Biografija šehida Lahora (IV dio)

Kratki sadržaj

Hudba petkom je bazirana na spominjanju šehida masakra u Lahoru.

67. Abdur Rahman sahib, sin Muhammed Javaid Aslam sahiba.Skupa sa svojom majkom, tetkom po majci i mlađom sestrom, Rahmansahib je dao zavjet bai’ata u augustu 2008. godine i nisu rekli cijelojporodici o svom primanju Ahmadijata, nadajući se da će im reći kad ondiplomira. On je studirao medicinu. S majčine strane su svi Ahmadiosim djeda po majci. Njegova rahmetli nena po majci bila je vrlo predanaAhmadi muslimanka i sahranjena je u Bahišti Makbara groblju. Ona jeostala čvrsta naspram snažnog neprijateljstva. U vrijeme ubistva imaoje 21 godinu i bio je ubijen u Dar-ul-zikr džamiji. Na dan ovog masakraon je pravo s koledža otišao u džamiju na džumu. Sjedio je u glavnomholu i poslije početka napada nazvao je majku na telefon i utješio je daje pucanje počelo, ali da ne treba da se brine za njega. Također je nazvaosvog rođaka i rekao mu da ako bude ubijen, želi da bude sahranjen uRabvi, jer je mislio da će se možda šira porodica suprotstaviti njegovomsahranjivanju u Rabvi. Bio je ranjen sa tri metka zbog čega je umro.Drugi članovi porodice su također bili ubijeni u ovom masakru,uključujući Malik Abdur-Rašeed sahiba, Ansar-ul-Hak sahiba i ZubairAhmad sahiba. Poslije ovog događaja kad je šira porodica saznala onjihovom primanju Ahmadijata, muž njegove tetke po majci koji sepreobratio ka Ahmadijatu istjerao je svoju ženu iz kuće i komšije sutakođer pokazali snažno proganjanje. Ovo proganjanje još traje. Huzura.t. je učio dove za njih: da ih Allah čuva u Svojoj zaštiti, Amin. Situacijau vrijeme sahrane je postala posve napeta kad su članovi porodice kojisu gorki protivnici, uključujući i muža njegove tetke po majci, insistiralida se mladić sahrani prema njegovoj volji. Tetka se usprotivila svommužu, i sa velikom hrabrošću i odvažnošću mu rekla da je bila željamladića da bude sahranjen u Rabvi jer je nazvao svog rođaka i izraziomu svoju želju; tako da je ovaj šehid bio sahranjen u Rabvi. Njegovotac koji nije dao zavjet bai’ata do ovog događaja bio je gorki protivnik,ali je poslije napada njegov stav malo omekšao. Prije ovog događajanjegova majka je sanjala da je hazreti Halifatul Mesih V a.t. došao unjenu kuću u posjetu. Njegov rođak je vidio slike svih Halifa u snu ionda vidio riječi: ‘Ovo je pravi put.’ Rehman je bio na prvoj godinistudija medicine i imao je ljubav za studiranje. Također je volio da služistarijim. Maštao je da će, kad započne praktičan život, otvoriti centarza brigu o starijim po imenu svoje nene po majci, Saide. Suprotstavljanjeu porodici i komšiluku je tako jako da je majka tražila dove da ih Allahomogući da ostanu čvrsti naspram tako jakog neprijateljstva i da ihčuva u sjeni Svoje milosti i zaštiti ih od svake vrste povrede, Amin.Zbog ovog proganjanja, grupa iz Džemata ih nije mogla posjetiti daizrazi saučešće. Način na koji je ovaj mladi čovjek pokazao svojuustrajnost dajući svoj život na Allahovom putu pokazuje da je imaoduboku vezu sa svojim Stvaraocem i Njegovim Poslanikom, i da ježrtvovao svoj život poslije prepoznavanja istinitosti Obećanog Mesijea.s. Da Allah dž.š. uzdigne njegov položaj u Džennetu, Amin.
68. Nisar Ahmad sahib, sin Ghulam Rusool sahiba. Njegovi precisu bili iz oblasti Naroval. Djed po ocu, koji je bio iz Amritsra, dao jezavjet bai’ata i bio je ashab Obećanog Mesije a.s. Kad mu je bilo 17godina preselili su u Lahor i počeli boraviti i raditi u tvornici Ašraf Bilalsahiba (koji je također bio ubijen u ovom masakru). U toku pucanja, onje bio ubijen dok je nastojao da zaštiti Ašraf Bilal sahiba. Bilo mu je 46godina u vrijeme ubistva, bio je musi i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji.On je po pravilu klanjao džumu namaz u Dar-ul-zikr džamiji i takođerbi poveo svoju djecu sa sobom. Tog kobnog dana on je također poveodjecu sa sobom. Davao je sadaku prije džume namaza i poticao svojudjecu na to. Taj dan je dao sadaku i njegov sin je tražio da dadne sadakui u njegovo ime, na što je on odgovorio da treba da dadne sadakusvojom rukom. U njegovom džepu su poslije napada našli drugi račun(potvrdu) na ime njegove kćeri. U toku snažnog napada, on je prekrioAšraf Bilal sahiba tako što je legao preko njega kad je bio teško ranjen.Teroristi su zasuli metke u njegovom pravcu zbog čega su mu leđa bilapuna rana od metaka i trenutno je bio ubijen. Deset dana prije napadaon je u snu vidio oba svoja roditelja koji su umrli. Oni su mu rekli da imse treba pridružiti tamo gdje su oni. Njegova žena kaže da je bio redovitu obavljanju dnevnih i tahadžud namaza. U toku 25 godina njihovogbraka nikad nije govorio grubo sa svojom ženom. Oboje njegove djecesu u vakifi programu. Prije smrti njegovih roditelja on ih je služio kolikoje najbolje mogao. Imao je veliku ljubav za služenje ljudima. Također jebio vrlo strastven o Ahmadijatu. Jedanput je u njegovom rodnom selubio organizovan skup od strane protivnika Džemata gdje su na razglasružno govorili protiv Džemata. Bila je noć i on je tiho izašao iz kuće iotišao do hodža i rekao im da prestanu sa ovim prodavanjem mržnje iako imaju ikakvu pritužbu da o tome diskutuju licem u lice. Na njegovosnažno insistiranje hodže su završili skup. Po povratku kući žena mu jerekla da izlazak noću može biti opasan, na što je on odgovorio da jenajgore što se može desiti to da on bude ubijen. Ali da je morao otići jernije mogao podnijeti klevetu protiv Obećanog Mesije a.s.
69. Dr. Asghar Jakub Khan sahib, sin dr. Jakub Khan sahiba.Njegov otac je rođen 1903. u Batala a njegov djed po ocu, Šaikh AbdurRašeed Khan sahib r.a. bio je ashab Obećanog Mesije a.s. Njegov otac idjed po majci, dr. Muhammed Ibrahim sahib, su obojica imali čast dasluže Hazreti Muslih Mauda r.a. kao njegovi lični ljekari. Dr. Asghar jebio rođen 1949. godine u Lahoru. Poslije FSc, završio je magistarski izbiohemije i MBBS stepene. U vrijeme ubistva imao je 60 godina i ubijenje u Dar-ul-zikr džamiji. Sahranjen je u Model Town. Obično je išao uKarak (misionarsku) kuću na džumu namaz i ponekad je radi džumedolazio u Dar-ul-zikr džamiju. Tog kobnog dana, on je svog sina odvezaona koledž i otišao u džamiju koja je bila u blizini. Ušao je na kapiju1:40 sati poslije podne, i bio je teško ranjen mecima u prsa i noge. Bioje svjestan dok nije primio medicinsku pomoć u ambulanti ali je umrona putu za bolnicu. Njegova porodica kaže da je služio ljudima općenitou najistinskijem smislu riječi. Nikada nije razlikovao između bogatog isiromašnog, i bio saosjećajan prema svakom i davao jednak tretmansvima. Uvijek je bio spreman da služi svojim pacijentima i nije biloutvrđenog vremena da ih vidi. Bilo ko je mogao doći u bilo koje vrijemedato za tretman, a ipak bi ih uvijek primio ljubazno. Jedan rođak jesanjao dan prije ovog događaja da njegov otac, dr. Wasim sahib kopagrob i kaže da je taj grob za jednog od njegovih rođaka. Da Allah uzdignenjegov položaj u Džennetu. Amin
70. Mian Muhammed Saiid Dard sahib, sin hazreti MianMuhammed Jusuf sahiba r.a. Njegovi preci su bili iz Gudžurata ali supreselili u Kadian. Njegov otac i djed po ocu, Hidayatullah sahib r.a.bili su obojica ashabi Obećanog Mesije a.s. Njegov otac je bio privatnisekretar hazreti Muslih Mauda r.a. do vremena odvajanja (Indije iPakistana) i također je služio kao zamjenik Amira (Oblasti Lahor). Onje dao zavjet bai’ata 1900. godine. Saiid sahib je bio rođen 1930. godineu Gudžuratu, a kasnije je njegova porodica preselila u Kadian, gdje jestekao prvo obrazovanje. Nakon sticanja Maulvi fazal diplome,diplomirao je umjetnost (BA) i zaposlio se u Nacionalnoj banci, odakleje penzionisan 1970. godine sa mjesta menadžera. Imao je priliku dašest puta obavi hadž u toku svog života, i više puta je obavio umru. Uvrijeme ubistva imao je 80 godina i bio je ubijen u Bait-un-Noor džamiji.Stigao je u džamiju oko 1 sat poslije podne i sjedio je u prednjem redus generalom Nasir sahibom, kad su ga dva metka pogodila u nogu ijedan u ruku. Bio je podvrgnut operaciji u bolnici koja je trajala dva ipo sata, ali se nije mogao oporaviti i umro je u toku operacije. Njegovaporodica kaže da je bio vrlo pobožan čovjek. Nikada nije prigovarao ilikritikovao. Uvijek je promovisao praksu pokazivanja strpljenja. Bio jeizuzetno gostoprimljiv. Uprkos starim godinama, svoje bi gostepozdravljao stojeći. Savjetovao je svoju djecu da uvijek budu velikodušniu gostoprimstvu prema drugima. Postio je tokom mjeseca ramazana ibio u stanju da posti svih 30 dana uprkos starim godinama. Od 1969.godine je redovito bio u itikafu (osim zadnje dvije godine, koje jepropustio na insistiranje svoje djece). U toku gradnje Bait-un-Noordžamije (Model Town), imao je čast da položi ciglu u temelje džamijeskupa sa hazreti Muslih Maudom r.a. i svojim ocem. Ponekad bi počeoplakati govoreći da je zahvalan Allahu dž.š. koji mu je dao tako velikeblagoslove. Nekoliko dana prije njegovog ubistva, zamjenik Amir sahibaoblasti Lahor došao je da ga posjeti i on mu je rekao da je ovo njegovzadnji susret s njim. Sve dok su mu oči bile zdrave poučavao je djecuČasni Kur’an. Uprkos starih godina išao bi da skupi članarinu i govorioda će svaka stopa ubrati deset puta veće nagrade. Išao bi pješke u Baitun-Noordžamiju da postigne nagradu za pješačenje do džamije. Poslije24njegovog ubistva, našli su knjigu dova na njegovom stolu, što, premaporodici, nije nešto na što se on često upućivao. Knjiga je bila otvorenana stranici sa dovama za oproštaj i dovama za uzvišen položaj. DaAllah dž.š. uzdigne njegov položaj u Džennetu. Amin
71. Muhammed Jahja Khan sahib, sin Malik MuhammedAbdullaha r.a. Njegov otac i djed po ocu bili su ashabi Obećanog Mesijea.s. Maulana Abdur-Rahman Jatt sahib, nekadašnji Nazir-e-Ala Indija,bio je njegov amidža. Jahja Khan sahib je bio rođen 1933. godine uKadianu a njegova žena je zaista bila čudo u sebi. Njegov stariji brat je18 godina stariji od njega, zato što su sva djeca njegovih roditelja umrlau dobu 4-5- godina. Kad je on bio tih godina, također se ozbiljno razbolio,i njegova majka ga je odnijela hazreti Amma Jaan r.a., koja je dijeteodnijela hazreti Muslih Maudu r.a. i rekla mu na pundžabi jeziku daovaj dječak također odlazi. Na ovo je hazreti Muslih Maud r.a. uzeodijete u krilo i promijenio mu ime od Šariif u Jahja Khan, i učio zanjegovo zdravlje. On je zbog ovih dova ne samo imao dug život nego jestekao vječni život postajući šehid. Poslije odvajanja (Indije i Pakistana)preselio je u Faisalabad. U Kadianu mu je bila data dužnost na MinaretulMesih, gdje je kroz dvogled pazio na okolnu oblast. Poslije završetkaobrazovanja i sticanja zvanja civilnog inženjera bio je zaposlen nanekoliko mjesta. U 1981-82. godini bio je zaposlen u Iraku i imao častda tamo utemelji Džemat. U vrijeme ubistva bilo mu je 77 godina i bioje ubijen u Bait-un-Noor džmiji. U vrijeme napada je sjedio na stolicamau prvom redu. Jedan od njegovih prijatelja su tražili od njega da ide nizstepenice ali je on rekao: ‘Ne brini se, Allah dž.š. će dati Svoje blagoslove.’Onda je na zahtjev upravnog organa Džemata sjeo blizu zida u holu,kad je počelo pucanje, i jedna granata je detonirala tako da je biosmrtno ranjen po licu zbog čega je umro. Dvojica njegovih sinova suobavljali dužnosti spašavanja i pomoći do pola noći u Dar-ul-zikr džamijičak i nakon što su čuli da im je otac ubijen. Njegova porodica kaže da jebio čovjek izuzetnog strpljenja i blagosti, nikad se nije ljutio. Međutim,ako bi djeca pokazala nemar u obavljanju namaza ili rada u Džematuon bi ih kaznio. Za dugo vremena je služio kao Talim-ul-Kur’an sekretari išaoje kući ljudima da ih podučava Kur’an. Njegovi studenti i njihoveporodice su izrazili duboku žalost zbog njegovog ubistva, i izrazili susvoju zahvalnost za podučavanje Časne Knjige njihovih budućihgeneracija. Uvijek je pomagao svojoj rodbini u teškoćama, i koliku godpenziju da je primao, potrošio bi je u dobrotvorne svrhe i da pomažeonim u oskudici. On bi kod kuće klanjao zuhr i asr namaz džematile aostala tri namaza u džamiji. Bio je redovan u obavljanju tahadžudnamaza. Nikada nije pravio razliku između svog sina i zeta, i smatraoje svoju snahu svojom kćerkom. Sedmicu prije ovog događaja, bila sumu sašivena tri bijela para odjeće. Dva je poklonio svojim sinovima,koje su oni obukli a treće je zadržao za sebe da obuče u petak. Nekolikodana ranije njegova kći je u snu vidjela građevinu i u podrumu su biledodjeljivane medalje i njen otac je bio među primaocima medalja. Nekojoj je objasnio da se medalje dodjeljuju onima koji su postigli velikadostignuća u životu. On je volio čitanje i imao ličnu biblioteku sa hiljaduknjiga. Jedan od njegovih sinova, Khalid Mahmood sahib, je vakf-ezindagi(posvetio život za rad Džemata) i menadžer je za tahrik-edžedidimanje u Sindh. Da Allah dž.š. uzdigne njegov položaj uDžennetu. Amin.
72. Dr. Omer Ahmad sahib, sin dr. Abdus Šakoor Mian sahiba.Njegov djed po ocu, Čaudhry Abul Sattar sahib dao je zavjet bai’ata u1921-22. godini. Majčina porodica je bila iz Gurdaspura a očeva porodicaiz Mian Čunoo. Hazreti Maulvi Muhammed Deen sahib bio mu je očevtetak s majčine strane i služio je kao predsjednik Anjuman Ahmadijadugi period vremena i također kao direktor Talim-ul-islam koledža.Maulana Rahmat Ali sahib, misionar Indonezije i Čaudhry Ahmad Jaansahib, prijašnji Amir, oblast Ravalpindi, bili su obojica muževi njegovihtetaka po majci. Munši Abdul Latif sahib r.a. bio je očev djed po majci.Dr. Omer je bio rođen 1979. godine. Stekao je diplomu magistra (MSc)iz mikrobiologije na višem stadiju i 17 godina bio doktor veterinar. Uvrijeme ubistva je imao 31 godinu, bio je musi i bio je ranjen u Dar-ulzikrdžamiji, ali je kasnije umro u bolnici. Tog kobnog dana, on je otišaou džamiju pravo s posla i uzimao je abdest kad su napadači otvorilivatru. Meci su mu prošli kroz bubrege i odvezen je u bolnicu u kritičnomstanju, gdje je imao četiri operacije. Jedan bubreg koji nije radio bio jeodstranjen. Doktori su nastojali sve što su mogli da ga oporave, datomu je 70 boca krvi, ali nije mogao preživjeti i umro je 4. juna. Bio jeblaga i dobrostiva duša, društven i gostoprimljiv. Niko nikada nijeprigovarao o njegovom karakteru. Bio je redovan u obavljanju namaza.Svakog četvrtka uveče bi uzimao učešća u vakar-e-amal lokalne džamije.Da Allah dž.š. uzdigne njegov položaj u Džennetu. Amin.
73. Laal sahib, sin hadži Ahmad sahiba. Njegov djed po ocubio je prvi u porodici koji je dao zavjet bai’ata. Otac mu je umro dok jejoš bio vrlo mlad a majka mu je umrla 1995. godine. Poslije prvogobrazovanja je preselio u Rabvu, gdje je studirao i stekao diplomu izumjetnosti. Zbog zaposlenja je otišao u Karači i onda radio u Tarbeli.Trenutno je bio službenik računovođa budžeta 17. stepena i trebao bitiunaprijeđen u 18. stepen. U toku njegovog boravka u Multanu, imao jepriliku da služi Džemat. Uz to je bio Kaid Zila Muzzafargarh, i ondatakođer Amir zila Muzzafargarh. U vrijeme ubistva imao je 52 godine,bio je musi i ubijen je u Bait-un-Noor džamiji. Kad je počelo pucanje onje sjedio u drugom holu džamije. Potrčao je i zatvorio vrata drugoghola, i naredio ostalim klanjačima da odu u jednu stranu. Napadač jeuglavio cijev svoje puške i počeo pucati. Meci su ga pogodili pravo uprsa i trenutno je bio ubijen. Njegova žena kaže da je dan prije masakra,odjednom ustao i šutio i ona ga je pitala je li imao ružan san. On jeprovjerio djecu. Njegov sin kaže da je poslije masakra primio brojne‘sms’ poruke mržnje. Huzur a.t. je istakao niski moral ovih prodavačamržnje. Njegov sin je u snu vidio crnu tablu sa bijelim tekstom na njoj.U isto vrijeme je čuo riječi: ‘Ubijen otac’ i čuo svog oca da je rekao:‘Ignoriši ove ljude. Sretni su oni koji budu ubijeni na putu svogGospodara.’ Drugi rođak je u snu vidio kako Laal Khan sahib šeta ubujnoj zelenoj bašči, držeći knjigu Obećanog Mesije a.s. u jednoj ruci ida jede jabuku u drugoj. Istog dana u petak ujutro, otišao je u centar zanamaz radi tahadžud namaza i s velikom gorivošću molio Allaha i plakaou toku namaza. Onda je predvodio fadžr (sabah) namaz i dugo ostaona zadnjoj sedždi i svesrdno se molio Allahu. Volio je da radi za vakf-earzi(privremeni dobrovoljni rad u Džematu). Podučavao je vakf-e-nauđake, i posvetio vrijeme svakom pojedincu da procjeni njihov napredak.On je finansirao obrazovanje služavke koja je radila u njihovoj kući,koja je bila kršćanka. Također ju je udao i opskrbio za njene darove.Poslije dugog iznošenja jednog očevica, Huzur a.t. je rekao da su zboghrabrosti Laal Khan sahiba i dvojice njegovih drugova bili spašeni mnogiživoti. U toku njegovih zadnjih momenata, on je urgirao prisutne dauče salavate. Očevidac također kaže da je on bio dobro do 1:45 sati.Njegova žena je rekla da je bio kao melek. Uvijek je vodio brigu o tomeda služi Džemat, i kad god bi primio vijesti kako može pomoći uDžematskom poslu, on je to spremno obavljao kako je najbolje mogao.Bio je Zaeem Ansarullah, sekretar odgoja novih Ahmadi muslimana isekretar Rišta nata(ogranak za sklapanje brakova) svog ogranka(Pendžab zajednice). Volio je da služi u vakf-e-arzi programu. Zadnjusvoju obavezu u okviru ovog programa je završio samo 15 dana prijesmrti. Posvetio je vrijeme od asr (ikindije) do iša (jacije) namaza za svojdobrovoljni rad (vakf) i od asr do magrib namaza je podučavao djecuWapta grada da uče Kur’an i o namazu s prijevodom, slušao je sure kojesu naučili napamet, radio je s djecom koja su u vakf programu nanjihovom programu podučavanja. Ako bi dijete imao teškoću saispravnim izgovaranjem Kur’anskih ajeta, on bi pomagao takvoj djeci uizgovoru. Od magrib do iša namaza podučavao je djecu svog ogrankapo istom programu. U djecu je usađivao ljubav za Džemat i Halifatnavodeći im nadahnjujuće događaje i pripovjesti. Njegova žena je reklada su sva djeca bila ožalošćena zbog smrti njihovog učitelja, i rekli suda im je bio najdraži učitelj i da ih je poučio mnogim stvarima kojeznaju. Cijelo vrijeme je bio zauzet u učenju salavata i dova povodomobilježavanja stogodišnjice Halifata, i poticao je ostale članove svogdomaćinstva na to. Imao je naviku da namaz obavlja čim je za to vrijemei istu naviku je usadio u svoje ukućane. Poštovani Murabbi silsila, kojiga je lično poznavao, piše da je tokom njegovog namještenja uMuzaffargarhu, on tamo služio kao Amir, i brinuo se o odgoju članovaDžemata, i nastojao je da služi kao uzor u svom kućanstvu. Jednomprilikom, kad je izbila porodična prepirka između dva kućanstva, on jeskupio izjave obiju strana, konsultovao druge članove da pribavi što jemoguće više informacija i onda posredovao između ove dvije porodicei izmirio ih, i sa suzama u očima ponavljajući im nalagao da imaju naumu da pripadaju Džematu Obećanog Mesije a.s. i da treba da okončajuovaj sukob. Poniznost i skromnost su bili dio njegove prirode. Ako bibilo ikakvo sporno pitanje u vezi sa Džematom on bi konsultovao svojemajlis-e-amila. Bio je vrlo svjestan da stvari čuva povjerljivim. Ako bividio neki propust kod članova Džemata činio je dove za njega, cijelu bisituaciju napisao markazu (centrali), i kad bi opazio popravljanje uosobi koje se to ticalo ponovo bi obavijestio centralu. Imao je ulogunježnog oca prema članovima Džemata sve dok je bio živ. Da Allahdž.š. uzdigne njegov položaj u Džennetu. Amin.
74. Zafar Ikbal sahib, sin Muhammed Sadik sahiba. Njegovi supreci bili iz oblasti Layya i on je zato ovdje imao prvo obrazovanje.Onda je preselio u Lahor odakle je završio fakultet i onda otišao uSaudijsku Arabiju. U toku njegovog boravka tamo, imao je čast da petputa obavi hadž. Poslije povratka u Pakistan, započeo je transport biznisi ostao vezan za taj posao do vremena kad je bio ubijen. Dao je zavjetbai’ata prije jednu godinu sa svojom porodicom. U vrijeme ubistva imaoje 59 godina i bio ubijen u Dar-ul-zikr džamiji. Bio je redovan uobavljanju tahadžud namaza, i odlazio je na posao poslije fadžr namaza.28. maja je učio Kur’an poslije tahadžuda i poslije sabaha, doručkovaoje i otišao na posao. Nakon završetka posla otišao je u Dar-ul-zikrdžamiju. U toku napada bio je u stanju da održi kontakt sa svojim sinompreko telefona i rekao mu je da je bio na sigurnom mjestu s drugimčlanovima Džemata. Tražio je od njega da uči dove. Onda je govorio sasvojom kćerkom i također od nje tražio da dove. Onda im je rekao dane zovu stalno. Metak ga je pogodio u rame, ali su njegovo tijelo našliblizu kapije, što pokazuje da je pokušao da izađe iz oblasti gdje su seširile neispravne vijesti o završetku napada. Tada su ga teroristi zasulimecima, jedan metak mu je prošao blizu srca. Bio je stavljen u ambulantui do tog vremena mu je srce kucalo. Data mu je prva pomoć ali ga nisumogli oživjeti i umro je. Njegova žena kaže da nije u stanju riječimaizraziti svoja osjećanja ali je rekla da je njena vjera postala vrlo snažnaposlije ovog događaja. Ona je rekla da Allah dž.š. ima planove za Svojeomiljene ljude koje oni nisu u mogućnosti zamisliti. Rekla je da je njenmuž zaista zaslužio položaj šehida koji mu je dat. Ako sva njena djecatakođer budu žrtvovana u službi Džemata ona neće osjećati ni trunkebola, nego će se osjećati zahvalnom za blagoslove koje joj je Allah dao.Njegov sin je rekao kako mu je dajđa, Tahir Mahmood sahib kazao daje imao san koji nije mogao u cjelosti zapamtiti ali da je mogao zadržatiu pamćenju samo jednu frazu iz svog sna: ‘Ostavi ga u planinama’. Kadje porodica otišla u Rabvu radi njegove sahrane, to je bila njihova prvaposjeta tamo. Kad su vidjeli grad, Tahir Mahmood sahib je ispričao svojsan. To je zaista bilo njegovo prvo putovanje tamo i tamo će ostatizauvijek. Njegov sin je rekao da je na početku njegov otac bio ljutiprotivnik Džemata, ali ga je onda Allah dž.š. blagoslovio tako da jecijelim srcem prihvatio Džemat. On je napredovao u svojoj vjeri,bogobojaznosti, iskrenosti i predanosti da je u toku samo jedne godinepostigao uzdignuti položaj šehida. U toku ove godine on je stekao velikuljubav za Džemat. Instalirao je satelitsku antenu i sa velikim interesomgledao MTA. Jedan kolega član Džemata piše o njemu da je u tokuovog vremena, kad god bi se Halifatul Mesih pojavio na MTA, on bipovećao sliku da ga bliže vidi. Postigao je takvu vezu sa Džematom daje svaku džumu klanjao u Dar-ul-zikr džamiji, uprkos tome što je drugamanja džamija bila u blizini. Nekoliko dana prije ovog događaja, on jeučestvovao u takmičenju u učenju Kur’ana u kojem je dobio prvunagradu i bio vrlo sretan tim dostignućem. Brat njegove žene piše upismu da je on bio prvi u svojoj porodici koji je postao Ahmadi, i uporodici je bilo izvjesnog proganjanja zbog njegovog prihvatanja. On jebio dobroćudan čovjek uvijek sa osmjehom na licu i brinuo se za svakoga.Bio je prvi da dijeli sreću ili tugu sa svakim. Njegova žena je rekla da jedao zavjet bai’ata 2009. godine zajedno sa djecom, dok je ona Ahmadipo rođenju. Poslije udaje, njegova porodica i on lično pokazali su oštrosuprotstavljanje Ahmadijatu; međutim, on je bio vrlo redovan uobavljanju namaza i bio je bogobojazna osoba. U toku njegovogdesetogodišnjeg boravka u Saudijskoj Arabiji obavio je hadž 5 puta ibezbroj puta je obavio umru. Vratio se u Pakistan 1996. godine. Prijenego što je primio Ahmadijat, bio je muž pun ljubavi i zaljubljeni otac.Volio je ne samo svoju djecu nego također i drugu djecu. Nakon što jepostao Ahmadi musliman još više je pazio na svoj namaz, i postao jeredovan u obavljanju tahadžud namaza. Iako nije volio čitanje, nakonšto je primio Ahmadijat tražio je od svoje žene da mu čita iz knjigaObećanog Mesije a.s. ili bi sam čitao. Jedan ili dva mjeseca prije ovogdogađaja, članovi porodice su primjetili očito ojačanje njegove odanostiDžematu. Učestvovao je u svakom programu koji bi Ansarullahorganizovali. Njegov sin se sjeća da na dan masakra nije primio njegovtelefonski poziv zato što je bio zauzet u to vrijeme ali da ga je, kad jesaznao o napadu na džamiju nazvao i rekao da treba da vodi računa osebi, na što je njegov otac odgovorio srčano: ‘Allah će se pobrinuti zanas.’ Prije prihvatanja Ahmadijata, dao je strogu naredbu da neće davidi u kući nikakvu literaturu Džemata. Jedanput, kad je bio u posjetiAhmadi rođaku u Multanu, vidio je na MTA program Gulšan-e-vakf-enau.Narednog dana je pitao domaćina prenosi li se taj program svakidan. Kad je saznao da se program prenosi svaki dan, želio je da gaponovo vidi. Poslije povratka kući, žena ga je pitala da ugrade satelitskuantenu u kući, na što je on odgovorio potvrdno. Gledao je hudbe petkomsa velikim interesom, i onda konačno dao zavjet bai’ata u martu 2009.godine. Bio je redovan u ispunjavanju svojih dužnosti, i platio ječlanarinu prije ubistva, za koju im je murabi sahib kasnije dao potvrdu.Poslije ubistva Zafar Ikbal sahiba, u susjedstvu raste opozicija protivAhmadijata, gdje su postavljeni posteri i razdijeljeni leci. Da Allah dž.š.čuva svakog u Svojoj zaštiti. Amin.
75. Mansoor Ahmad sahib, sin Abdul Hameed Javaid sahiba.Ova porodica je bila iz Šadra, Lahor. Njegov pradjed, Ghulam Ahmadsahib je bio direktor škole, i dao je zavjet bai’ata u toku Halifata HazretiKhalifatul Mesiha I r.a. Porodica je podnijela oštro proganjanje, kad imje kuća bila zapaljena 1953. godine nakon čega su preselili u Rabvu. U1970. godini njihov otac je preselio u Karači, ali su mu zapalili biznis1974. godine, i poslije toga se porodica preselila u Lahor. Bio je zaposlenu firmi za uvoz/izvoz i nastojao je da se iseli u inostranstvo (jedannjegov brat živi u Mančesteru, VB), ali je nedavno pokušao da se ponovonastani u Rabvi. U vrijeme ubistva imao je 36 godina, bio je musi iubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. Vršioci dužnosti koji su s njim radilihvale ga. Drugi kolega na poslu koji je također Ahmadi išao je s njim nadžumu. Tog kobnog dana, rekao je svom kolegi kako zbog njega uvijekkasne na džumu, i da tog dana nije želio da kasni, raspravljao je sasvojim kolegom i poveo i njega na džumu ranije. Klanjao je sunnet uprvom redu. U toku napada nazvao je svoju kancelariju i rekao da jebio teško ranjen i da jako krvari. Također je tražio pomoć. Kad ga jenjegava majka nazvala od kuće, rekao je istu stvar da trebaju poslatipomoć da ih spase. Dok je razgovarao sa svojom ženom na telefon, onaje čula strašno pucanje, poslije čega više nije čula njegov glas. Njegovažena je rekla da je imao vrlo nježnu narav. Jednu sedmicu prije ovogdogađaja rekao je svojoj ženi da treba da pazi na djecu zato što ona namnogo bolji način može obaviti dužnosti prema djeci; da on moždaneće imati mnogo vremena da im posveti. ‘Ti trebaš razviti tijesnu vezus njima tako da im ja previše ne nedostajem.’ Ujutro, tog fatalnog dana,rekao je da želi svog mladog sina odvesti u Rabvu kad mu bude 3 godinei da ga želi ponuditi Džematu, da ga oni obučavaju da služi Džematkako žele. Prije nekog vremena, jedan njihov komšija je imao nesretanslučaj zbog čega nije mogao voziti motor. Mansoor sahib ga je dugovremena vozio do posla i natrag. Kad je komšijina majka željela da muse zahvali za uslugu, on je rekao da će sve dok bude živ pomagatikomšijama i da nema potrebe da mu se zahvaljuju. Mansoor Ahmadsahib je bio jednostavan čovjek, iskren i potpuno predan upravi Džematai Halifatu. Poštovani murabi sahib piše o njemu da bi redovno dovodiosvoju vakf-e-nau djecu na časove. Njegova djeca su znala napamet dugeilahije koje izražavaju ljubav i odanost Halifatu. Njegova starija kći kojojje samao 5 godina krasno uči ilahije. Kad su ga pitali kako je uspionaučiti svoju djecu tako dugačke ilahije on je rekao da ih je snimio nasvoj mobilni telefon i da ih njegova djeca stalno slušaju. Njegova ježelja bila da mu djeca brzo nauče ove ilahije i uče ih na svečanostimaDžemata. Huzur a.t. je rekao da oni koji na svoje mobilne telefonesnime pjesme i druge stvari mogu naučiti pouku iz ovoga.
76. Mubarak Ali Aavan sahib, sin AbdurRazak sahiba. Njegovaje porodica bila iz Kusoora a njegov djed, Mian Nizam Din sahib, ipradjed dali su zavjet bai’ata uprkos oštre opozicije od strane familije.Njegov djed po majci, Muhammed Ishak sahib r.a. bio je ashab ObećanogMesije a.s. Poslije završetka fakulteta, Mubarak sahib je bio vezan zaodjeljenje za obrazovanje i ostao je u Lahoru. U vrijeme ubistva imao je59 godina i bio ubijen u Dar-ul-zikr džamiji. On je svakodnevno putovaoautobusom iz Kusoora za Lahor. Džumu bi klanjao u Dar-ul-zikr džamiji.Tog smrtonosnog dana, on je nazvao Amir sahiba oblasti Kusoor iobavijestio ga o terorističkim napadima na džamiju. Kasnije je ponovonazvao i rekao mu da je bio ranjen i da ga je pogodilo nekoliko metaka.Također je govorio sa svojim sinom oko 3:15 sati poslije podne iobavijestio ga o situaciji i tražio dove. Kasnije, kad je njegovv prijateljnazvao, sve što je mogao čuti bilo je ponavljanje riječi ‘Allah’. Umro jenakon što je izgubio mnogo krvi zbog rana. Njegova porodica kaže daje bio uzorno ljudsko biće. Zbog izvanrednih moralnih vrlina koje jeposjedovao, niko u komšiluku se nije usudio da otvoreno izrazi svojesuprotstavljanje. Imao je duboku i snažnu vezu sa Džematom. Bio jeizuzetno velikodušan i gostoprimljiv. Pomagao je siromašne. Na njegovojdženazi jedna neahmadi gospođa je došla plačući i rekla: ‘Ko će poslijenjegove smrti pomagati mom bolesnom mužu i meni?’ Igrao je vrlovažnu ulogu u osnivanju centra za obavljanje namaza. Sam biorganizovao programe džemata. Murrabi sahib oblasti Kusoor je rekaoda je školski raspust već počeo od dana masakra u Lahoru, i da se onmogao vratiti u Kusoor da klanja džumu, ali je umjesto toga rekaonekome da mu je bila želja da ovu zadnju džumu klanja u Dar-ul-zikrdžamiji prije odlaska na odmor. Prije nekoliko dana sanjao je kako ulazina prelijepo mjesto. Kad je ispričao san svojoj ženi, vedro je prokomentarisaoda bi volio da sad može ići u Džennet. Dva puta u toku godine,on bi podijelio veliku količinu hrane za sadaku. Murrabi sahib oblastiKusoor je rekao da je u toku njegovog četverogodišnjeg boravka tamouvidio da je Mubarak Ali sahib čovjek veličanstvenih osobnosti, kad jedošlo vrijeme da brani čast Džemata, ili Halifatul Mesiha, ili ObećanogMesije a.s. Zato što je bio vezan za odjeljenje za učenje, često jediskutovao sa kolegama profesorima na temu Džemata. Činio je svakinapor da nađe odgovor o pitanju o kojem nije bio siguran onako kakobi bio zadovoljan. Nakon zadovoljavajućeg odgovora osjećao bi snažnozadovoljstvo i njegova sreća bi postala očita na njegovom licu. Bio jevrlo saosjećajan prema članovima Džemata i članovima svoje porodice.Čak i ako bi druga osoba pogriješila on bi nudio izvinjenje da održiskladne odnose i onda bio još saosjećajniji prema njima.
77. Ateek-ur-Rahman Zafar sahib, sin Muhammed Šafi sahiba,bio je iz Syedan Walli, oblast Sialkot i onda je preselio u Šaikhupura.Dao je zavjet bai’ata u 1988. godini i godinu dana kasnije njegova ženaje također dala zavjet bai’ata. Imao je privatni biznis i neko vrijemetakođer živio u Dubaiju. U Pakistan se vratio na početku 2009. godine.Zadnjih šest mjeseci radio je sa Amir sahibom Lahora kao vozač. Uvrijeme ubistva imao je 55 godina i bio je ubijen u Dar-ul-zikr džamiji.Sjedio je u glavnom holu i bio je ranjen kad je granata detonirala blizunjega. Nazvao je kuću i obavijestio ih o situaciji. Dok je bio na telefonubio je zasut mecima zbog čega je telefon pao i on je bio na mjestuubijen. U vrijeme dženaze, njegova neahmadi braća su insistirali datreba biti zakopan u rodnom selu ali je njegova žena insistirala da,pošto je njegova želja bila da se iseli u Rabvu, treba biti zakopan tamo;njegova braća su se složila s tim i tako je bio zakopan u Rabvi. Prijedavanja zavjeta bai’ata, njegova kći je u snu vidjela da je hazreti HalifatulMesih IV r.h. došao u posjetu u njihovu kuću i zasadio neke ruže. Kasnijeje u snu vidjela sebe i svog oca kako njeguju ove ruže. Poslije ovog snaporodica je dala zavjet bai’ata. Na ovo ih je familija izbacila iz kuće ikomšije su također učestvovali u klevetanju i bacanju kamenja na njih.Konačno su našli utočište u drugoj Ahmadi kući. Huzur a.t. je rekao daAllah dž.š. omogućuje porodicama hrabrost i strpljenje, i kroz snove impokazuje izvor utjehe. Njegova najstarija kći je dan prije ovog događajasanjala da je velika grupa ljudi u njihovoj kući i oko kuće. Druga kći,Merjem, sanjala je da je hazreti Halifatul Mesiha III r.h. došao da ihposjeti i stavio svoju nježnu ruku preko njihovih glava. Treća kći jesanjala da trči unaokolo u strašnoj šumi gdje su svuda okolo bila divlja(i okrutna) stvorenja, kad je odjednom vidjela Obećanog Mesiju a.s. izagrlila ga. Ateek-ur-Rahman sahib je, prema njegovoj porodici uvijekbio pod abdestom i cijelo vrijeme bio zauzet u učenju salavata. Bio jevrlo vrijedan čovjek. Poslije klanjanja tahadžud namaza otišao bi naposao i vraćao se kasno u noć. Zavisno od vremena osjećao bi se umoran,i govorio da cijelo vrijeme uči salavate i da se zbog toga ne osjećaumoran. Iskoristio bi svaku priliku za prenošenje poruke islamAhmadijata koja bi se pojavila. Kad bi bio u društvu prijatelja i rodbine,skrenuo bi razgovor u pravcu islama i Ahmadijata. Zbog njegovih naporadvije porodice u Dubaiju su ušle u Džemat.
78. Mahmood Ahmad sahib, sin Majeed Ahmad sahiba. Njegovdjed po ocu, Umar Din Vence sahib r.a. i pradjed, Kareem Bakšh sahibr.a. bili su obojica ashabi Obećanog Mesije a.s. i dali bai’at 1900. godine.Oni su bili iz malog sela blizu Kadiana. Poslije odvajanja (Indije iPakistana) preselili su se u Gudžurat, oblast Sialkot i onda u oblastŠaikhpura. U vrijeme ubistva imao je 53 godine i bio ubijen u Dar-ulzikrdžamiji. Zadnjih 15 godina obavljao je dužnost na obezbjeđenju udžamiji. Tog kobnog dana bio je na kapiji. U toku napada pokušao je dauhvati jednog napadača ali su ga pogodila dva metka u prsa i drugedijelove tijela zbog čega je na mjestu bio ubijen. Njegova porodica jerekla da je posjedovao izvanrednu ličnost. Nikada nije imao nikakavsukob sa bilo kim. Bio je jednostavan čovjek koji je sa svakim živio uskladu. Jedanput je hodao na neobičan način i kad je bio zapitan zaštoto radi rekao je da ko god dođe sa lošom namjerom bit će u stanju dauđe samo preko njegovog mrtvog tijela. Bila mu je želja da ga Allahdž.š. blagoslovi djecom, da bi ih dao u vakf-e-nau program. Allah jeprimio njegove dove i poslije jedanaest godina od rođenja prvog sinabio mu je podaren drugi sin, koji je u vakf-e-nau programu. Njegovaporodica je rekla da zbog prirode posla nikada nije nazivao kuću;međutim, na dan masakra nazvao je dvadeset minuta prije ubistva irazgovarao sa svojom porodicom. Oni su rekli da on nikada ne zove ipitali zašto je zvao tog dana. On je rekao da je imao snažan nagon da snjima govori i da je zato posudio telefon od jednog omladinca da nazovekuću.

U zadnjoj hudbi Huzur a.t. je rekao o tužnoj smrti Sarvar Sultana sahibe, žene maulana Abdul Maalik sahiba, koja je poslije duge bolesti umrla 22. juna sa 87 godina starosti. Ona je bila snaha maulana GauharAli sahiba r.a., koji je bio ashab Obećanog Mesije a.s. Uvijek je podržavala svog muža koji je bio vakf-e-zindagi koliko je najbolje mogao. Allah dž.š. joj je dao čast da služi Džemat i 41 godinu je služila kao predsjednica Leđna ženske organizacije u Rabvi. Hazreti Halifatul Mesih III r.h. joj je dao priznanje kao nagradu. Njena kći, dr. Nusrat Jehansahiba je također vakf-e-zindagi i obavlja ogromne usluge u Fazl-e-Umarbolnici u Rabvi. Ona se sjeća pripovjedanja iz 1953. godine kad jezapočeo talas proganjanja protiv Ahmadi muslimana i oni su živjeli ukući sa dva sprata u Band ulici u Karačiju, gdje su neahmadi živjeli naspratu. Njihov otac nije bio prisutan u to vrijeme kad je grupa protivnikaposula kuću benzinom da bi je zapalili. Njihova majka je okupila djecui počela učiti dove i svoju volju prepustila Allahovoj volji. U tommomentu, porodica koja je živjela na spratu rekla je neprijateljima daće, ako spale kuću i njihova sredstva za život također biti spaljena, našto su protivnici otišli odatle i Ahmadi porodica je bila spašena.Ona je učila ne samo svoju djecu nego bezbroj druge djece da učeKur’an i poučila ih također drugom vjerskom znanju. Imala je ljubav zasluženje ljudima i žrtvovala bi svoje potrebe s ciljem da zadovolji potrebedrugih. Učila bi dove za bilo koje vrste teškoće. Bila je redovna u plaćanjučlanarine i sa velikom revnošću je učestvovala u svim finansijskimprogramima. Na početku ona nije imala dovoljno vjerskog znanja ali jeimala želju da uči i tako je imala priliku da mnogo nauči od svog muža.Imala je veliko poštovanje prema svom mužu na njegovom položajukao Mubaligh-e-Silsila. Bila je redovna u obavljanju namaza i takođerobavljala navafil (dobrovoljne) namaze. S ljubavlju je učila Časni Kur’an.Imala je ogromnu vjeru u Allahovo postojanje i istu vrlinu usadila usvoju djecu od ranih godina. Bila je bogobojazna, gostoprimljiva,ponizna, ljubazna gospođa koja je svakoga voljela. Bila je musia. AbdulMalik sahiba je bila visoko učen učenjak Džemata i služila je kao Nazirislaah-o-iršaahat i mubaligh-e-silsila. Na početku, kad su primali vrlonisku stipendiju od Džemata, muž i žena su jedva bili u stanju da podmirekućanske troškove. Oni su živjeli na vrlo skromnoj opskrbi ali biomogućili djeci najbolju hranu i najbolje obrazovanje. Zato su njihovadjeca visoko obrazovana. Jedan od sinova, Anvar Khan sahib živi uSAD-u i služi Džemat tamo. Njena kći, Nusrat Jehan je svoj život posvetilaislamu kao ginekolog. Druga kći, Šaukat Gohar je žena dr. Lateefa. Drugakći je žena hafiz Salih Aladina (Indija), koji je predsjednik Anjumana uKadianu. Njihov četvrti zet je Saeed Husein Ahmad, koji je murrabbi-esilsilai unuk po majci Mir Ishak sahiba r.a. Da Allah uzdigne njen položaju Džennetu. Amin. Huzur a.t. je rekao da će klanjati njenu dženazu uodsustvu.