Božiji atribut Al Vasi (Darežliv, Sveobuhvatni)

Kratki sadržaj

 

Danas je Huzur održao svoju hudbu o Božijem atributu Al Vasi
(Dobrostiv, Sveobuhvatni). Huzur je objasnio da je ‘Vasi’ ono Biće čija
opskrba i Čija milost obuhvataju sva stvorenja. Čija osobina da je sam
Sebi-dovoljan nadilazi sve; Biće koje daje neograničeno, Koje obuhvata
sve. Sva ova spominjanja se mogu naći u Časnom Kur’anu.
U ajetu 269 iz sure Al Bakara Allah kaže:
“Šejtan vas straši siromaštvom i naređuje vam bestidnost, a Allah
vam obećava oprost i blagodat Svoju. A Allah je Darovalac uvećanja
(i) ima trajno znanje.” (2:269)
Huzur je objasnio da ovaj ajet citira dva faktora koje šejtan upošljava
da Božije robove odvodi od Njega: strah od siromaštva i pokvarenost
(nepoštenje). Mnogo je vrsta straha od siromaštva; kao što je šejtan
rekao Bogu da će sjediti i vrebati Božije ljude na svakom putu, zaista,
on čini sve što može. Njegovo vrebanje nije bilo s njegovom vlastitom
moći nego zbog činjenice da mu je Bog odobrio. Bog je pojasnio Svojim
ljudima da će ih šejtan zavoditi na načine koji će izgledati dobri ali će
posljedice ovih biti strašne. Allah kaže u Kur’anu:
“… A šejtan želi da ih zavede u zabludu daleku” (sura An Nisa 4:61)
kao i
“… Šejtan vam je otvoreni neprijatelj…” (sura Al A’raf 7:23)
Pozivajući se na gornji ajet Huzur je rekao njegovo upućivanje nije
ograničeno na Adema i Havu (Adama i Evu) nego je upozorenje svim
muškarcima i ženama da je šejtan njihov drski neprijatelj i da zbog toga
vode računa o njegovim zavođenjima. Obećani Mesija a.s. je rekao da
događaji navedeni u Časnom Kur’anu nisu tek priče starina, zapravo su
oni također pretskazanja za buduća vremena, zbog toga vjernici trebaju
biti obzirni.
Huzur je rekao šejtan mijenja svoje načine sa promjenom vremena.
Svaki novi izum koji je koristan također nosi upozorenje da ga šejtan
također koristi. U suri Al Bakara je ajet gdje Bog kaže da vas šejtan
prepada strahom od siromaštva. Arapska riječ u ajetu ‘fakra’ označava
siromaštvo kao i slamanje kičme. Ovo znači da šejtan prijeti da će žrtve
u ime Boga, ako ih čovjek bude učinio, učiniti da ta osoba ne bude u
stanju da se uzdržava i da će ga ostaviti iza u svijetu. Šejtan prepada
protiv žrtvovanja na mnoge načine; zavodi osobu od obožavanja Boga i
da umjesto toga vodi svjetske poslove, stavlja strah od novčanog gubitka
i siromaštva u srca tako da osoba ne odvaja vrijeme radi Božijeg puta i
troši svo svoje vrijeme u zarađivanju para. Međutim, Božiji robovi nisu
prestrašeni šejtanom. Huzur je rekao da je čitao članak u Al Fazl (urdu
novinama) koji je naveo da je u Rabvi jedan čovjek stajao u mesari da
kupi meso kad je lokalni sekretar za finansije te oblasti prolazio pored
mesare na biciklu. Sekretar je zastao da podsjeti tu osobu da ima neki
iznos koji je trebao platiti u svojoj članarini (finansijskom doprinosu).
Na to je on je pitao koliki je to iznos. Kad mu je bilo rečeno on je to
odmah platio i uzeo potvrdu. Međutim, on je mesaru vratio meso koje
je bio kupio i rekao da će njegova porodica imati jednostavnu hranu tog
dana. Takvi su ljudi koji nisu zavarani šejtanom i to nije samo jedna
osoba, stotine je takvih osoba u našoj Zajednici koji ne samo da preskaču
meso nego su zapravo gladni ali čine žrtve.
Huzur je rekao da ima toliko mnogo primjera žrtvovanja života u
našoj Zajednici; pogotovu su Ahmadi muslimani u Pakistanu suočeni sa
smrću u svakom trenutku jednostavno zbog toga što su Ahmadi i zato
što žive gdje žive. Vrhunsko žrtvovanje života Šahibzade Abdul Latifa
šehida i Maulvi Abdul Rahmana Šehida ilustruju da oni nisu odbili da
žrtvuju svoje živote za plemeniti put i za Božije zadovoljstvo. Postoji
tuce drugih slučajeva gdje su Ahmadi drage volje ponudili svoje živote,
ostajući čvrsti na svom vjerovanju i odlučnosti a ne tek kao posljedice
iznenadnog napada.
Huzur je rekao u ovo vrijeme se na ekonomiju također poziva kao na
‘kičmu’ tako da šejtan prijeti onima koji daju, o finansijskoj budućnosti
njihove djece ali Božiji rob nastavlja da daje. Primjer žrtvovanja vremena
je ono s kojim je upoznat svaki Ahmadi, koji je vazan sa Zajednicom jer
oni daju neko vrijeme ili drugo Zajednici čak i ako je to prisustvovanje
sjednicama i skupovima. Tu je također velika većina koji žrtvuju svoje
vrijeme i dolaze na džumu petkom i ne obraćaju pažnju na šejtanove
nagovore – onda su tu oni koji ne dolaze na džumu namaz petkom ili
čak na bajram namaze. Značajan je broj Ahmad muslimana koji ne
posvećuju pažnju namazu i umjesto toga ostaju zauzeti u svojim
poslovnim radnjama.
Drugo, osim prijetnje siromaštvom šejtan također nagovara čovjeka
da troši novac na stvari koje su nepoštene (prljave), na ovosvetske zabave
i bestidnost kao što su kockanje i uzimanje alkohola. On ovo čini na
način da čovjek ne shvata da radi nešto pogrešno. Allah kaže u Kur’anu:
‘… i ne slijedite stope šejtana…’ (sura Al An’am 6:143). Potpuno je glupo
zamišljati da je ikakvo dobro u slijeđenju šejtana. Ako ovosvjetska osoba
bude upitana o svom konceptu šejtana on će reći ‘da me Bog zaštiti od
njega’, međutim, u slijeđenju šejtana takva osoba će biti potpuno
neupoznata o onom što radi. U zavođenju takvih ljudi šejtan ispunjava
svoju originalnu tvrdnju da će većinu ljudi odvesti od Boga. Huzur je
rekao da je put, da dođemo Bogu, da se pokajemo i okrenemo Njemu.
Zaista, On oprašta i osposobljava čovjeka da čini dobro u budućnosti, i
da je upućivanje riječi ‘ja’iizukum’ u ajetu iz sure Al Bakara na to da je
Bog obećao oprost. Na Sudnjem danu šejtan će sve poreči ali Bog obećava
da će On omogućiti oprost. Da će On dati na ovom svijetu i da će
također oprostiti na ahiretu. Dok upuštanje u nečiste (proste) stvari
vodi teškoćama, fizičkim bolestima i mnogim drugim gubicima,
vjernicima su obećani veći blagoslovi. Bog kaže da će On otvoriti vrata
Svoje milosti i vjernici će razviti duhovnost. To je Božije obećanje, Koji
je Dobrotvor i sve obuhvata i Koji ima neistrošive riznice blagoslova.
Svaki Ahmadi musliman koji čini finansijske žrtve zna da Bog na
neobičan način blagoslovljava svako davanje. Porodice onih koji žrtvuju
svoje živote svjedoci su činjenice da su njihove žrtve izvor ogromnog
blagoslova za porodice. Ovo su iskustva da Dobrostivi, Sveobuhvatajući
Bog poklanja onima koji daju i koji se žrtvuju.
Božija dalja naklonost i milost na Njegove robove je takva da On ne
samo da poklanja oprost na iskreno pokajanje, dobra djela i žrtve, nego
On zapravo zapošljava meleke da traže oprost za Njegove robove. U
Kur’anu je rečeno:
“Oni koji nose Prijesto i oni koji su oko njega slave hvalom Gospodara
svoga, i vjeruju u Njega, i traže oprost za one koji vjeruju: ‘O,
Gospodaru naš, Ti sve stvari obuhvataš Svojom milošću i znanjem.
Zato oprosti onima koji se kaju i slijede Tvoj put; i sačuvaj ih kazne
džehennemske.” (sura Al Mu’min 40:8)
Huzur je rekao ovdje ‘nošenje Prijestolja’ označava meleke kao što
je objašnjeno u suri Al Haqqa (69:18) ili to znači one Božije atribute na
kojima su ovi meleki bili određeni, Božiji atributi koji su opisani u suri
Al Fatiha, to jest Rabb (Gospodar) Rahman (Milostivi) Rahiim
(Samilosni) i Malik i Jeumidiin (Gospodar Sudnjeg dana). Ovo su atributi
koji dolaze u ljudsku upotrebu na ovom svijetu i temeljni su Božiji
atributi. Oni koji vjeruju i onda se kaju, okreću se Bogu i čine dobra
djela, to su oni za koje Božiji meleki, pogotovu oni meleki koji su
određeni da omoguće ove odlike ljudima i svaki melek kojem je dat
pojedinačni atribut, moli Boga pozivajući se na taj atribut u ime vjernika.
Slično, meleki potčinjeni ovima također od Boga traže oprost za ljude.
Huzur je rekao da je čovjek pun greški i propusta i kad nehotice
posrne, ovi meleki mole Boga pozivajući se na Njegovu milost i Njegovo
bezgranično znanje da oprosti Svom robu. Oni se prvo pozivaju na Božiju
milost da traže oprost zato što oprost dolazi samo sa Njegovom milošću
i zato oni traže Njegovu proširenu milost. Oni priznaju sveobuhvatno
znanje i mole da ako je u Božijem znanju da će ovi ljudi posrnuti u
budućnosti da Božija milost, koja sve nadilazi, učini da čine dobra djela
umjesto toga, i učini ova dobra djela vječnim za njih – meleki priznaju
da će ljudi tako biti osposobljeni samo ako predstoji Božija milost. Ovo
je Najmilostiviji, Veliki oprosnik, Najsamilosniji Bog koji upošljava sva
sredstva da oprosti ljudima i drži ih čvrstim na pobožnosti.
Bog kaže da On nagrađuje žrtve sedam stotina puta, zapravo to čak
može biti i više od toga zato što je Bog Dobrostiv i Sve obuhvata i Njegove
nagrade ne znaju granice. Pa ipak je čovjek nezahvalan i ostavlja boga
koji je uvijek milostiv, a zaveden je šejtanom za privremena zadovoljstva.
Huzur je citirao ajet 157 iz suri Al A’raf (7:157):
“I propiši nam dobro na ovom svijetu, i na ahiretu; mi smo došli
Tebi (s pokajanjem).’’ On je rekao: ‘Moja kazna je takva da je Ja
stavljam na koga Ja hoću, a Moja milost obuhavta sve stvari; zato
ću je Ja propisati onima koji se boje, i daju zekat, i onima koji
vjeruju u Naše ajete”
i objasnio da, kao što je Obećani Mesija a.s. rekao, događaji poslanika
opisani u Kur’anu su također pretskazanja za budućnost – zbog toga
kad su navedeni primanje molitvi i Božija milost to je primjenjivo
(vrijedi) danas kao što je bilo i prije, naravno pod uvjetom da čovjek
ostaje pri Božijim naredbama. Božija milost nadilazi (nadmašuje) sve
ali je čovjeku data odgovornost da posvoji bogobojaznost (takvu) da
obožava Boga, da voli Boga više nego bilo šta drugo, da učini svaku
žrtvu potrebnu da ispuni dužnosti prema Allahu i dužnosti prema
ljudima, da vjeruje u Božije znakove. Huzur je rekao da je dolazak Božijih
uzvišenih i svetih ljudi također jedan od Njegovih znakova. U ovo doba
su, istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. slijedili mnogi
znakovi; na primjer pomračenje sunca i mjeseca, kuga i mnogi izumi
modernog doba. Kad onaj koji tvrdi (da je od Boga) navodi nešto i to se
dogodi onda je to poseban znak.
Bog je učinio da Njegova milost nadilazi sve drugo zbog toga čovjek
uvijek treba da ima nadu u oprost i treba da nastoji da slijedi Božije
naredbe. Pogotovu vjernici nikada ne treba da budu takvog razmišljanja
da će im biti oprošteno bez obzira na šta. Obećani Mesija a.s. je rekao
da je Bog postavio Svoje zakone i također kažnjava one koji prelaze
granice. Bog nije rekao da Njegova milost nadilazi sve za griješnike,
zapravo je ovo bilo rečeno sa pozivanjem na one koji ostaju pri
bogobojaznosti. Zadatak je vjernika da nastavi da traži ovu milost i
onda se nada u Božiju sveobuhvatnu milost. Da nas Allah sve osposobi
da tako činimo.