Biografije šehida Lahora (III dio)

Kratki sadržaj

Huzur je današnju hudbu održao iz Njemačke i započeo je odavajućizahvalnost Allahu dž.š. prilikom 35. đelsa salane koja se održava uNjemačkoj i nastavio s molbama Allahu za uspjeh ovog događaja. Daova đelsa bude izvor blagoslova za sve nas i da ulije duh obnovljenevjere u svima nama, Amin. Huzur a.t. je podsjetio svakog pojedinca dauvijek trebamo imati na umu ciljeve zbog kojih je Obećani Mesija a.s.započeo đelsu, a ovi ciljevi su bili da shvatimo stvarnost bai’ata inapredujemo u svojoj vjeri, da dadnemo prednost ljubavi prema Allahui Njegovom voljenom Poslaniku s.a.v.s. iznad svega drugog, danapredujemo u bogobojaznim djelima, da uvećamo znanje I razumijevanje slušanjem govora koji uzdižu moral, da uzgajamo ljubav,naklonost i bratstvo među sobom i da činimo dove za onu braću i sestrekoji su otišli između nas ispunjavajući svoj zavjet u toku prošle godine.Zato, u toku ova tri dana, treba da ove ciljeve postavimo ispred sebe iprovedemo ih u svojim životima; samo onda osoba može imati koristiod takvih duhovnih događaja.

Huzur a.t. je također podsjetio da, s namjerom da postignemo oveciljeve, treba ne samo da nastojimo da prakticiramo nego da činimodove za sebe da napravimo napredak u svom duhovnom stanju, i daspomenemo sve ove Ahmadi muslimane u svojim dovama koji žive širomsvijeta, da Allah dž.š. čuva svakog od njih u Svojim sjenkama milosti izaštite, pogotovo one koji žive u Pakistanu. Ovih dana se situacija uPakistanu iz dana u dan pogoršava za Ahmadi muslimane i protivnicimaDžemata je data sloboda da rade šta hoće. Da Allah dž.š. pokloni čvrstinuAhmadi muslimanima naspram ovog neprijateljstva i dadne im snaguda održe svoju vjeru, i da ih On zaštiti od svake vrste zla, i da primanjemnjihovih žrtava pokaže Svoje čudesne znakove u njihovu korist. Amin.Huzur a.t. je također objasnio o đelsa kako je organizovana,podsjećajući sviju da su tu mnoga razna odjeljenja koja rade u saradnjiu toku ovog događaja da učine da ovo bude dobro iskustvo za prisutne.Svaki službenik svakog odjeljenja nesebično služi goste Obećanog Mesijea.s., a među ovim volonterima su muškarci, žene, mladi, stari i djeca.Svako od njih čini svaki napor da Allahovom milošću ispuni svojedužnosti. Zato je Huzur a.t. podsjetio prisutne da sarađuju sa ovimvolonterima i slijede pravila i naredbe za maksimalnu korist ovogdogađaja. Ako volonter skrene pažnju gostiju na određenu stvar, gostitreba da sarađuju koliko najbolje mogu. Volonterima je data kratkauputa o tome da budu uljudni i učtivi prema gostima. Druga važnastvar na koju je Huzur a.t. skrenuo pažnju je da svi gosti treba da buduu potpunosti upoznati sa ljudima oko sebe i da paze na bilo kakvusumnjivu aktivnost. Postavljeni su aranžmani za sigurnost, ali uprkostome neprijateljski element je svuda prisutan i nastoji da povrijedi ilibar raširi nemir među članovima Džemata. Takvi neprijatelji mogunastojati da uđu na prostor đelse prevarom tima za bezbjednost. Odgostiju se traži da u potpunosti sarađuju sa timom za bezbjednost. Akooni od vas traže da deset puta prođete kroz sigurnosnu provjeru, čak ionda morate sarađivati s njima. Nemojte smatrati da je to stvarnepoštovanja ili uvrede; zapravo je ovo za vašu vlastitu sigurnost. Zato,nemojte to praviti pitanjem ega. Gostima izvan Džemata bit će dozvoljenulaz na prostor đelse samo ako zadovolje zahtjeve bezbjednosti ilismjernice organizacije. Da Allah dž.š. zaštiti svakoga od vas i omogućivam da izvučete maksimalnu korist od đelse, Amin.Huzur a.t. je onda nastavio s glavnom temom hudbe, to jest da iznosibiografije onih Ahmadi muslimana koji su bili ubijeni 28. maja 2010. uLahoru, Pakistan:

48. Khalil Ahmad Solangi sahib, sin Naseer Ahmadi Solangisahiba, čiji su preci bili iz malog mjesta blizu Kadiana, koje se zoveKhaara. Njegov djed po ocu, Muhammed Bakš Solangi sahib r.a. bio jeashab Obećanog Mesije a.s. Poslije odvajanja (Indije i Pakistana)porodica se preselila u Gujranvalu. Khalil sahib je diplomirao naVladinom koledžu u Lahoru i dobio diplomu elektro inženjera i bio 5godina zaposlen kod Wapda, poslije čega se pridružio očevom biznisu.Poslije očeve smrti on je osnovao svoj biznis. U 1997. godini je preseliou Lahor i nastavio sa biznisom. Zbog nekih problema s kojima se suočio,odselio se u SAD 2009. godine. On je služio Džemat u raznimnadležnostima, kao Nazim aftal, kao Kaid (zila) i Kaid (halka), ZaeemMajlis Ansarullah (Lahor), Mušawarat board (član i predsjednik),generalni sekretar (Lahor). U vrijeme ubistva imao je 51 godinu, bio jemusi i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. Jedan mjesec prije ovog događajastigao je u Pakistan zbog biznisa. Tog smrtonosnog dana on je otišao udžamiju radi džume namaza, i poslije izbijanja napada ostao je podstepenicama sa drugim članovima Džemata oko jedan sat. On je mogaobezbjedno stići do podruma ali je vidio povrijeđenog Ahmadi brata iotišao da mu spasi život kad mu je metak prošao kroz lijevu stranu srcai tako izgubio život. Bio je u stanju da nazove svog sina Šuaib Solangi,i rekao mu o terorističkom napadu i tražio dove od njega i članovasvoje porodice.

Bio je krajnje odan i predan Ahmadi, činio je mnoge finansijke žrtve.Od mladosti je imao priliku da služi Džemat u raznim službama. Takođerje imao sreću da u Gujranvali izgradi džamiju. Bio je dobar radnik,bogobojazan u djelima, posvećivao je posebnu pažnju religijskom isvjetovnom obrazovanju svoje djece, veoma poslušan sistemu Halifata,i uvijek je tražio Huzurov savjet prije započinjanja bilo kakvog novogpodhvata ili donošenja bilo kakve odluke. Njegova poslušnost i predanostsu primjer za sve. Pomagao je nezaposlene kad god je i kome god jetrebalo. Njegov porodični život kao muža i oca bio je bez premca. Nikadanije vratio osobu u nuždi. Uvijek bi dao dobar savjet, dobrodušan čovjek,pun života i uvijek je služio Džemat sa osmjehom na licu. Imao jevještinu da odredi posao i dobije rezultat od svojih radnika. Bio je čovjekmehkog srca sa izvanrednim vrlinama, uvijek spreman da pomognedrugima u kojem god je svojstvu trebalo. Na đelsa salani u Kadian,obično je bio na dužnosti odjeljenja za transport i krasno ispunio svojedužnosti, uvijek sa osmjehom. U 2009. godini on je došao u Kadian izSAD osobito da ponudi svoje usluge u odjeljenju za transport, i pomogaoje putnicima iz Pakistana koji su putovali za Kadian. Huzur a.t. je rekaoda ga je lično poznavao od vremena kad je bio u Majlis Khudam-ulAhmadija.Uvijek je pokazivao potpunu poslušnost i saradnju sa centralom (Džemata), i odgovarao je na pozive kad god je bio pozvan,bez dubljeg razmišljanja o situaciji (obično poslovni ljudi ne napuštajusvoje poslove). Na putu svog zadnjeg putovanja za Pakistan, zastao je uVB da se sretne sa Halifatul Mesihom V a.t., kad je izrazio velikuzabrinutost nad činjenicom da neka djeca čiji su preci obavili velikeslužbe i žrtve na Allahovom putu nisu aktivni u Džematu kako bi trebalibiti. U toku diskusije, dao je činjenice i dobar savjet u pogledu ovihpitanja.

Prethodni Amir sahib u Gujranvali piše o Salangi sahibu da bi govorioda što se tiče Halifata, nikakvo prijateljstvo ili odnos nemaju nikakvogznačaja. U 1974. godini kad je situacija postala neugodna, on je u tovrijeme bio vrlo mlad. Kad su neki od njegove rodbine pokazali slabost,on je napustio kuću da traži utočište u kući kod tadašnjeg Amir sahiba,i tamo obavljao dužnosti da služi druge. Također je velikodušno trošiona Allahovom putu. Jedanput je bio spreman da kupi imanje za Džematvrijedno 50 lakh rupija(50000 eura), (koje se nije moglo kupiti iz nekihrazloga). Međutim, on je platio 44 lakh rupija(44000 eura) za drugoimanje koje sada služi kao centar za namaz za Džemat. Samo kratkovrijeme prije ovoga platio je priličnu sumu za drugu džamiju, ali tonikada nije iznio. Prilikom stoljetnice Halifata dao je 10 lakhrupija(10000 eura) za kuću za goste koju je izgradio džemat u Lahoru.Bio je na čelu ne samo u finansijskim žrtvovanjima, nego je takođerpoklanjao svoje vrijeme kad god je trebalo. Uvijek je tražio situaciju daopćenito služi Džematu, starješine Džemata, vršioce dužnosti Džematai one koji su svoj život posvetili služenju Džemata. Nikada nije pokazaonikakav ponos nad svojim finansijskim položajem, nego je naprotivuvijek bio ponizan i skroman čovjek

49. ldžaz Nasrullah Khan sahib, sin Čaudhry Asadullah Khansahiba. On je bio bratić Čaudhry Zafrullah Khan sahiba i rođak ČaudhryHamid Nasrullah Khan sahiba, koji je bivši Amir Lahora. Imao je prilikuda služi Džemat u raznim svojstvima i da radi sa četvoricom HalifaAhmadijata. Njegov otac, Čaudhry Asadullah Khan sahib je takođerprije bio Amir Lahora. Prvo obrazovanje je imao u Kadianu, diplomiraoje na fakultetu u Lahoru i zvanično obrazovanje imao na poljuzakonodavstva na univerzitetu u Londonu, poslije čega je nekolikogodina radio praksu; onda se po savjetu hazreti Halifatul Mesiha III r.a.vratio u Pakistan. Nastanio se u Islamabad i radio do penzije 1984.godine, poslije čega je svoje vrijeme posvetio samo za služenje Džematau raznim službama: bio je prethodni Amir Islamabada, zamjenik AmiraLahora, član odbora kadija i član fikh odbora. U vrijeme ubistva imaoje 83 godine, bio je musi i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. Tog dana sespremio na džumu ali se osjećao slabo. No, bez obzira na to, doručkovaoje i rekao sinu da želi da u podne ide u džamiju samo iz razloga što neželi da prelazi preko ljudi koji već sjede da bi sjeo u prvi red (na stolice).Onda je sa sinom i unukom otišao u džamiju. Njegov sin je insistirao dase on brine o unuku zato što on mora ići na dužnost, ali je Idžaz Nasrullahsahib zahtijevao da sin treba da bude s ocem (s Božijom milošću i sin iunuk su bezbjedni). On je sjedio uz mihrab u prvom redu, i zadobiorane mecima u stomak. Kad je neko tražio od njega da ide premabezbjednom mjestu, on je rekao da je molio (Allaha) da bude šehid.Njegovo mrtvo tijelo je ležalo do Amir sahiba. Maulvi Bašeeruddin sahibje u snu vidio da se veliko bijelo auto spustilo s neba i on je čuo nekogada kaže da je došao da ga odvede. Idžaz Nasrullah sahib je po naviciklanjao iša (jaciju) namaz i ranije išao u krevet, ustajao je oko 1 satnoću radi tahadžud namaza. Od svakoga je tražio da čini dove za‘khatima bil hair’ (bogobojazan kraj). Imao je duboku ljubav premasistemu Halifata, i poticao je ljude da služe na putu Džemata; imao ježelju za propagiranjem islama Ahmadijata i na kraju takvog sjedenjaizvinuo bi se svima ako je nenamjerno nekoga povrijedio. Pomagao jefinansijski jedno siroče za koje je redovno slao opskrbu. Jedanput jejedan mladić došao iz Rabve, koji je studirao do sedmog standarda.Čaudhry sahib je rekao svojoj snahi da obezbjedi za njegovo obrazovanjekakvo je obezbjedila za svoju djecu. Njegov sin kaže da je bila njegovaogromna želja da uplati članarinu Oporuke u toku svog života, iAllahovom milošću bio je u stanju da ispuni ovu svoju želju tri godineprije ubistva i samo nekoliko dana prije smrti isplatio je sve dužnečlanarine. U toku njegovog boravka u Islamabadu, jednom je radio kaoarhivar na Monopolističkoj kontrolnoj vlasti, gdje je primio dosije odMinistra predsjednika tog vremena o njegovom posredovnju. On nijeodobrio taj dosije zato što je uvidio kršenje zakona i vratio ga Ministru,što ga je razbjesnilo i on je poslao poruku natrag Čaudhry sahibugovoreći da će se ili pokoriti ili da bude spreman da se suoči saodgovornošću. Kad je ova stvar stigla do Halifatul Mesiha III r.a., on jerekao da ako je osoba hrabra suočit će se sa situacijom, a ako je kukavicatreba da dadne ostavku. Kad je primio ovu poruku, Čaudhry sahib jeodbio da dadne ostavku jer nije imao šta da krije, na što je bila pokrenutaodgovornost protiv njega i bio je razriješen dužnosti bez ikakvog razloga.Pisao je hazreti Halifatul Mesihu III r.a. tražeći dove. Narednog dana,poslije sabah namaza, kad se šetao po bašči, sreo se sa tadašnjim Amirsahibom, Čaudhry Abdul Hak Virk sahibom koji je rekao da je činiodove za njega kad je čuo glas koji je govorio: ‘Slavi svoj istup’. Kad jevlada bila svrgnuta vojnim udarom, njegov dosije je bio ispitan i posaoponovo postavljen (u službu), sa porukom koja je govorila da će seprethodne dvije godine koje je bio neaktivan smatrat produženimdopustom. Tako je san bio ispunjen njemu u prilog, i prekrasan aspektu ovome je bio da, ako je ovaj položaj bio oduzet od protivnika Džemata,bio je ponovo postavljen od drugog protivnika Džemata. Njegov sin jetakođer rekao da su od njegovog oca tražili da promijeni auto izsigurnosnih razloga i da koristi druge puteve da ide u džamiju. Čaudhrysahib nije imao rezervisanosti u poduzimanju ovih mjera, ali je izravnoodbio prijedlog da ponekad treba da propusti džumu namaz. Rekao jeda je najgore što neprijatelj može poduzeti je da uzrokuje njegovoubistvo (da bude šehid).
50. Čaudhry Hafeez Ahmad Kahlon sahib, sin Čaudhry NazeerHusein sahiba Sialkoti. Ova porodica je bila iz Sialkota. On je dobiodiplomu LLB(pravnik) poslije koje se bavio zakonodavstvom kaoprofesionalnom karijerom, prvo u Sialkotu a onda je preselio u Lahorgdje je radio kao advokat u Vrhovnom sudu. U vrijeme ubistva imao je83 godine i bio ubijen u Bait-un-Noor džamiji u Model Town. Tog petkaon je sjedio u glavnom holu i kad je počelo pucanje zadobio je ranumecima u prsa. Nastojali su da ga ožive ali je on na mjestu umro. Bio ječovjek blage prirode, nikada nije nikoga ružio, bio je ljubazan premaslugama kod kuće. Bio je redovan u obavljanju namaza i često je išao udžamiju da klanja u džematu. Jedan od njegovih sinova, Nasir AhmadKahlon sahib je zamjenik Amira džemata u Australiji. On je biobogobojazan čovjek, koji je bez naknade radio za one koji nisu mogliplatiti troškove advokata, i uz to bi im finansijski pomagao. U tokuvojnog zakona u Pakistanu, pomogao je da se završi sudski postupakpokrenut protiv jednog člana ženske Leđna organizacije zato što je naispitima upotrijebila neku religijsku terminologiju. Mnogi neahmadipoznanici i čak neprijatelji došli su da odaju poštovanje i izraze saučešćepovodom njegovog ubistva. Jedan od sudija je nazvao njegovukancelariju i izrazio saučešće. Sekretar mu je rekao da čini dovu zaumrlu dušu. Ovaj sudija je rekao da može izraziti saučešće ali da nemože činiti dovu za oprost Ahmadi duše. Rahmetlija je bio redovan uobavljanju namaza i uprkos slabog vida išao je pješke do mesdžida usvom ogranku da klanja magrib (akšam) namaz. Satima bi učio Kur’an.Kad je njegovoj unuci bilo rečeno o njegovoj smrti, majka kaže da jemala djevojčica rekla da je njen djed otišao kod Allaha. Mala djevojčicaje imala tako dubok dojam o njegovom učenju Kur’ana da je rekla da ćeon tamo kod Allaha također učiti Kur’an. Huzur a.t. je rekao da je ovodojam koji Ahmadi musliman treba imati na malu djecu dajući impraktičan primjer.
51. Čaudhry Imtiaz Ahmad sahib, sin Nisar Ahmad sahiba, čijije djed po ocu, Čaudhry Muhammed Boota sahib iz oblasti Gurdaspurbio jedina osoba iz svoje porodice koja je dala zavjet bai’ata u 1935.godini, zbog čega se suočio sa mnogim proganjanjem, do te mjere da jenjegov grob bio exhumiran i ponovo je sahranjen na svom imanju. Poslijeodvajanja (Indije i Pakistana), porodica se preselila u Sahival i onda uLahor. U vrijeme ubistva imao je 34 godine, bio je musi i ubijen je uDar-ul-zikr džamiji. Služio je Džemat u raznim nadležnostima i u vrijemeubistva bio član šure. Bio je na dužnosti na glavnom ulazu na lijevojstrani džamije. Po izbijanju napada, potrčao je da zgrabi napadača, alije zadobio rane mecima u glavu i prsa, zbog čega je bio među prvimakoji su bili ubijeni. Od djetinjstva i mladosti učestvovao je u programimaDžemata. Kad god mu je bila data dužnost obezbjeđenja on je naizvanredan način ispunjavao svoju dužnost. Bio je redovan u obavljanjunamaza, oboje njegove djece su u vakf-e nau programu(pokloni djecedžematu za služenje islama); imao je ogromno poštovanje za sve vršiocedužnosti u Džematu, posjedovao je veliku sposobnost rukovođenja iimao jaku želju da svoj život posveti Džematu; zapravo je dužnosti naobezbjeđenju obavljao misleći da je to privremeni vakf. Na prvoj stranicinjegovog dnevnika je navod koji glasi: ‘Kukavica stalno umire; hrabraduša umire samo jednom.’ Njegova sestra koja im je došla u posjetu izSAD-a tražila je od njega da nešto zapiše u njen dnevnik, tako da je onnapisao nešto na urdu jeziku što grubo prevedeno glasi: ‘Ova strast isnažna naklonost koju mi posjedujemo inspirisana je dovama Mesihaa.s.’ Prije njegovog ubistva sanjao je da mu je rečeno da nema mnogopreostalog vremena. Poslije ovog sna učinio je svaki napor da obučisvoju ženu da bude više neovisna i čak osnovao biznis za nju. Obavljaoje tahadžud namaz i išao u džamiju na fadžr (sabah) namaz. Jednogdana, kad je stigao kući poslije pola noći i ustao ranije radi tahadžudnamaza, njegova žena je rekla da treba da se odmori, na što je onodgovorio da se ne brine o odmaranju na ovom svijetu, nego da sebrine o odmaranju na ahiretu.
52. Idžaz-ul-Hak, sin Rehmat Bakš sahiba. On je bio izporodice hazreti Ilahi Bakš sahiba r.a. koji je bio ashab Obećanog Mesijea.s. Ova porodica je bila iz Patiale, oblast Amritsar. Otac mu je biozaposlen na željeznici i živio je u Lahoru. On je radio kao tehničar zasatelite za jedan TV kanal. Imao je 46 godina u vrijeme ubistva i bioubijen u Dar-ul-zikr džamiji. Na dan ubistva ponovio je zavjet sastogodišnjice Halifata koji je bio prenesen na MTA. On je često klanjaodžumu namaz u Dar-ul-zikr džamiji, i tog je dana također došao udžamiju pravo s posla. Sjedio je pod stepenicama, i kad su napadi počeli,nazvao je kuću i tražio od svog brata da odmah donese oružje u džamiju.On je istovremeno izvještavao za TV kanal na telefon kad su ga pogodilimeci ispaljeni u njegovom pravcu i bio je ranjen i na mjestu ubijen. Onje bio saosjećajan i gostoprimljiv čovjek, ljubazan i učtiv prema svakome.Bio je redovan u plaćanju članarine i sa velikim žarom učestvovao usvim finansijskim programima. Nazim atfala njegovog ogranka kaže daje svakom prilikom kad bi on odveo njegovu djecu radi wakar-e-amalon uvijek bio zahvalan kad ih vrati kući, govoreći da zbog njega djecaimaju priliku da služe Džemat.
53. Šaikh Nadeem Ahmad Tarik sahib, sin Muhammed Manšasahiba. Njegovi preci su bili iz Činiota, i otišli su u Calcutu radi biznisa.Poslije 1947. godine njegov otac je iz Calcute otišao u Dhaku odakle se1971. godine preselio u Lahor. Nadeem sahibova žena je također izCalcute i unuka je Muhammed Jusuf Bani sahiba. Nadeem sahib jezapočeo svoj biznis trgovine sporednih dijelova nakon što je diplomiraou Icom. U vrijeme ubistva imao je 40 godina, bio je musi i ubijen je uDar-ul-zikr džamiji. Uvijek je klanjao džumu u Dar-ul-zikr džamiji iostajao tamo do prenosa uživo hudbe iz VB preko MTA. Tog smrtonosnogdana sjedio je do Amir sahiba, i meci su ga pogodili u lijevu ruku zbogčega mu je ruka otekla. Izgleda da je umro zbog jakog krvarenja. On jebio čovjek blage prirode, miroljubiv, pošten i nikada ne bi povrijediobilo koga. U vrijeme namaza on bi nazvao kuću sa posla da svoju djecupodsjeti da klanjaju namaz. Huzur a.t. kaže da je odgovornost Ahmadioca prema svojoj djeci da usade u djeci odnos sa Allahom i da njihovupažnju skrenu na namaz i dove. Putovao je razdaljinu od 4 km da klanjanamaz u džematu. Huzur a.t. je dodao da možda razdaljina od 4 kmizgleda beznačajna u zapadnim zemljama gdje su putevi asfaltirani, aliu Pakistanu može biti posve tegobno putovati ovu razdaljinu. Obavljaoje tahadžud namaz i učestvovao u finansijskim programima. Imao jepriliku da ponudi finansijsku pomoć da zadovolji potrebe na nivou svogogranka. Ponudio bi svoj motor za Džematski posao kad god je traženo,i sam bi uzeo rikšu (nosiljku) za posao. Redovno je služio drugimljudima. Huzur a.t. je dodao da je cijela porodica veoma dosljedna usluženju ljudima.
54. Amir Lateef Pirača sahib, sin Abdul Lateef Pirača. Njegovotac je bio iz Sargode i bio je aktivan član amile tamo. Imao je bliskuvezu sa Hazreti Halifatul Mesihom III r.a., koji je često boravio u njihovojkući za vrijeme svog putovanja. Njegov djed po majci je dao zavjetbai’ata na ruci hazreti Halifatul Mesiha I r.a. Amir sahib je početnoobrazovanje imao u Sargodi i diplmirao je sa diplomom u MBA u Lahoru.Bio je redovit u plaćanju članarine Džemata i davanju sadake i služio jestarije. Također je imao priliku da radi sa nekadašnjim Amir sahibom izSargode, Mirza Abdul Hak sahibom. U toku napada nazvao je svogbrata i rekao mu da je okružen tijelima ubijenih. Bio je ranjen po licukao da ga je neko udario puškom i također mu je granata ranila ruke.Ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. Bio je izuzetno iskren čovjek i vrijedanpovjerenja. Tako je bio čuven po svojoj iskrenosti da su mu zlatari davalina čuvanje vrlo vrijedne stvari. Nikada nije skrivao činjenicu da jeAhmadi musliman. Pazio je na svog oca koji je prije smrti dugo biobolestan. Također je pazio na svoju majku koja je jako bolesna.Učestvovao je u svim finansijskim programima i davao za sadaku idobrotvorne svrhe a da drugima nije govorio o tome. On bi dovodiopacijente iz svog rodnog mjesta Sargode u Lahor na besplatno liječenje.Imao je veliku revnost za ličnim žrtvovanjem, bio redovan u obavljanjunamaza, redovan u učenju Kur’ana, i redovan u obavljanju tahadžudnamaza. Donio je na poklon 4 nova odijela za svoju majku nekolikomjeseci prije svog ubistva. Njegova majka je rekla da već ima dovoljnoodjeće, na što je on odgovorio da ne zna koliko će dugo živjeti i zatoželi da je vidi odjevenu u odjeću koju je on za nju kupio.
55. Mirza Zafar Ahmad sahib, sin Mirza Zafdar Humayunsahiba, rođen je u Mandi Bahauddin. Njegov djed po ocu je prvi postaoAhmadi u porodici nakon što je dao zavjet bai’ata na ruci hazreti MuslihMauda r.a. On je završio fakultet u Lahoru, onda otišao u Lyalpur nadalje studije, koje je morao napustiti zbog nekih teškoća s kojima sesuočio na univerzitetu. Onda je otišao u Karači, gdje je poslijetrogodišnjeg studija primio diplomu iz mehanike. Također je studiraojoš jednu godinu i onda bio zaposlen u Karačiju jednu godinu, posliječega je otišao u Japan. Od 1981. godine radio je kao inženjer za solarnuenergiju i ostao u Japanu 21 godinu. Imao je priliku da služi Džemat uraznim nadležnostima. Kad je bila zatvorena misionarska kuća u Tokiju,on je ponudio svoju kuću da se koristi kao centar za Džemat. U 1983.godini imao je priliku da ode u Koreju radi vakf-e arzi, i u 1985. godinije prisustvovao đelsa salani u VB kao predstavnik džemata u Japanu. U1993. godini uspeo se na vrh kao predsjednik omladinske organizacijeKhudam-ul-Ahmadija i također učio ezan dok je bio na ovom položaju.U 1999. godini on i njegova žena su došli u VB radi polaganja kamenatemeljca za Bait-ul-Futuh džamiju kao predstavnici džemata u Japanu.U Japanu je služio kao predsjednik Tokija, finansijski sekretar Tokija ikao zamjenik Amira od 2001. do 2003. godine. Jednom prilikom jeHazreti halifatul Mesih IV r.h. izrazio zadovoljstvo za Zafar Ahmad sahibagovoreći da je njegova želja da svi članovi džemata Ahmadija u Japanupostanu više kao Zafar Ahmad sahib. U toku njegovog 21. godišnjegboravka u Japanu učinio je napore da unaprijedi svoje obrazovanje ionda se preselio u Pakistan 2003. godine, gdje je živio u Cavalry Ground,i njegova kuća je tamo također služila kao centar za obavljanje namaza.Imao je 56 godina u vrijeme ubistva, bio je musli i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. Uvijek je sjedio u prvom redu u džamiji. Tog dana je sjediou prvom redu kao i obično, blizu imam sahiba i zadobio rane mecima uvrat u pozadini glave, i tako bio ubijen. Bio je potpuno odan Halifatu.Kad god je imao priliku da posjeti VB, nastojao je koliko god je mogaoda sve namaze obavi iza Halifatul Mesiha. Vrlo je pažljivo slušao hudbe,i ako bi, iz nekog razloga propustio hudbu uživo, ne bi se smirio dok nesasluša snimak hudbe. Bio je istinski uzor mota ‘Ljubav svakome, mržnjanikome’. Bio je jednostavan čovjek, vrijedan povjerenja, uvijek jeispunjavao svoja obećanja i bio spreman na velike žrtve. Bio jeizvanredan muž, čak je ponudio da kuha u nekim prilikama. Vodio jeračuna o najmanjim potrebama svoje žene i nikada nije prigovarao.Malik Munir Ahmad sahib piše iz Japana da kad je on doputovao uJapan, on još nije bio oženjen, bio je jednostavan čovjek, konzervativneprirode, prijatna osoba, uvijek spreman da služi na Allahovom putu.Uvijek je bio spreman za rad u Džematu i nikada ne bi rekao ‘ne’;zapravo, ako bi mu bili dati neki projekti, on bi svoju dužnost provodiokrajnje iskreno i odgovorno. Imao je poštovanje prema svim vršiocimadužnosti, mladim i starim. Prije nego što je napustio Japan, posvetio jesvoj život radu u Džematu. Magfoor Ahmad Munir sahib (mubalik kojisada živi u Rabvi, koji je prethodno živio u Japanu) piše da su njegoveusluge u toku boravka u Japanu bile ništa manje od usluga onih koji suposvetili život islam Ahmadija (vakf-e-zindagi); zapravo, ne bi biloneispravno reći da su njegove usluge bile primjerene za sve da ihoponašaju. Bio je na čelu finansijskih žrtvovanja i u posvećivanjuvremena za služenje Džematu. Služio je kao honorarni mubalik, sekretarfinansija i predsjednik džemata Tokijo. Bio je potpuno predanutemeljenju Halifata. U toku namaza je učio sa velikom gorivošću. Očibi mu uvijek zasuzile kad bi čuo o nepovoljnim okolnostima drugih.
56. Mirza Mahmood Ahmad sahib, sin Akbar Ali sahiba,stanovnika oblasti Naroval. Njegov djed po ocu, hazreti Anayatullahsahib r.a. bio je ashab Obećanog Mesije a.s. Radio je za odjeljenje telefonai sa posla je penzionisan u 2008. godini. U Lahoru je živio 35 godina. Uvrijeme ubistva imao je 58 godina i ubijen je u Bait-un-Noor džamiji.Često je džumu klanjao u ovoj džamiji. Tog smrtonosnog dana ga jemetak pogodio u čelo i trenutno ga usmrtio. On je uvijek bio spremanda služi Džemat, i imao je priliku da radi pod vakf-e-arzi programomnekoliko puta. Bio je izuzetno mehkog srca, vrijedan i jednostavančovjek. Njegov sin, Kaiser Mahmood sahib je bio prisutan s njim u tokunapada i ostao je bezbjedan. Četiri dana prije ubistva, njegova žena jeu snu vidjela prelijepu bašču sa hladnim povjetarcem i rijekama dateku kroz nju. To je prekrasno mjesto. Mahmood sahib je u snu rekao:‘Ja sam izgradio kuću za tebe ali ću ja ostati u ovoj palači.’ Palača je bilaispunjena ugodnim parfemom i mirisom. Da Allah uzdigne njegovpoložaj u Džennetu. Amin.
57. Šaikh Muhammed Akram Athar sahib, sin ŠaikhŠamsuddin sahiba, stanovnik oblasti Gujranvala. Sva rodbina oveporodice je pomrla kad se kuga proširila i poslije toga je Šamsuddinsahib preselio u oblast Sargoda i također imao čast da služi hazretiObećanog Mesiju a.s. i hazreti Muslih Mauda r.a. iako je dao zavjetbai’ata na ruci Muslih Mauda r.a. Punac Akram sahiba, KhwajaMuhammed Sharif sahib r.a. je bio ashab Obećanog Mesije a.s. U vrijemeubistva imao je 66 godina i bio je ubijen u Dar-ul-zikr džamiji. Sjedio jena stolicama u holu kad je počelo pucanje i bio ranjen mecima u glavui rebra, zbog čega je umro. Oko dva do tri mjeseca prije ubistva, imao jesan i rekao da je vrijeme njegove smrti blizu. Od tada je postao vrlo tih.Njegova snaha je u snu vidjela hol u Rabvi koji je pripadao MajlisAnsarullah, koji nikada prije nije vidjela. Primila je tri dara koje je ondaodnijela u Lahor. Huzur a.t. je rekao da je dženaza za šehide takođerklanjana u salama Majlis Ansarullah. On je imao ljubav za prenošenjeporuke islama i odlazio u obližnji grad da propagira ovu poruku, i sasobom bi ponio Al Fazal (magazin). Također se borio protiv pušenja, izaustavljao ljude od toga kad god bi ih vidio da puše. Savjetovao bi ihda cigare zamijene drugom vrstom hrane. Bio je redovan u obavljanjutahadžud namaza. Posjedovao je mnoge vrline. Uvijek je učio dove ičinio ih za druge uzimajući njihovo ime. Bio je redovit u plaćanjučlanarine, zapravo, kad god bi primio plaću otišao bi do sekretara zafinansije da plati članarinu. Huzur a.t. je dodao da je ovo prikladannačin plaćanja članarine umjesto da zaostajemo u plaćanju, i dapozivajući se na ove ljude, neki kažu da zaostaju u plaćanju zato što ihsekretar za finansije nije podsjetio. Huzur a.t. je rekao da je odgovornostsvakog pojedinca da ne izostaje u plaćanju članarine. U toku godineobilježavanja stoljetnice Halifata on je učestvovao u takmičenju pisanjaeseja i postigao ocjenu ‘A’ u tome.
58. Mirza Masroor Baig sahib, sin Mirza Sarwar Baig sahiba.Njegovi preci su bili iz grada u oblasti Amritsar. Njegov amidža, MirzaMunever Baig sahib, koji je dao zavjet bai’ata 1953. godine bio je ubijenu 1985. godini od neprijatelja Džemata. Mirza Masroor sahib jeposjedovao butik za vjenčanice. U vrijeme ubistva imao je 29 godina,bio je musi i ubijen je u Bait-un-Noor džamiji. Služio je džemat kaosekretar izdavačkih poslova, nazim tahrik-e-džedid i radio je zabezbjednost. Tog kobnog petka, kaid Khudam ga je nazvao dva puta daga podsjeti da ode na džumu radi dužnosti na obezbjeđenju, na što jeon odgovorio da se ne brine i da će, ako treba, on biti prvi da primimetak. Obavljao je dužnost na glavnom ulazu i prvog su ga meci pogodilikad su napadači otvorili vatru i bio je na mjestu ubijen. Istog dana jesanjao da je bio pretučen i da ga gone crni psi. Uvijek je bio spreman dasluži Džemat i bio je poslušan upravi Džemata. Imao je mehko srce iugodnu narav. Bio je redovan u obavljanju dnevnih namaza. Njegovažena očekuje prvo dijete. Huzur a.t. je molio Allaha za bebu da imAllah podari čestito i bogobojazno dijete koje će imati dug i zdrav život.Amin.
59. Mian Muhammed Munir Ahmad sahib, sin Maulvi AbdusSelam Umar sahiba. Munir sahib je bio unuk po ocu hazreti HalifatulMesiha I r.a., rođen u kući njegovog djeda po majci, Mir MuhammedSaeed sahiba iz Hyderabad, Indija, koji je dao zavjet bai’ata na odobrenjeObećanog Mesije a.s. Zbog njegovog prihvatanja Ahmadijata, mnogadomaćinstva u Hyderabadu su ušla u okrilje Ahmadijata. Munir sahibje stekao diplomu na fakultetu u Lahoru 1962. godine. U vrijeme ubistvaimao je 70 godina i bio je ubijen u Bait-un-Noor džamiji. Tog kobnogdana, on je kasnije otišao u džamiju nego što normalno ide, što je bilooko podneva, i stigao tamo oko 1 sat popodne. Sjedio je na stolicamado general Nasira u prvom redu. Dok je pokušavao da zatvori vrata danapadači ne mogu ući, jedan od njih je zaglavio vrata puškom i nastaviopucati. Bio je ranjen metkom u glavu i zbog toga je umro. Deset godinaprije ovih napada, vidio je u snu da je bio pripremljen grob do grobahazreti Omera Farook r.a. i kad je ispitivao o tome, bio je obaviješten daje ovaj grob bio pripremljen za njega. Ovaj san je bio ispunjen njegovimubistvom, jer je bio od potomaka hazreti Omer Farooka r.a. i obojica suimali zajedničko to što su bili šehidi. Njegova kći je sanjala da joj jeotac došao i tražio da pripremi njegovu sobu i očisti je. Ona je u snuuradila kako joj je bilo rečeno i nekoliko dana kasnije, stigli su nekigosti koji su željeli da vide sobu njenog oca šehida. Njegov sin je rekaoda je u vrijme njegovog vjerskog vjenčanja izbila rasprava u kojoj suneki članovi Džemata nastojali da ga pokažu kao dio Lahori džemata.Kad je ova stvar stigla do hazreti Halifatul Mesiha III r.h., on je vrloljubazno rekao da ovaj čovjek nema potrebe da ponovo dadne svojzavjet, pošto je bio unuk čovjeka koji je bio miljenik Obećanog Mesijea.s. lično i koji stoji za Halifat kao štit. Onda je Maulana Abul ataJalandhari sahib obavio njegov nikah. Jedan od njegovih bližnjih pišeda je bio samilostan čovjek, pomagao je siromašne i one u nuždi, biovrlo gostoprimljiv, posjećivao je bolesne, pomagao siromašnim prilikomudaje njihovih kćeri i plaćao je podučavanje za siromašne. Bio je takogostoprimljiv da ako bi gost posjetio njegovu kuću on mu ne bi dao daode bez jela. Bio je redovit u obavljanju tahadžud namaza.
60. Dr. Tarik Bašeer sahib, sin Čaudhry Jusuf Khan sahiba.Njegov otac je živio u Shakkargarhu, i bio prvi koji je dao zavjet bai’atau porodici. On je otišao da živi u Karačiju na uputu Hazreti HalifatulMesiha II r.a. da pazi na posjed u Sindhu. Dr. Tarik je bio rođen u Karačiju.Prvo obrazovanje je imao u Shakkargarhu, i otišao u Lahor gdje je završiosvoj MBBS i nekoliko drugih kurseva za specijalizaciju, poslije kojih je15 godina služio u bolnici Kusoor. Služio je kao ASP u Mayo bolnici ivodio je svoju vlastitu kliniku u Kusooru. U vrijeme ubistva imao je 57godina i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. U vrijeme izbijanja napada,sjeo je blizu mihraba u glavnom holu. Bio je ranjen nakon eksplozijeprve granate i umro zbog ovih rana. Nekoliko dana prije ubistva njegovaje žena u snu vidjela prelijepu kuću da plovi u oblacima, i vidjela je danjen muž u njoj stanuje. U drugom snu je vidjela da je u toku razornogzemljotresa i oluje, ona mahnito trči unaokolo i traži svog muža, ali gane može naći. On je bio čovjek vrlo plemenite prirode, koji nikada ne binikoga povrijedio. Volio je svoju djecu, pogotovu kćeri. Bio je samilostanprema svojim pacijentima i saosjećajan prema svakome oko sebe. Kadje njegov neahmadi gazda čuo vijest o njegovom ubistvu, bio je takošokiran da se onesvjestio. U toku šest godina unajmljivanja kuće on jeuvijek išao kući svog gazde da plati kiriju. Nikada, ni jednom ga gazdanije trebao podsjetiti da plati svoju obavezu. Čitao je knjige ObećanogMesije a.s. sa velikim žarom, bio redovan u plaćanju članarine isavjetovao svoju ženu da uzme dio njegovog dnevnog prihoda zasiromašne i one u nuždi. Redovno je slušao Huzurove hudbe i ponekadih je slušao ponovo nekoliko puta. Jedan od njegovih sinova je takođerzavršio MBBS fakultet, i bio je ranjen u toku ovih napada. Huzur a.t. jemolio Allaha za potpuno ozdravljenje njegovog sina, i za one koji subili ranjeni u toku ovih zvjerskih napada.
61. Aršad Mahmood Butt sahib, sin Mahmood Ahmad Buttsahiba. Njegov pradjed, Abdullah Butt sahib je živio u Sialkotu. Njegovdjed, Jaan Muhammed sahib r.a. bio je ashab Obećanog Mesije a.s.Njegov otac je radio u zrakoplovstvu zbog čega je porodica živjela naraznim mjestima kako je on bio premještan. Aršad sahib je dobio svojuICom diplomu u Lahoru. U vrijeme ubistva bilo mu je 48 godina i ubijenje u Bait-un-Noor džamiji. Služio je kao naib zaeem Ansarullah i sekretartahrik-e-džedid. Tog kobnog dana ranije se spremio za džumu i sjeo uprvi red u glavnom holu. Pogodila su ga tri do četiri metka u tokupočetnog stadija pucanja i na mjestu je bio ubijen. Bio je redovan uobavljanju pet dnevnih namaza, svakodnevno je naglas učio Kur’an,obavljao je svoj posao uprkos nedostatka u nozi zbog dječje paralize.Imao je ogromnu ljubav prema utemeljenju Halifata, plaćao je članarinuiznad svoje mogućnosti, i proučavao je razne knjige Džemata i uvijekse molio Bogu. Da Allah dž.š. uzdigne njegov položaj u Džennetu. Amin.
62. Muhammed Husein Malhi sahib, sin Muhammed Ibrahimsahiba, stanovnika oblasti Sialkot. Njegov otac je bio prvi koji je daozavjet bai’ata. Zadnje 34 godine je živio u Lahoru, i imao priliku dapredaje u raznim školama Džemata. U vrijeme ubistva imao je 68 godina.Bio je električar po zanatu, i ne bi naplaćivao siromašnim ili ljudima unuždi za svoje usluge. Nadgledao je gradnju džamije u svom ogrankupod svojim nadzorom. Da Allah uzdigne njegov položaj u Džennetu.Amin.
63. Muhammed Ameen sahib, sin Hadži Abdul Kareem sahibakoji je bio iz Jammu Kašmir i dao zavjet bai’ata u 1952. godini. Ameensahib je dao zavjet bai’ata poslije svog oca. U vrijeme ubistva imao je70 godina i bio je ubijen u Dar-ul-zikr džamiji. Sjedio je u prvom redukad je granata detonirala i ranila ga i bio je pogođen mecima. U kritičnomstanju je odvezen u bolnicu, ali je nakon 3 dana umro, 30. maja. Dvadana prije ubistva, probudio se dižući ruke i govoreći ‘Allahu Ekber!’On je bio čovjek koji je posjedovao mnoge vrline, bio je vrlo gostoprimljivi uvijek spreman da služi Džemat. Sa velikim žarom je učestvovao uprogramima i takmičenjima Džemata.
64. Malik Zubair Ahmadi sahib, sin abdul Malik Ahmada. Onje živio u oblasti Faisalabad. Njegov djed po ocu, Malik Abdul Majeedsahib r.a. dao je zavjet bai’ata u toku života Obećanog Mesije a.s. iakonikada nije mogao imati čast da se lično sretne s njim. Zubair sahib jebio zaposlen u Faisalabadu kod Wapta, i poslije penzionisanja preselioje u Lahor jedan mjesec prije napada. Ime njegovog oca je spomenutomeđu onima koji su dali doprinose za gradnju Bait-ul-Fazal džamije uFaisalabadu. Obavljao je namaz u džamiji u svom ogranku, ali kad jeposjetio Bait-un-Noor džamiju tražio je od svog sina da ga dovede uovu džamiju na džumu pošto se Ahmadi ovdje okupljaju u velikombroju. U vrijeme ubistva imao je 61 godinu i bio je ubijen u Bait-unNoordžamiji. Sjedio je u glavnom holu dok je njegov sin bio u drugomholu. Kad su napadači počeli napadati klanjače on je otišao prema zidu.Njegov sin je mahnito tragao za njim ali ga nije mogao vidjeti, dok jeon vidio svog sina i pozvao ga: ‘Zašto tako trčiš okolo? Ako smo podnapadom bit ćemo među šehidima pravo ovdje.’ Kad je počelo pucanjeu holu, metak ga je pogodio u srce i bio je kritično ranjen. Odvezen je ubolnicu gdje je umro i stekao položaj šehida. Bio je redovit u obavljanjupet dnevnih namaza i tahadžud namazima, u tolikoj mjeri da je govorioda, ako zbog umora nije u stanju da ustane radi tahadžud namaza,osjećao je kao da ga neko silom probudi. Redovito je gledao MTA. Kadje njegov sin kupio auto, on ga je savjetovao da ne sluša nikakvu muzikuili radio u autu, da umjesto toga treba da uči ‘subhanallah’ i prizivasalavate, pošto je ovo također bila njegova praksa. Njegov mlađi brat jetakođer rekao da, kad su bili mladi on bi učio jednu dovu u jednomdijelu puta a drugu dovu za druge dijelove. Kad je njegov sin rekao daželi osigurati svoje auto on mu je dao razborit savjet i rekao mu:‘Osiguranja su slaba i ne mogu te zaštititi nego je Svemogući Allahosnovni Zaštitnik; ja ti predlažem da platiš članarinuu ime auta u iznosujednakom iznosu za osiguranje svakog mjeseca.’ Njegov sin je takopostupio. On je bio veliki atletičar u boksu i primio je mnoge nagrade.
65. Čaudhry Muhammed Navaz sahib, sin Ghulam Rusoolsahiba. Njegovi preci su bili iz grada u oblasti Sialkot, i neki od starješinanjegove porodice bili su ashabi Obećanog Mesije a.s. premda je njegovotac dao zavjet bai’ata u vrijeme Hazreti Muslih Mauda r.a. kao rezultatdebate održane u njihovom selu. Nakon završenog fakulteta imagistarskog, pridružio se odjeljenju za obrazovanje i penzionisao se1991. godine. Preselio je u Lahor 1992. godine, gdje je imao priliku dasluži kao revizor svog ogranka. Imao je 80 godina u vrijeme ubistva ibio je ubijen u Dar-ul-zikr džamiji. Govorio je da ima posebno mjesto usvom srcu za Dar-ul-zikr džamiju zato što je u toku gradnje ove džamijeon tamo obavljao vakar-e-amal. Tog kobnog dana, on je obukao novoodijelo i nove cipele i u džamiju stigao u 1 sat poslije podne. Sjedio je uglavnom holu na stolici kad je granata detonirala i on je bio ubijen.Nekoliko mjeseci prije ovog događaja, njegova žena je u snu čula:‘Čestitke, tvoj muž je živ!’ On je bio iskren i jednostavan čovjek. Bio jezdrav i aktivan, izgledao je bar 20 godina mlađi. Bio je kapetan veslačau Talim-ul-islam koledžu. Govorioje nekoliko jezika. Uz knjige džematatakođer je proučavao religijske knjige o drugim religijama.
66. Šaikh Mubašar Ahmad sahib, sin Šaikh Hameed Ahmadsahiba. Njegovi preci su bili iz Kadiana, i poslije odvajanja (Indije iPakistana) oni su preselili u Rabvu. Zadnjih 35 godina oni su živjeli uLahoru. Njegov djed po ocu, Šaikh Abdur Rahman sahib, je dao zavjetbai’ata u vrijeme hazreti Halifatul Mesih II r.a., i Meher Bibi r.a. koja jebila ashab Obećanog Mesije a.s. bila je njegova nena po majci. Imao je47 godina u vrijeme ubistva i bio je ubijen u Bait-un-Noor džamiji.Ovog kobnog dana, on je sjedio u holu pozada u trećem redu. Kad sunapadači napali džamiju on je nastojao da vrata drži zatvorenim, ali jebio pogođen metkom u stomak koji mu je prošao kroz tijelo i onda jedalje bio ranjen kad je granata eksplodirala i također mu je uho krvarilo.Preživio je ranu metkom i bio je živ 2-3 sata poslije ranjavanja. Sam jeotišao do ambulante ali je na putu za bolnicu umro. Tog petka naišao jena nekoliko prepreka prije nego što je mogao stići do džamije, ali ga jeAllah dž.š. odabrao da bude među šehidima, stoga je stigao na džumunamaz da primi ovu od Boga datu nagradu. Često bi poveo svog puncakoji također nije bio zdrav za džume, i tog je dana rekao da neće ićitako da je on otišao sam. Na putu mu se auto pokvarilo pa ga je odvezaomajstoru i pješke otišao do mjesta gdje je radio koje se nalazilo u blizini.Kad je započeo neke od poslova, bio je prekid struje, tako da je izašaonapolje, gdje je sreo svog brata. Pitao ga je da ga poveze na džumu, idok su ovo diskutovali, došla je struja i obojica su otišli na džumu.Možda bi, da su ostali zauzeti u poslu, propustili džumu. Njegova ženakaže da je bio primjeran muž. Oni su se uzeli prije 20 godina, i živjelisu u zajedničkoj porodici. On je pazio na svakog pojedinca u kućanstvui nikad nikome nije dao povoda da prigovara. Njegova sestra je prijeovog događaja sanjala da njen brat sjedi u bijelom autu koje je plovilou zraku. Njegova kći, Maria Mubašar je dva dana poslije njegovog ubistvasanjala da on sjedi na ulazu u kući i smije se. Ona ga je pitala kako je,na što je on odgovorio da je dobro i da je sretan. Bio je jednostavančovjek, dobrog srca, vrlo samilostan i drag, služio je stare i mlade. Svisu ga voljeli.

Huzur a.t. je molio Allaha za sve šehide, da uzdigne njihov položaj u Džennetu, da Allah bude zaštitnik i Pomagač njihovih žena i djece, da Allah pokloni njihovim roditeljima (koji su još živi) strpljenje da podnesu ovaj ogromni gubitak, da Allah zaštiti i brani njihove buduće generacije i omogući im da ostanu čvrsti i strpljivi. Da Allah Svemogući čuva svakogpojedinca u sjenama Svoje milosti i zaštite. Amin.