Atribut ‘Razzak’ (Opskrbljivač) i trenutna globalna ekonomska kriza

Kratki sadržaj

 

(Sura 30, ajeti 38 do 41):
“Zar ne vide da Allah uvećava opskrbu kome On hoće, i da umanjuje?
U tome su, uistinu, znakovi za ljude koji vjeruju. Zato podajte
bližnjima njihovo pravo, i siromasima, i putnicima. To je najbolje
za one koji traže Allahovo zadovoljstvo, i oni su ti koji će uspjeti. To
što vi dajete radi kamate, da se poveća imetkom drugih ljudi, to se
ne povećava kod Allaha; a što dadnete kao zekat, tražeći Allahovo
zadovoljstvo – oni su ti koji će (ovo) povećati. Allah je Taj koji vas
je stvorio, i onda vas je opskrbio; i onda će vas usmrtiti; i onda će
vas oživjeti. Ima li ijedno od vaših božanstava koje čini nešto od
ovoga? Slavljen neka je On i uzvišen od onih što oni pridružuju.”
(30:38-41)
Huzur a.b.a. je proučio ove ajete poslije sure Al Fatiha i otvorio
današnju hudbu podsjećajući nas da je Alla Razzak tj. Opskrbljivač. On
je taj Koji čini da se imetak povećava ili smanjuje. Istinski vjernik nikada
nije uznemiren i zabrinut ovim usponima i padovima; zapravo je povod
napretka u njegovoj vjeri kad Bog Svojom milošću manifestuje ove
atribute.
Finansijska kriza je ovih dana obavila cijeli svijet. Sve nacije svijeta,
razvijene i nerazvijene, uhvaćene su u klopku u ovoj zapletenoj
komplikovanoj stvari. Neke zemlje koje su prethodno uživale jake
ekonomske uvjete, u tolikoj mjeri da su vjerovali da mogu upravljati
svijetom zato što posjeduju najrazvijenije tehnologije (nauke, hrane,
oružja, medicine) i da će drugi narodi zauvijek biti ovisni o njima za
svoje postojanje, vide da se njihova ekonomija ruši pred njihovim
vlastitim očima. Istina je da su ove ekonomije bile bazirane na krhkoj
politici koja se srušila, rezultirajući u globalnoj ekonomskoj krizi. Istinski
kontrolor je zaista Bog, ali ove nacije supersila propuštaju da priznaju
ovu činjenicu. Rješenje koje oni sada iznose da spase svoju ekonomiju
ponovo nisu dugotrajni, nisu pouzdani. Stvarno rješenje je samo u
postizanju blizine Bogu i slijeđenju Njegovih učenja. Nažalost,
muslimanske nacije su također upetljane u slične prakse umjesto
slijeđenja uputa izloženih u Časnom Kur’anu, i ove nacije nemaju osjećaja
krivnje ili stida. Vođe ovih zemalja su krajnje sebični i zainteresovani
su za punjenje svojih ličnih bankovnih računa. Zemlje Srednjeg istoka
(zemlje bogate naftom) uspjele su da za sebe izgrade najmoderniju
infrastrukturu, ali svoje bogatstvo nisu koristile onako kako je Bog
naredio, tj. da pomažu siromašnijim muslimnskim nacijama. Umjesto
toga, oni su svoju zaradu i višak imetka investirali u zapadnim zemljama
tako da mogu nakupiti kamatu na svoje uloge. S druge strane, oni su
razvili sistem islamskog bankarstva u svrhu pokazivanja u svojim
zemljama, što je zapravo samo šlagom obložena etiketa data istom
sistemu kamate i zelenaštva, i ne slijede istinska kur’anska učenja.
Allah, Opskrbljivač, upozorava vjernike da troše na svoje bližnje,
na siromašne i na putnike, s ciljem da postignu Allahovo zadovoljstvo
i da duhovno napreduju kao i materijalno. Istinski vjernik nije onaj ko
tek ustima izgovara prazne riječi, nego je to onaj ko ima čvrstu vjeru u
Boga – koji obezbjeđuje za sve njegove potrebe, i on od svoje zarade
troši u skladu sa Božijom voljom. U svjetlu ovoga, mi moramo zapamtiti
da je musliman brat drugog muslimana. Slično tome, muslimanske
nacije su dužnošću obavezane da treba da pomognu druge siromašne
muslimanske nacije a ne da ovu pomoć smatraju sadakom, nego
ispunjavanjem svojih vjerskih odgovornosti. Da su imućne muslimanske
nacije ispunile svoju odgovornost umjesto investiranja u zapadne zemlje
da zarade kamatu, oni bi zaradili Božije zadovoljstvo, ali oni su
propustili da to učine i sada pate negativne uticaje globalne ekonomske
krize.
Huzur a.t. je onda objasnio jednostavnim riječima korijen i uzrok
ove ekonomske krize, ističući činjenicu da vodeće institucije u zapadnim
zemljama zapravo koriste fondove deponovane od njihovih imućnih
mušterija i prosljeđuju ovaj novac kao zajmove onima koji žele da kupe
kuću ili druge lične stvari. Ovaj novac je jedva posuđen za produktivne
projekte, što zapravo može ojačati ekonomiju stvaranjem više bogatstva.
Ovi zajmovi se izdaju na lahkim uvjetima (kao podmukla isplata, i u
nekim slučajevima 0% depozita). Pozajmljivač ne obraća pažnju na iznos
novca koji će plaćati u kamati u toku trajanja uvjeta ugovora. Pošto je
njegov prihod ograničen, i skupa sa otplatom zajma mora da vodi
kućanstvo, on se nađe da tone sve dublje u ponor duga, i praveći ga da
u izvjesnim slučajevima za njega postaje nemoguće da otplati zajmove.
Kad isplata od ovakve mušterije stane, banka zaustavi davanje novca
zato što fondovi koji bi bili spremni nisu na raspolaganju. Rezultat je
globalna ekonomska kriza. Bilo koja zemlja koja tvrdi da nije pod
uticajem ove krize (kao što su tvrdile zemlje Srednjeg istoka) daju lažne
izjave, prvo zato što su njihova strana ulaganja smanjena po vrijednosti
i drugo zato što je vrijednost prirodnog bogatstva prema kojem su tako
puni pouzdanja tj. nafta je također uveliko smanjena. Nedavni uvodnik
pod naslovom ‘More duga’ tvrdi da se ekonomija SAD zarila do takvih
dubina da je nemoguć lahak oporavak. Zapravo, cijeli svijet se suočava
sa sličnom situacijom. U SAD, pretjerana upotreba kreditnih kartica je
pokvarila pojedince do mjere da su bili upleteni u nesmotreno trošenje.
Sada kad fondovi nisu tako spremno na raspolaganju i više je ograničenja
od strane kompanija koje daju kreditne kartice, ovi pojedinci se
uzdržavaju od trošenja. Prodaja automobila je pala do rekordne niskog
stepena i putovanja avionom su također u opadanju. Ovo je rezultiralo
u manjem trošenju nafte što je uzrokovalo pad cijena nafte. Uz to,
pojedinci troše manje na sve što dolazi pod kišobran lične razonode,
što će opet rezultirati u porastu depresije (deprimiranosti) tj. mentalno
zdravlje će biti ugroženo.
Zbog toga Allah kaže da oni koji uzimaju kamatu kao formu prihoda
slični su onima koje je šejtan izbezumio.
“Oni koji jedu kamatu ne staje drugačije osim kao osoba koju je
šejtan izbezumio (svojim) dodirom.” (2:276)
Na drugom mjestu, Allah je proglasio kamatu ‘haramom’
(nedopuštenom). Upotreba kamate uzrokuje da čovjek padne u začarani
krug, praveći krajnje teškim da se od toga otkine. Huzur a.t. je naveo
šalu o ovome: ‘Ako moj komšija izgubi posao, to je recesija (lakša kriza).
Ako ja izgubim posao to je depresija (te`a kriza).’ Ova šala samo ističe
sadašnju štetnu globalnu situaciju gdje je hiljade za hiljadama poslova
bilo izgubljeno. Huzur a.t. je upozorio svijet strogim riječima, govoreći
da, ako postoji i trunka osjećaja preostalog u vama, napustite upotrebu
kamate. Umjesto toga, investirajte u zanate koji su islamski sposobni
da se razvijaju, predla`ući da muslimanske nacije treba da uzmu vođstvo
u ovome. Huzur a.t. je onda dao primjer zemalja kao što je Pakistan i
neke afričke nacije, gdje su vođe zemalja postali krajnje iskvareni i
nelojalni svojim zemljama, dolivajući ulje na vatru. Takve nacije
pre`ivljavaju na zajmu od bogatijih zemalja, ali nemaju pokazatelja o
tome kako će ovi zajmovi biti plaćeni. Ove zemlje su blagoslovljene
prirodnim bogatstvima, ali je postala njihova bestidna praksa da stalno
prose za fondove. Istina je u stvari da su oni zaboravili učenja
svemogućeg Boga i navući će veći Bo`iji gnjev. Huzur a.t. je rekao da
sistem kamate/zelenaštva stvara jaz koji se stalno širi između bogatih i
siromašnih; no, islamski sistem tj. sistem zekata stvara sklad između
svih članova društva. Huzur a.t. je savjetovao da svaki pojedinac,
posebno muslimani treba da prestanu uzimati zajmove, ovo će spriječiti
da takve ekonomske krize ponono iskrsnu svakih nekoliko godina.
U ajetima citiranim na početku hudbe, Huzur a.t. je podsjetio da
Allah ne samo da nas je stvorio nego je obećao da će obezbjediti za
Svoje stvaranje, pod uvjetom da slijedimo Njegove naredbe. Nestabilnost
i razočaranost i osjećaj bliskog rata koji postoji u svijetu danas rezultat
je što se svjetsko bogatstvo obrće samo među malim brojem bogatih,
dok ih siromašni mogu jedino gledati sa daljine, nikada ne obezbjeđujući
udio za sebe. Drugi razlog za uništavanje svjetskog mira također potječe
iz činjenice da bogate nacije upiru oči prema prirodnim bogatstvima
nerazvijenih zemalja da bude upotrijebljeno za njihovu korist. Islamske
tradicije ovo strogo osuđuju. Huzur a.t. je rekao da svijet mora shvatiti
slijedeća zlatna pravila da zaustavi ovakve ekonomske krize:
1. Da nauče da ostanu unutar svojih sredstava, na ličnom i
nacionalnom nivou. Budite zadovoljni sa onim što s lahkoćom možete
priuštiti i nemojte biti zaslijepljeni velikim kućama i većim autima
tjerajući se u sistem duga.
2. Uzdržite se od kamate.
3. Imućne nacije treba da se uzdrže od nastojanja da postignu
kontrolu nad prirodnim bogatstvima drugih zemalja. Siromašne zemlje
treba da imaju povjerenje u to da će njihova bogatstva biti upotrijebljena
samo za korist njihove zemlje čak kad je tu međunarodna intervencija.
4. Vođe nacije treba da budu lojalni i patriote svojoj zemlji.
5. Prava i obaveze siromašnih moraju biti ispunjeni.
Ova pravila su bazirana na islamskim učenjima, zbog toga je islam
taj koji predstavlja najzdravije rješenje za krizu s kojom se svijet danas
suočava. Huzur a.t. je rekao da je bogobojaznost neophodna ako želite
da napredujete. Nema spasa ako ne povedemo računa o Božijoj Riječi i
ako ne vjerujemo u Imama doba. Huzur a.t. je pročitao iz pisanja
Obećanog Mesije a.s. gdje nas je on podsjetio da treba da budemo
zahvalni Svemogućem Allahu da nas je On blagoslovio otkrivajući
duhovno svjetlo koje tako očajno trebamo za svoj spas u ovo doba.
Huzur a.t. je molio da Allah uputi svijet Pravom putu i osposobi ih da
praktikuju istinska učenja islama. Amin.