Božiji atribut An Nafi (Dobročinitelj)

Kratki sadržaj

 

Huzur je rekao da je zadnjeg petka objasnio pozivajući se na Božiji
atribut An Nafi (Dobročinitelj) da stvarna i istinska korist dolazi jedino
od Boga i da zbog toga jedino Njega trebamo obožavati. Ovo rezultira u
postizanju Njegove dobrobiti na ovom svijetu kao i na Drugom svijetu.
Bog je također naredio da skupa sa obožavanjem Njega stavimo u praksu
sve što je On naredio. Ne samo radi toga što je opća korist i probitak
povezani s Njim nego zato što je On Stvaraoc i Održavalac cijelog
svemira, Gospodar je svih svjetova i prema tome je jedini izvor sve koristi
i dobiti.
Huzur je dalje objasnio čitajući isječke iz pisanja Obećanog Mesije
a.s. da kroz Božiju izvanrednost Rabubijjata (odlike da stvara i hrani)
Bog je učinio Svoje dobročinstvo na raspolaganju cijelom stvaranju.
Njegovo stvaranje se proteže do ‘svjetova’ u svemiru, ‘svjetova’ koji su
nastanjeni pod zemljinom korom, ‘svjetova’ vegetacije, kraljevstva
artropodi, insekti itd. Svo ovo stvaranje ima svrhu, i od cijelog stvaranja
ljudi imaju najviše koristi. Kako naučna istraživanja napreduju korist
cijelog stvaranja ljudima postaje jasnija. Huzur je postavio pitanje: kako
se čovjek može okrenuti negdje drugo kad mu je Bog podario toliko
mnogo; stvorio ga je i sve prinudio u funkciju za njegovu korist. Zaista
čovjek treba biti potpuno zahvalan Bogu i biti potpuno slobodan od
pripisivanja bilo kakvih partnera s Njim.
Časni Kur’an nas podsjeća da kad imamo korist od svega što je bilo
stavljeno u ovaj svijet za nas, treba da budemo svjesni da je Bog taj Koji
je sve stvorio, Koji sve to održava i ima moć nad svim tim. On je Gospodar,
Uvijek Samilostan, Najmilostiviji i Gospodar brojnih drugih atributa.
Citirajući ajet 165 iz sure Al Bakara:
“Uistinu, u stvaranju nebesa i Zemlje, i u smjenjivanju dana i noći,
i u lađama koje plove morem (natovarene) s onim što donosi korist
ljudima, i u vodi koju Allah spušta s neba pa time daje život Zemlji
nakon njene smrti i na njoj rasprostire sve vrste životinja, i u promjeni
vjetrova, i oblacima koji su potčinjeni između neba i Zemlje – doista
su znakovi za ljude koji shvataju” (2:165)
Huzur je rekao da ovaj ajet citira samo nekoliko Božijih naklonosti
prema nama, ako osoba ima ikakvog osjećaja nikada neće biti izgubljena
tu i tamo nego će prepoznati istinskog Boga. Stvaranje nebesa i Zemlje
je blagoslov među brojnim Božijim blagoslovima i kao što je Obećani
Mesija a.s. objasnio da mnogi svjetovi postoje na ovoj Zemlji, svako
stvaranje ima svoj vlastiti svijet.
Huzur je rekao da brodovi plove preko mora i čak i danas su sredstvo
prijevoza kao i izvor prijevoza tereta u svijetu. Voda mora se preobraća
u oblake i spušta znakove života natrag na Zemlju. Zaista, bez vode
agrokultura ne bi postojala i svijet bi bio pogođen glađu. Huzur je citirao
ajet 31 iz sure Al Mulk:
“Ti reci: ‘Ako vam voda ode u dubinu, ko je taj ko će vam donijeti
izvorsku vodu?“ (67:31)
i objasnio da je voda na ovoj Zemlji jedino što daje život kad ona poprima
oblik Božije vode koja se spušta s neba. Zemljoradnici širom svijeta
znaju da vjetrovi koji duvaju u određenom pravcu donose određenu
korist usjevima. Sve ovo nije puka podudarnost; zapravo to je dokaz
Božijeg postojanja. Promatranje i razmišljanje nad stvaranjem nebesa i
Zemlje, smjeni dana i noći i izmjeni sezona ojačava vjerovanje u Božije
postojanje.
Huzur je citirao par događaja iz blagoslovljenog života Časnog
Poslanika s.a.v.s. kad su od njega tražili da čini dove za kišu i Bog je
primio njegove dove i kiša je pala na osušenu zemlju. Huzur je rekao da
je zaista Bog stvorio ‘korisne’ ljude u ummetu Časnog Poslanika s.a.v.s.
kroz koje je On dao dokaz Svoje moći i u sadašnje doba je to osoba
Obećanog Mesije a.s. čije su dove bile primljene za korist ljudi.
Duhovni svijet je još rašireniji od fizičkog svijeta i u primjeru smjene
dana i noći je poruka Božijeg aranžmana rastjerivanja mraka kroz
duhovno svjetlo. Bog nikada nije bio udaljen u manifestovanju ovog
svjetla u bilo koje doba. U ovo doba, u skladu sa Svojim obećanjem, On
je poslao Obećanog Mesiju a.s.. Baš kao što je Bog obezbjedio sredstva
prijevoza u fizičkom svijetu u formi brodova i lađa slično On šalje Svoje
ljude ovom svijetu koji uređuju za duhovnu lađu da ljude odvedu do
njihovog duhovnog odredišta. Ova Božija naklonost nikada nije prestala.
Obećani Mesija a.s. je napisao knjigu u ovom kontekstu pod nazivom
‘Kishti Nuh’ (doslovan prijevod: ‘Nuhova lađa’). U ovoj knjizi on je
objasnio duhovni lijek da se zaštitimo protiv kuge. Huzur je pročitao
isječke iz ove knjige (bosanski prijevod nosi naslov ‘Naše učenje’) i
objasnio da verbalno izjavljivanje bai’ata ne znači ništa ukoliko ga osoba
od srca ne prihvati i praktikuje. Obećani Mesija a.s. je rekao da je ova
Zajednica Božija zadnja zajednica i zbog toga treba pokazivati vrhunski
izvanredne prakse. Huzur je rekao da ova knjiga izlaže standarde koji,
posvajajući ih, čine osobu sigurnom ili osoba sebe čini sigurnom. Da
nas Allah osposobi da nastavimo da svoje živote vodimo u skladu sa
ovim učenjem.
Svijet je uhvaćen u svim vrstama teškoća. Raširene su mnoge bolesti
svuda širom svijeta, nova i trenutna epidemija svinjske gripe je jedna
od njih. Sve ovo je povod za zabrinutost i treba da nas navede da
obratimo pažnju na sebe – da li nastojimo da stavimo u praksu Božije
učenje, učenje Njegovog Poslanika i Imama ovog doba ili ne. Kad učinimo
napor da praktikujemo ono što nam Bog naređuje postići ćemo korist
od duhovne vode o kojoj je Bog rekao u naprijed spomenutom ajetu:
‘…oživljava Zemlju nakon njene smrti…’ Huzur je rekao duhovna voda
koju Bog šalje kroz Svoje poslanike i one koje On odredi donose novi
život, međutim, samo oni imaju dobit od ove vode koji imaju kapacitet,
kao dobra zemlja, da se koriste od toga. Božija milost općenito šalje
vodu ali se za to traži ‘plodnost’ srca da bi bilo od koristi.
Huzur je citirao hadis u kojem je Časni Poslanik s.a.v.s. ovo vrlo dobro
objasnio. On je rekao da postoje tri vrste ljudi: oni kao dobra zemlja,
koja je mehka i ima mogućnost da upije vodu i kao rezultat proizvodi
dobar usjev. Kad kiša pada na takvu zemlju, ona povećava svoju vlažnost
upijanjem vode i korisna je proizvodeći dobre usjeve. Druga vrsta zemlje
je ta koja je tvrda i ne može dobro upiti vodu ali je sakuplja, kao jezerca
i jezera. Ova zemlja nije od direktne koristi ali sakupljanjem vode ona
omogućava vodu za životinje i ljude da piju i korisna je za navodnjavanje.
Treća vrsta zemlje je stjenovita, pjeskovita ili je bljutava i ne upija vodu
ili nema sposobnosti da sakuplja vodu. Takva zemlja niti koristi sebi niti
omogućava bilo kakvu korist drugima. Prva vrsta zemlje je kao učena
osoba koja ne samo da sama traži religijsko znanje nego ga također
kazuje drugima. Osoba koja je kao treća vrsta zemlje je ona koja ne
dobiva nikakvu korist od duhovne vode i ona koja ne koristi drugima.
Huzur je rekao da hadis ne navodi drugu vrstu osobe ali je iz ranijeg
navoda očito da je to osoba koja ne postiže korist za sebe ali je korisna
drugima. Drugim riječima ona sama ne stavlja u praksu ono što zna ali
uči druge da tako čine. Huzur je rekao da istinski vjernici treba da nastoje
i budu među prvom kategorijom jedino onda će stvarno izvući korist od
An Nafi.
Citirajući ajet 6 iz sure An Nahl:
“I On je stoku također stvorio; za vas je u tome toplina i mnoge
druge koristi; a neke od njih jedete.” (16:6)
Huzur je rekao ajet naprijed spomenute sure Al Bakara koji
objašnjava, navodi riječ ‘daa’ba’ (životinje) dok ovaj ajet navodi riječ
‘an’am’ (stoka). ‘Daaba’ podrazumijeva sve vrste životinja. U duhovnim
terminima ‘daa’ba’ su oni vjernici koji izvlače korist od duhovne vode i
upućuju je drugima i tako omogućavaju krepkost i životnost. Duhovni
vjetrovi su također prinuđeni u djelovanje za one koji su određeni od
Boga, i oni su spašeni i zaštićeni od suprotstavljenih vjetrova. Zaista je
historija Ahmadija zajednice oporuka ovome. Huzur je rekao da u svojoj
svakodnevnoj pošti prima pisma koja izražavaju da je ‘svježi povjetarac’
Ahmadijata to što ljude privlači. Pogotovu pisma napisana na izražajnom
arapskom jeziku su najizražajnija u ovom primjeru. Tako naš An Nafi
Bog nama poklanja korist svake sekonde u danu.
Huzur je rekao: naši protivnici nas pozivaju da odbijemo Hazreti
Mirzu Ghulam Ahmada iz Qadiana, Obećanog Mesiju a.s. i kažu da će
nas prigrliti ako tako učinimo. Kao da ćemo mi napustiti potporu An
Nafi Boga i otići njima, gdje nema ništa osim nereda. Huzur je rekao ne
samo da je nas Bog uputio nego On zaista iznosi u Časnom Kur’anu:
“Ti pitaj: ‘Zar da pozivamo, mimo Allaha, ono što nam niti može
donijeti korist niti nam može nanijeti štetu, i zar da se okrenemo
natrag nakon što nas je On uputio – kao onaj koga šejtani zavedu
ostavljajući ga izgubljenog na Zemlji: za njega budu takvi prijatelji
koji ga pozivaju uputi, (govoreći): ‘Dođi k nama?’ Ti reci: ‘Sigurno
je Allahova (podarena) uputa stvarna uputa i nama je naređeno da
se pokorimo Gospodaru svih svjetova” (6:72)
Huzur je objasnio da je stvarna uputa ona koja dolazi od Boga;
hoćemo li mi napustiti ovu uputu i ići za njima koji su još upleteni u
stavljanju van snage Kur’anske ajete? I uprkos toga što vjeruju u jednog
Boga i jednu Knjigu oni o drugima donose presude nevjerovanja (kufra)?
Huzur je rekao da nam je Bog poklonio pronicljivost i On je poslao
Časnog Poslanika s.a.v.s. kao zadnjeg poslanika koji je donio Zakon i
dao mu je Časni Kur’an i da je nama bilo dato ovo shvatanje od Imama
ovog doba. Zaista, On nastavlja da pokazuje znakove potpore za nas,
baš kao što je i obećao. Da je naša zajednica bila djelo ljudskog rada,
nastojanja naših neprijatelja za zadnjih 120 godina bi dovelo do
drugačijih rezultata nego što su neprekidan napredak i širenje koje nam
je Bog podario. Mi smo uvijek vidjeli samo protivnike smetene i ovo je
ojačalo našu vjeru. Mi njih pozivamo da dođu u okrilje zajednice Mehdija
i Mesije a.s. jer u tome leži njihovo trajanje i trajanje ovog svijeta. Da ih
Allah osposobi. Da nam Allah pokloni sposobnost da izvučemo korist
od Njegovog atributa An Nafi i dadane nam spsoobnost da budemo
korisni drugima. Da imamo učešća u mjeri duhovne revolucije koja je
određena kroz Obećanog Mesiju a.s.