Vakf i džedid i važnost izgradnji džamija

Kratki sadržaj

 

Huzur je dao kratki historijski pregled Vakf i džedid programa. Ovaj program je 1957. godine započeo Hazret Muslih Maud r.a. samo za Ahmadi muslimane Pakistana, za dvije posebne svrhe. On je odredio Hazret Halifatul Mesiha IV (rahimullah) članom ovog programa I posebno mu dao upute da se usredsredi na, prvo, moralnu obuku i na propagiranje islama među seoskim džematima Pakistana; drugo, on mu je dao upute da se usredsredi na prenošenje poruke hindu zajednici u Sind provinciji Pakistana. Po svojoj početnoj procjeni Hazret Halifatul Mesiha IV (rahimullah) je otkrio da je vjerska svijest u seoskim oblastima Pakistana bila u užasnom stanju. Bila je započeta njihova obuka i onda slanje mualima (učitelja i tutora) u seoske dijelove Pakistana. Ovo je bio naporan zadatak koji je bio postignut činjenjem ogromnih žrtava. Hindu zajednica u Sind provinciji je bila siromašna i prema njima su muslimanski zemljoposjednici loše postupali i eksploatisali ih. Videći ovo, kršćanski misionari su im ponudili finansijsku pomoć i tako uticali na njih da ih naklone prema kršćanstvu. Vakf i džadid je obavio ogroman zadatak uvođenja ove zajednice u Ahmadijat i nastavlja to do danas. U ranom dobu džemat je bio osnovan u Tharu i graničnim oblastima, I mnogi među njima su postali vakf e zindagi (posvetili su svoj život služenju islamu). Huzur je rekao da je on opazio njihovu izvanrednu iskrenost kad bi dolazili na đelsu u Rabvu.
Govoreći o ranim mualimima koji su otišli u seoske dijelove Pakistana, Huzur je rekao, oni su nosili sa sobom lijekove za svoju upotrebu kao I za ljude koje su sretali. Sada su tamo pokretni dispanzeri i doktori obave mnogo posjeta. Ahmadi Pakistana su napravili ogromne žrtve za ovaj program, za njihovu moralnu obuku i širenje poruke islama, i nastavljaju to i dalje. Ovaj zadatak se sada uveliko povećao.
Huzur je skrenuo pažnju Ahmadi zemljoposjednika Sind provincije da iskažu susretljivost prema hindu zajednici koja je siromašna i u nepovoljnom položaju, ili onima među njima koji su sada postali
muslimani. Huzur je rekao da ovi ljudi napuštaju svoje kuće i izlaze u oblasti gdje postoji mogućnost vode da zarade sredstva za život. Huzur je rekao da mi treba da pridobijemo njihova srca sa ljubavlju i nježnošću. Pošto je, 1985. godine Halifatul Mesih IV (rahimullah) odredio da ovo bude svjetski program, Huzur je dao ovaj kratki uvod koji je namijenjen mlađim ljudima, kao i onima koji su nedavno došli u
zajednicu. Džemat u Pakistanu je sada sam sebi dovoljan; međutim, 1985. godine ovaj program je bio proširen na cijeli svijet tako da uz  pomoć doprinosa svih, pogotovu džemata u zapadnim zemljama, mogao je biti stavljen u pokret vakf i džadid u Indiji. Hazret Halifa tul Mesih IV (rahimullah) je izrazio veliku zabrinutost nad nekim anti Ahmadija pokretom u Indiji u to vrijeme i odlučio da se tome suprotstavi primjenom vakf i džadidi programa.
Huzur je rekao da, kao što znamo, Zajednica napreduje velikom brzinom. Kao rezultat ovoga naše potrebe također rastu. Allahovom milošću ljudi Zajednice su također bili pojedinačno blagoslovljeni. Zato,  kao i uvijek, treba da vodimo računa o finansijskim žrtvama i da finansijski pomognemo slabe džemate. Džemat u Indiji kao i oni u Africi čine nastojanja, ali oni trebaju pomoć džemata zemalja sa jakim ekonomijama. Pozivajući se na Kur’anski ajet proučen na početku, Huzur je rekao da Allah proglašava da je nagrada onih koji daju na Njegovom putu jedino kod Njega i ovi ljudi nikada ne treba da se boje da će im davanje izazvati manjak u njihovom bogatstvu. Na drugim mjestima Kur’an iznosi da će njihova nagrada biti 700 puta veća. Zaista, Obećani Mesija a.s. je rekao da finansijsko davanje ojačava vjeru. To je preduvjet ljubavi Obećanog Mesije a.s. za svakog Ahmadi muslimana, kao i uvijek, da istupi u finansijskom davanju i da obuči nove Ahmadi da i oni tako čine.
Huzur je rekao da je u sadašnje vrijeme veliki broj ljudi za koje treba poduzeti moralnu obuku na širokoj skali i za ovo je potrebna ogromna količina fondova. Zajednica nastoji da iskoristi svoje fondove na najekonomičniji način. Većina naše zajednice je društveno zapostavljena zato na svakom stepenu uprava Džemata treba da vodi računa da su ovi fondovi upotrebljeni da se traži Allahovo zadovoljstvo i da se pomogne Njegovom stvorenjima. Sve dok koristimo ovaj princip, naši fondovi će biti blagoslovljeni.
Mali broj ljudi u zajednici koji su uticajni ne čine odgovarajuće novčane doprinose i vjeruje se da oni smatraju da je zajednica dosta imućna. Bilo da je zajednica imućna ili nije, to sigurno izgleda tako kritičarima i protivnicima. Huzur je rekao da će uvijek biti programi finansijskog davanja da se sakupe fondovi da bi se proveli naši planovi.
Kad se fondovi koriste da ojačaju vjeru i kad je tu Božije uvjerenje da je nagrada za to kod Njega i da ljudi koji daju neće imati straha, kakvu bolju nagradu neko može poželjeti za svoje pare? Ako ikada bude propusta u korištenju fondova, osoba koja je dala već je zaradila svoju nagradu kod Allaha. Ako bilo koji Ahmadi musliman ikada osjeća bilo kakavu sumnju, on treba da se toga oslobodi.
Obraćajući se džematu Indije Huzur je rekao da, iako su im bili obezbjeđeni fondovi ima prostora za popravak u njihovoj moralnoj obuci, i programima za širenje poruke islama. Oni treba da ovome priđu sa
obnovljenom energijom i žarom. Izgleda da su napravljena neka razmatranja pošto je u vakf i džadid programu ove godine povećanje u broju učesnika za 4000, i također povećanje u doprinosima po osobi. Međutim, treba da bude posvećena dalja pažnja pošto Indija zadovoljava samo 3 % svojih potreba dok je 97 % obezbjeđeno iz drugih zemalja. Huzur je rekao da on navodi ove činjenice i brojeve zato da se džemat u Indiji može dalje usredsrediti. Huzur je rekao da, pošto vakf i džadid doprinosi jedva da mogu zadovoljiti potrebe Indije, potrebe Afrike moraju biti podmirene iz drugih sredstava. Bogati džemati treba da vode računa da pomoć treba biti obezbjeđena džematima u Indiji i u Africi. Često su predstavljeni izgovori da je pažnja ili usređenost davanja bila usmjerena na druge projekte. Huzur je rekao da je situacija u Pakistanu takva da, što je džemat u gorem stanju, to bude veći njegov duh davanja. Izgleda da ih teška situacija dalje podstakne prema ogromnim davanjima. U drugim zemljama gdje zajednica prolazi kroz stalno otežavajuće prilike, nivo davanja se također povećava. Druge zemlje ne treba da sjede i čekaju na problem prije nego što povećaju svoja žrtvovanja. Navodeći pojedinačne proračune vakf i džadid doprinosa iz zemalja Huzur je započeo sa Kanadom i rekao da su većina njih iz Pakistana sa korijenima u Indiji i oni imaju veliku obavezu prema Indiji. Huzur je rekao da njihov doprinos po osobi treba da se poveća. Iznos od 15 eura po osobi za Njemački džemat nije dovoljan, iako je broj onih koji daju doprinos solidan. Doprinosi po osobi za džemat Amerike je 37 dolara I tu ima prostora za poboljšanje. U Velikoj Britaniji po osobi doprinos je 34 funte, što dolazi na 2.75 funti mjesečno. Odnos ovoga bi bio da čips koji ljudi kupe da obraduju svoju djecu košta više od ovoga. Među regionima Velike Britanije procenat učešća je najbolji u Škotskoj, iza koje slijedi jugozapad, dok južni region ima najmanje procentualno učešće. Opet, među UK džematu, oblast Londonske džamije je prvi što se tiče doprinosa po osobi, iza kojeg slijedi Worcester Park. Huzur je rekao da, naravno ne pretpostavlja se da čovjek preoptereti sebe i treba da pazi na potrebe svoje porodice. Međutim, porodični troškovi ne treba da budu neograničeni i ne treba da budu pohranjivani besramnim komercijalizmom. Djeca treba da budu podučena u davanju,  da daju od svog džeparca, tako da u buduće to postane njihov ključni prioritet. Huzur je rekao da je izračunao da, ako familija koja živi na zapadu, koja povremeno obraduju svoju djecu burgerom i sličnim, radije nego da jedu napolju umjesto toga uštede te pare dva puta mjesečno da to daju za vakf i džadid, tu bi bilo povećanje u doprinosima za 20 do 30 %. Huzur je rekao da želi da najavi da džemati na zapadu treba da povjere vakf i džadid program svojoj djeci. To neće biti teret. Oni treba
da budu obučeni da uštede na malim stepenima i tako će potrebe Indije i Afrike biti zadovoljene. Dajući posebne činjenice brojeva vakf i džadid godine 2006. Huzur je rekao da ukupni primljeni doprinosi iznose 2,225.000 funti sa Pakistanom na prvom mjestu, iza njega slijede Amerika i onda Velika
Britanija. Huzur je rekao da, uprkos pada u tečaju (mijenjanju novca) Pakistan je uspio da održi svoje prvo mjesto. Tečaj američkog dolara je također opao, ali duh žrtvovanja siromašnih je pobijedio. Huzur je rekao džematu Pakistana da ovaj duh davanja uvijek čuvaju živim. Huzur je rekao da Ahmadi nikada ne treba da se umore od davanja i ne treba da malaksaju poslije pravljenja određenih doprinosa za neki poseban program, i misao da jedan veći doprinos za određeni projekat zadovoljava nikada ne treba da uđe u njegove misli. Bogatstvo koje će biti od neke koristi na drugom svijetu bit će ono koje je potrošeno na Allahovom putu.
Huzur je rekao da je danas mnogo usredsređenosti na gradnju džamija širom svijeta. Pažnja za bilo koji drugi projekat ili program ne treba da odvrati od cilja izgradnje džamija. U Velikoj Britaniji je plan da
se izgradi pet džamija u godini, i ovaj zadatak treba da bude proveden istovremeno sa drugim zadacima. Džamije su ogroman izvor moralne obuke. Izvještavajući o svojoj nedavnoj posjeti Evropi Huzur je rekao da je glavna svrha ove posjete bila polaganje kamena temeljca džamije u Berlinu. Huzur je ukratko objasnio suprotstavljanje lokalnog stanovništva gradnji džamije, s kojim su se suočili u Berlinu i kako je na dan kad je kamen temeljac bio položen Allah omogućio da druga grupa lokalnog stanovništva spriječi protest grupe protivnika. Kao što je u zadnjoj hudbi Huzur ponovio da je bila velika želja Hazret Muslih Mauda r.a. da imamo džamiju izgrađenu u Berlinu, iznenađujuće je primijetiti dalekosežno planiranje koje je imao za džamiju. Pored toga što su trenutne cijene zemljišta vrlo visoke, mi smo bili u stanju da dobijemo komad od oko 5 duluma za džamiju. Za sada, džamija će imati kapacitet za 500 klanjača i ako Bog da, ima mogućnost za proširenje kasnije. Kako su početni fondovi za Berlinsku džamiju bili skupljeni prije desetina godina, ovog puta također Leđna Njemačke sakuplja novac za gradnju ove džamije. Huzur je molio da im Allah omogući da ispune svoje obećanje. Ova džamija je nazvana ”Hatidža džamija”, po pobožnoj ženi koja je bila prva da primi vjeru u Časnog Poslanika s.a.v.s. i koja je žrtvovala sav svoj imetak na ovom putu. Huzur je molio da ove žene koje su postavile uzvišene uzore u finansijskom davanju također postave uzore bogobojaznosti i da isto tako učine da ova džamija cvjeta i da u širenju Božijeg jedinstva do svih uglova svijeta ispune svrhu dolaska Obećanog Mesije a.s. Da Allah uskoro dovede taj dan kad ćemo biti očevici kad da je svijet okupljen pod zastavu Časnog Poslanika s.a.v.s. i da bude naklonjen Jednom Bogu.