Allahova ljubav prema Časnom Poslaniku s.a.v.s.
Kratki sadržaj
Huzur je danas u svojoj hutbi petkom dao izlaganje o Allahovoj ljubavi prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. Na početku je naveo hadis iz Kudsi zbirke hadisa u kojem Allah kaže u pogledu Časnog Poslanika s.a.v.s.: ‘Da Ja tebe nisam stvorio Ja ne bih stvorio svemir.’ Mnogi muslimani prigovaraju na vjerodostojnost ovog hadisa. Međutim, istinski i revni predanik Poslanika s.a.v.s. nam je objasnio da je ovaj hadis vjerodostojan i da pokazuje Poslanikov s.a.v.s. uzvišeni i besprimjerni položaj. On je bio najizvanredniji među svim poslanicima i njegov dolazak se dogodio za sva vremena i slijeđenjem njega može se naći Božija ljubav. Njemu je bio dat pečat poslanstva koji potvrđuje sve prethodne poslanike. On je zaista bio Pečat svih poslanika u tome da je jednom od njegovih sljedbenika bio poklonjen položaj poslanstva, to jest prema njegovom vlastitom pretskazanju, Mehdiju je bio podaren položaj poslanstva. Njegova blizina Allahu je zato opisana u Časnom Kur’anu:
“Onda se on (Muhammed) približio; zatim se On (Bog) spustio,”(53:9)
Objašnjavajući gornji ajet Obećani Mesija a.s. je rekao da je Poslanikovo s.a.v.s. uzvišeno stanje imalo dva položaja: jedno je otišlo prema gore a drugo prema dole. Njegovo uzdizanje bilo je prema Bogu – približavajući ga, do mjere sjedinjenja. Kad je on uzeo udio Božijih blagoslova, stekao je milost i dobrotvornost koje je podijelio svijetu, kao što Kur’an kaže:
“A Mi tebe nismo poslali osim kao milost svim svjetovima.”(21:108)
Postizanjem krajnje blizine Bogu njemu je bio dat položaj za spas ljudi i posredovanja u njihovo ime i data mu je titula ‘Milost za sve svjetove’ i Allah je proglasio da je ljubav prema njemu ljubav prema Allahu. Sve ovo dokazuje da su nebesa bila stvorena iz Božije ljubavi prema njemu. Naša je dobra sreća da smo dolaskom u zavjet bai’ata Obećanog Mesije a.s. prepoznali položaj Časnog Poslanika s.a.v.s. koji mu pripada. Obzirom na naprijed spomenuti hadis Obećani Mesija a.s. je napisao ‘koja je teškoća u njegovom prihvatanju?’ Kur’an kaže da šta god je na Zemlji da je radi čovjeka. Zar onda nije bilo moguće da od Njegovih posebnih ljudi bude neko radi koga su nebesa bila stvorena? Obećani Mesija a.s. je rekao da je događaj ‘rascjepljenja mjeseca’ koji se desio u toku života Časnog Poslanika s.a.v.s. bio čudo, on je rekao da je to možda bilo pomračenje neke vrste. Zaista su se, u skladu sa predskazanjem Časnog Poslanika s.a.v.s. pomračenja također dogodila u toku vremena njegovog Mehdija, i oni su zabilježeni događaji.
Huzur je rekao da je njegov cilj u navođenju svega ovoga da objasni uzvišeni položaj Časnog Poslanika s.a.v.s. Njegov život bio je pun čuda koja nam govore o njegovom uzvišenom položaju i Allahovoj ljubavi prema njemu; pa ipak, kad su pagani zahtijevali da se pred njima uspne na nebesa i dole snese knjigu, Allah je rekao:
“Reci: ‘Moj Gospodar je čist (od ovih stvari)! Ja nisam ništa drugo osim čovjek – poslanik.” (17:94)
Iako je bio savršen čovjek i najizvanredniji od drugih ljudi on je bio smrtni čovjek. Baš kao što su ljudi osjećali neprijateljstvo prema ranijim poslanicima, tako su imali i prema njemu. On je došao za sve ljude svijeta, mržnja prema njemu je postojala tada i postoji danas i dalje će postojati. Drugim poslanicima se rugalo i tako se rugalo i njemu, zaista mu se i dalje izruguju. Islam se raširio izvan Arabije u toku njegovog života, kasnije se raširio svuda širom svijeta i nastavlja da se širi i danas. Doći će vrijeme kad će većina svijeta biti pod zastavom islama i Časnog Poslanika s.a.v.s. Allah mu je dao slijedeću odgovornost:
“O Poslaniče! Prenesi dobro ono što ti je objavljeno od tvoga Gospodara; ako ti to ne učiniš, onda nisi prenio Njegovu poruku. A Allah će te zaštititit od ljudi. Sigurno, Allah ne upućuje nevjernički narod.” (5:68)
Časni Poslanik s.a.v.s. je ovu poruku uputio svakome s ljubavlju, sažaljenjem, strpljenjem i dovama. Ljudi izvana kažu da se islam širio silom, čak nekoliko samozvanih muslimanskih učenjaka ovo misle. Poslije preseljenja u Medinu i Bitke na Bedru, dogodile su se mnoge bitke do ugovora na Hudebiji. Među ovim bitkama, u bitci na Ahzabu učestvovalo je 3000 muslimana dok je u vrijeme bitke na Hudebiji sa Poslanikom s.a.v.s. otišla povorka od 1500 ljudi. Međutim, od vremena ugovora na Hudebiji do pobjede nad Mekom, koja se dogodila poslije devet mjeseci od ovog ugovora, povorka koja je ušla u Meku s Poslanikom s.a.v.s. sastojala se od 10.000 ljudi. Ovo dokazuje da se u mirnom vremenu od preko dvije godine, islam više raširio. Mnogo je događaja Poslanikove s.a.v.s. dobrote i oprosta koje je Huzur naveo. Njegovo stajalište bilo je takvo zato što mu je Allah naredio. Allah mu je rekao da će on biti tretiran na isti način kao što su i raniji poslanici bili tretirani od svog naroda ali da treba opraštati, treba biti ustrajan i odlučan ukoliko mu neko ne nametne rat. Kur’an zato objašnjava:
“Zato se strpi spram onog što oni govore, i veličaj zahvalom Gospodara svoga, prije izlaska sunca i prije (njegovog) zalaska.” (50:40)
Allah je uvjerio Poslanika s.a.v.s. da je neophodno da se sa ruganjem i ismijavanjem suoči sa ustrajnošću jer je Kur’an napunjen pretskazanjima da će Allah i Njegovi poslanici na kraju pobijediti i da će, ko god se boji Allaha, povesti računa i učiniti boljim svoj život na ovom svijetu i na Ahiretu.
Allah je naredio Poslaniku s.a.v.s.:
“Zato se strpi kao što su se strpili odlučni poslanici; i ne požuruj (odluku) o njima. Na Dan kad vide ono čime im se prijetilo, njima će izgledati kao da nisu (čekali) više od časa jednog dana. Poruka je već bila prenesena; a da li je iko bio uništen osim neposlušan narod!” (46:36)
Huzur je objasnio da su strpljenje i ustrajnost u toku nedaće i teških vremena ono što donosi pobjedu i taj uspjeh ima svoje zakazano vrijeme. Doba Časnog Poslanika s.a.v.s. je do kraja vremena, onda će, prema Božijem obećanju, kažnjavanje njegovih neprijatelja u svakom dobu postati jedan znak. Zaista, njegovi klevetnici su počinili svaku vrstu neprijateljstva u toku njegovog života, kao što Kur’an kaže:
“A oni su rekli: ‘O ti, čovječe, kome je ova Opomena poslana, zaista si lud.” (15:7)
Huzur je rekao da je ovo očita uvreda. Cijelo stanovništvo Meke je pokazalo strašan tretman prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. ali je on nakon što je bio pobjednik i nakon što je ušao u Meku, svakoga tretirao s ljubavlju. Baš kao što je Huzur objasnio u svojoj zadnjoj hutbi, ovo su bili ljudi koji nisu samo iznosili verbalne uvrede, oni su zaista prešli granice okrutnosti. Kur’an kaže:
“A oni koji ne vjeruju govore: ‘Ovo nije ništa drugo nego laž koju je on smislio, i drugi ljudi mu pomažu u tom.’ Zaista su oni iznijeli nepravdu i neistinu.” (25:5)
Huzur je rekao da ovaj ajet sadrži dubok predmet, ali da će on spomenuti ovdje da su ljudi koji su Poslanika s.a.v.s. nazvali lažcem nakon njegove tvrdnje o poslanstvu bili isti oni koji su prethodno bili uvjereni u njegovu iskrenost. U pogledu njihovog neprijateljstva Kur’an također kaže:
“…A silnici kažu: ‘Vi samo slijedite opčarana čovjeka.” (25:9)
i “A oni se čude što im je došao neko od njih da ih upozorava, i nevjernici govore: ‘Ovo je čarobnjak, veliki lažov.”(38:5)
Iako su ga nazivali svim vrstama imena i rugali mu se, Allah mu je naredio da bude čvrst:
“…zaista ćete slušati mnoge štetne stvari od onih kojima je bila data Knjiga prije vas i od mnogobožaca. Pa ako se strpite i budete bogobojazni, to je sigurno čvrsta odlučnost.” (3:187)
Huzur je rekao da ništa ne može biti više uvredljivo za vjernika koji svog učitelja voli više od života nego da čuje takvu neiskrenost prema njemu, no Allah je naredio strpljenje i čvrstinu. Huzur je rekao da je u zadnjoj hutbi dao primjer Obećanog Mesije a.s. u ovom slučaju. Za ovo je uvjet bogobojaznost. Ako se budemo držali bogobojaznosti i okrenemo se Bogu, Gospodaru osvete, bit ćemo svjedoci lošeg kraja neprijatelja. Međutim, naša vlastita bogobojaznst je uvjet za to.
Allah kaže u suri Al-Haka:
“Zaista, ovo je govor plemenitog Poslanika; A nije govor pjesnika – vrlo malo vi vjerujete! I nije govor proroka; vrlo malo vi primate savjet! Jedna je Objava od Gospodara svih svjetova.” (69:41-44)
i tako odgovara klevetnicima Časnog Poslanika s.a.v.s. Iako Allah naređuje ustrajnost i čvrstinu vjernicima, On kaže:
“Mi smo, zaista, tebi dovoljni protiv onih koji se rugaju;” (15:96) Lično On je osvetnik prema griješnicima. On također kaže:
“A što se tiče onih koji su neposlušni, njihovo boravište je Vatra. Kad god htjednu izaći odatle, bit će vraćeni u nju, i bit će im rečeno. ‘Kušajte kaznu Vatre koju ste poricali.’ A Mi ćemo sigurno dati da okuse manju kaznu prije veće kazne, da se možda povrate (uputi). Ko je veći silnik od onog ko je savjetovan ajetima Gospodara svoga, pa se onda okrene od njih? Mi ćemo se zaista osvetiti griješnicima.” (32:21-23)
Ako se neprijatelj ne boji Božijih upozorenja, pošto On ponekad pokazuje Svoju moć da reformiše ljude, onda Bog zasigurno kažnjava, ali On također kaže da Jedini On ima kontrolu nad ovom stvari.
Allah je rekao Časnom Poslaniku s.a.v.s.:
“I strpi se nad onim što oni kažu; i odvoji se od njih na lijep način. I ostavi Mene i one koji odbijaju, koji žive u blagodatima; i daj im kratku odgodu. Zaista, kod Nas ima dosta sredstava za pouku i Džehennem, i hrane koja zastaje u grlu, i kazna bolna.” (73:11-14)
Allah je za Sebe zadržao to da pokaže opominjuće znakove i naredio je poslanicima i njihovim sljedbenicima da budu strpljivi i drže se odvojeno od takvih ljudi. U pogledu Svoje kazne Allah kaže:
“Da li si razmislio o onom koji zaustavlja Uzvišenog roba kad namaz obavlja? Da li si razmislio ako je on (uzvišeni rob) na Pravom putu, Ili savjetuje bogobojaznost, Da li si razmislio ako onaj (koji zaustavlja od namaza i onda) odbija i okreće leđa, zar on ne zna da Allah zaista vidi? Pazite, ako on ne prestane, Mi ćemo ga zaista povući za kiku, Kiku lažnu, grješnu. Onda neka zove svoje društvo, Mi ćemo, sigurno, pozvati meleke Džehennema.” (96:10-19)
Allah također kaže u Kur’anu:
“Ima nekih među Jevrejima koji izmještaju riječi sa njihovih pravih mjesta. I oni kažu: ‘Mi smo čuli, a ne pokoravamo se,’ i
‘Slušaj da ništa ne čuješ,’ i uvrću svoje jezike da bi povrijedili vjeru i kažu: ‘Ra’ina’. A da su oni rekli: ‘Čuli smo i pokorili smo se’, i ‘Čuj i pogledaj na nas,’ to bi bilo bolje za njih i ispravnije. A Allah ih je prokleo zbog njihovog nevjerovanja; zato oni malo vjeruju.” (4:47)
Huzur je objasnio da je ovo tretman za one koji vrijeđaju Božije poslanike. Jevreji iz doba Časnog Poslanika s.a.v.s. bi govorili da ako je Bog islama istinski Bog zašto nije kaznio njihovo neprijateljsko spletkarenje. U odgovoru Allah kaže:
“Zar ne vidiš one kojima su bila zabranjena tajna savjetovanja kako se ponovo vraćaju onom što im je bilo zabranjeno, i kako se tajno savjetuju o grijehu i prekršaju i o neposlušnosti Poslaniku? I kad dođu tebi, pozdravljaju te kako te Allah nije pozdravljao; i u svojim srcima kažu: ‘Zašto nas Allah ne kazni za ono što govorimo?’ Dovoljan je za njih Džehennem, u koji će ući; kako je to loše sklonište!” (58:9)
Kao što je Huzur objasnio prije dva petka, Jevreji tog vremena bi govorili ‘Assamaleik’ (da budeš uništen) umjesto Assalamualeik i kad su ashabi htjeli da se osvete, Poslanik s.a.v.s. im je uvijek govorio da je Allah uzeo ovu stvar iz njihovih ruku.
Kao što je Huzur ranije spomenuo, Časni Poslanik s.a.v.s. bio je Najomiljeniji Bogu i njegovo poslanstvo će trajati do Sudnjeg dana, pa ipak su mu se neprijatelji suprotstavljali kao što su se suprotstavljali svim drugim poslanicima. U svakom stanju Bog mu je naređivao da bude ustrajan i čvrst i da moli (Allaha) kao i raniji odlučni poslanici, i naređivao je isto njegovim sljedbenicima, uvjeravajući da će On Lično preuzeti osvetu. Međutim, bila je data dozvola da se bore s neprijateljem ako ih napadne i ako unište mir. Da ova dozvola nije bilo data, klevetnici bi uništili mir za pristalice svih religija. Jedan primjer Božije osvete za uvredu Časnom Poslaniku s.a.v.s. ovako je iznesen u Kur’anu:
“Uništene bile obje ruke Ebu Lehebove, i on neka je uništen!” (111:2)
Stajalište Ebu Leheba prema Poslaniku s.a.v.s. bilo je krajnje pokudno i on se suočio sa strašnim krajem kad su vukovi raskidali njegovo tijelo. Božije obećanje dato Časnom Poslaniku s.a.v.s., koji je Bogu najomiljeniji, nastavit će se ispunjavati do Sudnjeg dana. U svako doba, neprijatelji islama su se suočavali sa svojim lošim krajem i nastavit će da se suočavaju. Da nam Allah uvijek pokaže manifestacije Poslanikovog s.a.v.s. uzvišenog položaja i Božije ljubavi za njega. Da učenja Kur’ana stavimo u praksu i budemo od onih vjernika kakve je Časni Poslanik s.a.v.s. očekivao od svog Ummeta da budu.