Biografija nekih od šehida 28. maja 2010

Kratki sadržaj

U hudbi petkom, danas je hazreti Halifatul Mesih V a.t. spomenuo neke od šehida koji su prije dvije sedmice bili nemislosrdno napadnuti u toku masakra u Lahoru i rekao je da su ovo bili oni Ahmadi muslimanikoji su bili neustrašivi čak gledajući smrti u lice, koji nisu molili za životpred napadačima, nego su umjesto toga ostali zauzeti u spominjanjuAllaha i nastojali da pomognu drugima i spase živote drugih. Oni nisupaničili nego su činili dove ped Allahom i nastojali da savladajunapadače, ako mognu. Nekima od ovih vjernika je poklonjen položajšehida, što je vječni život, i njihova imena će svjetliti svijetla u historijiAhmadijjata kao zvijezde na nebesima, inšaAllah. Da Allah dž.š. uzdignenjihove položaje u Džennetu. Amin.

Prije spominjanja šehida Huzur a.t. je usmjerio pažnju članova Džemata na činjenicu da postoji Sejidina Bilal fond, koji je osnovan1986. godine, i uveo ga je hazreti Halifatul Mesih IV r.h. da skupi fondove za pomoć porodicama šehida. Huzur je rekao da je kroz ovaj program Džemat omogućavao pomoć, no odgovornost je Džemata Ahmadija da omogući bilo koju vrstu pomoći ovim porodicama bez obzira jesu li na raspologanju fondovi kroz Sejidina Bilal fondaciju ili ne.Huzur a.t. je onda započeo kratku biografiju o nekim šehidima.

1. Munir Ahmad Šaik sahib, Amir džemata oblasti Lahor, ubijenje u Dar-ul-zikr džamiji. Njegov otac, Šaik Taj Din sahib bio je šef stanicei dao je bai’at 1927. On (otac) bio je prijatelj mufti Malik Saif-ur-Rahmansahiba, koji su obojica bili ljuti neprijatelji Džemata. Kad su pročitaliknjigu koju je napisao Obećani Mesija a.s., bili su impresioniraniizraženom ljubavlju prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. i poslije čitanjanekoliko knjiga primili su Ahmadijat. Munir Ahmad Šeik sahib jediplomirao u LLB (pravnik) i bio postavljen za sudiju na raznimmjestima. U Lahoru je bio postavljen kao posebni sudija protiv korupcije;onda za posebnog sudiju carinarnice i radio je za NAB kad je biopenzionisan 2000. godine. Bio je popularan po tome što je bio pravedančovjek, i bio je neustrašiv. U Ravalpindiju, bio je određen za sudiju daodluči između dviju strana; jednu stranu je sačinjavala grupa žena kojesu pripadale Ahmadija džematu Lahor i predstavljao ih je Mujeeb-urRahmansahib, a u drugoj strani je bio maulvi. Munir Ahmad Shaiksahib je rekao objema stranama da je bio Ahmadi musliman. Maulviizgleda nije imao nikakvog problema s tim što je on bio Ahmadi. Zapravoje Mujib-ur-Rahma sahib bio taj koji je bio u brizi (u strahu, zabrinut)da će sudija možda donijeti odluku protiv njegovih klijenata u svojojrevnosti da izrazi svoju pravednost. Munir Ahmad Šaik sahib je biohrabar čovjek, dobrodušan prema svakome i imao je ogromno znanje.Vodio je jednostavan život. Služio je Džemat u raznim svojstvima (bioje direktor Fazl-e-Umar fondacije, i sadr Model Town oblasti, itd). Uvijekje pazio na svoju porodicu najbolje koliko je mogao. Govorio bi da jebio rođen u kući siromašnog šefa stanice, ali da pazi na svoju porodicujer njegova djeca znaju da im je otac predsjedavajući sudija. On je bioMussi. Samo dan prije ubistva, njegova sestra je održala govor članovimaženske organizacije (Leđna) o tome kako je sistem ‘Oporuke’ sredstvoza postizanje Dženneta, i kad je on došao kući, ona ga je pitala je li onošto je rekla bilo ispravno. U odgovoru je Šaik sahib rekao da je to tačno,ali da je istinska garancija za postizanje Dženneta kroz šehida. Šaiksahib je pozvao iz džamije prije nego što je bio ubijen i rekao svojojženi da je bio ranjen u nogu i u glavu, ali je rekao da je u redu. Kad muje bilo rečeno da ide u podrum, on je odbio. Kad je napadač počeopucati, on je od svih članova tražio da ostanu sjedeći i da uče salavat.Pozajmio je mobilni telefon od jednog mladića i nazvao policiju, i tražioda dođu. Policija je rekla da su već stigli do mjesta, na što je Shaik sahibljutito odgovorio da onda uđu unutra. Prema očevicu (mladiću čiji jetelefon pozajmio), zadnje riječi koje je Šaik sahib izgovorio bile sušehadet. Njegova žena je rekla da joj je, prije nego što je otišao nadžumu, dao novac koji je dugovao za članarinu, a da to nikada prijenije uradio. Također joj je rekao o jednom sudskom postupku, koji jebio odgođen, i dao joj novac da stavi uz zapisnik ovog slučaja i vratiosobi koja je uplatila za sudski postupak. Prije ovoga on nikada nijediskutovao sa svojom ženom o bilo kojem susdkom slučaju. On je izraziosvoju želju hazreti Halifatul Mesihu IV r.h. da želi posvetiti svoj život dasluži Džematu. Halifatul Mesih IV r.h. mu je predložio da nastavi sasvojim poslom gdje je bio, jer je ovo bio djelotvoran način propagairanjaAhmadijata. Jedan od njegovih sinova mu je predložio da uzmesigurnosnu stražu, na što je on odgovorio da to ne bi služilo ničemu.Ako budem pogođen metkom, bit ću među šehidima. Mubeshir Majeedsahib, murrabi silsila, o njemu je napisao kako je 1997-1998, kad je biou Gulbergu, primo telefonski poziv od oblasnog imama koji je rekao daje jedan učenjak tražio da se sretne s njima obojicom. Ovaj učeni čovjekje bio protivnik Džemata, koji je po navici bio umiješan u krive sudskeprocese. Njegov prigovor je bio da je sudija određen za ovaj proces bioneobičan čovjek koji prvo lupio svoju šaku na sto i obznani da je Ahmadi,i onda započne proces. Ovaj čovjek se bojao da je sudijin proglas da jeAhmadi značio da će odluka biti donesena protiv njega. Murabi sahibje uvjerio ovog čovjeka da je jedini razlog zbog kojeg je sudija to činiobio da svakom da do znanja da, pošto je on Ahmadi musliman, onnema namjeru da vas zastraši, on je mislio da kaže da on neće primitinikakvo mito niti prihvatiti ikakvo posredovanje u ime bilo koga, i dase on ne boji nikoga osim Allaha. On je također utješio ovog čovjekada, ako je nevin, sudija će donijeti poštenu odluku. Poslije nekolikomjeseci, sekretar tog čovjeka je, popto je bio oslobođen, nazvao da sezahvali murabi sahibu, koji je na to rekao da nije bilo potrebe da njemuzahvaljuje; umjesto toga on treba da se zahvali Imamu Mehdiju kasnijegdoba a.s. koji je osnovao Džemat članova koji su bezuvjetno pravedni usvojim odnosima bez obzira na njihovo vjerovanje, itd. On je zaista bioodvažan čovjek.

 Prošle godine, kad je bio određen za Amira oblasti Lahor, ja sam munapisao pismo i predložio da je ovlašten na direktan pristup HalifatulMesihu radi konsulatovanja u bilo kojoj stvari i održavanju kontakta.Koristeći ovu mogućnost, on je nazvao Huzura a.t. radi upute i naloga,iako je sve išlo kako treba. On je bio čovjek koji je konsultovao svakogau svojim sudskim procesima i bio veoma iskusan. Sadr Leđna Imaillah,nakon što je radila pod njegovim direktivama, rekla je da je on ispuniosvoje dužnosti koliko je najbolje mogao. On je bio čovjek s mnogo vrlina.Da Allah dž.š. uzdigne njegov položaj u Džennetu i uvrsti ga međuSvoje miljenike. Amin.

2. Major penzionisani general Nasir Čaudhry sahib, sinČaudhri Safdar Ali sahiba, stanovnika oblasti Sialkot. Njegov otac jebio inspektor i bio je ubijen dok je bio na dužnosti, kad je njegov sinimao samo 10 godina. Njegova nena po ocu bila je pomajka ČaudhriZafrullah Khan sahiba. U 1945. godini, u toku Drugog svjetskog rata,on je bio na dužnosti graničnog odreda u Burmi. U 1943. godini SejidSarwar Šah sahib je učio nikah za njega (vjersko vjenčanje), kojem suprisustvovali Sahibzada Mirza Bešir Ahmad sahib r.z. i sahibzada MirzaŠarif Ahmad sahib r.z. (sinovi Imama Mehdija). U 1971. godini, u tokunjegovog zapovjedništva divizijom u Rajastanu, metak ga je ranio ukoljeno, i ostao mu je u tijelu. Doktori su rekli da će biti čudo ako opetbude mogao hodati. On je bio čovjek jake volje, nastavio je s određenimvježbama, i njegova noga se oporavila tako da je mogao ponovo hodati.Bilo mu je doznačeno zvanje državnog službenika u armiji. Za 20 godinaon je služio kao sekrater Islaah-o-Iršaad (propagiranja), a od 1987.godine do dana kad je bio ubijen služio je kao predsjednik Model Townoblasti. Bilo mu je 91 godina. Njegova žena je rekla da je bio iskrenčovjek, mehkog srca, i imao ogromnu ljubav prema Halifatu,bogobojazan čovjek, redovan u obavljanju namaza. Jedanput kad nijeimao vozača, njegova žena je predložila da treba tražiti nekog iz svogvoda, ali je on rekao da je Allah za njega obezbjedio u izobilju i da ćesam urediti za vozača. On je pristupio sistemu Oporuke u 1943. godini.Naib Amir oblasti Lahor, penzionisani major Latif Ahmad sahib bi se šalio s njim govoreći da čak general radi za njega, na što je generalsahib odgovarao da je njegov posao da se pokorava; u radu Džemata,ovosvjetski položaji ne igraju nikakvu ulogu. U džamiji Nur, on biopećnito sjedio na stolicama izvan džamije. Kad su napadači počelipucati, jedan član Džemata je tražio od njega da uđe unutra u džamiju,a on je rekao da drugi prvo bezbjedno uđu, i on je zadnji otišao i sjeounutra. Ljudi su počeli ići u podrum, ali on je ostao sjedeći. Granata jeeksplodirala blizu njegove stope, ali ga je metak jednog od napadačapogodio u vrat, i bio je ubijen u stanju dok je činio sedždu na stolici. Onje služio Džemat sa velikom poniznošću i odanošću. U toku periodasluženja u armiji, mogao mu je biti poklonjen položaj šehida, ali mu jeumjesto toga Allah dž.š. dao ovaj uzvišeni položaj kao slugi ObećanogMesije a.s. i u toku namaza. Da mu Allah dž.š. pokloni uzvišeni položaju Džennetu.
3. Aslam Bharvana sahib, sin uvaženog Raja Khan Bharvanasahiba, koji je dao zavjet bai’ata u toku halifata hazreti Halifatul MesihaII r.z., živio je u Jhangu. Aslam Bharvana sahib je diplomirao namašinskom fakultetu u Taksila univerzitetu i od 1981. godine biozaposlen na pakistanskoj željeznici. On je bio predan član MajlisAnsarulah. Petkom bi općenito davao najave prije džume. Na dan ovogdogađaja također je upravo završio najave u Bait-ul Zikr džamiji. Bilomu je 59 godina. On je bio šef inženjera na pakistanskoj željeznici.Očekivao je još jedno unapređenje položaja u ovom zaposlenju, ali muje Allah dž.š. dao tako visoki položaj šehida nasuprot kojeg ni jedanovosvjetski položaj nema nikakve vrijednosti. Omladinac na dužnostije rekao da je on odbio da ide u podrum i tražio je od drugih da iduprema sigurnom mjestu. On je otišao napolje da izvidi o sigurnostidrugih, ali kad je otvorio vrata da iskoraci napolje, napadač je pucao unjega. On je služio Džemat u raznim svojstvima sa krajnjom predanošću.Bio je hrabar i odvažan čovjek. Prilikom Kueta, bilo mu je dato sjedišteu prvom redu. U to vrijeme snažnog suprotstavljanja prema Ahmadimuslimanima, on je nosio značku sa šehadetom ispisanim na njoj.Guverner je tražio od njega da ili skine značku ili da sjedne u zadnjeredove. On je bio odlučan da neće ni skinuti značku niti sjesti u zadnjeredove, ali ako governer želi može ga poslati kući. Bio je uslužan čovjekpredan služenju ljudima. Bio je jako predan Halifatu. Poslijepenzionisanja je svoj život posvetio služenju Džemata i bio vrlo sretanda to uradi. On je pazio na svoje zdravlje da bi bolje služio Džematu.Bio je iskren čovjek i zbog te vrline je stekao poštovanje među drugima.On bi pravio aranžman za obavljanje namaza u džematu. U tokuobrazovanja, primio je stipendiju kao siroče; zbog toga je redovno davaodoprinos za ovaj program koji vodi brigu o siročadima. Redovito jeučestvovao u finansijskim programima. Jedna od njegovih bliskih rodicaje nekoliko dana prije ovog događaja imala san u kojem je čula: ‘budispremna da izabereš šehida’. On je visoko cijenio službenike Džemata ibio ponizan čovjek. Da mu Allah dž.š. pokloni uzvišeni položaj uDžennetu. Amin.
4. Ašraf Bilal sahib, sin Abdullah Latif sahiba. Djed po majci,Khuda Bakš sahib je dao zavjet bai’ata na rukama halifatul Mesiha IIr.z. Većina šire porodice nisu bili Ahmadi muslimani. On je živio uEngleskoj i bio je u posjeti Pakistanu. Imao je 56 godina. Uvijek jeučestvovao u finansijskim programima sa velikim žarom. Po profesiji jebio inženjer i posjedovao je vlastitu radnju. Bio je ubijen u džamiji Darul-Zikri bio je Muusi. Služio je kao sekretar tahrik-e-džedidi programa.Metak mu je prošao kroz lijevo rame i izašao kroz srce. On je črstostavio ruku na tijelo i pozvao svog vozača, govoreći mu da je bio ranjenali da ne kaže nikom drugom. Drugi metak mu je prošao kroz vrat.Mladi dječak koji je s njim živio od djetinjstva, po imenu Nisar Ahmad,držao ga je kad je pao. Nisar sahib je pokušao da sluša otkucaje njegovogsrca vukući ranjenog Bilal sahiba prema sebi, kad je napadač ponovootvorio vatru i ubio također i Nisar Ahmada, dokazujući svu svojuodanost ovoj porodici. Ašraf Bilal sahib je uvijek ostao zauzet u zikr-eilahii istighfaru i plakao bi u toku namaza, i kad bi njegova žena upitalazašto toliko plače njegov odgovor je bio da su ovo bile suze zahvalnostiAllahu dž.š. koji ga je blagoslovio sa toliko mnogo uprkos njegovihslabosti. On je s velikim zanosom učestvovao u finansijskim davanjimai humanitarnim službama. Stotine hiljada je trošio na putu služenjadrugih ljudi. Također je držao besplatanu kliniku. Također jeomogućavao mjesečne troškove za mnoge porodice. Ko god bi mu došaoradi finansijske pomoći, on bi mu je omogućio i govorio da ubudućeuvijek dođe k njemu za pomoć, i neide nikome drugom. Njegova ženaje primjetila promjenu u njegovom vladanju u zadnjih dva mjeseca,tako da je nastojao da nadoknadi neobavljeno i završi neke projektevelikom brzinom. On je svojoj ženi dao nalog u pogledu određenihprojekata na što je ona rekla da neće biti u stanju da završi ove zadatke,ali je on insistirao i ohrabrio je. Da Allah dž.š. uzdigne njegov položaj uDžennetu. Amin.
5. Kapetan penzionisani Mirza Naeemudin sahib, sinMirza Siraj Din sahiba. On je živio u Fatehpur oblasti guđurat. Bilo muje 56 godina i bio je ubijen u džamiji Dar-ul-zikr. On bi često petkomišao na ručak kod svoje kćerke. Nazvao je kuću oko 14 sati kad je bioranjen i rekao svojoj kćeri da pazi na majku. Kad je njegovoj ženi biodat telefon, ranjeni Naeemudin sahib ju je pitao je li bila u redu, i onaje rekla da jeste. Onda je rekao: ‘Khuda Hafiz’ (Da te Allah zaštiti).Raspitivao se o sigurnosti svog sina Amira. Također je dao neke savjetedrugima kako da se zaštite, zbog kojih su ostali bezbjedni i zaštićeni.On je bio ubijen blizu mihraba naslanjajući se na zid, s metkom ustomaku. Njegov sin Amir Naeem je također bio ranjen u toku ovihnapada. Da ga Allah blagoslovi potpunim zdravljem, Amin. Njegovažena kaže da je njihov bračni život bio idealan. Allah ih je blagosloviosa pet kćeri; po rođenju svake od kćeri on bi rekao da je stigao blagoslov.(Ovo je pouka za one koji svoje žene kore nad rođenjem kćeri i Huzura.t. prima priličan broj prigovora o ovome). Po rođenju svake od kćeri,on je bio unapređen na poslu, i tako postepeno postao kapetan. Stekaoje poštovanje drugih zbog svoje iskrenosti i odanosti i bio vrlo hrabar iodvažan čovjek. Učestvovao je u ratu 1971. godine, i u Kargil sukobu.Imao je veliku želju da bude šehid. Svemogući Allah mu je podarionjegovu želju i dao mu položaj šehida dok je bio na namazu.
6. Kamran Rasheed, sin Muhammed Aršad Kamar sahiba.Njegov djed po ocu, hafiz Muhammed Abdullah sahib, bio je prvi usvojoj porodici koji je ušao u okrilje Ahmadijjata, kad je dao bai’at 1918.On je iselio iz oblasti Jalandar u vrijeme odvajanja (Indije i Pakistana).Kamran sahib je imao 38 godina i bio je ubijen u džamiji Dar-ul-Zikr.Diplomirao je umjetnost, i radio na polju uredništva, i bio je aktivančlan Khudam-ul-Ahmadija. Trenutno je služio kao sekretar Talim (MKA),i također je radio za MTA; prije ovoga je također radio u odjeljenju zaknjige u Dar-ul-Zikr džamiji. Bio je muusi. U vrijeme napada, on jehrabro otišao napolje da obavi neko snimanje za MTA ali je bio ubijenmetcima koje su ispalili napdači. Njegova žena je rekla da je bio vrlostrpljiv čovjek; uvijek je pazio na to da njegova djeca obavljaju namazi bio je zauzet nekim projektima u Dar-ul-Zikr džamiji. Suprotnouobičajenom ponašanju, četiri ili pet dana prije ubistva, postao je vrlomiran i tih, i ne bi napuštao kuću bez učenja Kur’ana. Huzur a.t. jenaveo neke snove koji su ukazivali na neki poseban događaj u porodici,koji sada ukazuje na ovaj događaj ubistva. Kamran sahibov amidža,Muzafar Ahmad, također je bio ubijen u toku ovih napada. Da SvemogućiAllha uzdigne njihove položaje u Džennetu. Amin.
7. Ejaz Ahmad Baig sahib, sin Muhammed Anvar Baiga.Njegova porodica je bila iz sela blizu Kadiana, i s majčine strane je biofamilija Muhammedi Begum. Bilo mu je 39 godina i ubijen je u Dar-ulZikrdžamiji. Njegova žena je rekla da je imao upalu mokraćnih kanalai bio bolestan dvije godine. Ovo je bio prvi put da je otišao na džumuposlije dva mjeseca i napravio poseban aranžman da bude na džumi.Njegova žena je posebno primjetila da je izgledao mnogo zdravije togdana. Bio je jednostavan čovjek sa potpunom vjerom u Allaha. Bio jestrpljiv čovjek i nikada nije imao nikakvog negativnog stava o drugimljudima. Bio je zaposlen kao privatni vozač generala Nasir sahib Shahida.Da Allah dž.š. uzdigne njegov položaj u Džennetu. Amin.
8. Mirza Akram Baig sahib, sin Mirze Munever Baig sahiba.Njegov djed po ocu je bio Mirza Umar Baig sahib, koji je dao svoj bai’atna rukama hazreti Halifatul Mesiha II r.z. U vrijeme odvajanja (Indije iPakistana), oni su iselili iz Kadiana. Njegov amidža je bio ubijen u WahCantt u 1974-75. godini. Ahram Baig sahib je imao 58 godina i bio jeubijen u Dar-ul-Zikr džamiji. Bio je član Majlis Ansarullah. Ubijen jekad je zadobio smrtne povrede od dijelova granate. Pozvao je svog sinai rekao mu da je bio ranjen i da uči dove za njega. Bio je bogobojazan ipobožan čovjek, vrlo hrabar, svake godine je boravio u itikafu,disciplinovan i tačan, poštovao je svoje starije i volio je djecu. Imao jeogromnu želju da postigne posebno zajedništvo s Allahom u svojimnamazima, za koje je osjećao da nedostaje. On je nedavno imao sankoji je pokazivao na to da će se njegov život uskoro završiti. U nekolikoprilika je izrazio želju da bude šehid. Također je vidio Obećanog Mesijua.s. u jednom snu, i imao priliku da posjeti Kabu u drugom snu. Takođerje sanjao da jede bijelu rižu, što se interpretira kao ispunjenje želje ilipostizanje visokog položaja. Da Allah dž.š. uzdigne njegov položaj uDžennetu. Amin.
9. Munavar Ahmad Khan sahib, sin Muhammed Ejub sahiba,živio je u Dairiyaanu, oblast Naroval. Imao je biznis sa ćilimima. Bilomu je 61 godina i ubijen je u Dar-ul-Zikr džamiji. On je s velikomrevnošću učestvovao u finansijskim programima i bio vrlo redovan uplaćanju članarine. Pokopan je u Lahoru. Poticao je svoju djecu daučestvuju u nastavi odgoja. Bio je pobožan i bogobojazan čovjek saposebnim odnosom sa Allahom. Prethodno je, kad se situacija pogoršala,rekao svojoj ženi da čuva ljubav prema Halifatu u njihovoj djeci. DaAllah dž.š. uzdigne njegov položaj u Džennetu i primi njegove dove iželje u pogledu njegove djece. Amin.
10. Irfan Ahmad Nasir sahib, sin Abdul Malik sahiba. Njegovdjed po ocu je dao bai’at u 1938. godini. živio je u oblasti Naroval. Bilomu je 31 godina i bio je aktivan član Majlis Khudam ul Ahmadija. Bio jeubijen u Dar-ul-Zikr džamiji. Njegov brat je rekao da mu je često biladata dužnost da kontroliše saobraćaj, i da je, zato, možda bio međuprvima ubijenim. Bio je muusi. Bio je poslušan čovjek i nikada nijerekao ‘ne’ na bilo koji zadatak koji mu bio dat. Bio je uvijek spreman dasluži.
11. Sajjid Bharvana sahib, sin Yar Bharvana sahiba, živio je uJhangu i radio kao službenik na željeznici. Bilo mu je 30 godina. Bio jeaktivan član majlis Khudam-ul Ahmadija. Ubijen je u Dar-ul-zikr džamijii bio je muusi. Uvijek je tražio priliku da služi Džemat i bio je predanAhmadi musliman. Ubijen je dok je davao svjedočenje na telefon.Planirao je da se vrati u svoje selo i vjerovatno je ovo bila njegovazadnja džuma u Dar-ul-zikr džamiji i tražio je da obavi dužnost s kojomje bio zadužen. Da mu Svemogući Allah podari uzvišeni položaj šehida.On bi ostao u džamiji do kasno u noć poslije posla. Njegova žena jesanjala da ga je vidjela ranjenog i da krvari iz stomaka. Zaista, Sajjidsahib je zadobio rane metkom u stomak. Da Allah uzdigne njegov položaju Džennetu. Amin.
12. Masood Ahmad Akhtar Bajva sahib, sin Muhammed HayatBajva sahiba. Njegov otac je primio Ahmadijat i pripadao oblastiBahavalnagar. Školovao se u Bahavalnagaru i bio zaposlen kod Vapda(elektro-distribucija) odakle je i penzionisan. Bio je aktivan član MajlisAnsarullah. Imao je 72 godine, bio je muusi i ubijen u Dar-ul-Zikrdžamiji. Njegov sin dr. Hamid sahib je rekao da zbog toga što nije imaodovoljno novca nije mogao aplicirati za zeleni karton u SAD, ali mu jeotac poslao 1.000 dolara i naložio mu da odmah aplicira za zeleni karton,što je on uradio i za 25 dana je primio zeleni karton (za što normalnotreba oko 6 mjeseci). Zbog ovoga je bio u stanju da prisustvuje njegovojdženazi. Prije nego što je bio ubijen, dok su mu rane krvarile, brinuo seza druge ranjene, i štitio jednog mladog čovjeka do svog zadnjeg daha.Ostao je zauzet u zikr-e-ilahi i poticao je druge da i oni to čine. Njegovažena je rekla da bi svakog pozdravljao toplo i podsticao svoje komšijeda dođu na džumu namaz. Bio je saosjećajan čovjek sa velikim smislomza šalu. Njegova zadnja želja je bila da mu sin bude Murrabbi koji jestudent na islamskom fakultetu. Bio je jednostavan čovjek i uvijek volioda pozove i ima društvo starješina Džemata. Da Allah dž.š. uzdignenjegov položaj u Džennetu, i primi njeogve dove i dobre želje u pogledunjegove djece. Amin.
13. Asif Farook sahib, sin Liakuat Ali sahiba. Njegov otac je daozavjet bai’ata u 1995. godini bez postavljanja ikakvih pitanja; bio ječovjek pobožne prirode. Asif Farook sahib je imao 30 godina. Imao jediplomu završenog fakulteta masovnih komunikacija. Bio je aktivančlan Majlis Khudam-ul Ahmadija i aktivno učestvovao u MTA Lahora.Također je služio u A/V odjeljenju. Bio je Muusi. Ubijen je u Dar-ul-zikrdžamiji. Tog smrtonosnog dana, on je želio da napravi snimak događajaza MTA i zadobio je smrtonosni metak. Zadnje tri godine je živio u Darul-zikrdžamiji i radio odatle. Jedan dan prije ubistva, uzeo je dopust saredovnog posla i došao kući radi džume namaza. Rekao je da je završiosve tekuće poslove i vratio se kući. Često bi govorio da su njegov životi smrt u Dar-ul-zikr džamiji. Njegovi roditelji i porodica su rekli da je zanjih njegovo ubistvo bilo velika nagrada. Da Svemogući Allah dadneDžematu mnoge blagoslove namjesto ovih žrtava. Amin. On je biosaosjećajan i pobožan čovjek. Mogao se naći samo na tri mjesta: u kući,na poslu i u Dar-ul zikr džamiji. Nikad se nije ljutio. Jedanput, kad ga jenjegova majka pitala zašto nikada nije ljut, on je rekao: radnik kao jase nikada ne ljuti. Njegov otac je prije nekoliko godina sanjao da jemecima bio ranjen u srce, što je interpretirao da znači će umrijeti usljedrana zadobijenih mecima u srce, no kad je njegov sin bio ubijen, on jeshvatio da je ovaj san trebao biti intrepretiran za njegovog sina. Dana5. juna, njegova žena je bila blagoslovljena drugim sinom. Da im Allahdž.š. podari bogobojazne i pobožne potomke. Amin.
14. Šaik Šamim sahib, sin Shaik Naeem Ahmad sahiba. Njegovipreci su bili među ashabima Obećanog Mesije a.s. Bilo mu je 38 godinai bio je jedini sin kod svojih roditelja. Bio je jedini hranitelj u kući.Radio je u Al Falah banci. Bio je aktivan član Majlis Khudam-ul Ahmadijai služio je kao revizor. Bio je ubijen u Dar-ul-Zikr džamiji. Uvijek je biospreman na finansijske žrtve. Bio je čovjek pobožnih vrlina i vrlo ljubazani drag. Svoje dužnosti je provodio s velikom mudrošću. Uvijek je bionasmijan i druge nasmijavao. Služio je svoje roditelje s velikomodgovornošću. Tog tragičnog dana nazvao je svog rođaka da ga obavijestio napadu. Stajao je ispred Amir sahiba da ga zaštiti i došao pod linijuvatre od strane okrutnih napadača. Njegova majka kaže da je njen sinbio vrlo nježan i pazio je na svaku njenu potrebu. Posjedovao je mnogevrline i brinuo se o svakome. Njegova žena je rekla da je njen muž biorezultat mnogih dova i finansijkih žrtava. Kao rezultat sna u kojem jevidio hazreti Halifatul Mesiha IV r.h. koji je od njega tražio da mu dadnesvu svoju djecu, on je svu svoju djecu predao u služenje vjeri (u vakifprogram). Da Allah dž.š. uzdigne njegov položaj u Džennetu. Amin.
15. Muhammed Šahid sahib, sin Muhammed Shafi sahiba.Njegov djed je primio Ahmadijat u 1935. godini i živio je u Kotli.Muammed sahib je imao 28 godina u vrijeme ubistva. Bio je aktivančlan Majlis Khudam-ul Ahmadija i ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. Uvrijeme džume bila mu je data dužnost pored mihraba blizu Amir sahiba.On je nazvao svog oca i prijatelje i rekao im da će nastojati da uhvatiteroriste i rekao im da to ne kažu njegovoj majci jer će se ona brinuti.Na njegovom licu su bili tragovi ogrebotina nokata koji pokazuju da seborio prije nego je bio ubijen. Samo nekoliko dana prije ubistva, tražioje od svojih prijatelja da izmiri bilo koje dugove ako ikome išta duguje.Prije nekoliko mjeseci je ostavio pušenje. Bio je redovan u obavljanjunamaza, i dao je sadaku prije džume namaza. Poslije napada, unjegovom džepu je nađena potvrda o uplati od 50 rupija. Stražar jerekao kako ga je uvijek pozdravljao sa uljudnošću. Obojica braće suzajedno radili u radnji. Na dan napada, mlađi brat je izrazio želju daide na džumu, ali je Šaik sahib rekao da on želi da ide na džumu togdana a da on može ići sljedeće sedmice. On je bio neoženjen, i insistiraoje da se prvo njegova mlađa se setra uda. Da ga Allah dž.š. uvije uogrtač svoje milosti i oprosti mu. Amin.
16. Profesor Abdul Wudood sahib, sin Abdul Majeed sahiba,bio je unuk ashaba Obećanog Mesije a.s. On je bio profesor engleskogna vladinom koledžu u Lahoru i također imao LLB (pravnik) diplomu.Bio je aktivan član Džemata i muusi. Zbog njegovih predanih napora, unjegovoj halki je održana glavna ištema prilikom stoljetnice Halifata.Bio je vrlo strpljiv i ponizan čovjek. Također je bio zatvorenik naAllahovom putu. Bilo mu je 55 godina. On je služio Džemat u raznimnadležnostima. Ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji. Pogodio ga je metakdok je išao prema kući murrabbi sahiba. Bio je čovjek mehkog srca, inikada se nije obraćao grubo svojoj ženi za 35 godina braka. Bio jestrog prema svojoj djeci samo u dvije stvari: jedna je o namazu a drugada prisustvuju časovima učenja Kur’ana. Održavao je učenje o hadisimau svojoj kući. Bio je sidro kuće i održavao je jedinstvo među braćom idavao utjehu kad god je bilo potrebno. Uvijek je bio spreman da služiDžemat. Također je finansijski pomagao svojoj braći. Da Allah dž.š.nastavi prosipati Svoju milost na njega. Amin.
17. Valid Ahmad sahib, sin Čaudhri Munever Ahmad sahiba.Njegov djed po ocu je bio ubijen u Mehrabpuru i njegov djed po majcije također bio ubijen u Navab Shahu. Njegov otac je aktivan člandžemata u Rabvi. U vrijeme ubistva, Valiid je imao 17,5 godina i biostudent na medicinskom koledžu. Bio je u Vakf-e-Nau programu i takođermuusi. Ubijen je u Dar-ul-zikr džamiji i najmlađi je među ubijenim 28.maja. Bio je prvi koji je došao na džumu namaz tog dana i kad su gakontaktirali preko telefona rekao je da je ranjen u nogu i da je mogaovidjeti mnoga tijela da leže pred njim. Tražio je dove. U toku njegovezadnje posjete Rabvi, otišao je da vidi svakog od svojih prijatelja i rekaoda želi da ih sretne i rekao: ‘ko zna hoćemo li se opet sresti možda ću bitiubijen.’ Bio je redovan u obavljanju pet dnevnih namaza, kulturan čovjek,inteligentan i poslušan, i bio prvi da pozdravi druge. Kad je imaojedanaest godina, učiteljica ga pitala šta želi biti kad odraste, rekao ješehid kao njegov djed. Bio je popularan u svom institutu, tako da suposlije njegovog ubistva, njegovi školski drugovi održali tri komemorativnaskupa u kojima većina onih koji su prisustvovali bili su neahmadi.Njegov učitelj je rekao da su bili planirali da prisustvuju dženazi u Rabviali su odgodili svoj plan iz straha da možda neće biti u stanju podnijetida vide umrlog. Da Svemogući Allah primi ovu žrtvu i zuazvratblagoslovi Džemat sa hiljadama Valida. Amin.
18. Muhammed Anvar sahib, sin Muhammed Khan sahiba izSheikhpura. On je dao bai’at na rukama hazreti Halifatul Mesiha III r.h.U ranim godinama on se pridružio vojski. Bio je penzionisan prije okodeset godina, i onda posvetio svoju službu Džematu kao čuvar u Biat-ul-Noor džamiji, koju je obavljao do ubistva. Bilo mu je 45 godina, bioje muusi, i ubijen u Model Town. Njegov sin je također teško ranjen i ubolnici je. On je bio na dužnosti na ulazu kad je primjetio jednog odterorista kao sumnjivog i uskoro se njegova sumnja pokazala istinitom.Branio je ulaz, ali je jedan napadač pucao u njega i ubio ga. On je biojako predan služenju Džemata. Čistio bi zahode i čuvao džamiju čistom.Kad je dažmija bila u gradnji, on je 24 sata bio na dužnosti. Služio jesvoje roditelje. Nije bio redovan u obavljanju Tahadžud (dobrovoljnog)namaza, ali zadnjih nekoliko mjeseci nikada nije propustio tahadžudnamaz. Prva stvar o kojoj je pitao svoju djecu bila je jesu li obavilinamaz i učili Kur’an. Da Svemogući Allah uzdigne njegov položaj uDžennetu. Amin.
19. Ansar-ul-Hak sahib, sin Anvar-ul-Hak sahiba. @ivio je uFaizullahu blizu Kadiana. Imao je 63 godine i ubijen je u Dar-ul-Zikrdžamiji. Iz kuće je izašao u 8.30 sati ujutro obučen u novo odijelo radiobavljanja određenih poslova i otišao na džumu namaz, i sebi stavio uredovitu dužnost da redovito prisustvuje. Sjedio je na stolici u pročelju,gdje je zadobio rane od granate, i primio nekoliko metaka. Bio je odvezenu Mayo bolnicu gdje je umro. Prema njegovoj snahi, on je bio ponizančovjek koji je zaslužio položaj šehida. Bio je miroljubiv čovjek i uvijekpoduzimao prvi korak u promovisanju pomirenja. Primao je neznatnupenziju i pomagao druge od toga. Bio je izuzetno odan upravi Džematai služio je svoje roditelje, i ranije se penzionisao da ih služi. S ciljem dastvori sklad u porodici, ponekad bi primorao članove svoje porodice dase izvinu čak i ako nisu pogriješili. Neko vrijeme prije ubistva, napisaoje pismo od pet stranica porodici dajući im određene upute kako daodrže jedinstvo među familijom. Također je tražio oprost od svoje djecešto ih je primoravao da se izvinu čak i kad nisu pogriješili. Ljudi koji sudošli da izraze svoje saučešće poslije njegovog ubistva također su reklida im je pomagao finansijski i sa kupovinom hrane. Da SvemogućiAllah omogući njegovu djecu da nastave njegova kreposna djela. Amin.
20. Nasir Mahmud Khan, sin Arif Naseem sahiba, dao je svojzavjet bai’ata u 1958. godini i preselio u Raivind. Bio je aktivan članDžemata a tako i njegovi roditelji. Bio je muusi i ubijen u Dar-ul-zikrdžamiji, sa 39 godina. Njegov brat kaže da kad je govorio s njima natelefon, rekao je da je bio blizu stepenica i da je bio bezbjedan. Kad jejedan od napadača bacio granatu prema njemu, on ju je uhvatio rukamai zaštitio živote mnogih drugih dajući svoj život. Bio je stručnjak upravljenju kontakata i mreže. Kad je kupio auto, prilikom bajrama itd,odvezao bi druge u džamiju prije nego što bi odvezao svoju porodicu.Da Allah dž.š. dadne Džematu nagrade u zamjenu ovih žrtava. Amin.
21. Umar Ahmad Malik sahib, sin Abdur Rahim sahiba, hafizNabi Bakhsh je bio njegov djed, ashab Obećanog Mesije a.s. koji je bioučitelj i pripadao gradu nazvanom Faizullah blizu Kadiana. Bio je aktivančlan Majlis Khudam-ul Ahmadija i bio revizor AACP i služio Džemat uraznim nadležnostima. Njegova majka je također aktivan radnik Leđna(ženske organizacije). Imao je 36 godina i bio je muusi. Zadobio jerane od metaka u Model Town džamiji ali je umro u Jinnah bolnici i biošehid. On je obukao novo bijelo odijelo prije nego štoje otišao na džumu,i sjeo u prvi red džamije. Bio je ranjen metkom i ostao ležeći na podu itelefonirao je svom ocu i tražio njegov oprost i rekao: ‘Ja sada odlazim,Khuda Hafiz’ (Neka vas Allah čuva). Također se raspitivao o svom bratu.Tražio je vode, i bio odvezen u bolnicu, gdje mu je krvni pritisak stalnoopadao. Vidio je svoju majku, tražio je vode i ugrizao njen prst da jojkaže da je živ. Umro je u toku operacije zbog unutrašnjeg krvarenja. Onje imao brojne kontakte, i radio u građevinskom sektoru. Imao je velikuljubav za služenje ljudima. Da Svemogući Allah uzdigne njegov položaju Džennetu. Amin. Ikbal Abid sahib kaže da ga je zvao iz džamije irekao slabim glasom: ‘Murabi sahib, Khuda Hafiz, Khuda Hafiz’ kao daje htio reći da, iako mi odlazimo, vi ostajete; sada je na vama da nastavitezadatak širenja istinskog islama. Da Allah dž.š. omogući svakog Ahmadida širi poruku islama Ahmadijjata. Amin.
22. Sardar Iftikhar sahib, sin Sardar Abdus Shakoor sahiba,bio je praunuk ashaba Obećanog Mesije a.s. On je bio muusi i imao 43godine. Bio je ubijen u Dar-ul-zikr džamiji, iako je redovno prisustvovaodžumi u Modal Town džamiji. Nazvao je svog amidžu i tražio dove.

Njegova žena ga je nazvala da mu kaže da ne ide u džamiju ali jeuvidjela da je on već bio tamo. On je nazvao prijatelja koji je bio uarmiji da traži pomoć pošto im policija nije pomagala. Pomagao jedrugima do zadnjeg daha. Pokušao je da uhvati jednog od napadača,ali je drugi pucao u njega. On je mogao spasiti svoj život ali je spriječionapadača da ubije mnoge druge. Imao je veliku ljubav da služi ljudima,uvijek je pomagao drugima uprkos vlastitih teškoća. Njegova žena kažeo njemu da je bio tako brižan i drag da ona nikada nije osjećala potrebuza bilo kakvim drugim prijateljem. Uvijek je pružao pomoć u kući, čakbi prao suđe. Bio je jednostavan čovjek, skrivao bi svoja čestita djela,ostajao bi zauzet u istighfaru i učenju salavata, bio je mehkog srca islužio ljudima. On je služio svoje roditelje i volio je djecu. U svakomsvojstvu on je bio veličanstveno ljudsko biće. Da Allah dž.š. uzdignenjegov položaj u Džennetu i pokloni strpljenje članovima porodiceubijenih. Da Svemogući Allah čuva svakog Ahmadi u Svojoj zaštiti. Amin.