U dobu u kojem se identitet potvrđuje otiscima prstiju, prepoznavanjem lica i biometrijskim skeniranjem, nauka o individualnosti dostigla je izuzetnu preciznost. Među svim ovim označavanjeima, otisci prstiju se ističu kao jedan od najpouzdanijih i najjedinstvenijih identifikatora ljudskog bića.
Još je zapanjujuće to što je ova moderna naučna činjenica predskazana prije više od 1.400 godina u Časnom Kur'anu – objavi koja je data mnogo prije nego što se pojavila nauka o otiscima prstiju.
Uloga otisaka prstiju u modernoj nauci
Biološki, otisci prstiju se formiraju tokom fetalnog razvoja i ostaju nepromijenjeni tokom cijelog života pojedinca. Nastaju interakcijom genetskih i okolišnih faktora u maternici, što rezultira obrascima koji nisu jedinstveni samo između pojedinaca, već i između identičnih blizanaca. (Otisak prsta, dlanova i tabana; Uvod u dermatoglifiku [1963], str. 104-105, www.pmc.ncbi.nlm.nih.gov )
Danas, identifikacija otiska prsta igra ključnu ulogu u forenzici, koja pokušava riješiti zločine upoređivanjem otisaka pronađenih na mjestima zločina sa osumnjičenima. Također se koristi u sigurnosnim sistemima, poput biometrijskih brava i uređaja za provjeru identiteta korisnika. To uključuje i pametne telefone i lične uređaje za siguran pristup.
Jedinstvenost i trajnost ovih otisaka čine ih najpouzdanijim sredstvom identifikacije. Prema Ministarstvu pravde SAD-a , identifikacija otisaka prstiju nema poznatih slučajeva dupliciranja među milijardama zapisa širom svijeta. (The Fingerprint Sourcebook, www.ojp.gov )
Kur'anska objava: Božansko predskazanje
Časni Kur'an govori o stvaranju i oživljavanju čovjeka nakon smrti. Jedan od najuvjerljivijih ajeta koji se odnose na otiske prstiju nalazi se u suri al-Kijama:
بَلَىٰ قَٰدِرِينَ عَلَىٰٓ أَن نُّسَوِّيَ بَنَانَهُۥ
Zašto ne, Mi smo kadri da ponovno stvorimo jagodice njegove. (Sura el-Kijame, 75:5)
Na prvi pogled, ovo bi moglo izgledati kao opis ponovnog stvaranja nakon smrti. Međutim, kada se dublje analizira, otkriva dubok uvid u ljudsku individualnost i identitet.
Dakle, zašto bi Kuran posebno spominjao vrhove prstiju? Zašto ne bi samo rekao tijelo ili kost? Odgovor postaje jasniji kada razmotrimo ono što sada znamo o jedinstvenosti otisaka prstiju.
Historijski kontekst: Znanje ispred svog vremena
Kada je ovaj ajet objavljen u Arabiji, tada nije postojalo naučno razumijevanje otisaka prstiju , a kamoli njihova korisnost u identifikaciji pojedinaca. Prvo naučno proučavanje otisaka prstiju kao sredstva identifikacije započelo je tek krajem 19.stoljeća, radom Gosp. Francisa Galtona.
Činjenica da Časni Kur'an spominje rekonstrukciju vrhova prstiju – dijela tijela za koji se sada zna da krije tajnu ljudskog identiteta – nije samo naučno relevantna, već i duhovno uvjerljiva.
Teološka i naučna harmonija
Spominjanje otisaka prstiju u Kur'anu nije slučajnost. To je odraz kur'anskog principa u pogledu stvaranja:
هُوَ ٱلَّذِي يُصَوِّرُكُمۡ فِي ٱلۡأَرۡحَامِ كَيۡفَ يَشَآءُ ۚ لَآ إِلَٰهَ إِلَّا هُوَ ٱلۡعَزِيزُ ٱلۡحَكِيمُ
“On je Taj koji vas oblikuje u maternicama kako hoće; nema boga osim Njega, Silnog, Mudrog.” (Sura Alu- Imran, 3:7)
Ovaj ajet nam također govori da su ljudi stvoreni s planom I ciljem, individualnošću i složenim dizajnom. Otisak prsta nije samo fizički otisak, već duhovni znak jedinstvenosti, povezan s božanskim porijeklom i odgovornošću čovjeka.
Otisak prsta je više od forenzičkog alata – to je božanski potpis urezan u ljudsko tijelo, podsjećajući nas na našu individualnost, naše porijeklo i našu sudbinu. Kur'an spominje i skreće pažnju na ovo jedinstveno označavanje mnogo prije nego što ga je nauka prepoznala.
Znači, vrh prsta postaje simbol božanske preciznosti, dokaz oživljavanja nakon smrti i podsjetnik na Stvoriteljevo znanje o Njegovom stvaranju.