Biografije šehida Lahora 28. maja 2010. (drugi dio)

Kratki sadržaj

Huzur je počeo hudbu govoreći da će nastaviti sa biografijama šehidau napadima u Lahoru.

23. Abdur Rašid Malik sahib, sin Abdul Hamid Malik sahiba,pripadao je gradu Lalamusa. Njegov djed po ocu, maulvi Meher Dinsahib (r.z.) bio je među 313 ashaba Obećanog Mesije a.s. U vrijemeubistva imao je 63 godine, bio je musi i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji.Bio je aktivan član Majlis Anasarullah (sekretar Vasija i sekretar Talimul-Kur’an).Obično je na džumu išao u Karak (misionarsku) kuću i togdana je, poslije dugo vremena, otišao u Dar-ul-zikr džamiju. Prije negošto je otišao u džamiju rekao je svojoj ženi da je Muslih Maud (r.z.)rekao da povremeno treba da klanjamo džumu namaz u velikoj džamiji.Sjedio je na stolici u glavnom holu; nazvao je kuću i rekao da je pogođenmetkom u nogu. Njegova žena je rekla da je čula pucanje u pozadinidok je govorio na telefon. Bio je pozajmio telefon od nekoga i kontaktje kasnije bio prekinut. Njegova žena (koja je aktivan član Leđnaorganizacije i koja je pokazala strpljenje ovog teškog dana) kaže da jebio drag otac. Oni imaju tri kćeri, i on nikada nije prigovarao što nijeimao sina. On je posvetio punu pažnju svojim kćerima i omogućio imvjersko i svjetovno obrazovanje. Također je pazio na jednu djevojku(koja je primila Ahmadijat kao rezultat njegovog napora da joj preneseporuku Ahmadijata) i radila je u njihovom kućanstvu. On je napravioaranžman za njenu udaju. Bio je jednostavan čovjek, drag i brižan,cijelo vrijeme je učio dove, pokoran sistemu Džemata i bogobojaznaduša. Da Allah uzdigne njegov položaj u Džennetu. Amin.
24. Muhammed Rašid Hašmi sahib, sin Munir Šah Hašmisahiba. On je bio praunuk ashaba Obećanog Mesije a.s. a njegov otac jebio ministar pošta u Abbotabadu. Protivnici su mu zapalili kuću u tokunemira 1974. godine. Bio je zaposlen na radiju Pakistan u Pešavaru ibio je spiker, i uz to je pisao članke u ‘nawa-e-waqt’. Imao je 78 godinau vrijeme ubistva, bio je musi; ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. Bio jeaktivan član Majlis Ansarullah (16 godina je bio presjednik svogogranka). Zadobio je tri rane od metaka. Bio je vrlo drag čovjek, imaoje ljubav prema Džematu i da služi, i poticao je svoju ženu i djecu da ioni služe Džematu. U petak ujutro, nazvao je predsjednika drugogogranka da ga obavijesti da je imao neki novac koji mu je bio povjereni pripadao je Džematu, koji je htio vratiti kad dođe na džumu. Ovajnovac je nađen u njegovm džepu nakon što je bio ubijen, i novčanica jebila probušena mecima. Bio je vrlo tačan i disciplinovan čovjek. Imaoje želju da otvori centar za obavljanje namaza u Lahoru, ali plan za tonije bio odobren. On je preuzeo na sebe da u toku noći pripremi plan idobio odbrenje. Neahmadi imaju veliko poštovanje prema njemu, kojisu došli da izraze saučešće poslije njegovog ubistva. On je bio hrabar iodvažan čovjek. Njegov ogranak je vrlo dobro radio pod njegovimvodstvom. Ata-ul-Kadir Tahior sahib je napisao pismo o njemu da je biovrlo ljubazan i gostoprimljiv čovjek. Uvijek je učestvovao u učenjuKur’ana i ilahija. Teško je hodao zbog neke slabosti ali je uvijek biospreman da služi Džemat u bilo kojem svojstvu. Imao je ogromnu ljubavprema Halifatu i s velikim žarom je učestvovao u svakom programu.Da Allah uzdigne njegov položaj u Džennetu. Amin.
25. Muzafar Ahmad sahib, sin umrlog maulana Ibrahim Kadianderviša. Njegov punac, Mian Ilam Deen (r.z.) bio je ashab ObećanogMesije a.s. a njegov otac je imao čast da bude učitelj sinovima hazretiMuslih Mauda r.a. (halifatul Mesih II ). Bio je dugo vremena imamsvog ogranka i finansijski sekretar (Dharampura). Imao je 73 godine uvrijeme ubistva i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. Redovno je obavljaonamaz u Dar-ul-zikr džamiji, i ovog dana je također otišao na džumu.Njegov sin je otišao u Model Town, u Bait-un-Nur džamiju. U 6 satiposlije podne su saznali da je Muzafar sahib bio ubijen, našli su ga udžamiji sa pet rana zadobijenih mecima. Jedan očevidac kaže da kad jebio ranjen, ostao je zauzet u učenju salavata i poticao je druge da takođeruče salavate i istighfar. Njegova žena kaže da je od djetinjstva imaonaviku da klanja tahadžud namaz i nikada ga nije propustio, i poticaoje i svoju djecu na to. On bi naglas učio Kur’an; zapravo je učio Kur’anposlije svakog namaza. Postio je redovno poslije svakih nekoliko dana.Tražio je od svakoga da čini dove da mu Allah pokloni smrt kaobogobojaznom. Ispunjavao je svoje dužnosti i nikada nije govorio lažniti je to mogao tolerisati. Allah dž.š. je primo njegove dove i podariomu uzvišeni položaj šehida. Njegova sestra koja živi u Kadianu (ženaNazir sahiba) kaže da je imao prijateljske odnose sa svojim zetom i biovrlo ljubazan prema svojim sestrama. Njegova najstarija kći, koja živi uRabvi, kaže da je u toku svoje dvije posjete njenoj kući bio prenos zavjetaHalifata na MTA i on je oba puta ustao i glasno recitovao zavjet kao danikoga nije bilo u sobi. Imao je priliku da obavi hadž u 1980. godini. DaAllah dž.š. uzdigne njegov položaj u Džennetu. Amin.
26. Mian Mubašir Ahmad sahib, sin Mian Barkat Ali sahibakoji je dao zavjet bai’ata 1928. godine. On je iz porodice Mian Nurudinsahiba (ashaba Obećanog Mesije a.s.). živio je u Kharianu, oblastGudžurat i u Lahor je preselio 2008. Radio je na distribuciji Koka-kole,ali mu je biznis bio uništen u nemirima 1974. godine, kad je bioopljačkan. U vrijeme ove situacije on je vozio iz Rabve prema Vazirabadunakon što je dostavio poštu za Džemat, kad je naišao na ustanike uČiniotu koji su napali njegovo auto i nastojali da ga povrede. Međutim,njegov vozač je odvezao dalje. Njegovo auto je opet bilo napadnuto uGujrandvali, i konačno je poslije pola noći stigao kući. U ovo vrijeme jesituacija bila veoma nepovoljna za Ahmadi muslimane, i oni koji suputovali radi džematskog posla činili su velike žrtve; on je uvijek biospreman da čini žrtve za Džemat. On je ponovo započeo biznis u 1988.godini i započeo distribuciju Koka-kole. Neki ljudi su došli kod njega irekli kako je popularan zbog svoje iskrenosti, jer nikada ne prodajenikakvu patvorenu robu. Ovi ljudi su mu predložili da, ako u gajbuubaci dvije patvorene boce uvećat će svoju zaradu i postati milioner.On, naravno, nije obratio nikakvu pažnju na njihov savjet i nikad senije predao takvoj pohlepi. Međutim bio je vrlo gostoprimljiv premaovima koji su mu ponudili tako prevaran savjet, i govorio bi im da nijetrebao nikakav tako pokvaren savjet. Bio je Amir Džemata šest godina(Tahsil Wizarabad). Njegov sin, Kamar Ahmad, je misionar u Beninu.Bilo mu je 65 godina u vrijeme ubistva, bio je musi, ubijen je u Dar-ulzikrdžamiji. On je za vrijeme napada ostao na podu, i bio povrijeđenkad je granata eksplodirala blizu njega, koja ga je ranila u vrat i izazvalajako krvarenje. Nazvao je svog sestrića i rekao mu da je bio ranjen i daje imao pet ili šest rana mecima. Bio je izuzetno mehkog srca i uvijekučio dove, pazio je na svoje potčinjene. Činio je dove za svakoga ko jebio u nevolji. Njegova žena, s kojom je živio 39 godina kaže da s njomnikada nije ružno govorio i da nikad nije ružio svoju djecu. Ako bi ženaikada prigovarala, on bi govorio da ona treba da čini dove za sebe kaošto on čini za sebe. On nije toleriosao ogovaranje u kući i zaustavio bibilo koga ako bi to započeo. Njegova gazdarica u Gujranvali, koja nijeAhmadi, rekla je da je bila njena sreća da je takav čovjek kakav je bioMubešir sahib bio njen podstanar, i da čini dove da njena djeca postanukao on. Bio je aktivan u prenošenju poruke islam Ahmadijata. Često jegovorio da je bezvrijedna osoba, da moli Allaha da mu podari uspjehda ga ocijeni sa 33% ocjenom. Huzur a.t. je dodao da je Allah dž.š.primio njegove dove na najbolji način i poklonio mu ocjenu 100%darujući mu položaj šehida.
27. Fida Husein sahib, sin Bahadur Khan sahiba je bio izKhariana, oblast Gudžurat, i tamo je bio rođen. Njegovi roditelji suumrli mjesec dana jedno poslije drugog, kad mu je bilo samo četirigodine. On je bio rođak Mian Mubeshir Ahmad sahiba (spomenutogranije), i živio je pod starateljstvom ovog kućanstva zato što je ostaosiroče u tako ranim godinama. Nikada se nije oženio. U vrijeme ubistvaimao je 69 godina i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. Često bi sjedio napoljuu dvorištu zbog male invalidnosti, ali je na dan napada sjedio na stoliciunutar džamije u glavnom holu; zadobio je 35 rana od metaka kad suteroristi počeli pucati, i bio na mjestu ubijen. Da Allah uzdigne njegovpoložaj u Džennetu. Amin.
28. Khavar Ejub sahib, sin Muhammed Ejub Khan sahiba. Ovaporodica je porijeklom iz Gilgita, ali je Khavar Ejub sahib bio rođen uBheri, oblast Sargoda, i poslije završetka prvog obrazovanja preselio jeu Lahor 1978. godine, gdje je našao zaposlenje u Vapda. Trenutno jeradio kao računovođa i službenik za budžet. On je primio Ahmadijat1984. godine. Imao je 58 godina u vrijeme napada, bio je musi i ubijenje u Dar-ul-zikr džamiji. Bio je sekretar za nove Ahmadi muslimane imuhasib. Često je klanjao džumu namaz u Dar-ul-zikr džmiji. Na dannapada, sjedio je u glavnom holu i zadobio dvije rane mecima, jednublizu srca i drugu u koljeno. Nazvao je kuću oko 2 sata i 15 minuta irekao da su teroristi napali džamiju i tražio je dove. Kasnije je njegovažena pokušala da uspostavi kontakt i on je ponovio svoj zahtjev zadovama ali je kasnije bio ubijen. Njegova žena je rekla da je bio istinskikavalir. Napravio je aranžman za obavljanje namaza u džematu. Imaoje veliku sposobnost za organizaciju, posvetio posebnu pažnju odgojudjece, imao je ljubav za služenje ljudima i bio je odan i i iskren premaHalifatu. Ilijas Khan sahib piše da je 1984. godine kad je bio zaposlenkod Vapta, preselio iz Bhera u Lahor u naše kućanstvo u Rehmanpura.U to vrijeme nije bio Ahmadi; međutim, naša kuća je očevidno imalaAhmadi atmosferu. On je postao dio kućanstva i povremeno iznosioneku kritiku protiv Ahmadi koje su hodže imitirali, tako da bi ga mipodsticali da pita više pitanja, pošto je ovo bila njegova navika. Jedanputje Barkatullah sahib, misionar, organizovao program pitanja i odgovorakojem je prisustvovao Khavar sahib i Barkatullah sahib je posebno odnjega tražio da postavi bilo koje pitanje, na što je on rekao da nemaviše pitanja i dao zavjet bai’ata kasnije. Njegova rodbina je u to vrijemeinsistirala da još o tome razmisli, ali je on bio čvrst u svom stavu i rekaoda će, ako oni nastave da se suprotstavljaju njegovoj odluci, pisatiHalifatul Mesihu i prigovoriti kako njegova rodbina postaje zapreka nanjegovom putu davanja bai’ata. Nakon što je postao Ahmadi, napravioje veliki duhovni napredak na putu postizanja bogobojaznosti.
29. Muhammed Šaikh Junuz sahib, sin Šaikh Đemil Ahmadsahiba. Iako je bio rođen u Indiji, preselio je u Rabvu 1955. godine,odakle je završio fakultet. Njegov otac je dao zavjet bai’ata u toku halifatahazreti Muslih Mauda r.a. i bio je među dervišima. Bio je aktivan članSadr Anđuman i penzionisan je 2007. godine, kad je preselio u Lahorda živi sa svojim sinom i služio kao sekretar Islaah-o-Irshahaat i Tabligha.U vrijeme ubista imao je 63 godine, bio je musi i ubijen je u Bait-ul-Nurdžamiji. On bi odlazio u džamiju mnogo prije džume namaza i togdana je stigao u džamiju u 11 sati i sjeo u prvi red. Njegov sin je bio udrugom holu. Bio je među prvima koji su bili ranjeni, zadobio je ranemecima u prsa i glavu i onda je bio smrtno ranjen u rebra od eksplozijegranate. Shaik sahib je vidio u snu Rabvu, prelijepi pločnik ukrašenćilimima, gdje su Halife sjedili u velikim foteljama a hazreti ObećaniMesija a.s. je sjedio u najvećoj. Rekao je da je on sjedio u blizini. Bio jepotpuno predan Halifatu, obavljao je pet dnevnih namaza, i uprkostoga što je bio srčani bolesnik, otišao je u džamiju radi namaza, bezobzira na loše vrijeme. Njegove oči su suzile kad bi izražavao zahvalnostAllahu za blagoslove koje mu je dao, i imao je ogromnu vjeru u Allaha.Bio je redovan u obavljanju tahadžud namaza, i sa minimalnom platomje nastojao da pomogne druge na svaki mogući način. Vodio jejednostavan život, i učestvovao u takmičenjima pisanja eseja, koji sumu donijeli istaknute položaje. Bio je uključen u prenošenju porukeislama Ahmadijat. Njegova žena kaže da su bili aktivni u jednom malomselu šest godina, gdje su održavali časove učenja Kur’ana i kad su naišlina suprotstavljanje, morali su prestati. Međutim, njihovi napori sudonijeli plod.
30. Mesud Ahmad Bhatti sahib, sin Ahmad Diin Bhattti. Njegovipreci su bili iz oblasti Kusoor. Njegov djed po ocu je dao zavjet bai’ata1911-12. godine. Porodica je preselila u Lahor 1975. godine i on jeradio sa svojim ocem kao poduzetnik. Završio je obrazovanje dofakulteta. Bio je hrabar i odvažan član Majlis Khudam ul Ahmadija.Dvojica njegove braće su bili s njih u poslu, i jedan od njih je predsjednikogranka u Lahoru. U vrijeme ubistva je imao 33 godine i ubijen je uDar-ul-zikr džamiji. Bio je klanjao sunnet prije džume kad je napadpočeo i kad su teroristi počeli pucati. Skinuo je vestu i zavio svog drugado njega koji je bio ranjen i tješio ga. Pokazajući veliku grabrost, on jeonda zgrabio jednog od napadača i bio u stanju da ga spriječi, ali jedrugi terorist pucao u njega i ubio ga.
31. Hadži Čaudri Ekrem Baig sahib, sin Čaudri Ditta Baigsahiba. Njegovi preci su bili iz oblasti Shaikhupura i dali su zavjet bai’atau toku života Obećanog Mesije a.s. Kasnije je porodica preselila u Alipur,oblast Kusoor, gdje je on bio rođen i obrazovao se do fakulteta. U 1950.godini porodica je preselila u Lahor. Bio je penzionisan 1966. godine.Služio je Džemat u raznim nadležnostima tokom cijelog života. U vrijemeubistva imao je 74 godine i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji, gdje je sjediou četvrtom redu kad su napadači pucali u njega. Njegov otac je njihovunekadašnju kuću dao Džematu, koja se sada koristi kao kuća za imame.Bio je vrijedan čovjek i uprkos godina pomagao je drugim članvovimakućanstva i djeci, i bio je iskrena osoba.
32. Mian Laeek Ahmad sahib, sin Mian Shafik Ahmad sahiba.Njegovi preci su bili iz Ambale, gdje je on bio rođen i u vrijeme odvajanja(Indije i Pakistana) porodica se preselila u Lahor, gdje se i školovao. Uvrijeme ubistva imao je 66 godina i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji.Služio je kao sekretar Ishaat u Canal park ogranku. Sjedio je u trećemredu na stolicama u glavnom holu kad je bio kritično ranjen mecima.Bio je odvezen u bolnicu ali je na putu umro u ambulanti. Imao je jakokrvarenje jer tri sata niko nije došao u pomoć. On je bio jednostavančovjek i malo je govorio, nikada nije nikoga povrijedio, obavljao jetahadžud namaz, i bio prijatelj sa svojom djecom kod kuće. Da Allahuzdigne njegov položaj u Džennetu. Amin.
33. Mirza Šaaval Munir sahib, sin Muhammed Munir sahiba.Njegov pradjed, Ahmad Din sahib r.a. bio je ashab Obećanog Mesijea.s. a otac mu je bio vlasnik biznisa (zvučnog sistema). U vrijeme ubistvabilo mu je 19 godina. Završio je višu školu i studirao na fakultetu, bio jevrlo aktivan član Majlis Khudam-ul-Ahmadija. Sjedio je sa svojim mlađimbratom, Shahzad Munirom u glavnom holu blizu mihraba nakon što jeklanjao sunnet kad je počelo pucanje prvo blizu mihraba. U to vrijemeon je napustio glavni hol ali se uskoro vratio i sjeo blizu vrata, gdje muse brat također pridružio. On je nazvao kuću i također razgovarao sasvojim prijateljma. Za to vrijeme teroristi su ušli sa minareta i započelipucanje i mnogi klanjači su bili ubijeni. On je jako krvario i nijeodgovarao kad je njegov brat pokušao da s njim razgovara. Brat jepokušao da mu zamota rane ali nije mogao jer su bile jako teške. Poslijepola sata je izdahnuo. Njegov brat kaže da je pokazao veliku hrabrost inije rekao ni riječi uprkos bola koji je imao; zapravo je izgledalo kao daje bio sretan da je bar njegov brat bio spašen.
34. Malik Maksood sahib, sin S.A. Mahmud sahiba. Njegov djedpo ocu bio je iz Batala a djed po majci je bio ashab Obećanog Mesijea.s. i bio je iz Bhopala. Zapravo su mu oba djeda (i po majci i po ocu) imajka bili ashabi Obećanog Mesije a.s. On je rođen u Bhopalu a odrastaoje u Kadianu, gdje se školovao na IT koledžu. Njegova porodica se nakraju preselila u Lahor. U vrijeme ubistva imao je 80 godina, bio jemusi i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. Služio je kao sekretar Talim-ul-Kur’an i revizor u svom ogranku. Njegov unuk kaže da je sjedio uglavnom holu u drugom redu. Po nalogu imama je izašao u dvorište, alikad ga je unuk vidio ležao je na podu sa prstima u ušima i nije se micaotako da je vjerovatno već bio mrtav jer je zadobio mnoge rane mecima.On je bio redovan u obavljanju pet dnevnih namaza i također je obavljaotahadžud namaz, plaćao je članarinu na vrijeme, proučavao je knjigeDžemata, gledao MTA i slušao Huzurove hudbe i govore. Bio je stručnjaku računovodstvu. Jedanput, u Kadianu, dok je još bio vrlo mlad bilo jetakmičenje među prijateljima ko će stići prvi ujutro u džamiju na fadžr(sabah) namaz. Da bi pobjedio u takmičenju on je otišao u džamiju u2:30 noću. Njegov sin, Tabassum Maksood sahib, koji je pravnik, sadau Rabvi radi dobrovoljno (kao vakif).
35. Čaudhri Muhammed Ahmad sahib, sin dr. Noor Ahmada.Njegov djed po ocu i otac dali su zavjet bai’ata u 1921-22. godini iporodica je bila iz Faisalabada. Njegov otac je radio sa dr. MirMuhammed Ismail sahibom r.a. kao mlađi doktor. Početno obrazovanjedo fakulteta je imao u Faisalabadu i onda se priključio avijaciji, gdje jedvije godine bio na obuci i onda tamo bio zaposlen. Učestvovao je uratovima 1965. i 1970. U toku 1965. godine, kad naprava za utovarbombi nije radila on je poticao druge da nose bombe na sebi i sam ih jenosio da bi ih utovarili. Uprkos takvih službi, takozvani patrioti danassmatraju da Ahmadi nisu odani zemlji. Ovo su ljudi koji su obavili mnogeslužbe za svoju zemlju. On je radi obuke išao na nekoliko putovanja uinostranstvo. Penzionisan je 1971. godine ali je radio kao direktor vodaza granate do 1985. U vrijeme ubistva imao je 85 godina, bio je musi iubijen je u Bait-un-Noor džamiji. On je tamo često obavljao džumunamaz i četvrtkom uveče bi pripremao odjeću za džumu. Do podne biveć krenuo od kuće na džumu. Na dan napada jedan mladić ga je vidioda krvari u drugom ili trećem redu kad je pozvao ovog mladića sebi itražio da mu zaveže odjeću oko stomaka, gdje je bio ranjen mecima.Također je rekao mladiću da dadne vode ostalim povrijeđenim ljudima.Isto tako je savjetovao neke ostale ljude kako da se spase jer je biostručnjak u tom polju. Zadobio je i ranu metkom u vrat. Bio je odvezenu Jinnah bolnicu gdje je podlegao ranama i umro u 8 sati uveče. Jedanod njegovih rođaka je dva dana prije ovog događaja sanjao da je Lahorbio pod napadom. Huzur je dodao da su mnogi ljudi sanajali ovakvesnove u Pakistanu i u inostranstvu, koji su ukazivali na ove događaje.On nije imao zlobe ni prema kome. Uživao je dobro zdravlje. Bio jeredovan u obavljanju namaza i učenju Kur’ana. Volio je svoju djecu. Bioje dobar sportista (u kabbaddi i fudbalu) i veoma predan Halifatu.Njegova kćerka piše da je prema očevicu njen otac sjedio na stolicamai slušao hudbu koja je bila upravo počela kad je započelo pucanje. Onje ostao sjedeći, kao da je nastojao da procijeni situaciju. Kad je jedanterorist prišao i pucao u njegovom pravcu bio je ranjen. Kad se teroristaokrenuo da napuni pušku on ga je, uprkos ranama, zgrabio za vrat isavladao ga. Drugi čovjek mu je pritekao u pomoć i onda još jedanmlađi čovjek. Za to vrijeme je primio nekoliko metaka i jako je krvario,ali je uprkos ranama dao upute o tome kako da rastave bombu i zavežunoge i ruke teroriste. Bio je hrabar čovjek koji je s velikom kuraži podniorane i stekao položaj šehida.
36. Ilijas Aslam Kuraiši sahib, sin Master Shafi Aslam sahiba.Njegova porodica je bila iz Kadiana i onda su preselili u Gujranvalu.Otac mu je bio misionar koji je dobro služio Džemat. Njeogv brat,Muhammed Aslam sahib bio je među dervišima Kadiana. Radio je ubanci odakle je penzionisan sa službe pomoćnika zamjenika direktora.U vrijeme ubistva imao je 76 godina, bio je musi i ubijen je u Bait-ulNoordžamiji. Bio je predsjednik Johar Town ogranka. Sjedio je u prvomredu u drugom holu. Kad su teroristi počeli pucati on je nastojao davrata drugog hola drži zatvorenim uz pomoć drugih klanjača, ali jezadobio teške rane u toku pucanja kroz vrata. Umro je oko 4 sata poslijepodne. Bio je jednostavan i bogobojazna čovjek, uvijek zahvalan zablagoslove. Uvijek je učio dove i sa revnošću služio Džemat. Bio je vrlonježan otac, redovan u namazima i u tahadžud namazu, uvijek je imaoosmjeh i bio ljubazan. Nikada nije prigovarao ako bi mu neko došaoradi Džematskog posla, čak i ako bi u to vrijeme spavao. Uvijek je davaosavjet da ostanemo odani Džematu i Halifatu.
37. Tahir Mahmud Ahmad sahib, sin umrlog Said Ahmadsahiba. Ova porodica je bila iz Muzaffar garha. Njegov otac je dao zavjetbai’ata u 1953. godini i 1993. prešao u Lahor. Poslije završetka fakultetabio je zaposlen u privatnom sektoru, i otišao u Maleziju radi obuke(imao je malu mentalnu smetnju). U vrijeme ubistva je imao 53 godinei ubijen je u Bait-un-Noor džamiji. Prije džume je otišao da vidipredsjednika svog ogranka koji ga je odveo u Bait-un-Noor džamiju; onje obično išao na džumu u druge centre za namaz ili je ponekad odlaziou Dar-ul-zikr džamiju. Ovo je bila njegova prva džuma u Bait-un-Noordžamiji. Pogodila su ga dva metka u prsa i jedan u čelo. Bio je hrabarčovjek i predan Džematu. Govorio bi da se ne boji metaka i znao je daće biti ubijen. Bio je na dobrom glasu u komšiluku i prvi da nazoveselam svakome na ulici.
38. Sejid Iršaad Ali sahib, sin Sejid Samiullah Šah sahiba (kojije također služio kao direktor Ahmadija islamskog fakulteta). Njegovdjed po ocu Khaslat Ali Šah sahib i djed po majci Mir Hamid Šah sahibsu obojica bili ashabi Obećanog Mesije a.s. i među njegovim posebnimprijateljima. U njihovoj pradjedovskoj kuća u Sialkotu je Obećani Mesijaa.s. boravio u toku svojih posjeta Sialkotu, i kuća je bila poklonjenaDžematu. Nakon sticanja diplome sa fakulteta polagao je još neke ispitei poslije bio zaposlen kao pomoćnik direktora u Lahor odjeljenju odakleje penzionisan kao zamjenik direktora. Služio je kao sekretar finansijau Model Townu. U vrijeme ubistva imao je 80 godina, bio je musli iubijen u Bait-un-Noor džamiji. Prije odlaska na džumu, odmarao se sarukom na grudima i rekao da bi se danas odmarao. Onda je ustao ispremio se da ide na džumu govoreći da odlazi i ponavljao da zaistaodlazi. Sjedio je u dvorištu džamije na stolicama i kad je počelo pucanjebio je ubijen. Zadobio je tri rane mecima. Nedavno je u viziji čuo riječi:‘inni rafi’uke ve muteveffiike’. Huzur a.t. kaže da je izgleda osoba kojaje prenijela ovaj događaj netačno zabilježila riječi i da je zapravo redriječi: ‘inni muteveffiike ve rafi’uke’. U svakom slučaju on nije bio ustanju da razumije ove riječi. Nekih 15-20 dana prije ovog događajatakođer je čuo riječi: ‘Mi te primamo raširenih ruku s crvenim ćilimima’.U drugoj viziji vidio je da je kočija stala ispred njegove kuće i čuo je daje stigao je hazreti Mirza Beshirudin Mahmud Ahmad r.a. Njegovarodbina kaže da se brinuo kako nije u stanju da služi Džemat kao njegovipreci. On je bio veseo i društven čovjek, imao je želju da služi drugimai pogotovu je pazio svoju rodbinu.
39. Noor-ul-Amin sahib, sin Naziir Vasim sahiba, bio je rođen uRavalpindiju i tamo završio fakultet i pridružio se mornarici. Njegovdjed po ocu je bio ashab Obećanog Mesije a.s. a djed po majci je služiokao amir džemata Hyderabad i bio šehid. On je bio aktivan član MajlisKhudam-ul-Ahmadija i dugo vremena bio na dužnosti nadgledanjazatvorenog sistema ugrađenog u džamiji. Također je neko vrijeme živiou Karačiju. U vrijeme ubistva bilo mu je 39 godina i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. Nazvao je kuću u toku napada i rekao da može napustitito mjesto ako želi ali da mu je tu bila data dužnost. Sjedio je iza satelitskeantene gdje je granata eksplodirala i tako je bio ubijen. Njegova ženakaže da je posjedovao mnoge velike vrline, i posvećivao posebnu pažnjuodgajanju djece, pogotovu vakf-i nau djece. Kad je razgovarao sa svojomženom na telefon, ona je tražila od njega da ode odatle ali on nijemogao napustiti tolike ljude koji su bili u istoj situaciji kao i on. On jesa zanosom učestvovao u Džematskom poslu.
40. Čaudhri Muhammed Maalik sahib, sin Fatih Muhammedsahiba, živio je u Ghakkar Mandi odakle je preselio u Gujranvalu i ondau Lahor. Otac mu je umro prije njegovog rođenja. Kad je završavaofakultet majka mu je dala svoju zlatnu narukvicu i rekla da treba nastavitiobrazovanje. Tako da je završio još jedan stepen obrazovanja. Imao je93 godine u vrijeme ubistva, bio je musi i ubijen je u Bait-un-Noordžamiji. Njegova rodbina kaže da otkad je bio u starim godinama,zaboravljao bi stvari i kao posljedica toga je propustio 7 do 8 džumanamaza, ali je tog dana posebno insistirao da ide na džumu iako su gazaustavljali. Bio je među prvima koji su bili ubijeni tog dana sjedeći nastolicama u prvom redu. On nikada nije povrijedio nikoga i imao jeveliku želju za čitanjem i proučavanjem knjiga Obećanog Mesije a.s. ipoticao svoju rodbinu na to. Njegov sin, Daud Ahmad sahib navodi dakad je završio fakultet i magistarski (iz ekonomije) otac mu je ponudioda ga zaposli kod sebe i rekao da će mu platiti istu plaću koju očekujeu zaposlenju; da će ga unajmiti da čita knjige Obećanog Mesije a.s.Svoju djecu je odgojio da imaju duboki osjećaj savjesti prema obavljanjunamaza i probudio bi ih u vrijeme ezana i klanjali bi namaz zajedno.Nikada nije podigao ruku na djecu radi njihovog moralnog odgoja;umjesto toga je činio dove za njih i govorio da je ovo samilost. On biplakao u toku tahadžud namaza i činio dove za svoju djecu. U 1974.godini, kad je živio u satelitskom gradu Gujranvala, mnogi Ahmadi suse okupili u njegovoj kući radi bezbjednosti. O svakome je vodio velikubrigu u toku ovog teškog vremena. Bio je izuzetno iskren čovjek, i nijemogao tolerisati neistinu. Uveo je u sistem Oporuke sve u porodici.
41. Šaik Sajid Ahmad sahib, sin Šaik Ameen Ahmad sahiba.Njegova porodica je bila iz Bhera. Diplomirao je na fakultetu u Lahorui bio zaposlen kod MCB (Muslim Commercial Bank) u Ravalpindiju.Nakon što je bio penzionisan 2003. godine preselio je u Lahor da budesa svojom djecom. Bio je vrlo odgovoran član Majlis Ansarullah i radiokao sekretar Talim-ul-Kur’an. Bilo mu je 58 godina kad je bio ubijen,bio je musi (njegova aplikacija je bila odobrena) i bio je ubijen u Baitul-Noordžamiji. Po navici je išao na džumu ranije i s velikom naklonošćuobavljao namaz. Tog dana je sjedio u holu u pozadini džamije. Okopetnaest minuta nakon što je pucanje počelo on je nazvao svog sinaŠahzad Naima i pitao ga je li dobro koji je rekao da je u redu. On jezabravio vrata uz pomoć drugih drugova i stao ispred vrata da ih čuvazatvorenim (brave na vratima su bile neispravne), i ovo je pomoglomnogima da stignu do bezbjednog mjesta. Međutim, teroristi su nastavilipucati i granata koja je eksplodirala uzrokovala je njegovu smrt. Brinuose o ženidbi i zaposlenju svog sina i u petak je uredio interviju za njega.Onda ga je pitao kako je prošao inerviju (sin je poslije dobio zaposlenje).Bio je vrlo savjestan o pravima svoje žene i djece, prema svojoj porodicikao i porodici svoje žene. Bio je blage naravi i vrlo pokoran sistemuDžemata i duboko odan Halifatu. Jedan neahmadi poznanik u komšilukuga je sanjao poslije ubistva i čuo ga da kaže da ne zna kako je tu stigaoali da je vrlo sretan tamo gdje je i da je zadovoljan.
42. Sejid Laiik Ahmad sahib, sin Sejid Muhjudin Ahmada, kojije bio iz Bihara (Indija) i student na Aligarh univerzitetu gdje je sreojednog Ahmadi studenta koji mu je rekao o smrti Isa a.s. i dolaskuObećanog Mesije a.s. što ga je tako razljutilo da je razbio glavu Ahmadistudentu, zbog čega se kasnije stidio. Kad se obratio maulviju po imenuSanaullah Amritsari u pogledu ovih pitanja, on je poslao nekoliko knjigakoje su sadržavale same uvrede i ružan jezik, što ga je podstaklo daviše proučava o Ahmadijatu i on je dao zavjet bai’ata poslije daljegistraživanja. Huzur a.t. je dodao maulvi danas slijede istu tradiciju,samo umjesto slanja literature oni dolaze na TV da šire svoje besmisleneuvrede i klevete. Sejiid Laik sahib je bio rođen Ahmadi. Nakon što jepoložio ispite na fakultetu otišao je na dalje studije i dao magistarski izengleskog na Putna univerzitetu. U Lahor je preselio 1969. godine ipridružio se MCB (Muslim Commercial Bank), odakle se penzionisaonekoliko godina kasnije. Imao je 72 godine u vrijeme ubistva i bio jemusi. Kad je ušao u džamiju klanjao je sunnet i sjedio je iza imama kadsu teroristi pčeli pucati. Bio je smrtno ranjen i umro je. On je bio blagenaravi i rezervisana osoba. Imao je duboku ljubav prema Džematu alinije bio vrlo glasan o tome. Međutim, ako bi neko govorio protivDžemata ili Halifata on to nije tolerisao. Nasuprot tome, on bi vodiorazgovor sa onima koji su govorili u prilog Džemata. Njegova djeca suvisoko obrazovana i zaposlena u svojim poljima. On je bio vrlo redovanu obavljanju džume namaza. Jedanput, kad je njegova žena bila bolesnai smještena u bolnicu, on ju je tamo ostavio i otišao u džamiju radidžume namaza, ne brinući se hoće li je ponovo vidjeti ili ne, ali nijepropustio svoju džumu.
43. Muhammed Ašraf Bullar sahib, sin Muhammed Abdullahsahiba. Njegovi preci su bili iz oblasti Lahor, bavili su se agrokulturomali su kasnije preselili u Raivindi gdje su započeli praviti opeke. Njegovdjed po ocu, Čoudri Sikandar Ahmad sahib je dao zavjet bai’ata. U2004. godini on je otišao na umru. Uvijek je poticao svoju braću darade za Džemat. Bilo mu je 47 godina u vrijeme ubistva, i bio ubijen uBait-un-Noor džamiji. Bio je jedini hranitelj porodice, redovan uobavljanju džume namaza. Tog smrtonosnog dana on je sjedio u holupozadi i u vrijeme napada pomagao je da zatvore vrata pritiskajućisvoja leđa uz vrata da spriječi teroristi da uđe u manji hol. Terorista jeonda počeo pucati kroz vrata što mu je nanijelo smrtonosne povrede itrenutno je umro. Bio je častan i poštovan čovjek. Imao je ljubav zapropagiranje islama i mnogi neahmadi prijatelji su učestvovali u dženazanamazu. Hodže su 30. maja najavili u novinama Nawa-e-Waqt i takođerprenijeli saopćenje na Express News (TV kanalu) da je nikah (vjenčanje)svih onih neahmadi koji su učestvovali u džemazi namazu poništeni.Huzur a.t. je dodao da su hodže čak napravili proglas o poništenjunikaha onih neahmadi koji su prenijeli svoje izraze saučešća (klanjanjedženaze namaza je nešto posve drugo). Poslije obavljanja umre bio jeredovan u obavljanju tahadžud namaza. Također je redovno učio Kur’ani poticao svoju porodicu na to. Govorio je svojoj djeci da svakodnevnouče Kur’an, čak i ako je to samo jedna linija, ali da također čitaju prijevodjer u stvarnosti nema koristi onoga što su pročitali ako to ne razumiju.
44. Mubarak Ahmad Tahir sahib, sin Abdul Majeed sahiba.Iako je Mubarak sahib bio iz Lahora, njegova nena po ocu je bila izKadiana. Njegov otac je dao zavjet bai’ata u toku halifata hazreti MuslihMauda r.a. Počeo je raditi u Nacionalnoj banci kao daktilograf, ali jedalje nastavio obrazovanje sticanjem diplome na fakultetu i ondadiplome magistra. Također je pohađao mnoge druge kurseve unutarbanke i bio je unapređen na položaj zamjenika direktora. Također jeprimio nagradu najboljeg radnika banke. Bio je zet umrlog MaulanaDost Muhammed Shahida, historičara Džemata Ahmadija. Bilo mu je57 godina u vrijeme ubistva i bio je musi. Služio je u nadležnosti raznihslužbi u Džematu u vrijeme kad je bio ubijen. Tog smrtonosnog dana sunjegova oba sina bila s njim pošto su došli u Bait-un-Noor džamiju radidžume namaza. On je bio u holu pozada dok su oba sina sjedila uprednjem holu. Kad su teroristi počeli pucati, imam sahib je od svijutražio da uče dovu i on je upravo to činio. U toku dove, zadobio je ranumetkom, koji mu je prošao kroz prsa vrlo blizu srca i on je izdahnuo.Bio je vrlo saosjećajan čovjek. Bolje se slagao sa svojim potčinjenimnego sa kolegama. U svojoj kući je napravio aranžman za obavljanjenamaza tako što je izgradio za to određenu odaju u kući. Imao jeogromnu ljubav prema Džematu. Poticao je svoju djecu da učestvuju uDžematskom poslu, i nije imao nikakvih sporova s njima ako se vratekući čak u 3 sata ujutro poslije obavljanja džematskih dužnosti. No, zadrugi posao, za njih je bio redarski sat da se kući vrate do iša namaza.Jedna od velikih odlika koje je posjedovao bila je njegova velikodušnosti davao je velike doprinose za humanitarne svrhe. Imao je velikopoštovanje prema misionarima Džemata Ahmadija i bio vrlogostoprimljiv prema njima. Bio je vrlo društven i ljubazan. Gdje god jebilo moguće on je nastojao da ponudi svoju kuću da se koristi kao centarza namaz.
45. Anees Ahmad sahib, sin Munir Ahmad sahiba. Porodica jebila iz oblasti Faisalabada, ali su kasnije preselili u Lahor. Nakonzavršavanja ispita na fakultetu radio je na polju kompjutera u svojojslužbi u Gulbergu. U vrijeme ubistva imao je 35 godina, bio je musi iubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. On je obično išao na džumu u ModelTown, ali je nosio nalog tog dana i tako na kraju otišao u Dar-ul-zikrdžamiju radi džume. Sjedio je do svog oca blizu mihraba kad je pucanjepočelo. Kad mu je otac rekao da legne na pod on je rekao da će ići dapomogne drugima a da on legne na pod. Tako je bio ubijen mecimaispaljenim u njegovom pravcu. Volio je svoju djecu i ženu i poštovaosvoje starije i ženinu rodbinu. Imao je ljubav za služenje drugima.Jednom prijatelju je pomogao davanjem krvi i kad je ovaj pitao za zajamda plati tretman, oko pet hiljada rupija, on mu je dao novac kao qarz-ehasana.On je poticao svog sina da učestvuje u časovima učenja Kur’ana,i učestvovao je u Džematskom poslu sa velikim žarom. Njegov mlađibrat, Munever Ahmad sahib također je bio ubijen tog dana.
46. Munever Ahmad sahib, sin Munir Ahmad sahiba. Porodicaje bila iz oblasti Faisalabada i on je po rođenju bio Ahmadi ali je za nekiperiod bio naklonjen šija vjerskom sistemu, pošto ga je odgajala nenapo majci koja je bila šija. On je sanjao hazreti imam Huseina r.a. i hazretiAlija r.a. koji su svjedočili istinitost Obećanog Mesije a.s., i on je ponovodao zavjet bai’ata. Imao je pobožan karakter i zato ga je Allah uputio.Bio je vrlo upućen o Ahmadijatu i imao revnost za propagiranje islamAhmadijata, i, mašallah mnogi su dali zavjet bai’ata zbog njegovihzalaganja. Imao je tako veliku ljubav za pozivanjem ljudi Allahu da bihodže ostavljao bez riječi. U vrijeme ubistva imao je 30 godina, bio jemusi i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. U to vrijeme je služio kao vršiocdužnosti. Tog smrtonosnog dana, sjedio je unutar džamije kad je napadpočeo. Brzo se izvukao napolje da zatvori glavnu kapiju da spriječiteroriste da uđu u glavni hol. Održavao je kontakt na telefonu sa svojomrodbinom. Rekao je svim klanjačima da, ako bilo ko ima ikakvu vrstuoružja, da mu dadnu. Huzur a.t. je dodao da su se klanjači okupili daklanjaju džumu namaz, prema tome nisu nosili nikakvo oružje. Policijaje sada brza u odgovoru u ovo vrijeme da kažu zašto Ahmadi nisunapravili svoj aranžman obezbjeđenja. Huzur a.t. kaže da moždaneahmadi nose oružje u džamiju ali Ahmadi ne nose. Policija samotreba da digne ruke i proglasi da je svako odgovoran za svojubezbjednost. Bilo kako bilo, kad je počelo pucanje unutra, i ljudi biliranjeni, on je uspio da ih posluži vodom. Tražio je priliku da zgrabinapadače, i čim je opazio takvu priliku zgrabio je jednog od njih koji seonda ubio, zbog čega je i on bio ubijen. On je prije toga saznao da muje brat bio ubijen, ali je uprkos toga nastavio da pomaže drugima. Prijedugo vremena, mala djeca su postavila postere ispred njegove kućekoji potiču na mržnju, koji su napravili zalog za takav posao. On jedjeci objasnio da ne treba da učestvuju u takvom poslu i oni su se složili,ali je djeci ponovo ispran mozak i oni su nastavili da to čine iz zabave.Jedan član Džemata je napisao o snu koji je Munever sahib imao okomjesec i po dana ranije, u kojem mu je njegova umrla majka rekla da jetu pripremila sobu za njega i da će poslati po njega. Hafiz MuzafarAhmad sahib piše da je Munever sahib unaprijed rekao svojim bližnjimda će biti ubijen. Zapravo, kad se oženio prošle godine rekao je svojojženi da će biti ubijen i da ne tuguje poslije toga.
47. Saiid Ahmad sahib, sin Sufi Munir Ahmad sahiba (čiju ćedženazu u odsustvu Huzur klanjati poslije džume namaza). Njegov djedpo ocu je bio ashab Obećanog Mesije a.s. Porodica se ponovo smjestilau Lahor. Imao je 37 godina u vrijeme kad je bio ubijen u Bait-un-Noordžamiji. Tog smrtonosnog dana on je otišao u džamiju pravo s posla iteroristi su već počeli pucanje u džamiji. Dvojica terorista koji su došlido džamije na motorima ostavili su motore ispred glavne kapije, koji suposlije nekoliko minuta eksplodirali. On je stajao u blizini i njegovotijelo je bilo sprženo zbog eksplozije. Bio je u bolnici 8 dana ali se nijemogao oporaviti i tako je umro 5 juna. Jedan dan prije ovog događajanazvao je svoju sestru u selu da je zamoli da napravi neku hranu ipodijeli siromašnim kao sadaku. U petak je poljubio svoju djecu i otišaona džumu. Njegova žena je pokazala nekoliko njegovih dnevnika ukojima piše o svojoj želji da stekne položaj šehida i da moli Allaha zaovaj veliki blagoslov. Allah dž.š. je zaista primio dovu ovog poniznogčovjeka. Dnevnik također otkriva njegovo prisustvo na džumi namazima,njegovo plaćanje članarine, kratke sadržaje hudbi i dove za stanovnikeTakht Hazari (njegovo rodno mjesto), gdje su Ahmadi bili ubijeni prijenekoliko godina. Bio je vrlo svjestan o pravima svojih roditelja i rodbine.Redovno bi davao sadaku siromašnim. Imao je određenu kutiju, u kojubi redovito ostavljao novac, i onda bi, kad je posjećivao selo, davaoskupeljni iznos siromašnim. Bio je vrlo drag čovjek, pazio je svojeroditelje, braću i sestre, svoju ženu i djecu. Da Allah uzdigne njegovpoložaj u Džennetu. Amin.

Huzur a.t. je dodao dovu za sve šehide: Da Allah dž.š. obezbjedi zanjih uzvišeni položaj u Džennetu, Amin. Svi su oni posjedovali razne vrline i odlike. Da Allah dž.š. primi njihove dove za njihove drage i pokloni strpljenje i čvrstinu rodbini i članovima porodice koju su ostaviliiza sebe. Amin.

Huzur a.t. će također klanjati dženazu u odsustvu za još jednu osobu(koji je posvetio život služenju islamu, to jest vakf-e-zindagi), dr.Muhammed Arif sahib (derviš Kadiana), sin Muhammed Sadik sahiba(derviša Kadiana), koji je umro 13. juna 2010. godine sa 93 godine. Onje u nekoliko službi 30 godina služio Džemat kako je najbolje mogao.Među mnogim službama koje je obavljao (sa duge liste koju je Huzurspomenuo u hudbi), također je bio Afsar đelsa salane. Kad je Huzur a.t.otišao u Kadian 2005. godine on je bio na ovoj dužnosti i svoje obavezeje ispunjavao na prelijep način. Imao je magistarski iz engleskog idoktorat sa Guru Nanak univerziteta. Bio je predan i odan čovjek,redovno je obavljao tahadžud namaz, i imao ogromnu ljubav i predanostHalifatu. Doživljavao je istinske snove i vizije. Unaprijed je rekao svojojženi da se približava kraj njegovog vremena. Imao je upalu bubrega ipluća, primao je dijalizu i bubrezi su radili, ali se nije mogao potpunoopraviti i dugo vremena je bio teško bolestan; to vrijeme je podnio svelikim strpljenjem i odvažnošću. Huzur a.t. je rekao da ga je uvijekvidio sa osmjehom na licu. U 1991. godini, Huzur je s njim obavljaodužnosti na đelsa salani Kadian kao volonter. Huzur a.t. kaže da sunjegova ljubav i predanost Halifatu bili vidljivi u njegovim očima. Radioje sa potpunom saradnjom u toku đelse bez izražavanja ikakve ljutnjes drugim volonterima, čak i ako bi oni griješili. Da Allah dž.š. uzdignenjegov položaj u Džennetu. Amin.