Uputi nas na Pravi put;

Kratki sadržaj

Velika je blagonaklonost Allahova na nama, Ahmadi muslimanima, da nam je dao priliku da prihvatimo Imama ovog doba. Ako se Ahmadi musliman zamisli shvatit će da ne može uzvratiti ovu blagonaklonost čak i ako cijeli svoj život potroši u zahvalnosti Allahu.

Kažu da u svijetu danas ima oko dva biliona muslimana.

Predskazanja i naredbe su pred svima njima da će Mesija i Mehdi doći u četrnaestom stoljeću (poslije Hidžre). Časni Kur’an, riječima: “i drugima (je njega poslao) među njima koji im se još nisu priključili” (62:4) skreće dalje pažnju na ovaj aspekt.

Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. je ovo dalje razjasnio i rekao:

‘Tragajte za njim među nearapima.’ On je također naredio da idemo k njemu i da mu prenesemo njegov selam čak i ako budemo morali ići na koljenima preko zaleđene planine.

Onda je Allah muslimane poučio dovi, da bi uvijek ostali na uputi i s uputom. Pa ipak je samo 5-7% iskoristilo ovu priliku da prepoznaju Imama ovog doba, iako muslimani mnogo puta uče ovu dovu ‘Ihidinas-siratal-mustakim’ (uputi nas na Pravi put, 1:6) u svojim namazima.

Da Allah dadne da ‘Ihidinas-siratal-mustakim’ (uputi nas na Pravi put) postane glas srca muslimana. I da muslimanski ummet bude nasljednik Božijih blagoslova i da ih svijet gleda s počašću i poštovanjem.

Objašnjavajući ajet ‘Ihidinas-siratal-mustakim’ (uputi nas na Pravi put) Obećani Mesija a.s. kaže:

“Kao što je Kur’an naredio da slijedimo upravljača građanske dužnosti, ista naredba je za duhovnu građansku dužnost. To je pokazivač prema istom kad Allah poučava dovi ‘Ihidinas-siratalmustakim’ (uputi nas na Pravi put), ‘siratallazina an’amtu aleihim’ (na put onih kojima si dao blagodati…’ (1:7) Osoba treba uzeti u obzir da, iako ni vjernik ni ljudsko biće, ni čak životinja nisu lišeni Allahovih blagonaklonosti, ne možemo reći da je Allah rekao da slijedimo bilo koga od njih. Zato, značenje ovog ajeta je da nam Allah omogući priliku da slijedimo puteve onih na koje se prosula kiša nebeskih blagonaklonosti. Prema tome je u ovom ajetu nagovještaj da budete sa Imamom vremena.”

Ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. su sasvim dobro iskoristili ovu blagonaklonost koja je proistekla prije 1400 godina. Oni su se uvijek brinuli kako da osvježe svoju vjeru. Riječi ‘Ihidinas-siratal-mustakim’ (uputi nas na Pravi put) bile su na njihovim jezicima. Kad su obavljali namaz, svaka riječ i dova poticali su iz dubine njihovih srca. Oni su razvili takav odnos sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. da se ne može naći primjer tome. I zato je i njih Allah također blagoslovio tako da su stekli čast ‘radijallahu anhum’ (Allah je zadovoljan njima.. 5:120).

Prema tome, da bismo postigli ovu blagonaklonost i bili čvrsti na uputi, da idemo ‘siratal-mustakim’ (Pravim putem), da se uvijek držimo naredbi Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. i prihvatimo Imama ovog doba, Mesiju i Mehdija, moramo razviti takav odnos koji će učiniti da zauvijek budemo nasljednici Allahovih blagonaklonosti. I kako smo dali zavjet u vrijeme pristupanja da ćemo ovu vezu držati iznad svih drugih, i da ćemo joj dati prednost nad svim drugim odnosima – kao što je napisano u desetom uvjetu pristupanja – da se toga držimo.

Prema tome, samo činom pristupanja ne možemo slutiti da je naša dova ‘ihidines-siratal-mustakim’ (uputi nas na Pravi put, 1:6) primljena ili da je Allah primio dovu ‘ihdines-siratal-mustakim’ od naših predaka i dao da budemo rođeni u njihovim kućama. Nije dovoljno to da nam je Allah omogućio priliku da prihvatimo Imama ovog doba. U skladu sa naredbama Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. mi moramo svoje korake kretati naprijed nakon što smo prihvatili Imama ovog doba.

Da to nije Allahov blagoslov, čovjek svojim naporom nikada ne može pokazati potpunu pokornost i slijeđenje. Čovjek se mora obratiti Allahu da uza se priveže ove blagonaklonosti. Zbog toga, ako se u stvarnosti trebamo pridržavati zavjeta odanosti sa Imamom ovog doba onda treba da razumijemo stvarnost ‘ihidine-siratal-mustakim’ (uputi nas na Pravi put). Potrebno je da se zamislimo nad tim. Potrebno je da srčano učimo ovu dovu jer nakon vezivanja za ovog Imama, nije dovoljno samo da se zavjetujemo Imamu ovog doba i da je to to. Zapravo, treba da razvijemo sklonost (odanost) sa sistemom kojeg je osnovao Obećani Mesija a.s. i čije je objašnjenje on naveo s jasnim tumačenjem u svojoj knjizi ‘Oporuka’. Taj sistem je sistem halifata.

Prema tome, sretni su oni od nas koji su, nakon prihvatanja Obećanog Mesije a.s. osnovali odnos naklonosti i odanosti s drugom manifestacijom. No, za Ahmadi muslimana, samo ovo nije vrhunac ‘ihdines-siratal-mustakim’ (uputi nas na Pravi put). Trebate uvijek prosuđivati sebe. Dova ‘ihdines-siratal-mustakim’ (uputi nas na Pravi put) je nastavak trajnog napretka i da cijelo vrijeme budemo u potrazi puta uputi; to je oznaka vjernika – da ovo uči za svoju stalnost. Ima nekih koji čine mnoga dobra djela, obavljaju namaz, ali ne postupaju lijepo sa svojim porodicama. Također ima ljudi koji su skrenuli s puta upute. Oni možda uče dovu ‘ihdines-siratal-mustekim’ (uputi nas na Pravi put) ali ne postupaju po svim naredbama zato što je Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. rekao: ‘Najbolji među vama su oni koji najbolje postupaju prema svojoj porodici.’ Osoba osniva zavjet odanosti Obećanom Mesiji a.s. na temeljima tog zavjeta i onda odatle budu stečeni odnos s Bogom i Njegova blizina. Uputa nije samo prihvatiti osobu poslanu od Allaha ili samo biti udružen s Džematom nego je osnova za utemeljenje upute da oblikujemo živote prema tom učenju i učvrstimo se na tome. Zbog toga dova ‘ihidines-siratal-mustakim’ (uputi nas na Pravi put) nije samo za ispunjavanje prava Stvaraoca, nije samo da ojačamo svoju vjeru, nego je ova dova također za ispunjavanje prava stvaranja. Niko na ovom svijetu ne može imati viši duhovni položaj od Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Pisar koji je zapisivao njegove objave- možemo ga zvati sekretarom u današnjem svijetu-postigao je tako visok položaj blizine da ga je Časni Poslanik s.a.v.s. stalno pozivao da zapiše objave. Ovaj položaj pokazuje da je Poslanik imao povjerenje u njega. U očima drugih bi Abdullah bin Ubayy, pisar objava, također zasigurno uživao položaj zato što je zapisivao objave Časnog poslanika Muhammeda s.a.v.s. No, kakav je bio kraj? On je posrnuo i izgubio je sav položaj. Na isti način je, u toku vremena Obećanog Mesije a.s. bilo ljudi koji su se isticali u ljubavi i naklonosti. Kad ih je njihova nesreća spotakla oni su se preokrenuli u ljute neprijatelje i počeli na njega istresati nečiste i niske optužbe i počeli su svakim danom podizati nove prigovore. Zato je dova ‘ihidinessiratal-mustekim’ (uputi nas na Pravi put) vrlo važna za častan kraj.

Zamislite se nad tim i ponavljajte.

Obećani Mesija a.s. je, savjetujući nas, na jednom mjestu rekao:

“Ako ima i dio manjkavosti u općenju (postupanju) sa Allahom, isto će biti s druge strane.”

To jest, ako postoji manjkavost općenja s ove strane onda će Allah – iako se On ne upušta u prevaru nego je razumije – postupati prema vama i nećete dobiti svoju nagradu zbog prevare s vaše strane. Allah zna sve.

Neophodno je uzimati obračun samog sebe. Biloni su muslimana  u svijetu, oni obavljaju namaze i ‘ihdinas-siratal-mustakim’ (uputi nas na Pravi put) ali je stvar u tome što ove riječi ponavljaju kao papagaj i, zato je, poslije namaza njihova pažnja usmjerena ka smutnji i uznemiravanju. Samo nečistoća se izlijeva iz usta nekih. Oni samo izgovaraju nečistoću dok stoje u džamijama. Ili su utonuli u svoju uzajamnu smutnju. Je li ovo taj ‘sirat mustakim’ (Pravi put) za koji je ova dova bila poučena? Naravno da nije.

Pred nama su putevi. ‘Sirat mustakim’ (Pravi put) je trebao da

učini da čovjek napusti obilježja životinja i da ga onda preokrene u civilizovanog čovjeka. A onda da civilizovanog čovjeka preokrene u pobožnog.

Obećani Mesija a.s. kaže:

“Ono što ja želim da vidim u mom Džematu je promjena u

unutrašnjem samoispitivanju.”

Ova samoispitivanja čuvat će našu pažnju okrenutu prema zavjetu odanosti i prema našim dužnostima. Obećani Mesija a.s. je rekao: “Dok osoba nema riznicu stvarnih dobrih djela (ne samo jedno ili dva), do tada on nije vjernik. Zato nas je Allah poučio dovi ‘ihdinassiratul- mustakim’ (uputi nas na Pravi put) u suri Al-Fatiha da čovjek može razumjeti da nije vrlina samo ne činiti velike grijehe kao krađa, preljuba itd. nego je to razjašnjeno riječima ‘siratallazina an’amta alaihim’ (na put onih kojima si dao blagodati… 1:7) da je nagrada odvojena stvar. Ukoliko to osoba ne stekne ne može se smatrati dobrom i pobožnom. Znajte da Allah nije poučio dovi ‘nemoj me ubrojati među griješne i prijestupnike’ nego je poučio dovi ‘ubroji me među one koji su blagoslovljeni.’ ”

Obećani Mesija a.s. kaže na jednom mjestu:

“Shvatite da je korijen svakog dobrog djela vjerovanje u Boga. Koliko je vjerovanje osobe u Boga slabo, toliko će slabosti i lijenosti postojati u provođenju dobrih djela. Ali kad je vjera u Allaha snažna, sa svim Njegovim savršenim atributima i kad je utvrđena do krajnosti, onda se neobične promjene događaju u postupcima čovjeka. Onaj ko vjeruje u Boga ne može činiti grijehe.”

Samo prihvatiti nije dovoljno. Da Allah dadne da budemo oni koji idu naprijed u blizini Allahu. Da nastavimo nagradu Ahmadijata među svojim generacijama, da nikada ne malaksamo u svojim naporima i namazima. Da ovosvjetske udobnosti ovih zemalja ne odvrate našu pažnju od postizanja naših ciljeva.