Božiji atribut Al Vehab (Darovalac)

Kratki sadržaj

 

Huzur je u svojoj današnjoj hudbi dao izlaganje o Kur’anskoj dovi s
pozivanjem na Božiji atribut Al Vehab.
Ova dova je u suri Al Imran, ajet 9. Njen prijevod glasi:
“Gospodaru naš, ne daj da naša srca postanu iskrivljena nakon što
si nas Ti uputio; i podaj nam milost Svoju; sigurno si Ti jedini veliki
Darovatelj.” (Sura 3: ajet 9)
Huzur je rekao da je ovdje učinjena dova Allahu odlikom Njegovog
atributa Al Vehab.
Dajući krajnje preljepo objašnjenje ove dove, Huzur je rekao da ona
označava podnošenje molitvi kako slijedi: ‘O Allahu, sa Tvojom milošću
i blagoslovima Ti si nas osposobio da prihvatimo istinskog i revnog
poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. čiji si dolazak Ti uzrokovao među
ummetom ovog Poslanika u kasnijem dobu.
O Allahu pretskazanje Tvoje najmilije osobe s.a.v.s., koje je on zaista

dao nakon što je bio obaviješten od Tebe, prosvijetlilo nas je o trajnom
halifatu koji je trebao biti osnovan poslije Mesije a.s. O Allahu, Ti si nas
združio s ovim sistemom, nemoj nas sada lišiti ovog blagoslova zbog bilo
kakvog našeg nemara.
Čovjek griješi; zbog toga se mi okrećemo Tebi, o Allahu, i molimo Te da
zbog ovog ili bilo kojeg drugog pada, nikada ne vidimo dan da se naša
srca preokrenu u izopačena ili da učinimo nešto s čim Ti nisi zadovoljan.
Ne samo da stojimo čvrsto na uputi – zapravo nas prekri u Svojoj milosti
i čuvaj nas sigurnim od svakog zla i povećaj nam bogobojaznost i vjeru.”
Huzur je rekao učenje ove prekrasne dove treba biti ‘redovni
postupak’ za svakog Ahmadi muslimana. Ovo će nam pomoći da držimo
samosvjesno oko na svojim slabostima. To će pomoći da čuvamo svoje
namaze i naš namaz će za uzvrat čuvati nas.
Kao što ova dova traži – da nikada ne bude nikakvog primjera gdje
ćemo imati bilo kakvo negativno osjećanje o Džematu. Naša djela trebaju
biti takva da, ako zbog našeg ljudskog pada, pojavi takva situacija, da
to nikada ne rezultira time da naša vjera posrne i da imamo bilo kakvo
loše osjećaje prema sistemu Džemata i Halifata.
Huzur je rekao Časni Kur’an daje primjere naroda ranijih Božijih
poslanika zato što su oni smatrali da kad su jednom povjerovali nisu
imali nikakve potrebe za uputom. Ovo je kako su Jevreji i kršćani opisani.
Oni su napravili pogrešne pretpostavke i to ih je odvelo do toga da
budu arogantni (oholi) o znanju koje su posjedovali. U tolikoj mjeri da
su završili tako da su nazvani ‘onim koji su na se navukli Božije
nezadovoljstvo’ i ‘onim koji su zalutali’ – kako je opisano u suri Al Fatiha.
Huzur je rekao učenje sure Al Fatiha na svakom rekatu namaza
označava važnost da uzmemo pouku i bez prestanka tražimo Allahove
blagoslove i milost. Inače kako su raniji narodi izgubili svoj put, tako
takođe i mi možemo.
Huzur je rekao nažalost danas većina onih koji se nazivaju
muslimanima idu putevima koji udaljuju od Boga a razlog za ovo su
negativne pretpostavke koje su napravili (o Obećanom Mesiji) i zbog
njihove samovažnosti nad znanjem koje imaju.
Huzur je rekao Ahmadi su sretni ljudi koji su prihvatili Obećanog
Mesiju a.s. i tako bili svjedoci ove dove da nisu uključeni u ‘one koji su
na se navukli Božije nezadovoljstvo’ i ‘one koji su zalutali’; da nas Allah
čuva čvrstim na ovom. Međutim Allah naređuje da se uvijek
zauzmemo u molitvi da svoje srce čuvamo od toga da ne bude iskvareno
ili da ne budemo uključeni u one koji su na se navukli Božije
nezadovoljstvo ili one koji su zalutali.
Svaki Ahmadi musliman treba da vodi računa o ovome i da i drugi
također budu u stanju tako da se ostvari istinki jedan ummet i svaki
musliman prihvati Mesiju Muhammeda s.a.v.s., i da ovaj ummet tako
bude onaj koji istinski shvata temeljnu poruku ove dove.
Huzur je rekao očito je iz hadisa da je Časni Poslanik s.a.v.s. mnogo
učio ovu dovu. On bi govorio da je srce čovjeka između dva Božija
prsta, On upućuje koga On hoće i daje da zaluta kome On hoće. Huzur
je rekao ovo ne znači da je srce Poslanika s.a.v.s. (neuzubillah-Bože
sačuvaj) bilo iskvareno. Sigurno ne; to je izvan pitanja. Njegovo srce
nije bilo napunjeno ničim osim spominjenjem Boga. Preko njega je
Allah proglasio:
“Ako volite Allaha, slijedite mene; Allah će vas voljeti i oprostiti vam
vaše grijehe. Allah najviše prašta, (i) milostiv je.” (3:32)
Zaista, spas je u slijeđenju Časnog Poslanika s.a.v.s. On je rekao da
je, dok su njegove oči spavale njegov srce bio napunjen spominjanjem
Allaha. Činjenica je, zato, da je Časni Poslanik učio ovu i druge dove u
istom smislu da za nas postavi uzor.
Ovaj uzor je bio za njegov umet da ga slijedi, tako da kad dođe
vrijeme Mesije kasnijeg doba oni ga prihvate. Kad bi samo ostali
muslimani ovo shvatili. Nema veće tragedije nego da čovjek izgubi svoj
put nakon što je našao istinu. Muslimani treba da se zamisle i obazru
na ovo. Njihovo sadašnje stanje stvari odražava da su oni na se navukli
Allahovo nezadovoljstvo. Da Allah ima milosti prema njima.
Allahova je milost da je Mesija došao u ispunjavanju molitvi hazreti
Ibrahima a.s. i Ismaila a.s. i Časnog Poslanika s.a.v.s. ali oni ga ne
prihvataju zato što prema njima, oni ne trebaju uputu.
Činjenica je u stvari da nije u interesu takozvanih hodža da Obećani
Mesija a.s. bude prihvaćen. To će zatvoriti njihovu trgovinu/posao. Samo
je izgovor da prihvatanje Obećanog Mesije a.s. krnji ‘konačnost
poslanstva’.
Oni kažu da imaju Kur’an zbog toga ne trebaju uputu. Međutim,
interesantno je da oni ne poriču potrebu za halifatom. Neuki ljudi ne
shvataju da bez Obećanog Mesije a.s. ne može biti nikakvog halifata.
Činjenica da je Obećani Mesija a.s. došao između ummeta Časnog
Poslanika s.a.v.s. je zaista svjedočanstvo da je Časni Poslanik s.a.v.s. bio
‘Pečat svih poslanika.’
Huzur je rekao da je znanje i pronicljivost Časnog Kur’ana samo
razotkriveno onima koji su Božiji odabrani ljudi i u ovo doba je Obećani
Mesija a.s. od Boga odabrana osoba koji nam je objasnio tajne i
pronicljivosti Časng Kur’ana.
Zaista je Obećani Mesija a.s. rekao da oni koji ga ne prihvate kažu
da oni ne trebaju Mesiju i da je za njih dovoljan Kur’an, iako oni potpuno
dobro znaju da pronicljivost Kur’ana nije data nikome drugom osim
čistim.
Huzur je rekao u ovo doba Allah je očistio Obećanog Mesiju a.s. sa
Svojim vlastitim rukama i dao mu je shvatanje Časnog Kur’ana.
Videći stanje stvari drugih muslimana, Ahmadi muslimani treba da,
dok su zahvalni što su bili u stanju da prihvate Obećanog Mesiju a.s.,
također uvijek mole da budu sačuvani od svake vrste izopačenosti. Kako
svijet postaje sve više materijalizovan tu je veća potreba da učimo ovu
dovu tako da nikada ne budemo lišeni blagoslova i da budemo čuvani
čvrstim.
Čitajući isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. Huzur je govorio o
važnosti toga da ne samo tražimo zaštitu od izopačenosti nego također
da uživamo položaj Muhsiniin (onih koji čine dobro).
Prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. Muhsiniin su oni koji sve rade s
mišljenjem da ih Allah gleda svakog momenta. Obećani Mesija a.s. je
rekao Muhsiniin su oni koji sebe ograde od samoljublja/egoizma. Huzur
je molio Allaha da nas osposobi da čuvamo svoje namaze i svoja djela,
da se okrenemo Allahu i izbjegnamo samodopadanje i da se uvijek
držimo dalje od svake vrste izopačenosti tako da cijenimo blagoslove
koje nam je Allah dao od Svoje milosti i da naše generacije nastave da
budu blagoslovljeni s ovom milošću.
Zatim nas je Huzur obavijestio da će uskoro ići na put u Kadian radi
đelsa salane i tražio da činimo dove u ovom pogledu. Da Allah blagoslovi
ovo putovanje na svaki način i čuva sigurnim svakog Ahmadi muslimana.
Huzur je rekao da mnogi ljudi putuju u Kadian širom svijeta radi
đelse. Vlada Indije je u mnogome sarađivala u izdavanju viza uprkos
svojih unutrašnjih problema.
Da (Allah da da) oni koji, uprkos namjere ne mogu ići, budu
nagrađeni za svoje namjere. Huzur je rekao oni koji idu u Kadian kao i
oni koji ne idu, treba da neprestalno čine dove da nas Allah zaštiti od
zavidnika i stvaraoca nereda. Da Allah čuva žitelje Kadiana sigurnim.
Huzur je rekao Indija je vrlo velika zemlja i ljudi iz udaljenih džemata
ne mogu priuštiti da putuju u Kadian. Njihova je želja bila da ih Huzur
posjeti. Zato Huzur također ide u posjetu drugim gradovima u Indiji.
Da Allah ovo učini uspješnim i da to donese nebrojene blagoslove
ostavljajući uništenim sve lukavštine neprijatelja. Da Allah prekrije naše
mahane i da nas nikada ne liši Svoje milosti i blagoslova.
Zatim je Huzur najavio da će poslije džume klanjati dvije dženaze u
odsustvu, prvu za Bashir Ahmad Mahar sahib, koji je bio derviš Kadiana
i umro je 13. novembra. Huzur je rekao da je on bio između ranih
derviša. Premda je imao prilike da ode za Pakistan, gdje je imao
naslijeđenu zemlju, on je odabrao da ostane u Kadianu. Huzur je rekao
da je on bio vrlo jednostavna osoba sa velikom ljubavi prema halifatu.
Druga dženaza je za Muhammed Ghazanfar sahib iz Boraywala,
Pakistan gdje je on bio inspektor za finansijsko odjeljenje džemata. 18.
novembra su ga napala dvojica nepoznatih motociklista nastojeći da
mu otmu torbu koju je nosio. Kad se on odbranio oni su pucali u njega
i on je izgubio život. Huzur je rekao da on ovo smatra šehidom koji je
vezan za džemat zato što Huzur vjeruje da je ova torba sadržavala
dokumente džemata i vjerovatno neku gotovinu. Da mu Allah oprosti i
uzdigne njegov položaj u Džennetu.