Govor o Allahovim znakovima(ajetima)

Kratki sadržaj

 

Huzur je u svojoj današnjoj hudbi citirao ajet 130 iz sure Al Bakara:
“Gospodaru naš, pošalji im jednog uzvišenog poslanika između njih,
koji će ih učiti Tvojim ajetima i učiti ih Knjizi i mudrosti, i očistiti
ih; uistinu si Ti moćan, mudar.’’ (2:130)
i dao govor o Allahovim znakovima (ajetima). Huzur je rekao da je
u zadnjoj hudbi prošlog petka držao govor o dovi hazreti Ibrahima
(naprijed spomenuti kur’anski ajet) pozivajući se na blagoslovljeno biće
Časnog Poslanika s.a.v.s. U ovoj dovi hazreti Ibrahima a.s. imaju naravno
nabrojani (spomenuti jedan po jedan) četiri aspekta za ovog uzvišenog
Poslanika koji je trebao doći i Huzur je prošlog petka objasnio prvi od
četiri aspekta, tj. aspekt dijela dove, ‘koji će im kazivati Tvoje ajete’ i
objasnio razna značenja i nijanse riječi ‘ajet’. Jedno od ovih značenja
je bilo upozorenje o kazni.
Pozivajući se na ajet 60 iz sure Beni Israil
“A Nas ništa ne sprečava da pošaljemo svoje znakove, osim toga što
su ih prethodni narodi odbili. I Mi smo Samudu dali kamilu kao
jasan znak, ali su joj oni nasilje učinili. A Mi ne šaljemo znakove
osim da postepeno upozorimo.” (17:60)
Huzur je rekao da to označava da Allah šalje znakove da pokaže
istinitost Svojih poslanika i njihovog naroda, On pokazuje čuda. Allah
je zaista sliv svih moći, On je Al Aziz (Moćni) – i dok ovaj ajet i drugi
ajeti njemu slični govore o upozorenju datom prijašnjim narodima on
također nosi pouku za narod sadašnjeg doba, pogotovu za muslimane.
Muslimani su ti koji čitaju ovu Knjigu – zbog toga je ova poruka za njih
da uče iz nje i shvate da Allah ima moć da demonstrira čuda i pošalje
Svoju kaznu čak i danas da ne bi bili nemarni. Huzur je rekao da
muslimani treba da razmisle nad znakovima povezanim sa četrnaestim
stoljećem (muslimanskog kalendara) i u svjetlu ovoga ne treba da poriču
i odbijaju istinu do najvišeg stepena. Moćni Bog nije napustio svoje
puteve, On proglašava da slanjem znakova upozorava ljude protiv lošeg
kraja; znakova koje On zaista nastavlja da pokazuje danas, kad bi samo
ljudi imali pronicljivost da ih prepoznaju.
Huzur je rekao da navođenje prijašnjih naroda u Časnom Kur’anu
nisu tek priče. Mudar je onaj koji povede računa iz ovih događaja
prošlosti u kojima su razni oblici kazni dolazile raznim narodima. Zaista
strahopoštovanje i strah od Allaha treba da uvijek bude u čovjekovom
srcu. Allah je uvijek Milostiv, On ne šalje samo znakove upozorenja, On
šalje također radosne vijesti. Neki ljudi se protive da je Kur’an uglavnom
o strogosti premda Allah proglašava da Njegova milost nadmašuje sve
drugo i ona je za ljude da se zauzmu u istigfar (traženje oprosta od
Allaha).
Dobra je sreća muslimana da nas je Allah, objašnjavajući nam
ograničenja primjerima, uputio kroz blagoslovljeni uzor Časnog
Poslanika s.a.v.s. Obaveza je svakog muslimana da se drži ovih
ograničenja tako da budemo ubrojani među istinske vjernike i da, čineći
dobra djela budemo primaoci radosnih vijesti koje Kur’an spominje.
Citirajući dio ajeta 10 iz sure Beni Israil (17:10) Huzur je rekao da je
iskreni vjernik onaj koji uzima pouku iz ove savršene Knjige – koja je
napunjena Allahovim znakovima i koja prenosi događaje prijašnjih
naroda i pretskazuje o budućnosti – i nakon uzimanja pouke čini dobra
djela tako da možda postigne uzvišenu nagradu.
Pozivajući se na pisanja Obećanog Mesije a.s. Huzur je rekao da ima
dvije vrste Allahovih znakova: jedni su znakovi upozorenja a drugi su
znakovi milosti i sazažaljenja. Prvi su za one koji ne vjeruju i nepokorni
su i karaktera su nalik Faraonu; ovi znakovi su da dadnu znak za uzbunu
i upozore ih. Druga vrsta znakova su za ponizne i krotke. Cilj ovih
znakova nije da upozori ljude, nego radije da ih utješi i uvjeri baš kao
umirujuća, sažaljiva ruka koja je stavljena na zabrinuto srce. Istinski
vjernik povećava svoju vjeru i duhovnost uz pomoć ovih znakova i
njegova prirodna zabrinutost bude umanjena i nadomještena spokojem
tako da on/ona mogu nastaviti da povećavaju svoje vjerovanje i duhovno
znanje, i dostižu stepen da imaju sigurnost istine. Časni Kur’an ima
ovih znakova u izobilju i nosi trajno obećanje da će oni koji istinski
vjeruju u Kur’an nastaviti da otkrivaju ove znakove.
Huzur je citirao ajet 65 iz sure Junuz:
“Za njih su radosne vijesti u ovom životu i na ahiretu – nema
mijenjanja Allahovih riječi; ovo je zaista veliki uspjeh.” (10:65)
i rekao: imati stvarne znakove je u sebi vrhunska pobjeda na koju
se ovaj ajet poziva. Allah je u Časnom Kur’anu na raznim mjestima sa
raznim navodima napomenuo što se tiče toga ko su ti koji vjeruju po
viđenju Allahovih znakova.
U suri Ibrahim u ajetu 6
“A Mi smo poslali Musaa sa Našim znakovima, (sa ovom
naredbom): ‘‘Izvedi svoj narod iz tmina na svjetlo, i podsjeti ga na
Allahove dane.’’ Zaista su u tome znakovi za svaku strpljivu (i)
zahvalnu osobu.” (14:6)
Citirano je doba Musaa a.s. i rečeno je da je strpljenje i zahvalnost
Musaa a.s. i njegovog naroda bila njima od koristi. U tome je znak za
muslimane. Strpljenje i zahvalnost ne znači oslabiti napore (opustiti
se) bez obzira kakva je situacija. Zapravo to uključuje značenje da sa
zahvalnošću kao i zadovoljstvom cijenimo i vrednujemo Allahove
blagoslove. Od sljedbenika Časnog Poslanika s.a.v.s. – čiji Šerijat je bio
uzvišeniji od šerijata koji je donio Musa a.s. i koji je bio usavršen od
Allaha – traži se da imaju više standarde strpljenja i zahvalnosti od
standarda naroda Musa a.s.. Narod Musa a.s. je bio blagoslovljen od
Allaha sve dok su bili zahvalni. Ovo pokazuje da strpljenje i zahvalnost
zahtijevaju odlučnost. Traži se dosljednost u džihad-e-Ekber
(najuzvišenijem žrtvovanju) u skladu sa učenjem Kur’ana koje
ustanovljava samousavršavanje, kao i prenošenja ove poruke istine
drugima. U sadašnjem dobu ne može biti nikakvog uzvišenijeg
blagoslova od dolaska Obećanog Mesije koji se dogodio u vrijeme kad
je islam uveliko oslabio. Ovaj Mesija je bio istinski i revan predanik tog
uzvišenog Božijeg Poslanika koji je odagnao mrak i raširio duhovno
svjetlo na uzvišenijem stepenu nego što je Musa a.s.. Huzur je rekao da
vraćanje izgubljene uzvišenosti muslimanskog svijeta leži u cijenjenju
ovog blagoslova koji je došao u formi Mesije. Da Allah dadne svakome
sposobnost da ima shavatanje ovoga.
Pozivajući se na ajet 66 iz sure An Nahl
“A Allah spušta vodu s neba i time oživljava zemlju nakon njene
smrti. Sigurno je u tome veliki znak za ljude koji će poslušati
(govor).” (16:66)
Huzur je rekao da ovaj ajet navodi ‘spuštanje vode’ pozivajući se na
one koji su poslušni i pokorni. Dalje objašnjavajući Huzur je rekao da
se važnost ‘vode’ da oživljava mrtvu zemlju povezuje sa onima koji
slušaju i pokoravaju se, međutim ovo je objašnjeno pozivajući se na
ajet koji prethodi ovom – koji Kur’an objašnjava kao uputu, zbog toga
spominjanje vode za oživljavanje mrtve zemlje podrazumijeva duhovnu
vodu za oživljavanje kroz uputu Časnog Kur’ana. Zaista je najbistrija i
najčišća od svih duhovnih voda bila donešena od Časnog Poslanika
s.a.v.s. Takva je odlika Časnog Kur’ana koji uliva život. Muslimani su
sebe lišili dobrobiti ove duhovne vode poričući dolazak istinskog i revnog
poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s.
Citirajući ajet 104 iz sure Hud
“U tome je zaista veliki znak za onog ko se boji kazne ahireta. To je
Dan u kojem će svijet biti skupljen i to je Dan u kojem se daje
svjedočenje.” (11:104)
Huzur je rekao da kad istinski vjernici uče kur’anske ajete (znakove)
o kazni za prijašnje narode zbog prekršaja koje su počinili, same njihove
duše su ganute i oni nastoje što najviše mogu da izbjegnu sve vrste
prekoračenja.
Huzur je rekao da mi u blagoslovljenom uzoru Časnog Poslanika
s.a.v.s. vidimo da je on čak molio za zaštitu i utočište protiv oštrog
vremena. Vjernici koji vode računa iz ovog uzora usađuju
strahopoštovanje i strah u svoja srca. Da (Allah dadne da) tako bude
da svaka osoba u ummetu Časnog Poslanika s.a.v.s. ovo shvati iz dubine
svog srca; da Allah osposobi nas Ahmadi muslimane da ovo činimo više
nego drugi.
Zatim je Huzur rekao da želi da skrene pažnju na dove za Pakistan.
Kao što svako zna situacija tamo je neopisiva, vlada ostaje samo po
imenu. Teroristi i ekstremisti izgleda da imaju nadmoć. Loša djela su
bila počinjena protiv islama u ime islama. Dok je Poslanik islama s.a.v.s.
rekao da musliman koji oduzme život drugog muslimana nije musliman.
Svaki dan je mnoštvo života izgubljeno i mnoga djeca su napravljena
siročadima a žene hudovicama. Pa ipak oni izgleda ne shvataju ništa.
Molim vas molite da im Allah dadne saznanje. Ahmadi muslimani su
prolili svoju krv da stvore ovu zemlju, prolili su svoju krv u odbrani
ove zemlje. Zbog ove neophodne ljubavi prema domovini danas se
Ahmadi muslimani okreću Allahu zato što mi nemamo nikakve druge
moći osim molitve. Oni Ahmadi muslimani koji žive u Pakistanu kao i
oni koji žive u inostranstvu, zapravo svi Ahmadi svijeta treba da se
zauzmu u molitvi za Pakistan. Usluga je Pakistanskih Ahmadi muslimana
prema drugima da su im oni na početku prenijeli poruku Ahmadijata
i pokazali im puteve, upoznali ih sa ovom duhovnom vodom. Zauzvrat
ove usluge svaki Ahmadi treba da moli za Pakistanske Ahmadi
muslimane. Pakistanski Ahmadi također treba da se usredsrede unutar
svog okruženja i druge upoznaju o pogrešnom putu koji su uzeli. Zašto
oni ne cijene i vrednuju zemlju koju im je Bog poklonio. Huzur je rekao
da je bila obaveza svakog Ahmadi da ovu poruku prenese kad god
može.
Huzur je nalagao svima da u obilju čine dove. On je rekao da je
situacija krajnje kritična. Radije nego da razmišljanjem o rješenju
odgovaraju i reaguju na bombe i pucanja, tamo su neredi i nasilje.
Brojni su ubijeni svakodnevno.
Naša molitva je da im Allah dadne saznanje. U cjelini narod je
pristojan, međutim, ako nije u sudbini elemenata nereda da povedu
računa onda im možda uskoro dođe Božija kazna tako da svaki čovjek,
nevini, djeca budu spašena.
Da Allah uskoro utemelji mir u toj zemlji.