Strpljenje i molitve za ogromne žrtve ubistava u Lahoru

Kratki sadržaj

Huzur je proučio ajete 31-33 iz sure Ha Mim As-Sedžda, čiji prijevodglasi:

“Zaista, onima koji kažu: ‘Naš Gospdar je Allah,’ i onda ostanuustrajni, meleki se stalno spuštaju (govoreći): ‘Ne bojte se i nežalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo vašiprijatelji u ovom životu i na Ahiretu. Vi ćete u njemu imati sve štovaše duše požele, i u njemu ćete imati sve što budete tražili, kaogostoprimstvo od Onog koji mnogo prašta, Milostivog.” (41:31-33)

Huzur je objašnjavajući rekao da svake sedmice prima hiljade pisamau kojima ljudi traže dove u pogledu bolesti, dove za svoje bližnje, zatimpisma u kojima ljudi s Huzurom dijele radost povodom sklapanja braka,pisma u kojima se traže dove u pogledu briga u traženju odgovarajućegpartnera za brak, dove za blagoslove u zaposlenju, poslu ili problemimakoji se odnose na njih, dove za uspjeh na ispitima, ukratko na mnogerazne teme. Međutim,prošle sedmice Huzur je primio hiljade pisamaviše nego što obično prima i tema svih njih bila je vezana za ogromnežrtve šehida (ubijenih) u Lahoru. U njima su bili izrazi žalosti, bola iljutnje, ali se ljutnja odmah u narednoj rečenici preobrazila u strpljenjei dove. Svako je zaboravio svoje vlastite probleme. Ova pisma su stiglaiz Pakistana, Indije, Australije i ostrva, iz Evrope, Amerike i Afrike. Ovonisu bile samo emocije Ahmadi muslimana porijeklom iz Pakistana.Zapravo su osobe svakog etničkog porijekla, koji su bili u stanju doći uzavjet bai’ata Obećanog Mesije a.s. izražavale svoju bol kao da su oni tikoji su bili žrtve ove okrutnosti bili njihova bliska, krvna rodbina. Što setiče onih čiji su bliski rođaci bili ubijeni, oni su tješili Huzura u svojimpismima zbog ubistva svojih sinova, očeva, braće i muževa. To je velikiiskaz strpljenja i ustrajnosti. Huzur je lično telefonirao porodice svihubijenih da izrazi svoje saosjećanje. Huzur je rekao da treba da gaobavijeste ako je neka porodica bila propuštena. U svakoj familiji kojuje Huzur nazvao, zatekao je djecu, supruge, majke i očeve da sepokoravaju Allahovoj volji. Huzur je rekao da pisma mogu sakritiosjećanja ali on je jasno preko telefona čuo njihove glasove odlučnogizražavanja u svjetlu Kur’anske naredbe:

“…Uistinu, mi Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo.” (2:157)

Huzur je rekao da ono što su su oni rekli sa punom sviješću ipotpunom zamjetljivošću je da se radi postizanja Allahovog zadovoljstvapokoravaju Allahovoj volji. Jedna ili dvije žrtve za njih nisu bile ništa,oni su bili spremni da proliju posljednju kap svoje krvi za ZajednicuObećanog Mesije a.s. zato što je danas jedino njihova krv to što ćepokazati položaj Časnog Poslanika kao Khatamun Nebijjin i kao poglavicesvih poslanika a.s. Oni su ti koji će oživjeti uzor prethodnih, oni imajupred sobom primjer ashaba r.a. Huzur je rekao da poslije čitanja svihovih pisama osjeća da nije u stanju izraziti svoje emocije. Međutim, onisu dalje ojačali njegovu vjeru da je zasigurno Allah podario ove ljudeObećanom Mesiji a.s. s ciljem da ostvari njegove velike ciljeve. Velikiljudi su oni koji su strpljivi i ustrajni, čiji su umrli također pokazaliuzore ustrajnosti kad su sreli svog Gospodara i tako potvrdili Kur’anskutvrdnju:

“I ne recite o onima koji su ubijeni na Allahovom putu da su mrtvi;naprotiv, oni su živi, ali vi ne osjećate.” (2:155)

Oni su svijetu pokazali da su, uz to što su postigli Allahovozadovoljstvo također postali izvor koji će okititi i ojačati vjeru. Svakakap njihove prolivene krvi donijet će ogromne plodove. Meleki će ihprigrliti i oni neće osjetiti ništa kako su dali svoje živote; kako ih jemetak pogodio ili ih je komad granate probio. Ova utjelovljenjaustrajnosti koji su dali svoje živote radi vjere leže satima u krvi ranjenii uče salavate. Ako bi iko od njih izrekao neki glas od bola drugipovrijeđeni bi mu rekao: ‘Budi strpljiv, ljudi daju svoje živote bez ikakvogopćeg dobra, ti ćeš sebe žrtvovati za veliki cilj.’ I onda, onaj ko je izrazioglas učio bi salavate dokle god je disao i tako potvrdio da ispunjavasvoje obećanje koje je dao Obećanom Mesiji a.s.

Huzur je rekao da je vidio srceparajući video snimak koji je jedanpovrijeđeni snimio mobilnim telefonom, koji je izuzetno dirljiv. Zaistaje Allah uzeo žrtve ovih ljudi ali Njegovi meleki su spustili spokoj nanjih i oni su strpljivo čekali satima bez uzdisanja i umjesto toga su činilidove. Jedan mladić od 19 godina bio je pogođen sa nekoliko metaka,ali je strpljivo čekao satima u jednom položaju i učio. Da je policijastigla na vrijeme mnogi dragocjeni životi su mogli biti spašeni ali gdjeje cijeli sistem pun nereda šta se drugo može očekivati? Jedan mladić jeuhvatio granatu teroriste želeći da je baci natrag ali je ona eksplodirala.On je tako dao svoj život a spasio mnoge. Jedan stariji čovjek je takođerdao svoj život kad je potrčao prema napadaču i tako su svi meci završiliu njegovom tijelu. Huzur je rekao da se IG policije hvale da su uhvatilidvojicu terorista. Ovo se događa kad je cijeli sistem, od vrha do dna,vonj neistine. Ovu dvojicu terorista koji su uhvaćeni, uhvatili su našadvojica ljudi. Jednog je uhvatio mladić koji je mršave građe ali je punvjere. On je teroristu uhvatio jednom rukom za vrat a drugom ga jespriječio da detonira samoubilački pojas.

Ovi teroristi su bili muškarci u svojim dvadestim godinama siromašnogporijekla. Zbog siromaštva ove ljude u djetinjstvu uzmu kriminalci koji im isperu mozak, daju im lažne nade o Džennetu i prinudeih da provode samoubilačke napade dok takva smrt zapravo navlačiAllahovo nezadovoljstvo. Nikada nismo vidjeli kolovođe terorista, nikadaih nismo vidjeli da žrtvuju svoju vlastitu djecu. Djeca siromašnih su tikoji gube svoje živote.

Huzur je rekao da, dok je bilo očito spuštanje meleka na povrijeđeneAllah je to također stavio na one koji su izgubili svoje drage. To je zbognjihove vjere u Imama doba. Allah je naredio melekima da ih utješebudući da su bili zauzeti u dovama. Huzur je rekao da je u svakoj kućividio isto stanovište i bio zadivljen nad vrstom ljudi koje je Allah daoObećanom Mesiji a.s., svaki od njih je izgledao kao utjelovljenje:

‘… Ja se samo Allahu jadam o svojoj tuzi i svom bolu…’ (12:87)I ovo je zaista dika vjernika. Allah je podsjetio vjernike da budustrpljivi:

‘I tražite pomoć sa saburom i namazom…’ (2:46)

Rob Milostivog Allaha će se samo moliti Allahu, radije nego da podiževiku, pravi skupove protesta i uzima zakon u svoje ruke. On svoje emocijeprebacuje na strpljenje i namaze i to je vrijeme kad je vrijedan radosnevijesti. Allah nam je predskazao da:

‘A Mi ćemo vas sigurno iskušavati strahom i glađu, i gubitkom imetkai života, i plodova; i podaj radosne vijesti strpljivima,’ (2:156)

Huzur je rekao da ajeti koje je proučio na početku navode ljude kaošehide (ubijene) i one koji svoje živote žive da traže Allahovo zadovoljstvo.Meleki tješe takve ljude. @ivot i imetak vjernika kao i častnapadnuti su i nekad izgleda kao da su se vrata Allahove pomoći zatvorilaiz svih pravaca. Kad vjernici pokazuju strpljenje i ustrajnost u takvimkušnjama oni nakupljaju Allahovu milost i dolaze u Njegovo utočište.

Za njih vrata uspjeha budu otvorena i za njih Allah pokazuje čuda. Prematome, ustrajnost je uvjet. Blagoslovljeni su Ahmadi muslimani Lahorakoji su pokazali ustrajnost, oni koji su umrli kao i oni koji su ostali iza.Allah je istinit u Svojim obećanjima, On će ispuniti Svoja obećanja.Momentalno je spokoj srca znak ispunjenja Njegovih obećanja.

Obećani Mesija a.s. je rekao da se meleki spuštaju na one koji kažu:Naš Gospodar je Allah i koji su ustrajni. Allah je njihov prijatelj na ovomsvijetu i na Ahiretu. Najizvanrednija ustrajnost je kad osoba zapadne unesreće iz svih pravaca i nema nikakvog uvjerenja. Kad, kao kušnju,Allah čak ne pokaže utjehu kroz san itd. Ako osoba ne pokaže kukavičluki ako ne labavi u ustrajnosti i predanosti, i ne oslanja se ni na koga zapotporu nego je čvrsta i odlučna od sebe, i ne ustukne na Allahovuodredbu i ne pokaže nikakvo nestrpljenje ili nespokoj dok kušnja neprođe. Ovo je ustrajnost kroz koju osoba spoznaje Allaha i čiji se mirismože osjetiti iz prašine poslanika, istinitih i šehida.

Huzur je rekao da danas prašina naših šehida također odiše ovimmirisom i namiriše nas i govori nam da ne napustimo strpljenje kojegsmo se držali. Allah je istinit u Svojim obećanjima, naša odlučnost nesmije posrnuti zbog dužine kušnje i nikakva riječ nezahvalnosti ne smijebiti izrečena. Huzur je rekao da su mnogi vidjeli lijepe snove šehida izLahora da su u Džennetu nagrađeni medaljama.

Naša tuga i žalost samo su izraženi Allahu i ne smije biti popuštanjau tome. Obraćajući se Ahmadi muslimanima Lahora Huzur je rekao dasu oni ti o kojima je Obećani Mesija a.s. imao objavu:

‘Tamo su naši čisti članovi u Lahoru’ (Tadhkirah str. 482)

Huzur je rekao da je ovo njihova čast i da trebaju nastojati i održatito jer su ogromne radosne vijesti u vezi ovoga. Vi ste sretni, Huzur jerekao, da je Obećani Mesija a.s. dao radosnu vijest o vašem gradu. Uovom pogledu neprijatelj nije proveo ove napade samo da nanese gubitakživota. Oni su željeli da stvore strah. U svom zamišljanju oni su željelida odvrate slabe Ahmadi muslimane i stvore uznemirenost međuomladinom. Oni nisu znali da su ovo sinovi majki u čijem mlijeku tečezavjet za žrtvovanjem svog života, imetka, vremena i djece, koji su samoposjedovali gorivost da iskažu odanost. Neprijatelj je pretpostavljao daAhmadi muslimani neće biti u stanju podnijeti ovaj ogromni gubitak ida će poduzeti žestoke proteste koji će vladi dati priliku da na njihnametne svoju volju. I preuveličavanjem bilo kakave takve reakcijeostatku svijeta Ahmadi bi mogli biti okaljani. Ono što oni nisu znali jeda su Ahmadi oni koji traže Allahovu pomoć sa strpljenjem i namazomi koji dolaze u Njegovo utočište, koji se okupljaju pod zastavu halifata izato nikada neće reagovati na takav način.

Huzur je rekao da, kad ova reakcija nije dolazila i kad je vanjskisvijet prouzročio nemire i medij je također pokazao ove ljude, onda sukasno u noći, oni također mislili da iznesu izjavu saosjećanja.

Zapanjujuće je da oni još ne spoznaju koja su vrsta ljudi Ahmadimuslimani. Čak historija od 120 godina nije otvorila njihove oči da oviljudi ustaju i sjedaju na glas jednog Imama. Oni su sljedbenici ObećanogMesije a.s. koji je došao da utemelji učenje svog učitelja Časnog Poslanikas.a.v.s.; učenje koje je okrutne ljude nalik zvijerima preokrenulo ubogobojazne. Sada kad smo napustili stanje postojanja nalik zvijerimai težimo da budemo dobri ljudi, kako mi možemo održavati protestneskupove i reagovati na silovit način? Mi kažemo: ‘Zaista, mi Allahupripadamo i Njemu ćemo se vratiti’ i prepuštamo svoj predmet Allahu ičekamo na Njegovu odredbu. Vi držite svoju brutalnost i nasilje koje stepočinili u ime Allaha i Njegovih miljenika, i sa kojima izgleda da masevraćate natrag nečovječnosti od prije 1500 godina. Neki kažu da nemapotrebe za reformatorom, da je Šerijat Časnog Kur’ana dovoljan. Da lisu ova djela onda u slaganju sa Šerijatom?

Huzur je rekao: ‘Vi bezuspješno nastojite da ozloglasite ime mogučitelja, dobrotvora čovječanstva – Časnog Poslanika s.a.v.s.’ Na Sudnjemdanu će kelimei šehadet (očitovanje islamske vjere) zgrabiti svakog odvas i hititi vas vašem lošem svršetku. Naš zadatak je da budemo strpljivi;ne samo da su drugi zadivljeni na našu ustrajnost nego su zapravonaklonjeni prema Ahmadijatu i izrazili su želje da daju svoj zavjet bai’ata.

Tako je njihova okrutnost za nas rezultirala u blagoslovima.

Huzur je rekao da je mislio da će navesti neke događaje ali neki odnjih su tako srceparajući da se bojao da će biti savladam emocijama.Međutim, Huzur je naveo nekoliko njih:

Jedan klanjač na dženazi namazu je rekao:’Ja sam primio još jedanblagoslov, sada sam otac šehida. Moja odlučnost i hrabrost su visoki.’Jedan Ahmadi musliman je bio obaviješten da mu je brat ubijen i datreba ići u tu i tu bolnicu. Njegov odgovor je bio: ‘Onaj ko je otišao,otišao je. Ja ostajem ovdje, možda Ahmadi braća trebaju darovaocekrvi.’ Jedna majka je rekla: ‘Ja sam svog mladog sina stavila iz svogkrila u Allahovo krilo, on je bio Allahov amanet.’ Šad sahib, naš šehidmisionar u Model Town je držao hudbu u vrijeme napada, nastavio jeučiti salavat i namaz i također glasno rekao Allahu ekber. On je tog danana sabah namazu spomenuo ranije Ahmadi šehide. Oko 200 Ahmadimuslimana je našlo sklonište pod stepenicama napolju. Jedan teroristaje došao do ivice dvorišta. Da je izašao napolje ovih 200 Ahmadimuslimana ne bi ostali živi. Jedan Ahmadi star 65 godina potrčao jeprema njemu i svi meci su završili u njegovim prsima. Tako je teroristabio zadržan da izađe i kao rezultat su mnogi Ahmadi pobjegli u zaklon.Kad je sve prošlo i kad su izašli iz zaklona, vidjeli su da mnogo ubijenihleži na stepenicama.

Jedan Ahmadi koji je bio u posjeti iz Japana otišao je na dženazu.On kaže da su ove dženaze prizvale sjećanje o vremenu Časnog Poslanikas.a.v.s. Takvi su bili uzori ustrajnosti da ih je teško predočiti u riječi. Onje sreo jednu stariju osobu i pitao je kako je on poznavao šehida? Odgovorte osobe je bio: ‘On je bio moj sin’. Prenosilac kaže da se njegovo srcesledilo ali je otac šehida rekao: ‘Elhamdulillah, to je bila Allahova volja.’Tamo su svuda okolo bila odlučna lica. Jedna gospođa je prenijela da sunjena mala djeca otišla na džumu, Allah ih je spasio. Kad je ovaj događajbio prikazan na televiziji, komšinice ove gospođe uletjele su u njenukuću pretpostavljajući da će je zateći da jadikuje. Međutim, ona im jerekla da je naša stvar kod Allaha. I rekla im je da se nije brinula o svojojdjeci; svako (u džamiji) je bio njen bližnji. Ako njena djeca budu ubijenabiće šehidi, i steći će blizinu Allahu, ako prežive bit će gazije (onaj ko jebio u sukobu radi islama). Jedna majka, koja je izgubila svog jedinogsina, njena ostala djeca su kćeri, pokazuje krajnje strpljenje i ustrajnost.Jedan Ahmadi iz Sirije je došao u posjetu i bio je u džamiji i zadobiopovrede. On navodi da nikada prije nije vidio prizor nalik ovome. Nijebilo panike, nikakvog haosa, niti straha. Svako je radio svoje dužnosti,pokoravajući se uputama čak kad je pucanje bilo u toku.Huzur je rekao da su ovo ljudi, one majke koje je Obećani Mesija a.s.stvorio u svojoj Zajednici, koje su utemeljile veličanstvene uzorežrtvovanja. One nisu zabrinute za svoju vlastitu djecu, njih srca bole zacijeli Džemat. Huzur je rekao: O Ahmadi majke, nikada nemojte dozvolitida ove kreposne i čiste emocije umru. Sve dotle dok one postoje, nikakavneprijatelj ne može ni za dlaku oštetiti Džemat.

Prenoseći tijela šehida u ambulantu jedan mladić je rekao da je zadnjetijelo bilo tijelo njegovog oca. Umjesto da sa tijelom ode u ambulantu,on je otišao natrag na svoju dužnost u džamiju. Huzur je rekao da suovo veliki ljudi Obećanog Mesije a.s. koji svoje emocije pokazuju samoAllahu. Bilo je mnoštvo drugih događaja koji će kasnije svi biti uvedenii zapisani. Svaki od njih kazuje da dok su teroristi bili u džamiji nije biloniakakvog osjećaja panike. Sve dok su bili živi, Murabi sahib i vršiocidužnosti davali su naloge i oni su se slijedili. Čak poslije je svaki pojedinacbio organizovan. Jedan stariji čovjek je cijelo vrijeme bio na sedždi.

Ovo su slike istinske vjere.

Huzur je rekao da je primio mnoga pisma s pozivanjem na ajet 24 izsure Al Ahzab:

“Među vjernicima ima muškaraca koji su iskreni prema zavjetu koji su dali Allahu. I među njima je i onaj koji je ispunio svoj zavjet(postajući šehid), i među njima je i onaj koji još čeka, i oni nikakonisu promijenili (svoje ponašanje);” (33:24)

I ovi ljudi daju Huzuru uvjerenje o svom zavjetu i odanosti. Neprijatelj je mislio da će nas oslabiti, da će slomiti našu snagu. On je pretpostavljao da Ahmadi u gradu možda nemaju vjere. On nije znao da je obećani Mesija a.s. ulio energiju vjere u svoju Zajednicu. Bez sumnje oni jesu uključeni u ovosvjetske stvari ali one nisu njihovi ciljevi; kad su pozvani radi vjere, oni uvijek dolaze. Umjesto okrutnosti, oni su šampioni humanosti. Huzur je rekao da poslije svega Ahmadi muslimani pripadaju istom narodu/entitetu, međutim, poslije prihvatanja Obećanog Mesijea.s. ovi ljudi žrtvuju svoje živote za religiju na način kako je Allah naredio.

Huzur je molio Allaha da nagradi pakistansku štampu za njihovopravedno izvještavanje o ovom događaju i da ih uvijek osposobi da kažuistinu i ne idu natrag starim putevima. Mnoge zemlje su poslale svojeizraze saučešća; ovdje su neki članovi Parlamenta također izrazili svojesaučešće. Da ih Allah sve nagradi. Štaviše, čak su grupa Khatam eNebuvat (organizacija) izgleda rekli da je ovo bilo loše djelo. Huzur jedao opasku da, ako je to tako, šta o onim posterima punim mržnje itransparentima? Onima što su izloženi pod natpisom sudija Visokogsuda? Ko ih je olijepio? Jedini su oni ti koji potiču glupave. Sad kad suvidjeli da se kurs svijeta promijenio tako su se i oni složili u tome. Stvarnirazlog za ovu grozotu je zloba i kivnost koji takozvane hodže pokazujuprotiv nas. Glavni sudija pravosuđa Pakistana vodi računa o svakoj malojstvari i ide u štampu. Zar on nikada nije pomislio da se obazre na ovuogromnu okrutnost, transparente, postere? Zar nije trebao poduzetipostupak protiv ovih hodža koji potiču na mržnju? Je li njegov standardpravde ograničen na njegov izbor? Naša tuga i žalost je samo Allahu,mi ne očekujemo ništa od njega. Huzur je rekao da je samo istakaonjegove standarde. Zaista, poslije svake kušnje naše shvatanje žrtvovanjaradi Allaha i postizanje Njegovog zadovoljstva raste. Ljudi nas ne moguni povrijediti niti nam mogu išta dati.

Huzur je rekao da je zaista mnogo terorizma u Pakistanu no, kad jeon počinjen protiv Ahmadi muslimana, on je pod izgovorom zakona.Počinioci u Monga (grozote počinjene u Ahmadi džamiji prije nekolikogodina) lutaju slobodno ulicama. Ahmadi muslimani ne očekuju ništaod ovih ljudi. Allah je naš Gospodar i jedini je On naš Pomagač. On ćenas i dalje pomagati. Mi ne očekujemo nikakavo dobro od njih ubudućnosti, zbog toga Ahmadi muslimani treba da ostanu oprezni. Mitreba da učimo dovu:

“O Allahu, mi smo Tebe uzeli kao štit protiv neprijatelja i mi tražimoTvoju zaštitu protiv njihovih zlih planova.”

i

“O Gospodaru, sve je Tebi potčinjeno. O Gospodaru, zaštiti nas,pomozi nas i imaj milosti prema nama.”

Huzur je rekao da učimo mnoge druge dove, da molimo (Allaha) daoni dobiju pravedno ono što su zaslužili. Huzur je rekao da sada imamojoš jednog šehida, dr. Imran sahiba, koji je bio povrijeđen u ovomdogađaju i umro je.

Huzur je rekao da su Ahmadi muslimani odigrali vrlo važnu ulogu ustvaranju Pakistana više od onih koji se danas postavljaju kao nadzornicizemlje. Činite mnogo dova za ovu zemlju, da bude spašena od njihovogzla i zla onih koji stvaraju nered, da Allah čuva svakog Ahmadi sigurnimod svakog zla. Neko je pisao Huzuru da je neprijatelj uvaljao našedijamante u prašinu. Huzur je rekao da ovo nije ispravno. Neprijatelj jenastojao ali je Allah okupio ove dijamante i prigrlio ih. Svaki pojediniod ovih dijamanata je dalje ojačao dijamante koji su ostali iza i oni suukrašeni na horizontu islama – Ahmadijjata i stvorili su novo sazvježđe(skup doličnika) i svaka od ovih zvijezda je za nas vodeće svjetlo. Nikood naših neprijatelja nikada ne mogu biti uspješni. Da Allah uzdignepoložaje ovih šehida i dalje nam daje ustrajnost.

Huzur je rekao da će drugi put spomenuti šehide i najavio da ćeklanjati dženazu poslije džume. Slijedeći ove okrutnosti jedan Ahmadije bio ubijen u Naroval oblasti u Pakistanu dok je spavao u svojoj kući.Njegov sin je bio povrijeđen u ovom napadu, da mu Allah pokloniizlječenje i uzdigne položaj umrlog, koji je iza sebe ostavio ženu, trikćeri i tri sina. Ubica je pripadao Tahafuz e Khatam e Nebuvat grupi ipriznao je da je ovo djelo proveo u svjetlu tvrdnje hodže slijedećidogađaje u Lahoru.

Huzur je molio Allaha da svakog Ahmadi muslimana čuva bezbjednimod svakog zla i savjetovao je da obilato učimo dove; također da činimodove za povrijeđene da im Allah pokloni savršeno ozdravljenje. Amin.