Prvi dio
Hazreti Halifatul Mesih V, naš voljeni vođa i vodič koji čini jednu cjelinu a mi svi ostali smo samo dijelovi. Uistinu, nestat ćemo ako se udaljimo od njega. Nisam sposoban u potpunosti opisati patnju i iskustvo na smrtnoj postelji kroz koje sam prošao kada su mi rekli da imam COVID-19 prije nekoliko sedmica. Zahvalan sam svojoj braći i sestrama koji su molili za nas. Ove molitve su bile ispunjene jer su oni dijelovi tijela institucije Halifata, jer je Allah dž.š. odgovorio i prihvatio molbe našeg imama Hazreti Halifatul Mesiha V.
Hazreti Halifatul Mesih V je dovio Allahu dž.š. , Darovaocu Života, sa velikim žarom, te mi je Allah dž.š. spasio od smrti i podario mi novi život. Tokom moje bolesti, osjetio sam da je hazreti Halifatul Mesih V molio Allaha dž.š. sa takvim žarom i poniznošću, ljubavlju, u tolikoj mjeri da je Allah uslišio njegove dove. Hladni povjetarac Onoga koji liječi je počeo puhati. Sam sebe krivim za svoju bolest.
Nekoliko puta u prošlosti Halifa mi.je rekao:
“Ikhlaf, čini mi se da ne spavaš više od 3-4 sata, moraš spavati 6 sati jer i tijelo ima pravo na odmor. Inače govorim ljudima da trebaju raditi, ali što se tebe tiče ti moraš spavati; kupi dvosjed za svoj ured, zatvori vrata i spavaj popodne makar pola sata ili sat kako bi upotpunio šest sati sna. “
Iako sam Allahovom Milošću poslušan Halifi, nekako sam nesvjesno i nenamjerno nastavio spavati 2,3,4 sata maksimalno a radio sam 18,19 sati dnevno. Iako je moje tijelo jako, bilo je nemoguće održati jakim moj imuni sistem. Nekoliko dana prije prijema u bolnicu Frimley Park u Surreyu, imao sam neke simptome koji su ukazivali na korona virus, tako da sam se izolovao od sviju. Svaki dio tijela me veoma bolio . Nisam mogao sjediti ni stajati, bio sam iscrpljen i postepeno sam počeo otežano disati. Navečer bih dobio visoku temperaturu. Moje tijelo se znojilo i počeo sam osjećati mučninu i nesvjesticu.
U međuvremenu, moja žena se počela osjećati loše i imati simptome.Pomislili smo: “Da li je moguće da je ovo korona virus, a i ako smo zaraženi ovim virusom kako ćemo reći drugima?”Ovako smo mislili zato što su, nažalost, neki mislili da je ovo znak kuge koja se desila tokom života Obećanog Mesije a.s. Oni su mislili da je osoba koja je zaražena ovim virusom ima slab iman-vjerovanje. Molili smo se, plakali i tražili od Allaha dž.š. da nismo zaraženi korona virusom. Dok sam bio u izolaciji, nastavio sam iz kuće obavljati džematski posao. Međutim, bolest se pogoršala i u četvrtak ujutro sam počeo kašljati krv i imao temperaturu čak i do 40 stepeni. Konačno, Allah dž.š. mi je dao snagu da kažem svojoj supruzi:
“Bilo da je korona virus ili nešto drugo, čini mi se da neću preživjeti i da ću napustiti ovaj svijet. Molim te nazovi hitnu pomoć i poštovanog brata Wakasa (Halifinog sina Mirza Waqas Ahmed) i reci mu da zamoli Halifu da dovi za mene.”
Brat Waqas je poslije u toku dana rekao mojoj supruzi da Halifa čini dovu za Ibrahima. Odmah su me smjestili u bolnicu i odmah su mi uradili snimak pluća i uzeli uzorak krvi. Također, uzeli su mi bris grla da bi me testirali na korona virus. Rekao sam bratu Abid Khanu o mom stanju, a on mi je poslao poruku da Halifa, koji još nije znao da imam korona virus, moli za mene i da mi je preporučio da dam sadaku, i da moja porodica i ja trebamo uzeti homeopatik lijek. Ovo me ojačalo i dalo nadu.
Tokom dana, moja bolest se pogoršala kako su moja pluća postajala upaljena i nisu bila u stanju da dobiju dovoljno kiseonika u krvotok, što je uzrokovalo da moje tijelo izgubi mogućnost primanja kiseonika i izbacivanja ugljen dioksida. Završio sam sa teškim plućnim oboljenjem uključujući upalu pluća koju su pratile nemir i nervoza. Osjećao sam se kao da tonem i kao da mi smrt dolazi velikom brzinom.Kao da temperatura i do 40 stepeni nije bila dovoljna, otkrio sam da je temperatura u sobi bila izrazito velika jer su sestre zaboravile da isključe grijanje koje je puhalo vruć zrak, a ja to nisam znao. Očajnički sam trebao zrak.Inače volim vrijeme oko sabah namaza jer je tada nivo kisika izrazito visok. Rekao sam sestri da otvori prozor i osjetio sam da kisik ulazi u moja pluća, što mi je dalo neku utjehu.U tom trenutku sam se žustro molio Allahu dž.š. dok su moje oči bile pune suza koje su tekle niz moje obraze.
“O Allahu Najveći, tokom mog života si me spasio mnogih nevolja. O Allahu, ti znaš da sam posvetio svoj život Tebi i ja sam svjestan da si Ti moj Prijatelj tokom cijelog života koji je oduvijek bio sa mnom od djetinjstva. Zbog moje vjere u Obećanog Mesiju a.s., imama i poslanika našeg doba, ja sam zbog Tvog zadovoljstva, izgubio sve svoje članove porodice(sa izuzetkom moje majke i braće i sestara koji su Ahmedi). “Jednom su me napali oko 300 ili 500 sunita u džamiji. Žestoko su me pretukli i ostavili me da umrem samo zbog svoje vjere, ali Ti si me spasio. Štoviše, jednom su skovali plan da me ubiju, neko me napao i gađao ciglom u glavu, ali Ti si učinio tako da je on promašio metu i da ispuni svoju želju. Uradio je ovo jer je njegov sin preko mene prihvatio Ahmedijat.
Nakon toga je poznati hodža održao sedam hutbi petkom protiv Tvog džemata, te me spomenuo nekoliko puta kao krivovjernika. Mamio je ljude protiv mene, što je vodilo do činjenice da me je iznenada u knjižari napao sljedbenik ovog hodže. Pao sam na pod, police sa knjigama su također pale, a on me napao svojim noktima koji su bili oštri poput noža. Poslije 20 godina ožiljak je i dalje na mojoj ruci. Nakon toga me gađao kamenjem.
O moj Allahu, Ti si me uvijek spasio, O moj Allahu, moj Voljeni, ja sam griješan i ne zaslužujem Tvoju ljubav, ali ti si Milostivi, imaj milosti prema meni i spasi me i ovaj put tako da mogu služiti halifu i činiti više dobrih djela. O Allahu, posvetio sam svoj život Tebi, također moja žena i moja djeca. Imaj milosti prema nama.Tokom mog boravka u bolnici, kada god bih zatvorio svoje oči vidio bih sjajno i lijepo lice hazreti Halifatul Mesiha Petog, te bih pomislio:”Subhan Allah, halifu je odredio Allah kako bi postao naš vođa, učitelj i jedini istinski učenjak na Zemljinoj površini od koga svijet može imati samo korist.”
Osjetio sam veliku patnju jer moj otac, moje amidže, tetke, rođaci i stotine drugih članova porodice nisu vidjeli pravi put i svjetlo Ahmedijata.Ali, bilo je nešto čudno što je bilo u mom srcu svo vrijeme:”Zašto se brineš? Pa, uistinu je Allah tvoj brižni otac.”Potom bih se probudio i mislio kako sam sretan što sam prihvatio Ahmedijat, pravi islam. Pod jakim bolovima bih se molio:
O Allahu, Svemoćni , ja puno volim hazreti Halifatul Mesiha V i želim služiti Halifatu jer je to jedini lijek za cijeli svijet; molim Te daj mi drugi život da njegujem biljku koju si Ti posadio Svojom rukom.” Moja jedina želja je bila da neko prenese moj selam Halifi.
Idućeg dana, bio je petak, oko sabaha je došao doktor koji je služio u Zapadnoj Africi tokom virusa ebole i rekao mi:
“Imaš korona virus i nemaš izlaz osim da odmah ideš na intenzivnu njegu. Još uvijek si jak, ali se tvoje stanje pogoršava.”
Bio sam tužan kada sam čuo doktora, posebno kada mi je rekao da postoji mogućnost da neću preživjeti. Bio sam preplašen.Moju ženu Reem su nazvali kako bi je obavijestili. Pitao sam da li se Halifa moli za mene, jer sam bio u potrebi za Halifinim dovama. Utješila me je i rekla mi da se Halifa moli za mene.Onda se moje stanje umirilo Allahovom voljom.Tokom tih trenutaka izgovorio sam ove riječi:”La hevla va-la Kuvata illa billahi al-Ali ul Azeem, o virusu, ne misli da si tako moćan. Nemaš nikakvu moć da me oštetiš ili dobro učiniš osim Allahovom željom. Štaviše, doktor koji je mislio da neću preživjeti treba biti svjestan da je moj život Onoga koji me stvorio. “Virus je dosta oslabio moje tijelo. Moj vid je oslabio i ponekad bih vidio samo neke boje ispred sebe.Prije nego su me uspavali, stavili su me u vještačku komu i stavili na respirator kako bi taj respirator disao umjesto mene jer sam trebao 80% kisika.
Kao Waqfi Zindagi (onaj koji posveti svoj život službi islama), brinuo sam se da će moja iznenadna smrt napraviti neke izostatke u poslu sa kojim me je Halifa zaposlio. Potom sam osjetio sreću jer, prema Halifinim naredbama, imao me ko zamijeniti u odjelima u kojima sam radio.
Moja draga braćo i sestre, kako začuđujuće je da je Halifa tog istog dana bio obaviješten da sam primljen na intenzivnu njegu. Halifa, veoma zabrinut, je rekao bratu Faruku Aftabu:
“Ibrahim je trebao biti primljen na intenzivnu njegu već prije. Međutim, trebaš mu odnijeti neke homeopatik lijekove. Trebaš mu ih odnijeti i nekoliko kapi treba biti stavljeno na njegove usne”.
Zanimljivo je to, da kada su Halifi obavijestili o ovome bilo je poslije džume, baš tada smo čuli iz bolnice da se moje stanje poboljšalo, i da će umanjiti sedative jer sam tada trebao samo 60% kisika. Svo vrijeme, bilo da sam bio budan ili spavao, jedno je bilo urezano u moje srce:”Ja sam Najveći (Allahov atribut Al Qahhar mi je stalno bio u mislima). Ja sam toliko Velik i iznad sam ljudskog opsega! Ja ne marim za ljude koji Me ne obožavaju. Ako Me obožavaju, onda je to dobro za njih. Ako Me ne obožavaju , to Me neće ni najmanje oštetiti. ”
Bio sam u tolikoj mjeri inspirisan i preplašen da sam nekoliko puta pričao o tome s mojom suprugom.Nažalost, u subotu nakon što se moje stanje poboljšalo i nakon što su doktori pomišljali da skinu respirator, iznenada sam dobio napad panike, te je sestrica odmah obavijestila moju braću da sam joj tražio da mi pokažu pravac jugozapada, pravac Kabe. U stvari, ne sjećam se toliko dobro ovog incidenta, ali znam da sam duboko u sebi bio veoma zabrinut jer sam propustio namaze tokom boravka na intenzivnoj njezi, što je bio razlog za prvi napad panike koji sam imao.
Sestrica je obavijestila moju suprugu Reem i a Reem joj je rekla:”Molim Vas recite Ibrahimu da se naš duhovni vođa moli za njega.”Sestrica je to sve zapisala kako ništa ne bi zaboravila i rekla:”Mogu li Vas čisto iz znatiželje upitati šta je ova zajednica i ko je ovaj duhovni poglavar?”Reem joj je sve objasnila, a ona je samo ponavljala :”Sjajno!”
Potom, u nedjelju sam doživio drugi napad panike. Bio sam previše uznemiren i moja temperatura se povećala. Tražio sam od sestrice da ponovo priča sa mojom suprugom. Ne mogu se sjetiti ovog incidenta, ali na osnovu onoga što su mi rekli bio sam zabrinut da li se Halifa moli za mene ili ne.”Da li se Halifa moli za mene? Da li je zadovoljan sa mnom? Znao sam da je njegovo zadovoljstvo odraz Allahovog Zadovoljstva.”Ovog puta je sestrica pozvala Reem i ostavila telefon tako da je ja mogu čuti. Upitao sam je:”Da li se Halifa moli za mene? “Ona mi je rekla o Halifinom obavještenju u novinama Al_Hakam o korona virusu, i rekla mi:”Halifa se moli za tebe i traži da ga redovno obavještavaju o tvom stanju. Uvjereno je rekao da ćeš preživjeti, tako da moraš biti jak sada!”
Kasnije u toku dana, sestrica je rekla mojoj supruzi da se Ibrahim smirio nakon ovog poziva i da mu se stanje poboljšalo.Reem je pričala o čudu koje se desilo, kada je brat Munir Odeh tokom sastanka sa Halifom obavijestio ga da je Reem veoma uzemirena i da čeka na bilo kakve riječi utjehe od Halife.Kakav je inače sunet Allahovih poslanika i vjerovjesnika s.a.v.s., Hazreti Halifatul Mesih, je bio tih i nastavio je pričati o drugim temama koje se tiču drugih poslova. SubhanaAllah, kada je Munir ustao i prišao vratima, Halifa je rekao:
“Reci Reem neka odmori i neka zna da se ništa neće dogoditi Ibrahimu, i da će se on oporaviti.”Elhamdullilah, tog istog dana moje stanje se drastično promijenilo, i doktor je rekao da sam nasmijan i da sam najjači od svih pacijenata.Doktori su potom rekli da će me skinuti sa respiratora.
Izvor: Pressahmadiyya