Božiji atribut Al Hakim (Mudri)

Kratki sadržaj

 

Huzur je održao hudbu o Božijem atributu Al Hakim bazirajući svoj
govor na kur’anskom ajetu 130 iz sure Al Bakara, čiji prevod glasi:
“Gospodaru naš, pošalji im jednog uzvišenog poslanika između njih,
koji će ih učiti Tvojim ajetima i učiti ih Knjizi i mudrosti, i očistiti
ih; uistinu si Ti moćan, mudar.’’ (2:130)
Huzur je rekao da se ovog ajeta dotakao u svojoj bajramskoj hudbi
jučer u odnosu na visoke uzore žrtvovanja kako su bili postavljeni od
Hazret Ibrahima a.s. koji je učinio ovu dovu Allahu moleći za velikog
Poslanika da bude rođen među njegovim narodom.
Huzur je rekao da je hazreti Ibrahim a.s. u ovoj dovi molio za
poslanika da dođe da postavi visoke uzore u četiri aspekta, uzore koji
se ranije nisu dogodili i kojima neće biti ravnog u kasnijem periodu.
Ovi uzori će biti bez presedana zato što ljudski um i duhovnost nisu
dostigli stepen izvanrednosti kamo je Allah htio da to dovede. Hazret
Ibrahim je imao pronicljivost i shvatanje dalekog dometa kamo je Allah
trebao odvesti intelektualni i duhovni napredak čovjeka i načinio je tu
molitvu sa ovim znanjem da će, kad Allah bude odredio da ovo vrijeme
stigne kad će intelektualni i duhovni napredak biti polirani (dotjerani)
do ljudske savršenosti, onda za postizanje ovoga možda dođe Božiji
poslanik između njegovog naroda koji će uvesti nove aspekte duhovne
spoznaje ljudima, učiniti ih svjesnim Allahovog postojanja i donijeti im
zadnji Šerijat.
Četiri aspekta kojima je ovaj poslanik trebao da postavi uzvišene
uzore su bili: kazivanje Božijih znakova, poučavanje Knjige, predaja
mudrosti i da njegovo učenje bude takvo da će očistiti one među kojima
će se dogoditi njegovo dolazak kao i druge koji će tek biti rođeni do
Sudnjeg dana. Zaista ovaj ajet se završava potvrdom da je Allah Moćan
i Mudar, i da je samo On mogao stvoriti čovjeka tako savršenog i
pokloniti mu mudrost kako je objašnjeno u ovom ajetu.
Hazreti Ibrahim a.s. je molio (Boga) da izvršenje njegovog žrtvovanja
bude u poslaniku sa naprijed spomenutim kvalitetima – da bude rođen
između njegovih potomaka (od potomaka Ismaila) i da on postavi uzore
najviše izvrsnosti. Ovaj načinjeni ajet molitva je iz sure Bakara i
prihvatanje ove molitve je također zabilježeno u suri Bakara u ajetu
152 – da se zaista dogodio dolazak takvog poslanika.
U dodatak tome ajet 3 iz sure Al Džuma (62:3) također ponavlja
predmet ajeta 2:130. Međutim, ovdje izgleda očita različitost u redu/
slijedu četiri aspekta koja su spomenuta u 2:130 i 2:152 u poređenju sa
onim spomenutim u 62:3. Ovo je zahvaljujući posebnoj mudrosti
Allahovoj. Oni koji podižu pritužbe Časnom Kur’anu kažu da nema reda
ili dosljednosti. Stvarnost je u tome da oni nemaju sposobnosti da
razmisle nad predmetom Kur’ana što se ne može postići bez čistoće
srca. Hazret Ibrahim a.s. je molio Allaha za poslanika da dođe da im
kazuje Allahove znakove (ajete), da ih podučava, da podijeli mudrost i
očisti. Kad je Allah primio ovu molitvu, On je proglasio (2:152) da je
On zaista poslao Poslanika, koji, u skladu sa molitvom, prvo kazuje
Allahove znakove (ajete). Slijedeće, međutim, 2:152 spominje da on
čisti, što ajet molitve (2:130) spominje posljednje. Ova promjena u
redosljedu, Huzur je rekao, je zahvaljujući posebnoj mudrosti koju će
on objasniti nekad kasnije. Za sada, Huzur je rekao, on će govoriti o
četiri aspekta za koje je molitva bila načinjena za ovog poslanika.
Prva od ovih molitvi je bila za poslanika da ljudima kazuje Božije
znakove (ajete). Prema leksikonima ajet znači, ‘znakovi’, ‘čuda’,
‘upozorenje koje djeluje kao savjet’ i ‘komad (dio)’. Tako da iz ovog
ajeta možemo zaključiti da učenje objavljeno ovom poslaniku, da ga
on može prenijeti ljudima, može u sebi sadržavati znakove i čuda o
kojima će on dati objašnjenje da oživi vjeru u Allaha.
U terminima značenje riječi ajet kao ‘komad (dio)’ ili množina ‘komadi
(dijelovi)’ nagovještava da će učenje ovog poslanika biti objavljeno u
komadima ili dijelovima. U ajetu o prihvatanju molitve (2:152)
potvrđeno je da je zaista ovo učenje bilo objavljeno u dijelovima i ovo
je jedno iza drugog bilo učinjeno Znakom svoje istinitosti.
Obećani Mesija a.s. je objavu Kur’ana u dijelovima smatrao (17:107
i 25:33) specifičnim znakom. Kur’an je bio objavljen u toku perioda
koji se protezao u dvadeset tri godine kao dokaz svoje istinitosti. U
toku ovog perioda Poslanik s.a.v.s. se suočio sa najtežim vremenima
gdje je doživio mnoge bitke kao i to da su bila učinjena nastojanja da
mu se oduzme život. Do vremena dok kur’anske objave nisu bile
upotpunjene i Allah proglasio da je njegova poruka bila usavršena (5:4)
ni jedan od napada na život Poslanika nije bio uspješan i na kraju je
dočakao smrt zbog prirodnih uzroka.
Uz to, ljudski rod u to vrijeme nije dostigao stepen gdje su mogli
uručiti poruku Kur’ana jedino u komadima (dijelovima). Zaista je njihova
vjera bila nepokolebiva u svojoj savršenosti; međutim, oni su bili daleko
u dostizanju vrhunaca postizanja znanja i učenja. Danas se čovjekov
um uveliko razvio uz pomoć znanja i nauka. Kao primjer Huzur je rekao
dr Abdus Selam (Ahmadi dobitnik Nobelove nagrade) je govorio da je
on sve svoje eksperimente bazirao na kur’anskim ajetima. Sa širenjem
znanja ljudi su razumjeli Božije postojanje na bolji, više shvatljiv način.
U vrijeme dolaska Časnog Poslanika s.a.v.s. svaka religija je bila upletena
u otvoren ili skriveni širk (pripisivanja partnera s Allahom), oni koji su
bili prividno religiozni zaboravili su stvarnost o Bogu. Huzur je rekao
da je situacija u ovo vrijeme ista i on će dati izlaganje o ovome u svojim
narednim hudbama.
Kad je hazret Ibrahim a.s. načinio svoju molitvu sa znanjem da će
doći doba koja će biti još više puna rizika (opasnosti) od njegovog doba,
i on je molio Allaha za poslanika da u to vrijeme bude poslan, između
njegovog naroda, da sa dokazima i objašnjenjem ljude učini svjesnim
Allahovog postojanja.
Citirajući ajet 70 iz sure Al Ankabut (29:70) Huzur je objasnio da je
Časni Poslanik s.a.v.s. bio taj koji je pokazao put da stignemo do Allaha.
Obećani Mesija a.s. kaže da nas ovo obavještava da je, s ciljem da
razmrsimo (riješimo) duhovno razlikovanje i znanje, neophodna je
borba, i da za ovo imamo blagoslovljeni uzor Časnog Poslanika s.a.v.s.
pred sobom. Mnogi ljudi, napuštaju ovo i izabiru da slijede takozvane
svete ljude (visokog ugleda tzv. pirove) koji čak ne djeluju u okviru
šerijata ali prave sve vrste tvrdnji u povećavanju svojih statusa. Huzur
je rekao da, kad nas je Uzvišeni Allah opremio sa svim što treba da
znamo, dao nam zdravo razmišljanje (zaključivanje) i dokaze, onda je
naš zadatak da učinimo napor i borimo se za duhovni razvoj – a ovo ne
može biti postignuto kroz takozvane svece i svete ljude. Zapravo to
može biti postignuto kroz puteve (načine) objašnjene od Časnog
Poslanika s.a.v.s. i kroz čuda i znakove koji su pokazani u njegovom
blagoslovljenom životu. Takozvani pirovi ne vode čovjeka Bogu. Zaista,
onima koji Ga traže Allah Lično dolazi kroz znakove i uputstvo kako je
primjerom bilo pokazano od Časnog Poslanika s.a.v.s.
Prema leksikonu riječ ajet također označava kaznu/mučenje. Hazret
Muslih Maud r.a. je ovo objasnio i rekao da u ovim ajetima (prvi je
objašnjen u hudbi) riječ ‘kazuje’ također označava da će ovaj Poslanik
svoj narod upozoravati protiv mučenja ili kazne. Ovo je razlog što je
Časni Kur’an objasnio ove događaje ranijih poslanika kao upozorenje
za svijet uopćeno, kao i za one koji vjeruju u Kur’an. Božija kazna dolazi
onima koji nastoje da se miješaju sa Allahovim božanstvom. Poričući ili
odbijajući Božijeg poslanika, iako je velika nesreća, nije neophodno da
dovede do Božije kazne, ukoliko i sve dok sve granice ne budu
prekoračene u terminima pobunjeništva ili nereda. Da Allah uputi svijet
u cjelini i da nam On pokloni ispravnu pronicljivost i shvatanje učenja
Časnog Poslanika s.a.v.s. tako da postignemo sposobnost da se okrenemo
Njemu. Huzur je rekao da će preostalo objasniti kasnije.