Božiji atribut ’Al-Kaafi’ – (Dovoljan)

Kratki sadržaj

uzur a.t. je u svojoj današnjoj hudbi dao izlaganje o Božijem atributu
Al Kaafi (Dovoljan). Objašnjavajući njegova značenja iz Arapskog
leksikona, Huzur a.t. je rekao da je to Allahov atribut koji označava
onoga Ko Zadovoljava i ne treba da se obraća bilo kome drugom ili da
ima nade od bilo koga drugog. Ovaj atribut muslimani obično koriste
da izraze svoju zahvalnost i poniznost Bogu. Kad se duboko zamislimo
nad dubokim značenjima ovog atributa, ne možemo a da ne dođemo
do zaključka da ni jedno drugo biće osim Svemogućeg Allaha nije
dovoljno za Njegovo stvaranje. On je taj Koji nas osposobljava da
razlkujemo između pravog i pogrešnog i zaštićuje nas i uklanja sve
vrste zla. Huzur a.t. je spomenuo i onda objasnio slijedeći hadis u
kontekstu ovog Božijeg atributa:
“Ko god bude učio zadnja dva ajeta iz sure Al Bakara, oni će biti
dovoljni za njega.” (Buhari)
Zadnja dva ajeta iz sure Al Bakara u prijevodu glase:
“Poslanik vjeruje u ono što mu je objavljeno od Gospodara njegovog, a
i vjernici. Svi oni vjeruju u Allaha, i u Njegove meleke, i u Njegove Knjige,
i u Njegove poslanike, (govoreći): ‘Mi ne pravimo razliku između Njegovih
poslanika;’ i govore: ‘Mi čujemo i mi se pokoravamo. Oprosti nam, o
Gospodaru naš, i Tebi ćemo se vratiti.’’
“Allah ne opterećuje nijednu dušu više od njene moći. Ona će imati
(nagradu) koju zaradi, i dobit će (kaznu) koju zaradi. Gospodaru naš, ne
stavljaj nam na odgovornost ako zaboravimo ili pogriješimo. O, Gospodaru
naš, nemoj na nas stavljati teret kao što si stavio na one prije nas (zbog
njihovih grijeha). Gospodaru naš, nemoj na nas stavljati teret koji je izvan
naše moći; i prijeđi preko naših grijeha i oprosti nam, i smiluj nam se. Ti
si naš Gospodar; zato nam pomozi protiv nevjerničkog naroda.” (2:286-
287)
Huzur a.t. je rekao da ako se zamislimo nad značenjima ovih ajeta,
oni uključuju takve molitve koje nas snabdijevaju zaštitom protiv mnogih
zala i postaju izvor napretka naše vjere.
Prvi ajet je način čišćenja čovjekove duše i ojačava čovjekovu vjeru.
Mi moramo očitovati svoje vjerovanje u sve odredbe vjere ne samo
jezikom, nego da usadimo istinsko ubjeđenje u svoja srca i stavimo u
praksu ono što vjerujemo. Zbog toga, vjernici, pored toga da imaju
čvrstu i sve uključujuću vjeru, moraju također postupati prema svojim
vjerovanima. Vjerovanje u Boga jedino postaje iskreno kad se borimo
da povećamo svoju bogobojaznost. Vjerovanje u meleke može samo
biti istinsko ako smo ubijeđeni da oni obavljaju svoje pripisane dužnosti
i provode svoje odgovornosti. Mi moramo priznati da su sve Knjige bile
objavljene od Boga (iako je njihovo sadašnje stanje preinačeno tokom
godina od strane čovjeka, osim za Kur’an), i da su načela i učenja ovih
Knjiga sada sačuvana u Časnom Kur’anu koji je zaštićen za sva vremena
koja će doći. Jedinstvena odlika islama je da on zahtijeva od svojih
pristalica da vjeruju u sve poslanike. Huzur a.t. je posebno spomenuo
izraz ‘sve poslanike’, to jest ne samo u poslanike koji su došli prije Časnog
Poslanika s.a.v.s., pokazujući na činjenicu da je Obećani Mesija a.s. trebao
doći poslije Časnog Poslanika s.a.v.s. kao Božiji poslanik. I dužnost je
svih muslimana da ga prihvate kao poslanika. Takozvani ‘učenjaci’ islama
danas očekuju dolazak Mesije kasnijeg doba u stilu koji nije Božija
praksa. Oni ne samo slabe svoja vlastita vjerovanja nego kvare druge
također. Kad su dokazi istinitosti Obećanog Mesije a.s. predstavljeni sa
potporom Časnog Kur’ana, onda svi muslimani treba da naprave krajnji
napor da traže tu istinu i postanu primaoci Allahovih blagoslova
pokoravajući se Njemu. Da Allah osposobi našu muslimansku braću da
razumiju ove profinjene detalje Kur’ana, Amin. Da rezimiramo, vjera u
naprijed navedeno treba da bude objelodanjena i paralelna sa praktičnim
pristajanjem uz sve Allahove naredbe.
Drugi ajet počinje sa izjavom da ni jedna duša nije opterećena izvan
njene mogućnosti. Obećani Mesija a.s. je u ovom pogledu rekao da je
nama zapovjeđeno da slijedimo prakse Časnog Poslanika s.a.v.s. Da
nam nisu bile darovane sposobnosti da provodimo ovu zapovjed, nama
ne bi bio dat ovaj nalog, zato što Svemogući Allah ne opterećuje naše
duše izvan onoga što su one u stanju nositi.
Pošto nas prvi ajet poziva da postanemo jaki u svojoj vjeri, drugi ajet
logično razvija ideju da oni koji su tako jaki u svojoj vjeri nikada neće
napustiti Božije naredbe i napravit će svaki napor da izvrše ove naredbe
i praktikuju ih u svojim životima. Islam je religija za svakog čovjeka i
omogućila je mnoge pogodnosti (olakšice) tako da to s lahkoćom može
biti stavljeno u praksu. Huzur a.t. je rekao da činimo mnoge napore da
idemo za ovosvetskim dobitima, zašto tako ne stavimo svoje napore da
osiguramo duhovne dobitke (koristi). Uzorna uloga Časnog Poslanika
s.a.v.s. je za nas da slijedimo, i zbog toga treba da tražimo Allahovu
pomoć čak u povećanju i popravljanju svog standarda obožavanja; tako
ćemo napredovati u vjeri.
Naredni dio ovog ajeta aludira na postupke osobe, to jest bilo da on
radi dobro ili loše njemu će se vratiti – dobrota će ubrati nagrade a zlo
će zaraditi primjerene posljedice. Vjernik treba da posveti pažnju na
svoje postupke cijelo vrijeme tako da postiže Božiju blizinu i osigura
Njegovu milost. Onda će on pasti na sedždu Bogu u zahvalnosti,
osiguravajući svoj put čišćenju duše. On je dobro upoznat da je stvoren
slab i nemoćan, tako ako je počinio prijestup, namjerno ili nenamjerno,
zbog zaboravnosti ili nemara, zbog nečistih namjera, ili zbog bilo koje
druge slabosti, on će tražiti oprost svoga Gospodara.
Naredna dova je: “O Gospodaru, ne stavljaj na nas teret kao onaj
što si stavio na one prije nas, koji su Ti bili neposlušni ili sa kojima
si Ti nezadovoljan. O Gospodaru, mi tražimo zaštitu od takvih
ovosvjetskih kušnji koje su izvan naše snage da se suočimo i da
podnosimo. Bog iskušava Svoje ljude u formi imetka ili djece ili na
druge načina, zato mi treba da molimo za Njegovu milost od svih
vrsta kušnji. O Gospodaru! Nemoj na nas stavljati veći teret obaveza,
teškoća i neovolja nego što mi imamo snage da nosimo, i čuvaj nas
na ispravnom putu tako da nikada ne navučemo Tvoje
nezadovoljstvo. Imaj milsoti na nas i učini da budemo među onima
koje Ti voliš. Uputi nas i pokloni nam pobjedu nad nevjerničkim
narodom i obdari nas Svojim blagoslovima i naklonostima. Učini
jasnim razliku između nas i neprijatelja i učini da prevladamo nad
njima.”
Huzur a.t. je rekao da ako želimo da uberemo koristi ovih dova,
treba da učimo ove ajete imajući ovo na umu i da ih učimo sa gorivošću
u svojim srcima tako da postanemo primaoci Allahovog dobrostivog i
milostivog tretmana. Da nas Allah učini poniznim u našim naporima,
zaštiti nas od šejtanskih uticaja i istinski nas osposobi da razumijemo
ljepote Kur’anske mudrosti. Amin.
Na kraju, Huzur a.t. je skrenuo pažnju Ahmadi muslimana širom
svijeta da čine dove za prestanak teških okolnosti s kojima se Palestinci
suočavaju od strane Izraela. Njihova situacija postaje sve gora iz dana u
dan, i sada čak oni koji su podupirali put Izraela protestuju nad
okrutnostima koja su počinjena nad nevinim Palestincima koji su bili
podvrgnuti ovakvom užasu. Nacije koje su ostale nijeme također su dio
ove okrutnosti protiv nevinih. Jedini način na koji mi možemo pomoći
Palestincima je da molimo Boga za njih cijelim svojim srcima.
Huzur a.t. je istakao da postoje organizacije za pomoć koje šalju
lijekove i drugu opskrbu ovim žrtvama, tako da Ahmadi treba da
pomognu ovim agencijama također. ‘Humaniti first’ također pomaže i
Džemat će također pomoći na bilo koji mogući način. Da Allah ima
milosti, Amin.