Otvaranje Hatidža džamije, Berlin, Njemačka

Kratki sadržaj

 

Huzur je održao današnju historijsku hudbu iz Berlina, Njemačka,
na otvaranju Hatidža džamije.
Huzur je citirao ajet 18 i ajet 71 iz sure Teuba.
“Jedino onaj održava Allahove džamije ko vjeruje u Allaha, Sudnji
dan, i obavlja namaz, i daje zekat, i ne boji se nikog osim Allaha;
veća je mogućnost da su ovi ljudi među upućenim. (9:18)
A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima. Oni naređuju dobro,
i zabranjuju zlo, i obavljaju namaz, i daju zekat, i pokorni su Allahu
i Njegovom Poslaniku. To su oni za koje će Allah sigurno imati milosti.
Sigurno je Allah moćan (i) mudar.” (9:71)
Huzur je rekao: “Sva hvala pripada Allahu da se jedna kap Njegove
kiše blagoslova ostvarila u formi Hatidža džamije, prve džemije u
istočnom dijelu ove zemlje. Berlin ima svoj vlastiti značaj. Historija
Zajednice u ovoj zemlji, i posebno u ovom gradu, stara je osamdeset
šest godina. Ahmadi misionari su došli ovdje u doba Hazreti Halifatul
Mesiha II r.a. Njihovi izvještaji su vidjeli Njemački narod da ima osjećaj
popuštanja da posvećuju pažnju razumijevanju istinskog islama.” Huzur
je rekao da su trud i nastojanja ranih misionara vezani uz gradnju ove
džamije i o tome mladima i novopridošlim treba biti kazivano, tako da
oni mogu činiti dove za njih i isto tako za prve misionare koji su otišli u
razne dijelove svijeta. Prvi misionari u Njemačku bili su optimisti o
ovoj zemlji i ovom gradu. U 1922. godini Hazreti Halifatul Mesih II r.a.
je premjestio Maulvi Mubarak Ali Bangali sahiba iz Londonske misije u
Berlin. U 1923. godini Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je poslao Malik
Ghulam Ferid sahiba za Berlin da pomogne Maulvi Mubarak sahibu. U
svojoj hudbi u petak, 2. februara 1923. godine, Hazreti Halifatul Mesih
II r.a. je rekao da su izvještaji iz Berlina bili krajnje optimistični sa
prijedlogom da trebaju biti napravljeni aranžmani da se izgradi džamija
i kuća. Zapravo je on čak predložio da Hazreti Halifatul Mesih II r.a.
treba lično otići u Berlin. Dok Halifa tog vremena nije bio siguran o
ovom drugom, on nije previdio i zanemario prethodni dio prijedloga.
Odmah je savjetovao da se kupi komad zemlje. Bio je kupljen komad
od dva jutra. U istoj hudbi Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je pozvao
Ahmadi žene da sakupe sumu od 50,000 za tri mjeseca u svrhu izgradnje
džamije u Berlinu. U to vrijeme ujedinjene Indije, ovo je bio prvi takav
program povjeren Leđna Imaillah od njihovog početka. Usrdnost,
gorivost i predanost sa kojom su one odgovorile ovom pozivu bila je
izvanredna i jedinstvena. One su stvorile revulucionarnu situaciju takve
vrste koju zapažamo kod prvih muslimana. One su zaista primjeri takvog
osjećaja žrtvovanja koji treba da se vidi i danas. Poklanjajući gotovinu
i nakit Ahmadi žene su skupile 8,000 u gotovini i u prvom danu obećale
sumu od 45,000 koja je skupljena za dva mjeseca. Kad je izgledalo da
će troškovi biti veći od početno predviđenih povećan je cilj na 70,000
kao i rok. Na kraju je bio skupljen ukupan iznos od prosječno 72,000.
Petog augusta 1923. godine bio je položen kamen temeljac za džamiju
i ovoj svečanosti je prisustvovao ministar za unutrašnje poslove i mnogi
uglednici visokog položaja, i sredstva informisanja su redovito o tome
izvještavala. Broj gostiju je bio oko četiri stotine dok je Ahmadi
muslimana bilo samo četiri; takva su bila nastojanja i trud misionara
tog vremena. Ekonomska situacija tog vremena je postala vrlo mračna
i slijedila je lakša kriza. Proračunati troškovi za gradnju džamije su
porasli izvan budžeta zajednice i Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je smatrao
da će biti vrlo teško voditi dva centra (Berlin i London). Zbog
pogoršavanja situacije u Njemačkoj misija u Berlinu je bila zatvorena i
fondovi su poslani u London. Kroz Allahovu milost sa ovim fondovima
je 1924. godine izgrađena džamija u Londonu.
Godine 1948. Sheik Nasir sahib je došao u Berlin i misija je bila
oživljena. U ovo vrijeme ljudi su putovali morem. Malik Ghulam Feridu
je trebalo dvadeset dva dana da stigne u Berlin. Zaista, on je učenjak
koji je preveo Časni Kur’an na engleski sa kratkim komentarom. On je
također napravio komentar Kur’ana u pet tomova i, iako je postojao
odbor određen za ovaj zadatak, većinu posla je on uradio. On je bio
učenjak sa vještinom u engleskom jeziku. On je također sastavio riječnik
riječi Kur’ana koji je po prvi put objavljen prošle godine. On je bio drug
Obećanog Mesije a.s. Maulvi Mubarak sahib je dao svoj bai’at na ruci
Hazreti Halifatul Mesiha I r.a. Kad je Hazreti Halifatul Mesih II r.a.
napravio program ‘Vakf-e zindagi’ (da se posveti cijeli život za služenje
islamu) u 1917. godini, Maulvi sahib je bio jedan od mladih ljudi koji
su ponudili svoja imena za to. On je umro 1969. godine u Bangladešu.
Huzur je rekao murabii i misionari danas treba da vrše samopreispitivanje i

čitaju o prvim misionarima. Ove starješine su napravili marljivei revne napore.
Huzur je rekao da zbog tih okolnosti džamija nije mogla biti izgrađena
u Berlinu u to vrijeme, ali žrtve učinjene od Leđna (ženske organizacije)
Indije nisu bile uzalud i bila je izgrađena Al Fazl džamija. Zaista historijski
značaj koji je postigla Fazl džamija je sada svima poznat. Huzur je rekao
on smatra istinskim i iskrenim žrtve i dove Leđne tog vremena, da je
ova džamija bila izgrađena s njihovim naporima i da su danas možda
njihovi potomci uzeli učešće u doprinosu izgradnji ove džamije. Usrdnost
i revnost koje su one imale još se do neke mjere može vidjeti kod Leđne
(organizacije žena). Leđna je sakupila 1,7 miliona eura za džamiju u
Berlinu od čega je 400,000 eura bilo poklonjeno od Leđne VB. Ako se
ovaj iznos pretvori u pakistansku valutu to bi bilo prosječno 19 karora
(190 miliona). Huzur je rekao ova džamija je izgrađena na komadu
zemlje od samo preko jednog jutra. Uprkos ograničenjima itd., bila je
dobivena dozvola za minaret od 13 metara visok. Džamija ima dvije
sale, sprat, kuću za goste, biblioteku i sobu za konferencije. Postoje
planovi da se također napravi park. Suprotstavljanje džamiji se
postepeno hladi i InšAllah će prestati kad poruka mira počne stizati
ljude odavde. Huzur je rekao začuđujuća je slučajnost da se danas
ponovo svijet suočava sa ekonomskom krizom. Izgradnja džmije u
Berlinu nije mogla biti provedena zbog krize 1923. godine. Međutim,
Allah je htio da ovaj blagoslov dadne Zajednici Obećanog Mesije a.s. i
danas je njena gradnja završena prije nastupa sadašnje ekonomske krize.
Huzur je rekao uprkos nedavnog ‘kreditnog škripca’ Ahmadi muslimani
nastavljaju da čine finansijske žrtve sa velikm žarom. Nadat se je da će
Allah blagosloviti novac Ahmadi muslimana. Huzur je rekao da mu je
neko rekao da stručnjaci za takse nisu mogli dokučiti da su troškovi
nekih Ahmadi domaćinsatva manji od njihovog doprinosa za članarinu.
Takav je duh, Huzur je rekao, koji privlači Allahovu milost. Obaveza je
svakog Ahmadi muslimana da održava ovaj duh i da bude zahvalan za
to. Sigurno istinski vjernik ne dopušta da ovaj duh oklijeva i ne osjeća
ponos nad tim. Mi treba da nastojimo i s ovim duhom lično ispunimo
dužnosti prema gradnji ove džamije i da to također usadimo u našu
buduću generaciju.
Huzur je rekao da Ahmadi žene treba pogotovu da vode računa o
tome da će žrtve koje su one napravile istinski biti od koristi kad nastave
s nastojanjem, i izvuku dobrobit iz toga, i da će jedino biti uspješne u
svojim naporima kad svoju djecu podignu u skladu s tim. Huzur je
skrenuo pažnju muškaraca na potporu žena u izgradnji džamije njima.
Muškarci će jedino biti u stanju da uzvrate ovu naklonost ako ispune
dužnosti džamije. Nakon što je ova džamija izgrađena, žene su dale
poruku svojim muškarcima da one žele da oni obožavaju Allaha. Da
mogu, one bi svuda izgradile džamiju. On je rekao da je primio sličan
zahtjev iz Kanade. Huzur je rekao da su muškarci ti kojima je naređeno
da dolaze u džamiju. žena može, ako tako izabere doći na džumu (namaz
petkom) ili ne doći. @rtva za gradnju džamije od strane žena je
svjedočenje da su je one izgradile čisto i najiskrenije radi Allahovog
zadovoljstva. Huzur je rekao da se nada da ovo nisu samo njegove
pobožne želje i da su žrtve napravljene od strane žena bile bazirane
samo na ovim mislima.
Pozivajući se na ajet citiran na početku (9:18) Huzur je rekao poslije
gradnje džamije najvažnija obaveza i za muškarce i za žene je da usade
vezu sa džamijom u svojoj djeci. Jedino ovo uključuje vjerovanje u
Allaha i Sudnji dan (kao što ajet citira). Strahopoštovanjem nadahnjujuće
je kad ozbiljno razmislimo o stanju svog vjerovanja. Je li naše vjerovanje
vrijedno da bude istinsko vjerovanje i da li spadamo u kategoriju istinskih
vjernika? Zaista, mi smo krajnje sretni da smo ušli u zavjet bai’ata
Obećanog Mesije a.s. koji je obezbjedio uputu za nas na svakom koraku
puta. Huzur je pročitao isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s.
objašnjavajući definiciju istinskog vjernika i onda dodao da čak ako
postoji najmanji nedostatak u našem moralu Obećani Mesija a.s. želi
od nas da posvetimo pažnju tome jer to može voditi slabljenju našeg
vjerovanja. Ako naša riječ i djelo su radi Allahovog zadovoljstva onda
se možemo nadati da će On Svojom milošću ukloniti naše slabosti.
Huzur je rekao nekada je jednostavno čovjek nesvjestan i nemaran, i
neznajući popusti u obožavanju i nesvjesno posvaja štetne stvari. Ako
nastavi da bude bezbrižan i ne ispunjava zahtjeve vjere to vodi slabljenju
vjerovanja i širku (pridruživanju partnera s Allahom).
Huzur je objasnio profinjenu tačku datu od strane Obećanog Mesije
a.s.. Pozivajući se na ajet 5 iz sure 2, čiji prijevod glasi:
“I koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i ono što je objavljeno prije
tebe, i onima koji čvrsto vjeruju u ahiret (ili u ono što će tek doći).”
Obećani Mesija a.s. je rekao da se on pitao: ako je bila navedena
objava Kur’ana zašto onda nije navedeno o objavama koje je on primio.
Allah ga je nadahnuo prema naprijed spomenutom ajetu i objavio mu
da navod u njemu: ‘što je bilo obavljeno tebi’ označava kur’anske objave
a pozivanje na: ‘što je objavljeno prije tebe’ označava objave ranijih
knjiga, pošto izraz ‘što će tek doći’ ukazuje na objave Mesije. Dakle, ovo
se odnosi na Bo`ije objave koje su trebale biti objavljene poslije objave
Časnog Kur’ana. Zaista arapska riječ ‘Aahira’ spomenuta u ovom ajetu
također znači Dan odmazde; međutim, i objašnjenje Obećanog Mesije
a.s. se pokazalo istinitim.
Dok je krajnje ohrabrujuće da je Zajednica Obećanog Mesije a.s. ta
koja istinski ispunjava dužnosti prema izgradnji i nastanjivanju džamija,
ona također smatra predmetom brige o tome da li ispunjavamo druge
dužnosti? Ovaj ajet se poziva na obavljanje namaza. Ljepota džamije je
u tome da bude nastanjena i ona je nastanjena kad se u njoj obavlja pet
dnevnih namaza. Lokalni stanovnici su prigovarali da u ovoj oblasti ne
živi veliki broj Ahmadi muslimana, zašto onda da se gradi džamija?
Huzur je rekao ovaj prigovor može biti uklonjen ako ljudi dođu da
redovno obavljaju namaz u džamiji i nastane je. Allah se također poziva
na davanje zekata u ovom ajetu. Huzur je rekao da su ovi ljudi zapanjeni
da smo mi svoje džemije izgradili činjenjem finansijskih žrtava. U
činjenju ovih žrtava vjernikovo potpuno povjerenje je u Allaha, za razliku
od prevladavajućeg finansijskog sistema baziranog na kamati itd. Vjernik
sve radi iz ljubavi, straha i strahopoštovanja prema Allahu, i zadovoljan
je da u skladu sa Njegovim obećanjem On obdari bilo koju žrtvu koja je
napravljena radi Njega i On zaista naknađuje. Huzur je rekao u mnogim
zemljama svijeta kad Ahmadi muslimani čine takve žrtve one su istinski
u duhu njihovog zavjeta ‘žrtvovanja života, imetka i časti’. Oni su tako
osposobljeni zato što su upućeni nakon prihvatanja Obećanog Mesije
a.s..
U drugom ajetu koji je Huzur citirao (9:71) Allah spominje
prijateljstvo između vjernika i vjernica. Zapravo ovo je prijateljstvo koje
utemeljuje odnos baziran na nepovredivosti da čine žrtve jedno za drugo.
Ove veze jubavi (naklonosti) rastu kad se klonu i izbjegnu uzajamne
pritužbe i svaka osoba odluči da napravi napor da čini svaki mali čin
(djelo) pobožnosti i da postavi veličanstveni primjer odnosa jednog
Ahmadi muslimana s drugim. Svaki od nas treba da vodi džihad protiv
bolesnog razmišljanja o drugima i pravljenja negativnih pretpostavki o
drugima. Mnogo zla je bazirano na negativnim pretpostavkama. Mi
treba da podignemo standarde u tome da govorimo istinu i da to
napravimo svojim posebnim obilježjem da uvijek govorimo istinu. Naš
osjećaj zahvalnosti treba biti takav da nam svaki trenutak donese radosne
vijesti o Allahovoj milosti i blagoslovu. Oprost i strpljenje trebaju biti
naš put. Naši standardi pravde trebaju biti tako visoki da nadiđu polazište
uljudnosti i dostignu mjerilo ‘davanja kao bližnjem’. Ispunjavanje
obećanja treba biti naša odlika i naš identitet u tolikoj mjeri da nam
svijet vjeruje sa zatvorenim očima. Čuvanje časti drugih i svetost
(nepovredivost) trebaju biti naš put, i muškarci i žene treba da se drže
uzdržavanja očiju i da to učine svojom odlikom. Ahmadi žene treba da
nose pokrivalo i da budu svjesne da druga odjeća bude umjerena. Treba
da posvetite pažnju pravima susjeda. Susjed ne znači jednostavno onaj
ko živi do vaših vrata, nego ljudi s kojima putujete, s kojima radite i
članovi zajednice.
Huzur je rekao ako ove društvene bolesti i slabosti budu uklonjene
bit ćemo opravdani da se zovemo vjernicima u praktičnom smislu riječi.
Ovaj ajet onda citira obavljanje namaza i plaćanje zekata na koje se
Huzur već pozvao. Ovaj ajet govori o jačanju zajednice ispunjavanjem
prava prijateljstva jedni drugih. On naređuje dobro i zabranjuje zlo i
navodi poslušnost Allahu i njegovom Vjerovjesniku. Huzur je rekao
korist dolaska u zavjet (bai’at) Imama ovog doba i izgradnje džamija će
samo biti od koristi kad se ovo ispunjava. Za one koji su generacijama
Ahmadi muslimani – kroz osjećaj pokornosti naših predaka mi smo danas
tako blagoslovljeni. Svaki Allahov blagoslov treba da našu pažnju skrene
na pobožnost naših predaka što nas je osposobilo da uživamo plodove
tih blagoslova, da Allah uzdigne njihov položaj u Džennetu. Na kraju
ovog ajeta navedeno je da oni koji se pokoravaju su oni na koje Allah
daje Svoju milost. Zaista, kad je Allah milostiv On također obdaruje.
Da nas sve Allah učini da i dalje imamo udjela u Njegovoj milosti. Da
budemo u stanju da ispunimo dužnosti prema džamiji. Mi treba da
maksimalno iskoristino izvještavanje sredstava informisanja koje će
džamija primiti. Ova prednost je u tome da smo u stanju da ispunimo
očekivanja koje će ljudi imati od nas. Uvijek nastojte da postignete
blagoslove ove dobrotvornosti a to će se jedino dogoditi kad budemo
obožavali Allaha, kad postavimo pobožne primjere i usadimo istinski
duh za islam i Ahmadijat, i ljubav prema Bogu i Njegovom Poslaniku u
svoju djecu. Da nas Allah osposobi da tako činimo.