Kao što je Huzur ranije spomenuo, Časni Poslanik s.a.v.s. bio je Najomiljeniji Bogu i njegovo poslanstvo će trajati do Sudnjeg dana, pa ipak su mu se neprijatelji suprotstavljali kao što su se suprotstavljali svim drugim poslanicima. U svakom stanju Bog mu je naređivao da bude ustrajan i čvrst i da moli (Allaha) kao i raniji odlučni poslanici, i naređivao je isto njegovim sljedbenicima, uvjeravajući da će On Lično preuzeti osvetu. Međutim, bila je data dozvola da se bore s neprijateljem ako ih napadne i ako unište mir. Da ova dozvola nije bilo data, klevetnici bi uništili mir za pristalice svih religija. Jedan primjer Božije osvete za uvredu Časnom Poslaniku s.a.v.s. ovako je iznesen u Kur’anu: