Manifestacija Božijeg atributa Al Hakim u Časnom poslaniku savs

Kratki sdaržaj

 

Huzur je svoju današnju hudbu bazirao na temi manifestacije Božijeg
atributa Al Hakim u Časnom Poslaniku s.a.v.s.
Časni Poslanik s.a.v.s. je preuzeo najveću mjeru Božijih atributa; on
je bio najviše prožet Božijim odlikama i bio je njihova istinska
manifestacija.
On je bio Allahov miljenik zbog kojeg su nebesa i zemlja bili stvoreni;
njegove blagoslovljene riječi su tako značajne da vjernik uvijek treba
da im uzvrati djelom radi čišćenje sebe. Huzur je citirao ajet 152 iz
sure Al Bakara i objasnio da je učenje Časnog Poslanika s.a.v.s.
obuhvatalo od svako dnevnih stvari do stvari nacionalne važnosti, svaka
riječ opremljena mudrošću. Njegove riječi i njegova uputa su, zapravo,
bili komentar Časnog Kur’ana koji pokazuje mudrost u razumijevanju i
prosuđivanju stvari. Njegov savršeni uzor je bio za nas da ga slijedimo
i usadimo mudrost u svoju riječ i djelo. Sura Bakara ajet potvrđuje da,
što god je Poslanik učio ili naredio nije bez svrhe i on nije jednostavno
davao uputstva i naređivao, zapravo je služio kao primjer svega onoga
što je podučavao. Ovo je razlog zašto nam Allah naređuje da mu budemo
poslušni, da razmišljamo o njegovim učenjima i nastojima da ih
razumijemo, čak i ako u potpunosti ne shvatamo njegova učenja treba
da imamo vjeru da su ona puna mudrosti i da su za našu korist.
Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Riječ mudrosti je izgubljeni imetak
vjernika, zato gdje god je nađe on ima veće pravo na to.’ Huzur je rekao
da bilo da mudrost nađemo u osobi drugačije religije, staroj ili mladoj,
bogatoj ili siromašnpj, onoj koja se ne smatra vrlo oštroumnom itd,
ona treba da se posvoji i da se ne odbija s ohološću.
Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Zavist prema dvije vrste ljudi je
odobriva: prema onome kome je dat imetak i on ga troši na Allahovom
putu i onome kome je data mudrost i on je koristi da donosi odluke i uči
tome druge ljude.’ Huzur je rekao da vjerniku dolikuje da širi bilo šta što
ima mudrost u tome. Časni Poslanik je smatrao one skupove i okupljanja
(nadžim ul majlis) ‘izvanrednim okupljanjima’ gdje se o stvarima diskutuje
sa mudrošću. Zaista je vjernicima naređeno da odu sa skupa gdje se ne
koristi mudrost i gdje se ruga religiji ukoliko osoba ne ostane s ciljem
da rasvijetli i objasni. Međutim ako je situacija takva da su ljudi
jednostavno svojeglavi onda je naredba da odemo.
Časni Poslanik s.a.v.s. je učenje i traženje mudrosti smatrao tako
značajnim da je dao upute da, ako će ratni zatvorenici koji znaju čitati
i pisati, svaki naučiti deset odrasle djece kako čitati i pisati bit će
oslobođeni. Suprotno optužbama koje su napravljene protiv njegove
blagoslovljene ličnosti, on je tražio znanje i mudrost a ne ljude koji
imaju borbene vještine i mogu njima učiti ovu odraslu djecu.
Huzur je rekao da mi treba da vodimo računa da su za nas danas
putevi i sredstva da postignemo pobjedu također kroz mudrost i znanje.
Ova sredstva treba da budu upotrebljena u svrhu prenošenja poruke
islama koja ima mudrost i znanje, baš kao što je naređeno u suri AnNahl
ajet 126 (16:126). Huzur je rekao da treba da budu vođene
diskusije s dobrim poznavanjem vjere druge osobe, ne treba da se
upuštate u cinične debate i kao što je ranije rečeno, ako su ljudi
tvrdoglavi i nisu spremni da koriste zdravo zaključivanje u diskusiji
onda je najbolje da napustite takve diskusije. Na Allahu je da dadne
uputu ljudima. Hazret Safija r.a., blagoslovljena supruga Časnog
Poslanika s.a.v.s. je navela da je jedanput, dok je Poslanik boravio u
itikafu, ona ga je posjetila jedne noći i sa njim razgovarala neko vrijeme.
Kad je ustala da ode Poslanik je također ustao da je isprati. Dogodilo se
da su u to vrijeme pored njih prolazile dvije odrasle osobe od vjernika.
Oni su vidjeli Časnog Poslanika i brzo su prošli. Časni Poslanik ih je
pozvao i rekao im da je ova gospođa bila Safija. Obojica prolaznika su
bili postiđeni da im Poslanik to objašnjava, međutim Poslanik je
odgovorio da šejtan uliva zlo u srca i da je on želio da zato stvar objasni.
Huzur je rekao da je ovdje moralno učenje da treba da nastojimo da
spasimo druge od posrtanja; pogotovu je ta dužnost na vršiocima
dužnosti Zajednice treba da vode računa o ovome. Nije da samo velike
stvari izazivaju ljude da posrnu, ponekad čak sporedne stvari mogu
izazvati ljude da posrnu, zbog toga treba da bude dato rasvjetljavanje i
objašnjenje gdje je neophodno.
Citirajući ajet 28 iz sure An Nur (24:28) Huzur je naveo hadis u
kojem je neki čovjek virio kroz rupu u privatni smještaj Časnog Poslanika
s.a.v.s. Poslanik je u to vrijeme češljao svoju kosu. Kasnije mu je Poslanik
rekao da bi mu, da je znao da je virio u njegovu odaju, probušio oko
češljem. On je objasnio da je naredba iz 24:28 bila bazirana na tome da
ne gledamo u kuće drugih ljudi bez odobrenja.
Objašnjavajući značaj planiranja i pravljenja aranžmana, Huzur je
naveo hadis da je jedan čovjek pitao Časnog Poslanika s.a.v.s. da li
treba da zaveže svoju kamilu ili da se osloni na Allaha i ostavi je
slobodnom. Poslanik mu je rekao da zaveže svoju kamilu prvo i onda
se osloni na Allaha.
Među primjerima mudrosti Časnog Poslanika s.a.v.s. Huzur je naveo
događaj bitke kod rovova gdje se pobjeda preokrenula skoro u poraz za
muslimane zato što se misu držali upute Časnog Poslanika s.a.v.s.. Huzur
je također objasnio kako se ova bitka završila pobjedom, opet zbog
mudre i ispravne odluke koju je donio Časni Poslanik s.a.v.s.
Huzur je rekao da je dolazak Časnog Poslanika s.a.v.s. bio zbog cijelog
svijeta, Allah mu je dao da pokazuje veliku mudrost u razumijevanju i
prosuđivanju stvari čak prije njegovog poslanstva. Huzur je ponovo
naveo događaj stavljanja hidžre Asvad (crnog kamena u Kabi). Sveti
crni kamen je trebao biti stavljen u zid Kabe. Nastala je prepirka o tome
ko će imati čast da stavi kamen. Stvar je bila tako ozbiljna da je postojala
opasnost od krvoprolića. Jedna uticajna osoba među njiam je rekla:
‘Neka prva osoba koja prođe kroz kapiju Kabe bude sudionik.’ Kao što se
dogodilo Poslanik je bio taj koji je prvi prošao kroz kapiju. Oni su odlučili
da će, pošto on je bio poznat kao Al-Amin (vjerni) prihvatiti njegovu
presudu. Poslanik je tražio da bude donesen ogrtač. On je na njega
stavio sveti crni kamen i tražio da predstavnici četiri klana drže četiri
strane ogrtača. Kad su dosegli zid Kabe on je podigao kamen s ogrtača
i stavio ga na zid na zadovoljstvo svih posvađanih klanova. Izmiriti
grube ljude u ovim uzburkana vremena zahtijevalo je veliku mudrost i
takt koji je bio tako dobro pokazan od Poslanika.
U drugom primjeru mudrosti Časnog Poslanika s.a.v.s. Huzur je naveo
da je, kad je Časni Poslank s.a.v.s. poslao ekspediciju za Nadžad, jedna
osoba iz plemena Banu Hanifa po imenu Sumama bin Atal, bio doveden
kao zatvorenik. Ashabi su ga privezali za stup Poslanikove džamije.
Časni Poslanik s.a.v.s. je došao do njega i ispitivao ga:’O Sumama, koji
je tvoj izgovor ili šta ti misliš šta će biti učinjeno s tobom?’ On je odgovorio:
‘Ja imam pozitivno očekivanje. Ako narediš da me ubiju, ubit ćeš osobu
koja ubija. Ako mi pokažeš dobru volju, činit ćeš uslugu osobi koja cijeni
uljudnost. Ako želiš imovinu možeš imati koliko hoćeš; (njegov narod mu
je mogao dati imovinu). Slijedećeg dana Časni Poslanik s.a.v.s. je ponovo
došao i pitao Sumamu šta je bio njegov cilj. On je odgovorio da je već
rekao prethodnog dana da ako mu bude data naklonost to će biti zaštita
prema osobi koja cijeni uljudnost. Časni Poslanik s.a.v.s. ga je tu ostavio.
Trećeg dana se vratio i pitao ga: ‘Sumama, šta je tvoja namjera?’ On je
rekao da je već rekao šta je imao reći. Časni Poslanik s.a.v.s. je naredio
da Sumama bude oslobođen.
Sumama je otišao u obližnji voćnjak hurmi i tamo se okupao, ponovno
je ušao u džamiju i izgovorio šehadet i rekao: ‘O Muhammede (s.a.v.s.)
tako mi Boga ja sam najviše mrzio tvoje lice na svijetu, no sad je tako da
je meni tvoje lice najdraže. Tako mi Boga, ja sam najviše mrzio tvoju
vjeru, no sada je tako da je moja najdraža vjera ona koju si ti donio. Tako
mi Boga, ja sam najviše mrzio tvoj grad, no sada je to moj najdraži grad.
Tvoji su me konjanici zadržali iako sam želio obaviti umru. Šta ti kažeš o
ovom?’ Časni Poslanik s.a.v.s. mu je dao radosnu vijest, čestitao mu
zbog primanja islama i naredio mu da obavi umru, govoreći da će Allah
to primiti. Kad je on stigao do Meke neko ga je pitao da li je postao
Sabian. On je odgovorio: ‘Ne, ja sam povjerovao u Muhammeda, Božijeg
poslanika s.a.v.s.’
Huzur je dalje objasnio ovaj predmet i naveo aspekt pobjede Meke.
Poslije pada Meke kad je Ebu Sufijan bi doveden Poslaniku bio je zapitan
šta je bila njegova volja. Ebu Sufijan je rekao Poslaniku da on neće
imati milosti prema narodu Meke, pogotovu pošto je bio rođak Poslanika
i primio islam. Poslanik mu je rekao da ide i najavi da ko god je došao
u kuću Ebu Sufijana bilo mu je oprošteno. Ebu Sufijan je rekao da je
njegova kuća bila premala – Poslanik je ponudio da će, ko god je došao
u Kabu, biti u miru. Ebu Sufijan je i dalje tvrdio da Kaba također nije
bila dovoljno velika da primi sviju. Poslanik je onda rekao da svi oni
koji će ostati unutra i zatvoriti svoja vrata biti u skloništu. Na ovo je
Ebu Sufijan pitao: ‘šta za beskućnike?’ Poslanik se onda pozvao na uzor
i imenovao ga Bilalovim uzorom i predao to Ebu Ruvaihi, koji je ušao u
savez bratstva sa Bilalom. Poslanik je onda proglasio da će, ko god je
stajao ispod zastave/uzora Bilala, imati mir. Ebu Sufijan, poglavar Meke,
otišao je u Meku i naredio narodu da zatvore svoja vrata, da idu do
Kabe i dođu pod uzor Bilala i odbace svoja oru`ja.
Najveći aspekt ovoga je da je Poslanik odabrao naziv uzora po Bilalu,
ne po sebi, ili hazreti Ebu Bekiru, hazreti Omeru, hazreti Osmanu ili
hazreti Aliju (da Allah bude zadovoljan sa svima) ili bilo kojim drugim
muslimanskim velikim vođama. Mudrost u ovoj odluci je bila da je svako
imao rodbinu u Meki i, premda su izrazili Poslaniku da će osvetiti
Mekanlije oni bi imali osjećaje prema svojoj rodbini. Jedina osoba koja
nije imala rodbine u Meki je bio hazreti Bilal r.a.. Takđer je on bio taj
koji je izdržao najoštrije, neopisivo proganjanje (kao rob) od strane
Mekanlija u ranijim godinama. Međutim, u vrijeme pobjede Meke,
Poslanik je došao do odluke da pokloni mir onima koji su došli pod
uzor Bilala i mekanske poglavice koji su hazreti Bilalu r.a. zadali svirep
tretman pobjegli su sa svojim porodicama u redu prema uzoru Bilala
radi skloništa. Ovo mora da je najveličanstveniji (najizvanredniji) primjer
osvete u historiji ljudskog roda. Huzur je rekao da mora da je hazreti
Bilal osjećao ogromnu predanost u to vrijeme prema Časnom Poslaniku
s.a.v.s.. Ova odluka označava da niko nije moćan i mudar nego Bog
Muhammeda s.a.v.s. i Bilala, Koji je Moćni i Mudri. Ova odluka nosi
duboku poruku u tome da se jedino Allah smatra Mudrim i s ovom
odlukom je Poslanik također djelotvorno najavio ukidanje ropstva. U
ovome je također bila poruka za hazreti Bilala r.a., da je on nekada bio
slab ali je imao pronicljivost da prihvati istinu islama i da je za njega
bilo vrijeme da uveća svoju mudrost i dovede ljude u islam, i da one
koji su po izgledu bili pod njegovim uzorom, učini da se okrenu Allahu.
Huzur je rekao, Božijom pomoći, ovo je upravo ono što se dogodilo.
Huzur je rekao da Ahmadi muslimani treba da vode računa da će,
ako Boga da, ova manifestacija biti ponovljena. Mi nećemo agresijom
odgovarati na proganjanje; mi ćemo radije ponoviti ovaj blagoslovljeni
primjer. Naši protivnici možda ponovo razmisle, vrijeme će nam reći o
tome ko ima svijest a ko je bez svijesti. Mi našim protivnicima kažemo
da odustanu i da se okrenu Moćnom Bogu i traže mudrost od Njega;
njihovo proganjanje neće trajati dugo i ako Bog da taj dan će uskoro
doći kad ćemo se osvjedočiti sličnim manifestacijama.
Huzur je završio tužnom viješću o Ahmadi muslimanu koji je bio
ubijen u Šeikupuru, Pakistan, Humajun Wakas Sahibu, koji je bio ubijen
od nepoznatih napadača. On je bio iskren i aktivan član lokalnog
džemata. Huzur je rekao da će, bez sumnje, krv prolivena od ovih
ubijenih dovesti do promjena; no protivnici treba da imaju malo osjećaja
i da nauče pouku da kasnije ne budu poniženi. Huzur je molio Boga za
uzdignuti položaj u Džennetu za umrlog i za ustrajnost za njegovu
ožalošćenu porodicu i rekao da će klanjati dženazu namaz poslije džume.