Ogromna moć namaza, dove i veze s Bogom

Kratki sadržaj

Mi ne možemo dovoljno zahvaliti Allahu za Njegov blagoslov što je poslije dugog perioda mraka poslao istinskog i revnog predanika Časnog Poslanika s.a.v.s. i Imama ovog doba – kao što je bilo predskazano. Najbolji način da nastojimo i zahvalimo Allahu bit će da čitamo proglase i pisanja onoga koji je određen od Boga, da se zamislimo nad njima i učinimo ih dijelom svog života. Allah kaže u Časnom Kur’anu: ‘…i budite sa iskrenim.’ (9:119) Najljepša manifestacija čuvanja društva s ‘iskrenim’ bila je kad su ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. stekli blagodat od plemenitog društva Časnog Poslanika s.a.v.s. i tako nam prenijeli njegov savjet.

Onda je došla era njegovog revnog predanika, koji je napisao brojne knjige objašnjavajući ljepotu islamskih učenja i kroz njih je dokazao superiornost islama nad drugim religijama. On je održao mnoge skupove sa svojim ashabima. Neki su bili mali, druge veliki. Uz to su tu bili govori koje je održao na godišnjim skupovima-đelsi salani. Ovaj materijal nije dostupan u njegovim knjigama, ali su ovi ashabi primili njihovu dobrotvornost i novine Džemata iz tog vremena sačuvale su ove proglase. Mi smo također zahvalni onima koji su sjedili na ovim skupovima, postavljali pitanja i sačuvali ova izlaganja puna mudrog razumijevanja i prosuđivanja, koje mi sada možemo čitati i u svojoj zamisli biti dio skupa Obećanog Mesije a.s. Danas je Huzur objasnio neke od ovih savjeta iz skupova Obećanog Mesije a.s. u pogledu namaza, dova i povezanosti sa Allahom. Objašnjavajući dovu u svom govoru na đelsi 1907. Obećani Mesija a.s. je rekao da je Allah započeo Kur’an s dovom i završio ga s dovom. Ovo označava da su ljudi slabi i ne mogu se očistiti bez Allahove milosti. Dok Allahova pomoć i potpora ne dođu, osoba ne može napredovati u pobožnosti.

Kao što hadis navodi: Sve je beživotno osim onoga kome Allah dadne život. Sve je u zabludi osim onoga koga Allah upućuje. I sve je slijepo osim onoga kome Allah dadne vid.

Dok nema Božijeg blagoslova, jaram duboke ljubavi ovog svijeta ostaje da visi oko čovjekovog vrata. Samo su oni spašeni od ovoga na kojima je Božija milost; ali trebate zapamtiti da Allahova dobrotvornost također počinje s dovom.

U pogledu oslobađanja od zlih nagovora u toku namaza, Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Kakva bi vrsta dove bila ako čovjek izgovara riječi: ‘Uputi nas na Pravi put’ (1:6) dok zamišlja i misli o sklapanju poslovnih odnosa. Ukoliko Bogu nije data prednost nad svemu drugom, namaz je samo gubitak vremena.

U govoru 1906. godine Obećani Mesija a.s. je rekao: “Namaz je dova koja se podnosi Allahu u bolu i gorećim plamenom u srca, tako da se oslobodimo loših misli i zlih planova, i da bude utemeljena pobožna ljubav i čist odnos, i da čovjek bude u stanju da se drži Allahovih naredbi. Riječ ‘namaz’ pokazuje da istinski namaz nije onaj koji je obavljen samo jezikom nego uz to mora postojati gorenje i vrelina (prženje) i da budemo progutani vatrom. Svemogući Allah ne prima namaz dok klanjač u vrijeme namaza ne stigne do jedne vrste smrti…” (Bit islama, tom II, str. 296)

Objašnjavajući zahtjeve namaza, Obećani Mesija je rekao da namaz treba biti takav da učini: ‘Da se srce topi a duša teče na Božijem pragu s bolom i nemirom usađenim u njoj…i da osoba ne bude u žurbi i nestrpljiva, zapravo nastavlja klanjati sa strpljenjem i ustrajnošću.Onda se može očekivati da će ova dova biti primljena.’ Obećani Mesija a.s. je također rekao: ‘Namaz je molitva na vrlo visokom nivou, ali ljudi to ne cijene kako treba. U ovo doba mnogi muslimani su predani čestom ponavljanju pobožnih formula… Za tragača ni jedna od ovih novotarija i izuma nije ni od kakve koristi u poređenju s namazom. Vladanje Časnog Poslanika s.a.v.s. bilo je da bi u vrijeme teškoće ustao na namaz i činio dove u namazu. Moje iskustvo je da čovjeka ništa ne približava toliko Allahu kao namaz. Različiti položaji namaza pokazuju poštovanje, poniznost i mehkoću. Na kijamu (stojećem položaju) klanjač stoji sa savijenim rukama kao što sluga stoji s poštovanjem pred svojim gazdom i kraljem. Na rukužu (saginjanju) klanjač se saginje u poniznosti. Vrhunac poniznosti u namazu je dostignut na sedždi (padanju licem na tle), što pokazuje krajnju bespomoćnost.’ (Bit islama, tom II, str. 296-297)

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Dova Allahu treba biti učinjena sa krajnjom blagošću i ljubavi da nam Allah, baš kao što nam je dao plodove i razna druga zadovoljstva, dadne da okusimo zadovoljstvo  obožavanja i namaza. Osoba pamti ono što je probala.’ Obećani Mesija a.s. je dalje objasnio da su ljudi nemarni o namazu zato što ne znaju o zadovoljstvu i užitku namaza.

Obećani Mesija a.s. je rekao da je ustrajnost uvjet za primanje dove. On je također rekao da nije mudro obavljati namaz samo kao ritual zato što je Allah ovako osudio takve klanjače: ‘Zato teško onim klanjačima’ (107:5), a da i ne govorimo da će njihova dova steći primanje. Ovo je rečeno o onima klanjačima koji nisu upoznati o značenju namaza. Ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. vrlo dobro su znali arapski jezik i veoma su cijenili stvarnost toga ali je za nas važno da razumijemo značenja dova koje učimo u namazu. U ovomenema nikakve koristi Bogu, zapravo je to korisno čovjeku da mu jedata prilika i čast da se obraća Bogu. I ovo ga može izbaviti iz mnogih vrsta problema. Obećani Mesija a.s. je rekao da je bio začuđen da ima ljudi koji svoje dane i noći žive bez shvatanja da imaju Boga. On je rekao da je to od njega važan savjet koji je želio da ljudi poslušaju; i rekao je: ‘život prolazi, odbacite nemar i prihvatite poniznost. Molite Allaha u osami da On čuva živom vjeru i da On bude zadovoljan s vama.’

Na skupu 1907. godine bilo je spomenuto neslaganje između dvoje ljudi. Između ostalih savjeta, Obećani Mesija a..s je rekao: ‘Dokle god srce nije čisto, dova ne stiče primanje. Čak i ako imate zlobe prema jednoj osobi o nekoj ovosvjetskoj stvari vaša dova ne može biti primljena. Trebate vrlo dobro zapamtiti da nemate neprijateljstva ni sa kim nad ovosvjetskim stvarima. Koju važnost ovaj svijet i njegove stvari imaju da bi osoba imala neprijateljstvo u pogledu njih?’

U 1908. u toku jutarnje šetnje Obećani Mesija a.s. je rekao savjetujući svoje ashabe: “Za neke ljude to na jedno uho uđe a na drugo izađe. Oni ne uzimaju k srcu ove stvari i bez obzira koliko se savjetuju to nema nikakvog uticaja na njih. Zapamtite da je Allah neovisan i svi Njega mole. Ukoliko dova nije podnesena ponavljajući i u obilju, i sa mehkoćom srca, Allaha nije briga… ukoliko u dovi nema iskrene brige ona je nedjelotvorna i besplodna. Briga je uvjet za primanje dove. Kao što je rečeno:

‘Ili ko je Taj ko prihvata dovu uznemirene osobe kad ga onapoziva, i uklanja zlo…” (27:63)

Na skupu u Lahoru gdje su neahmadi također bili prisutni Obećani Mesija a.s. je održao dugačak govor o dovi, u toku kojeg je rekao: “Istinski značaj islama je da ono što voli čovjek stavlja iza onoga što Allah voli. Međutim, istina je da se ovaj položaj ne može postići svojom moći, iako nema sumnje da je čovjekova obaveza da čini napore za ovo. Istinski i stvarni uzrok da se postigne ovaj položaj je dova. Čovjek je slab, ukoliko ne stiče snagu i pomoć od dove, on ne može putovati ovim teškim putem. Sam Allah je rekao u pogledu čovjekove slabosti i nejakosti: ‘…jer čovjek je stvoren slab.’ (4:29) Prema tome, isprazna je zamisao tvrditi, uprkos takve slabosti, sticanje tako uzdignutog položaja kroz svoju vlastitu snagu. Za ovo postoji ogromna potreba za dovom; dova ima ogromnu snagu i rješava velike teškoće, i čovjek prelazi izazovne puteve s krajnjom lahkoćom. Dova je kanal koji upija onu moć i korist koja dolazi od Allaha. Onaj ko u obilju uči dove, na kraju privlači ovu blagodat. Zaista, dova sama za sebe nije Allahova volja. Zapravo prvo trebaju biti stavljeni u rad svi napori i onda učinjena dova. Ne okoristiti se od planiranja i samo očekivati korist od dove je neznanje o etiketi (pravilu ispravnog djelovanja) dove i izaziva Allaha. I samo se oslanjati na planiranje i smatrati da dova nije ništa ateizam je/nevjerovanje. Dova je ogromna riznica. Ni jedna nesreća neće zadesiti onoga ko ne napusti dovu.”

U toku skupa u Lahoru Obećani Mesija a.s. je rekao da poslije ispravljanja svog morala osoba treba nastojati i steći Božiju ljubav kroz dovu, odbacujući svaku vrstu grijeha i zla. Čisteći svu unutrašnju čistoću čovjek treba postati kao kap čiste tekućine. Skupa s dovom, također treba napraviti planiranje da bi postigao svoj cilj. Allah voli planiranje i napor, On kaže u Kur’anu: ‘i koji planiraju važne zadatke.’ (79:6)

Obećani Mesija a.s. je rekao: “Primjer dobrog djela je kao ptica. Ako ga čuvate u kavezu istine i iskrenosti, ostat će, inače će odletjeti. A ovo se ne može postići bez Božije milosti. Allah kaže: ‘…Zato onaj ko želi susret sa Gospodarom svojim neka čini dobra djela, i neka nikoga ne pridružuje u obožavanju Gospodara  svoga.’’ (18:111) Dobra djela ovdje znače da nema nečistoće bilo kakve slabosti u njima i da ona samo sadrže dobro. Tu nema ponosa, nabusitosti, arogancije ili neke mjere sebičnih motiva, ili nade vezano za ljude. U tolikoj mjeri da tu nema čak ni želje za Džennetom ili Džehennemom i da djela teku samo iz Božije ljubavi.”

U augustu 1904. Obećani Mesija a.s. je rekao u Lahoru: ‘Ima mnogih koji samo riječima izgovaraju da Bog postoji no ako ih ispitate otkrit ćete da su ateisti. Zato što kad su okupirani ovosvjetskim stvarima oni potpuno zaborave Božiju srdžbu i Njegovu veličanstvenost. Zato je veoma važno da kroz dovu traže od Allaha duhovno znanje. Bez ovoga  čovjekova vjera nikada ne može biti potpuna. Nju ćete postići sa  znanjem da postoji smrt u odvajanju od Boga. Dok molite Allaha da  izbjegnete grijeh nemojte zanemariti planiranje (u ovom pogledu).  Napustite sve one skupove i sastanke koji potiču na grijeh i uz to činite  dove.’ Huzur je rekao da je to veoma važno pogotovu za mlade ljude  da se ovoga drže i izbjegavaju sva takva mjesta koja potiču na grijeh.  Na skupu u 1904. godini u kojem su bili prisutni ljudi koji su tek  dali svoj zavjet bai’ata, Obećani Mesija a.s. je rekao da čovjek radi  dove treba da ispita svoje srce – da li je naklonjeno prema ovom  svijetu ili prema vjeri. Jesu li njegove dove većinom za svjetske  udobnosti ili da služi vjeri. Ako otkrije da je u toku dana samo  zabrinut s ovim svijetom, onda je to situacija za žaljenje. On je rekao  da se često vidi da ljudi čine veliki napor da mole za ovosvjetske  stvari a razbole se u toku ovog procesa i neki čak dobiju mentalnu bolest. Međutim, ako je sve radi vjere, Allah nikada neće dozvoliti da propadnu.

U januaru 1908. Obećani Mesija a.s. je rekao da imaju dvije vrste dove. Jedna je koja se uči na običan način a druga je koja je dovedena do krajnosti. Ova druga je stvarna dova. Čovjek treba da uči dove čak i ako nije suočen sa teškoćama jer ne zna šta je Božija volja i šta ga čeka u budućnosti. Prema tome dovu treba učiti unaprijed tako da budemo spašeni na vrijeme. Ponekad nesreća zadesi na način da osoba čak nema vremena za dovu. U tako teškim slučajevima od koristi bude dova učinjena unaprijed.

Na drugom skupu Obećani Mesija a.s. je rekao da ljudska fizička forma i njegovi udovi pomažu jedan drugom. Zato je začuđujuće da ljudi ne razumiju koncept naveden u Kur’anu: ‘… i pomažite jedan drugom u dobročinstvu i bogobojaznosti…’ (5:3) Da je Allah htio On ne bi dao da Njegovi poslanici trebaju pomagače, ali dođe vrijeme kad oni nemaju izbora nego da pozovu: ‘… Ko će biti moji pomagači na Allahovom putu?’ (3:53) Nije zato što su oni u nuždi, nego je zapravo slava u takvom proglašavanju. Oni žele da poučavaju svijet. inače, oni imaju savršenu vjeru u Allaha i potpunu vjeru u Njegova obećanja. Oni su upoznati sa Allahovim obećanjem: ‘Mi ćemo, zaista, pomoći Naše poslanike i one koji vjeruju – i u ovom životu…’ (40:52) Oni znaju da je Jedini Allah istiniti Pomagač. Ovosvjetska pomoć je za njih beznačajna, ali s ciljem da pouče svijet općenitom metodu, oni osvajaju ovaj put.

Obećani Mesija a.s. je rekao da je dova kao vrelo slatke vode i vjernik se može zasitititi na njemu kad god želi. Baš kao što riba ne može preživjeti bez vode, slično je dova za vjernika bez koje on ne  može živjeti. Najprikladnija prilika takve dove je namaz u kojem  vjernik nalazi užitak i slast. Glavni ishod dove je Božija blizina. Kad dova vjernika stiče savršenu iskrenost i duboku predanost, ondaAllah ima milost i postaje njegov Prijatelj.

Objašnjavajući izvanredno vjerovanje Božijih poslanika u dovu, Obećani Mesija a.s. je rekao da su ogromne teškoće koje zadese Božije poslanike, ali one ih ne ražaloste zato što oni primaju Božiju pomoć kroz dovu. Da obični ljudi imaju čak mrvicu teškoća i proganjanja s kojima se suočavaju Božiji poslanici, oni bi bili uništeni. Stotine hiljada ljudi postanu krvožedni neprijatelji Božijih poslanika, pa ipak ih oni ne mogu pomesti u njihovoj misiji. Njihova ustrajnost i rješenost su čudesni. Rješena odlučnost i ustrajnost Časnog Poslanika s.a.v.s. bili su najveće čudo među hiljadama njegovih čuda. U jednom skupu, Obećani Mesija a.s. je rekao da nam neprijatelji prigovaraju samo zbog svog neprijateljstva. Oni glupavo tvrde da Obećani Mesija a.s. sjedi na jednom mjestu i ne obavlja svoj posao. Oni ne shvataju da o Mesiji nije rečeno da će podići sablju ili ratovati. Umjesto toga rečeno je da će nevjernici umrijeti kroz njegov ‘dah’, to jest, on će sav svoj posao obavljati kroz dovu. On je rekao da bi, kad bi znao da će njegovo hodanje pomoći, on ne bi ostao na jednom mjestu čak ni jednog momenta. Rekao je kako je znao da se svi njegovi ciljevi trebaju ostvariti kroz dovu i da dova ima ogromnu moć.

Obećani Mesija a.s. je rekao da ga je Allah ponavljajući kroz dove obavijestio da će sve što treba biti ostvareno biti ostvareno kroz dovu. On je rekao da je dova jedino oružje koje ima. Rekao je da što god je tražio u privatnosti Allah učinio očitim. Rekao je kako bi Allah, da je za njega bila određena borba, omogućio sve pripreme i planove. Pobožan je onaj ko razumije kako Allah sada želi da vjera napreduje.Huzur je molio Allaha da nas osposobi da razumijemo ovajpredmet dove i učinimo to dijelom svog života. Da uvijek, ublagostanju i teškoćama, imamo Božije zadovoljstvo u vidu. Da razumijemo duh odgovornosti dolaskom u zavjet bai’ata. Zaista je velika odgovornost da naša svaka riječ i djelo trebaju biti za Allahovo zadovoljstvo. Da nas Allah osposobi da dadnemo prednost vjeri nad ovosvjetskim stvarima.

Huzur je rekao da trebamo učiti posebne dove za sigurnost Džemata; naši klevetnici povećavaju svoje neprijateljstvo, da Allah odbije o njihovu glavu sva njihova zla i zaštiti nas svakog momenta. Huzur je pročitao slijedeće dove:

‘O Allahu! Mi Tebe uzimamo kao štit protiv neprijatelja i tražimo Tvoju zaštitu protiv njihovih zlih planova.’

‘O moj Gospodaru, ja sam griješio! Ti me osveti.’

‘O moj Gospodaru, sve Tebi služi. Onda me zaštiti i pomozi mi iimaj milosti prema meni.’

‘O moj Gospodaru, učini da umrem kao musliman i pridruži mes pobožnim.’

Huzur je molio Allaha da nas osposobi da posvojimo puteve kojima je Obećani Mesija a.s. želio da idemo.