebamo nadati prepoznatljivim, svijetlim znakovima. Obećanom Mesiji a.s. je data objava na persijskom jeziku koja glasi: ‘Tvoje dove su stigle nebo, onda nemoj biti iznenađen ako ti Ja dadnem vijesti koje pružaju nadu. Poslije jedanaest, ako Bog da.’ (Tazkirah, str. 480) Huzur je rekao kako je ovdje, također, tema naše dove. Mi se moramo okrenuti dovama s velikom jačinom i zato je Huzur skrenuo pažnju na ovaj predmet prije nekoliko sedmica. Huzur je nalagao da srčano i sa žarom obavljamo namaze, i dove koje stižu nebo i potaknemo nebesa i da doživimo pobjedu. Huzur je rekao: ‘Da Allah osposobi mene i vas da činimo divnije i uzvišenije namaze nego prije.’ Zatim je Huzur najavio da će klanjati dženazu namaz u odsustvu poslije džume namaza. Derviš Čaudhry Muhammed Sadik sahib umro je 5. novembra nakon što je pao prije nekoliko dana. On je bio mlad u vrijeme programa derviša hazreti Musleh Mauda r.a. ali se ponudio i bio je odan do svog zadnjeg daha. Bio je saosjećajan, inteligentan i iskren radnik. Vodio je veliku brigu o gostima đelsa salane, i izvan svojih mogućnosti pazio na njih. Bio je Musi i iza sebe je ostavio četiri sina. Ahmad Jusuf sahib je šehid iz Sirije. On je umro prošlog mjeseca u toku bune koja se događa u zemlji. On se vraćao kući s posla kad je došao u liniju unakrsnog pucanja. Nije dobro čuo i izgleda da nije čuo upozorenje koje je možda dato da se skloni. Rođen je 1976. godine i nije bio oženjen. Dao je zavjet bai’ata prošle godine. Nekoliko članova njegove porodice su ga također slijedili i dali zavjet bai’ata. Uzimao je učešće u programima Džemata i bilo vrlo susretljiva osoba. Da Allah uzdigne položaj umrlih.