Oslanjanje na Allaha

Obećani Mesija a.s. je jedanput rekao: ‘Zapamtite da Uzvišeni Allah nema potrebu za bilo čim. Njega nije briga ukoliko ne bude u obilju učinjena molba (dova) i ponavljajući.

U tome je tajna našeg uspjeha. Šta god da su naše teškoće; bilo da su od nekih grupa ili vlada ili da se koriste mediji protiv nas ili neka druga sredstva, da nam Allah pomogne protiv svega. Mi ne očekujemo pomoć  ni odakle kao što i ne trebamo očekivati. Mi trebamo moliti Allaha ako smo pogriješili i kao rezultat udaljili Božiju pomoć, da nam On dadne milost i oprosti nam. Da nas izvede iz Svog nezadovljstva i uključi nas među one ljude na koje se uvijek prosipa Božija milost i blagoslovi, i koji  imaju istinsku pronicljivost i shvatanje dove: ‘Jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo.’

Kasnije je general Zia ul Hak, koristeći priliku svog diktatorstva učinio ovaj zakon još oštrijim. Smatrajući nas beznačjanim, proglašeni smo nemuslimanima, nije nam dozvoljeno da kažemo kelimej šehadet, zabranjeno nam je da nazivamo ‘Assalamo aleikum’ i nije nam dozvoljeno išta što bi čak dalo nagovještaj da smo muslimani. Pa ipak mi nismo odustali i nastavili smo prakticirati kao istinski muslimani i zato je on donio za nas zakon da budemo zatvoreni radi ovih praksi ili zbog neposlušnosti njegovoj uredbi, i proglasio za nas smrtnu kaznu ako sebe budemo povezivali sa Pečatom svih poslanika s.a.v.s. Kako se mi usuđujemo da, uprkos toga što nas je tako mali broj, vrijeđamo osjećanja većine time što sebe nazivamo muslimanima? Huzur je rekao da to nije ništa novo. Takav je bio tretman pojedinaca nalik faraonu u svakom dobu prema Božijim ljudima. Epizoda tlačitelja nalik faraonu nastavlja se do danas. Kur’an bilježi da je faraon rekao: ”Zaista, ovi ljudi su u malom broju i prezreni, i oni nas ljute, (26:55-56)

Jedan hadis govori kako je jedna žena tajno propovijedala islam. Nevjernici su je zavezali za kamilu i putovali tri dana, ne dajući joj da jede ili pije. Privezali su kamilu na suncu i otišli u hladovinu. Ona je u viziji vidjela vodu i dohvatila je, napila se i prosula malo vode po tijelu da ublaži snažnu vrelinu. Kad su se nevjernici vratili vidjeli su da je žena u boljem stanju i primijetili znakove prosute vode. Mislili su da se oslobodila omči i da je pila njihovu vodu. Ona je porekla njihove optužbe i kazala im svoju priču. Kad su provjerili svoju vodu i uvidjeli da je tu bila ista količina vode kao i prije, rekli su da je takva vjera istinita i primili su islam.