Božiji Atribut Al Hakim (Mudri)

Kratki sadržaj

 

Huzur je u svojoj hudbi danas dao izlaganje o Božijem atributu Al
Hakim (Mudri). Huzur je rekao da je nekoliko prošlih petaka održao
hudbe o Božijem atributu Al Aziz (Moćni) i da je objasnio da je polovina
kur’anskih citata atributa Al Aziz vezano sa atributom Al Hakim, zbog
toga je sa objašnjenjem kur’anskih ajeta za atribut Al Aziz također
donekle bio obuhvaćen i predmet atributa Al Hakim.
Prema arapskom leksikonu Al Hakim je Onaj sa mudrošću i da
mudrost u svom indirektnom značenju obuhvata najizvrsnije stvari sa
najizvrsnijim znanjem, stvari koje su naizvrsnije odlikom rođenja ili
zbog svojih aributa, svog statusa itd.
U hadisu je Časni Kur’an nazvan Hakim (Sudac), da je to najodlučnija
(najpresudnija) Knjiga. Međutim, bogobojaznost (takva) je uvjet u
njegovom razumijevanju i radi ovoga čovjek treba da bude hakim u
okviru svoje sposobnosti.
Obećani Mesija a.s. je rekao da postoji fantastična razlika između
traženja očevidnog znanja i znanja Kur’ana. Bogobojaznost (takva) nije
neophodan faktor u cilju traženja ovosvjetskog znanja niti osoba treba
da svoju riječ i djelo drži u skladu sa Allahovim naredbama za postizanje
ovosvjetskog znanja. Zapravo, što ljudi stiču više ovosvjetskog znanja
to više postaju ateisti. Evropa i Amerika su napravili ogroman napredak
u ovosvjetskom znanju međutim njihovo duhovno stanje je krhko.
Suprotno, s ciljem da traži religijsko znanje od osobe se traži da ima
poniznost. Kur’an je Božija Knjiga i njegovo znanje je u Allahovoj ruci,
i bogobojaznost je kao ljustve preko kojih možemo dokučiti ovo znanje.
Zaista je svijet uvijek naklonjen prema ovosvjetskom znanju i začaran
je izumima modernog doba i tome sličnim. Mimo toga, oni muslimani
koji se priključuju staroj školi razmišljanja zapetljani su u gramatičkim
pitanjima i zakočeni su na specifičnom izgovaranju određenih
kuir’anskih riječi.
Imam Ragib je riječ ‘Hikmat’ ili mudrost definisao kao dosezanje
istine kroz znanje i razumijevanje (zdravo zaključivanje), u terminima
upotrebe ove riječi za Allaha, Imam Ragib je rekao da je to pronicljivost
i shvatanje o Njemu kroz koje Ga osoba može razumjeti. Kad se odnosi
na Allaha kao Hakim to sigurno ne označava ista značenja, upravo kao
što Časni Kur’an proglašava u suri Al Tin:’Zar Allah nije najbolji Sudac’
(95:9).
Hazret Muslih Maud r.a. (da Allah bude zadovoljan s njim) je rekao
da je jedno značenje riječi Hakim ‘učenjak’; drugo značenje je onaj ko
sudi mudro, onaj ko sve stvari izvršava na fin način, čije stvari ne mogu
biti pokvarene od bilo koga.
Citirajući ajete 31 do 33 iz sure Al Bakara Huzur je objasnio da ovi
ajeti za nas otkrivaju da meleki proglašavaju da oni jedino imaju znanje
kojem ih je Allah podučio i oni ne mogu obuhvatiti ono što je u
Allahovom znanju, jer On je Sveznajući i Mudri. Oni priznaju da su
pitali pitanje o čovjeku koji će stvarati nered samo u pogledu onoga što
je njima bilo očigledno. Huzur je rekao da su, sudeći po sadašnjem
stanju stvari u svijetu, zaista meleki bili u pravu u svojoj procjeni,
međutim, ne daj Bože, njihovo znanje nije nadmašilo Allahovo znanje,
jer On je proglasio da Njegov zastupnik neće biti uzrok za nered.
Odgovornost krvoprolića ljudskog roda kojeg su se meleki bojali ne leži
na Ademu, zapravo je uzrok za to spoljašnje neprijateljstvo ili unutrašnja
slabost. Allahov predstavnik je samo učio da čini dobro, međutim vanjski
i unutrašnji faktori su izazvali neslogu. Svi Božiji poslanici su se morali
suočiti sa sličnim situacijama. Zbog toga što je Adem bio Božiji
predstavnik stvorena je neprilika, međutim, to je također bio uzrok za
mnoge da se pokažu kao manifestacije Božijih atributa.
Adem je također proglasio da tako pobožni ljudi nisu mogli proisteći
bez postojanja sile zla. Ovaj scenario također predstavlja stvar izbora
između dobra i zla, sposobnost koja melekima nije bila data. Huzur je
naveo urdu poetični izraz koji u prevodu glasi:
“Bolje je postati čovjek nego melek; međutim, to zahtijeva veliki
napor.”
Huzur je rekao da su meleki zaista proglasili na rođenju svakog
Božijeg poslanika da je njihovo znanje bilo ograničeno i da je Allag
Sveznajući i Mudri.
Huzur je rekao da oni koji podižu prigovore ovih dana i odbijaju činjenicu
da Allah šalje Svoje odabrane ljude u svako doba da šire dobro, zapravo
podižu progovor ovom Allahovom običaju od nezapćenog vremena.
Huzur je također rekao da kad se ovi ajeti shvate u dubinu osoba
spoznaje da su meleki priznali da se njihovo znanje nije moglo povećati
kao što se čovjekovo znanje moglo povećati prema mogućnosti koju je
Allah dao čovjeku.
Objašnjavajući dalje ovaj predmet Huzur je rekao da je osoba, koja
postiže znanje i pronicljivost o Allahu, hakim, čak ako i nije tako jaka u
onom što je u suštini očigledno ovosvjetsko znanje. Čovjek ne može
postići onu pronicljivost koju Uzvišeni Allah ima o Sebi i u tome leži
razlika u mudrosti pripisanoj Allahu i onoj pripisanoj čovjeku.
Citirajući ajet 261 iz sure Al Bakara Huzur je rekao da komentatori
uzimaju doslovna značenja ovog ajeta. Hazret Muslih Maud r.a. je
objasnio da je, kad je Hazreti Ibrahim a.s. pitao Allaha o ‘davanju života
mrtvima’ i Allah mu rekao da uzme četiri ptice i učini ih bliskih njemu,
uključeno značenje bilo da moralno obuči svoju djecu: Ismaila, Ishaka,
Jakuba i Jusufa. Dvojica od ovih sinova su bili direktno moralno
obučavani od Hazreti Ibrahima a.s. a druga dvojica indirektno.
Spominjanje žbrdaž u ovom ajetu označava visoki moralni položaj. Uz
to ovaj ajet također ukazuje na to da će žoživljavanje vjerež biti u četiri
doba. To jest, prvo se to desilo kroz glas Musaa a.s., onda glas Isaa a.s.,
onda Časnog Poslanika s.a.v.s. i četvrto kroz glas Obećanog Mesije a.s.
Na ovaj način prva ptica označava narod Musa a.s. a četvrta ptica
označava Ahmadija zajednicu kroz koju će srce hazreti Ibrahima a.s.
biti radosno i koja je manifestacija Allahovog atributa Moćni i Mudri.
Ovo stavlja veliku odgovornost na nas da se držimo ovog učenja
koje pokazuje mudrost u razumijevanju i prosuđivanju stvari, koje se
postiže posvajanjem bogobojaznosti, tako da možemo biti svjedoci
vraćanja u život (duhovno) mrtvih.
Citirajući ajet 115 iz sure Al Anam (6:115) Huzur je rekao da ovo
treba da bude odgovor svakog vjernika bez obzira šta neprijatelji kažu.
Mi nemamo potrebe za bilo kim jer mi imamo Allaha kao najboljeg od
svih sudaca, Koji je mudar, i Koji nam je pokazao Svoju duboko mudru
poruku. Zbog toga, ako je Allahov sud s nama mi nemamo brige da li
vlada ili njeno zakonodavno tijelo donosi sud popuštajući silama zla,
međutim, kad naš Bog donosi sud on je odlučujući i zbog toga mi
nemamo potrebe za bilo kojim drugim izabranim sudijom.
Danas, mi imamo ubjeđenje da je Hazret Mirza Ghulam Ahmad iz
Qadiana Obećani Mesija – Allahova knjiga saopštava da će ovaj Mesija
biti između ummeta – kakvu onda ovlast zakonodavno tijelo vlade ima
u poređenju sa odredbom od Allaha, Koji je najbolji Sudac? Zaista, naši
neprijatelji su ti koji će biti poreknuti a mi ćemo biti pobijednici. Mi se
ne brinemo o njihovim osudama koje su lišene bogobojaznosti i koje su
gomila neznanja. Allah je zaista najuzvišeniji od svih sudaca i prema
Njegovom sudu mi smo čvrsti na stvarnoj vjeri koju je Časni Poslanik
s.a.v.s. donio i ostat ćemo čvrsti do samog kraja.
Huzur je rekao da ovih dana MTA prenosi serije programa sa Dost
Muhammed Shahid Sahibom (Ahmadi historičarom) koji otkriva sve
činjenice oko objave 1974. godine (u Pakistanu). Huzur je rekao da ovi
ljudi nisu imali nikakve odgovore onda i oni nemaju nikakve odgovore
sada i neće imati nikakvih odgovora.
Inšallah, jedino je Ahmadijat taj koji će, idući ispravnim putem, biti
manifestacija Božijih atributa i raširit će ih u svijetu.