Vrline Časnog Kur’ana i vjerovanje u nevidljivo

Kratki sadržaj

Huzur je u svojoj hudbi petkom danas dao izlaganje o vrlinamaČasnog Kur’ana i vjerovanju u nevidljivo. Huzur je započeo učenjemslijedećeg ajeta:

“Mjesec ramazan je onaj u kojem je Kur’an bio objavljen kao jednauzvišena Uputa za ljude, u kojem je jasno objašnjenje Upute i Furkan(razlikovanje istine od neistine). Zato, ko god je od vas prisutan uovom mjesecu, neka posti. A ko god je bolestan ili je na putu, nekaispuni broj drugih dana. Allah vam želi olakšicu i ne želi teškoće zavas, i želi da upotpunite broj, i da veličate Allaha što vas je uputio,i da budete zahvalni.”(2:186)

Huzur je objasnio da ovaj ajet spominje posebno značenje koje ČasniKur’an ima uz mjesec ramazan. To je mjesec da ga učimo sa posebnompažnjom i promišljanjem. Objava Časnog Kur’ana je započela u ovommjesecu savršenom čovjeku s.a.v.s. o kojem Kur’an kaže:“Reci: ‘O ljudi!, uistinu sam ja Poslanik od Allaha svima vama…”(7:159)

I

“A Mi smo tebe poslali samo kao donosioca radosnih vijesti iUpozorivača, za sve ljude, ali većina ljudi ne zna.” (34:29)Kur’an objašnjava da je dolazak Časnog Poslanika s.a.v.s. bio za svapreostala vremena. Neće biti poslanika poslije njega koji će donijetiKnjigu sa zakonom. On je za cijelo čovječanstvo do Sudnjeg dana i ovoje poruka koju Kur’an daje.

Da samo ekstremisti hodže jasno spoznaju da je Časni Poslanik s.a.v.s.i Kur’ansko učenje trebalo da podijeli milost u svijetu, a ne da otimapravo od miroljubivih ljudi i okrutno se igra životima nevinih.Kur’an sadrži uputu za cijelo čovječanstvo sa očitim znakovima, onrazlikuje između istine i neistine. Prema tome on je za istinskog vjernikada se okoristi blagoslovima ramazana – koji je mjesec duhovnog napretka– da steknu blizinu Allahu, da uvećaju stepen ibadeta (obožavanjaAllaha). I da imaju u vidu učenja Kur’ana i da razmišljaju nad njim dokga uče.

Kur’an kaže da: ‘… on je uputa za bogobojazne,’ (2:3). Huzur jeobjasnio da je standard ove upute različit. Tu je uputa za bogobojaznezato što uputa ne prestaje ( ne prekida se) poslije vjerovanja, zapravo jeto neprestalan proces. Ako je istinita tvdnja onih koji kažu da subogobojazni, za njih je neophodno da se drže svih istančanih tačakaovog učenja. Inače, kao što je Časni Poslanik s.a.v..s rekao, post onihkoji ne promišljaju nad Kur’anom, samo je gladovanje i žeđ. Stavljen jenaglasak na samočišćenje u ovom mjesecu. Jedino nas pridržavanjesvemu ovome može učiniti vrijednim upućivanja ovog učenja drugimai da možemo reći ostatku svijeta da put za koji su oni izabrali vodiuništenju i da to nije tek tvrdnja Kur’ana da je u njemu uputa za ljude.S ciljem da druge pozivamo u islam, postupci muslimana morajubiti ispred svega. Nažalost, danas je praksa muslimana takva daklevetnicima islama daju prilike da podižu prigovore protiv Kur’ana.Jedna Američka crkva, ‘Dove Outreach Centre’, ima opak plan da 11.septembra spali kopiju Kur’ana. Oni su podigli jedanaest bezvrijednihprigovora protiv Kur’ana. Prigovori se mogu podići i protiv Biblije također,ali mi ne želimo da stvaramo nered. Međutim, treba da se vodiintelektualna diskusija o ovim pitanjima i ovo je zaista naša praksa.Ipak, ni jedan musliman nema pravo da spali Bibliju zato što to negiraBožije Jedinstvo. Zaista, Kur’an sadržava Božije Jedinstvo od početkado kraja, svi poslanici su došli da to utemelje i ni jedna religija ne možeimati temelja bez toga.

U sadašnje doba, onaj ko je bio određen od Boga objasnio je učenje Kur’ana na tako veličanstven način da su oni, koji čovjeku daju položajboga, proglasili da ne treba održavati religijske diskusije sa Mirza GhulamAhmadom a.s. Kršćanstvo modernog doba je utemeljeno na trojstvu. Obećani Mesija a.s. je dokazao iz Biblije i iz riječi Isa a.s. (Isusa) da nikone može biti Božiji sin. Glavni prigovor koji je podigla ‘Dove Outreach’crkva protiv Kur’ana je upravo taj kao i to da islam navodi da raspeće nije izvor spasa nego da su to čovjekova djela. Ovi bešćutni ljudi neshvataju da je Isa a.s. (Isus) lično ovo vjerovao.

Kad je neko malodušan i nema nikakvog preostalog argumenta, nemadrugog izbora nego da se okrene ekstremizmu. Ovo je to što ova crkva‘Dove Outreach’ radi. Huzur je naveo citat iz Biblije: “Isus odgovori:‘Prva (zapovjed) glasi: ‘Čuj, Izraele: Gospodin Bog naš jest jedini Bog.Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom,svom pameti svojom i svom snagom svojom.’’’ (Marko 12: 29, 30), i rekaoda osim ovoga ima mnogo drugih odlomaka Bibilje koji također poričubožanstvo Isaa a.s. (Isusa). Obećani Mesija a.s. je utvrdio superiornostKur’ana i opovrgao svaki argument kršćana, i Ahmadija zajednicanastavlja da ovo radi. Kur’an uči da: ‘Sigurno je pravo postalo jasno odkrivog;’ (2:257) Međutim, nema prisile u ovome, ko god želi da toprihvati može prihvatiti, a ko god ne želi može da ne prihvati. Oni sadačine zajednički napor da spale ovo učenje, što je samo po sebi protivučenja Biblije, koja naređuje: ‘Ako vas neko udari u desni obraz, okrenitemu i drugi.’ Mnoge crkve su osudile ovaj prijedlog spaljivanja i proglasilesu svoje nesavezništvo s tim. Ahmadija zajednica također nastoji daodvrati ‘Dove Outreach’ crkvu od ovoga kroz medij i druga sredstva.Huzur je objasnio da je ‘dove’ (golub) simbol Svetog duha u kršćanstvu.Huzur je rekao da je tražio od džemata SAD-a da rade na ovome kaoprojektu i drugi džemati treba da rade isto. Ovo vladanje ‘Dove’ crkveće stvoriti nered u svijetu. Oni izgleda zanemaruju status koji Kur’andaje Isau a.s. (Isusu) i hazreti Merjemi. Ovaj njihov postupak će podićizidove mržnje. Može biti da će muslimani, koji nisu primili Imama dobai neobuzdani su i nekontrolisani, ili su u rukama onih koji imaju skrivenemotive, reagovati loše i neispravno. Danas su potrebni mir i bratstvo.To je potrebno da uza se privežemo Božiju ljubav. Radi ovoga kršćanikao i muslimani treba da isprave svoja vjerska mišljenja. Svakakoodržavajte akademske diskusije ali nemojte povrijediti osjećanja drugih.Muslimani trebaju nastojati i tragati za uputom koja je došla u skladusa predskazanjima. Kur’an je bio objavljen u mjesecu ramazanu i on jeizvor upute. Muslimani trebaju usaditi ove standarde upute koju je Kur’aniznio i nastojati da nađu osobu koja je došla da s iskrenošću srca dadneuputu. Allah nas je poučio dovi: ‘uputi nas na Pravi put’ (1:6). Akomolimo Allaha s ovim u vidu, On će sigurno pomoći muslimanima jerOn čak i nemuslimane upućuje ovom dovom. Kad bi se samo našamuslimanska braća obazrla na ovu našu poruku!

Obećani Mesija a.s. je dao primjedbu na tužan aspekt onih koji susmatrali da Kur’an jeste Božija riječ, ali njegova učenja nisu stavili upraksu. On ih je uporedio sa onima koji, uprkos toga što su žedni ne idudo izvora vode koja je slatka i čista i ima izlječiva svojstva. On je rekaoda muslimani znaju da je Kur’an ključ svakom uspjehu, pa ipak njegovaučenja ne stavljaju u praksu.

Huzur je rekao da danas većina muslimana, ne samo da ne razmišljajunad Kur’anom, nego čak ne posvećuju pažnju tome da ga uče, i slijedesvoje takozvane vjerske vođe koji ih huškaju da je Mirza Ghulam Ahmadiz Kadiana tvrdio da je poslanik dok Kur’an tvrdi da je Časni Poslaniks.a.v.s. Khataman Nebijjin (Pečat poslanika). Kad bi samo oni nas pitališta je bila njegova tvrdnja. Pošto oni nemaju nikakvog dokazivanja dapodupre ono što kažu, oni su nametnuli ograničenja na Džemat,pogotovu u Pakistanu. Ljudima je rečeno da je postupak nevjerovanjagovoriti sa Ahmadi muslimanima i pozdraviti nas. Sličan ekstremizamsu pokazali i kršćani. Zapravo su oni bili dovedeni do ovoga zbog načinana koji muslimani postupaju. Izgleda da muslimani nemaju dovoljnopouzdanja da, ako je vjera Ahmadi muslimana neispravna oni to trebajuodbiti. Zar oni smatraju da je njihovo vjerovanje tako slabo da će akobudu govorili s Ahmadi muslimanima njihovo vjerovanje biti pokvareno?Slično, obaveza Ahmadi muslimana je da ispune svoje dužnosti, dapostanu praktični uzor puta upute. Sada, kad nam je ponovo biopoklonjen mjesec ramazan, treba da ga u cjelosti iskoristimo i uvećamosvoj duhovni napredak i da prakticiramo Kur’ansko učenje. Ovo samomože biti od koristi kad se Kur’an uči redovito kao i kad po njemupostupamo. Kur’an daje naredbe da stavimo u praksu vrline i daodbacimo zlo. Prvi korak da dosegnemo ovaj put ka uputi je vjerovanjeu nevidljivo. Ovo nije obična stvar, to je ono što postaje izvor duhovnograzvoja koji zauzvrat osobu vodi ka putevima upute koji su putevi daspoznamo Allaha, da razumijemo Njegova učenja; putevi da razvijemovezu s Bogom.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘vjerovanje u nevidljivo’ ne treba smatratibeznačajnim stadijem. Ono ima mnogo vrijednosti u Allahovim očima.Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da je najveći nivo vjere nivo onih koji ćedoći stoljećima poslije njega i neće vidjeti očitog znaka, za razliku odnjegovih ashaba koji su bili svjedoci mnogim božanskim znakovima, aliće ipak vjerovati. Jedno praktično pokazivanje takvog vjerovanja jeobavljanje namaza. Oni kojima je podarena ustrajnost u vjerovanju,izdrže čak faze slabosti u namazu bez posrtanja (i kolebanja) i ostajuodlučni u svom vjerovanju.

Huzur je rekao da ovih dana, kad je svako privučen obavljanjunamaza, treba biti učinjen udruženi napor za borbu sa šejtanom. Kadbude napravljen napredak ka jačoj vezi s Bogom, kad ona bude ojačana,to će voditi onoj uputi koju Kur’an daje. Zahtjev vjerovanja u nevidljivoje da vjerujemo u sva predskazanja u Kur’anu. Treba da molimo Allahada ojača naše vjerovanje u nevidljivo pokazivanjem Svojih znakova.Istinski vjernik moli da se, baš kao što su se prethodno pojavili oni kojeje Allah odredio, ponovo dogode njihovi dolasci jer to je ono što stanjeu svijetu zahtijeva. Kao što Kur’an kaže:

“i drugima (je njega poslao) među njima koji im se još nisupriključili.” (64:4)

Huzur je rekao da ne treba biti nerazumijevanja o govoru ČasnogPoslanika s.a.v.s. da će vjerovanje onih koji neće vidjeti znakove bitisnažno, jer se ovo zapravo odnosi na period na koji se on lično pozivakao na period mraka, kad muslimani nisu imali nikakvog organizovanogsistema za duhovni razvoj i tu su bili Mudžaddidi (reformatori) u svojimvlastitim, izolovanim krugovima uticaja i sredinama.

S dolaskom Obećanog Mesije a.s. ponovo je započela era božanskihznakova u skladu sa predskazanjem, i Ahmadija zajednica im je očevidacdo ovog dana i zbog čvrstog vjerovanja u nevidljivo da će sva ovapredskazanja biti ispunjena. Mi trebamo nastaviti da odbijamo napadešejtana obavljanjem namaza i šejtanske sile neće moći oslabiti našuustrajnost. Oni koriste svoju moć da utišaju vjerovanje Ahmadimuslimana. Međutim, mi znamo da Kur’an kaže da se pobožne zajednicesuočavaju sa kušnjama. Huzur je rekao da naše nastojanje treba biti dakoristimo blagoslove ramazana i da molimo Allaha za ojačavanje naševjere i da Allahova obećanja budu uskoro ispunjena. Kad, u ovomuzvišenom mjesecu, budemo činili usrdne dove da kraljevstvo ČasnogKur’ana bude utemeljeno, sigurno će Allah manifestovati novu serijuSvojih moćnih znakova i kroz veličanstvenost učenja Kur’ana ćemo bitiutemeljenju istine i poraza neistine.

Ljudi će tako posvetiti pažnju glasu istinitog i revnog poklonikaČasnog Poslanika s.a.v.s. koji poziva ljude istini, upravo u skladu saČasnim Kur’anom. Ako se iko danas zalaže za vjerovanje u Boga, to jeObećani Mesija a.s i njegovoj Zajednici je stavljeno u dužnost da buduodlučni i okrenu se ibadetu. Obaveza je svakog Ahmadi muslimana dau cjelosti nastoje da učenja Časnog Kur’ana stave u praksu.

Huzur je rekao da su prigovori koje je podigla crkva ‘Dove Outreach’godinama stari prigovori i Obećani Mesija a.s. je omogućioodgovore na sve njih. Niko ne može pobijati i osporavati njegovorasuđivanje i zaključivanje. Vrijedno je žaljenja da umjesto da se okupeoko njega, kao što je Časni Poslanik s.a.v.s. naredio, muslimani su muse suprotstavili. Ovo je bilo odbijanje ‘vjerovanja u nevidljivo’. Danasova opozicija postaje jača. Da nas Allah omogući da, prema svojimsposobnostima, budemo izvanredni pomagači Obećanog Mesije a.s.Huzur je prenio tužne vijesti o dvojici šehida u Pakistanu. Našiklevetnici ne vide šta im sudbina pokazuje zbog okrutnosti koje supočinili protiv nas. Oni potvrđuju i pišu stupce članaka da ih je zadesilaBožija kazna zbog grešaka njihovih postupaka, ali oni pogrešnoustanovljuju svoje greške. Oni su tako slijepi da je jedan hodža zle ćudirekao da ih je zadesila Božija kazna zato što nisu dovoljno snažnonastojali da unište Ahmadi muslimane.

Huzur je rekao da će Ahmadi muslimani, inšallah, proći kroz ovukušnju ali će Allah sigurno zgrabiti ovog hodžu zle ćudi koji se rugaKur’anskom učenju. Huzur kaže da mu neki ljudi govore da, kad senekad Huzur obrati hodžama, njegove riječi ih dalje pobude. Huzur jerekao da je ovo pogrešno razumijevanje prostodušnih i da želi da objasnisvojima da bilo da on kaže nešto ili ne, naši klevetnici imaju strašneplanove i zavjere protiv nas u Pakistanu i također ovo nastoje uinostranstvu. Huzur je rekao da ono što kaže je zato da neko poštenmožda imadne koristi od ovih riječi i upozori naciju protiv zlih međuljudima. Mi moramo biti strpljivi, da nas Allah spasi od svakog zlaneprijatelja.

Zatim je Huzur govorio o dvojici šehida. Nepoznati napadač je pucaou dr. Nadžmul Hassan sahiba, 16. augusta u Karačiju. On je brzo bioodvezen u bolnicu gdje je podlegao ranama i umro. Bio je pogođen sa13 metaka u prsa. Dr Nadžmul Hassan je bio rođen 1971. u Daki i bio jemussi. Imao je 39 godina, imao je sedmoricu braće i jednu sestru. Kadsu mu savjetovali da premjesti svoju kliniku u drugu oblast on je govorio:‘Ja sam odrastao ovdje i služit ću ljude ove oblasti svojom praksom.’ Bio jeredovan u namazu i plaćanju doprinosa. Iza njega su ostale dvije malekćeri i jedan sin.

Drugi šehid je Habib-ur Rehman sahib. On je porijeklom iz oblastiGudžurat. Brat njegovog djeda bio je prvi u porodici koji je primioAhmadijat. U 1912. njegovi preci su kupili zemlju u Sindhu. Obrazovaose u Rabvi i studirao je sa Huzurom. Bio je vesela osoba i priređivao jedobre skupove pobožne prirode. Juče ujutro nepoznati maskiranimuškarci na motorima su prišli njegovom autu kad je otišao od kuće uSindhu i pucali u njega, i on je na mjestu umro. Bio je preselio u Amerikuu 1990. i napravio značajne doprinose za www.alislam.org. On je biomeđu prvim radnicima koji je pomogao da se nađu nadareni ljudi zaovu web stranicu. U 2006. njegov brat je bio šehid (bio je ubijen) i on sevratio u Pakistan da služi svog starog oca. Kasnije, pošto je sam ostaohudovac, savjetovano mu je da oženi hudovicu svog brata. On je bioiskrena osoba, bio je redovan u obavljanju namaza i plaćanju doprinosai imao je snažnu vezu s Halifatom i dijelio je bol društveno zapostavljenih.Iza njega je ostao otac star 91 godinu i djeca stara 32, 28 i 23 godinekoji žive u Americi. Njegova djeca od druge žene imaju 13, 11 i 7 godina.Da Allah uzdigne njegov položaj u Džennetu i ožalošćenoj porodici dadnečvrstinu.

Huzur je rekao da također želi da spomene drugog iskrenog prijatelja,Musu Rustami sahiba, čija je dženaza klanjana prije nekoliko dana. Onje umro 5. augusta 2010. U svom govoru na đelsi na Kosovu ove godineon je spomenuo kako se njegov brat susreo i bio impresioniran saHalifatul Mesihom IV r.h. u 1985. Tako je on bio pod uticajem svogbrata. Kad je odlučio da svoj život posveti islamu Ahmadijat Huzur gaje pitao da ide u Albaniju, ali iz nekih razloga on nije mogao tamo otići.Kasnije je, 2000. uz Huzurovo odobrenje on dobrovoljno otišao tamo.Služio je kao predsjednik za Kosovo deset godina. Bio je vrlo revan zatablih rad. Jednom je saznao da je njegova plata bila malo veća od platamisionara i sam je umanjio svoju platu. Nije imao auta i putovao je nabiciklu. On je sve nove članove tretirao kao svoju porodicu i zbog ovognjegovog odgoja većina članova džemata na Kosovu su mussi. Imao ježarku ljubav prema Hilafetu i sretao je Huzura na đelsi u Njemačkoj.Naši klevetnici na Kosovu raširili su propagandu da Ahmadi ne idu nahadž. Po Huzurovom savjetu on je prošle godine obavio hadž i bio jeveoma sretan radi toga. Umro je poslije iznenadne bolesti. Da Allahuzdigne njegov položaj, i čuva njegovu porodicu čvrsto u Ahmadijatu.Da nam Allah dadne više ljudi nalik njemu koji je imao produbljenuiskrenost i odanost, i koji je nesebično služio Zajednici. Amin.