Idealan duh gradnje i ispunjavanja džamija

Kratki sadržaj

Hazreti Halifatul Mesih je otvorio novu džamiju Bait ul Amaan u gradu Mančesteru, VB i dao izlaganje o idealnom duhu gradnje i ispunjavanja džamija, i govor započeo učenjem ajeta iz Kur’ana: I kad su Ibrahim i Ismail dizali temelje posebne Kuće, (moleći): ”Naš Gospodaru, primi od nas; uistinu Ti uvijek sve čuješ, imaš trajno znanje. Gospodaru naš, učini nas dvojicu pokornim Tebi i od naših potomaka ummet pokoran Tebi. I uči nas kako da te obožavamo i žrtvujemo se, i okreni nam se s prihvatanjem pokajanja; zaista Ti mnogo primaš pokajanja (i) milostiv si. Gospodaru naš, pošalji im jednog uzvišenog poslanika između njih, koji će ih učiti Tvojim ajetima i učiti ih Knjizi i mudrosti, i očistiti ih; uistinu si Ti  moćan, mudar.”  (Sura Al-Bakarah,  2:128-130) Ovi ajeti spominju uzvišeni uzor koji pokazuje visoke standarde poniznosti, blagosti, žrtvovanja, dove za svoje potomstvo da ostanu vezani s Bogom i dovu da postanu Božiji robovi. Prvi ajet opisuje veliku žrtvu hazreti Ibrahima i hazreti Ismaila a.s. Svaki kamen s kojim su gradili Božiju Kuću svjedok je da će se otac, sin i njihova generacija koja slijedi smjestiti oko nje. Obojica su sa sigurnošću vjerovali da će jednog dana ova Kuća postati centar vjere ali nisu imali pojma kad će to biti. U to vrijeme, sve što su znali bilo je da čine žrtvu. Uprkos velike žrtve oni su izrazili najveću poniznost kad su molili Boga i priznali da je je sve to zbog Njegove milosti. Tu nije bilo nikakvog osjećaja važnosti u njihovim izrazima, oni nisu očekivali nikakvu nagradu, brzu ili drugačiju. Umjesto toga oni su molili onog Koji sve čuje, Koji sve zna da primi njihove dove, da su učinili žrtvu i zavjetovali se da će tako činiti i u buduće. Uputili su dovu Bogu da je On upoznat o onome što su oni rekli i da je ono šta su uradili bilo da traže Boižje zadovoljstvo. Oni su molili Boga da ovo mjesto postane Božija Kuća i da, kao Božija Kuća, bude ispunjena ljudima. Oni su shvatili da to ovisi o Božijoj milosti, zato su molili za pronicljivost i viziju koja osobu vodi Bogu. Ovo je duh  u kojem su građene džamije muslimana, zaista je to duh u kojem trebaju biti izgrađene, inače prelijepa zgrada sama po sebi nije ništa. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da ne treba biti nikakvih ukrasa i dotjerivanja u džamijama ali su vladari i imućni ljudi napravili kitnjaste džamije, neke od ovih džamija imaju čak pozlaćene ukrase. No, ljepota džamija je u tome kako su ispunjene, da budu ispunjene samo da se traži Božije zadovoljstvo. Hazreti Muslih Maud r.a. je jednaput prenio kako je prilikom posjete jednoj zemlji srednjeg Istoka otišao da vidi prelijepu džamiju gdje je opazio da samo nekoliko ljudi klanjaju namaz u čošku. Imam džamije je objasnio kako ljudi nisu došli na namaz, i njega je bilo stid da predvodi namaz iz mihraba tako da su klanjali u čošku džamije kako niko ne bi saznao da je to bio glavni skup. Onda, ima džamija koje su ispunjene ali su ispunjene praznim srcima i svjetske stvari su u prvom planu u toku vremena provedenog tamo. Mi trebamo voditi računa kad gradimo džamije da to treba biti da tražimo Božije zadovoljstvo. Umjesto osjećaja ponosa trebamo biti zahvalni Bogu za svaku žrtvu koju smo bili u stanju učiniti za ovo. Bilo koja žrtva koju činimo nije čak ni mali dio žrtve koju je učinio hazreti Ismail a.s. Naša žrtva je ograničena na finansijsku žrtvu i to je također uglavnom unutar naših sredstava. Sigurno je to u materijalističkom svijetu danas veliki način davanja i gradnja džamija je pohvalno djelo i ljudi koji ovo čine imaju svoju nagradu od Allaha. Božijom milošću naš Džemat ima veliku privlačnost prema gradnji džamija u zapadnim zemljama. Ovo je do te mjere promijenilo njihove prioritete da oni sebe stavljaju u teškoće ali daju doprinos za džamije. No ipak uvijek trebamo zapamtiti da ne pokazujemo nikakav osjećaj ponosa radi ovoga. Gradnja džamije Bait ul Amaan koštala je 1.2 miliona funti i uplaćeno je 75% obećanog iznosa doprinosa. Članovi Džemata su za ovo dali ogromne žrtve. Pojedinačni doprinosi iznose i do 84.000 i 78.000 funti kao i oni u izosu od 15.000 i 30.000 funti. Obećani iznos doprinosa jedanaestoro ljudi iznosi 300.000 funti. Ovo su ogromne žrtve u ovo vrijeme, ali one nas trebaju nakloniti prema poniznosti zato što je uzor koji je Bog stavio pred nas da su naše žrtve ništa i da je istinska korist kad su džamije ispunjene. Mjesto gdje je jednom izgrađena Božija Kuća bilo je pusto i bilo je bez stanovnika a sa duhovne tačke gledišta Zapad je takđer neplodna zemlja i mi je trebamo učiniti duhovno zelenom. S ovim gledištem mi gradimo džamije u Evropi. Džamije trebaju biti ispunjene ne samo petkom, nego trebamo moliti Allaha: ‘Naš Gospodaru, primi (ovo) od nas, ti  zaista sve čuješ, sve znaš’ i moliti Allaha za duhovni napredak. Trebamo moliti Allaha da nas osposobi da džamije čuvamo ispunjenim i da ovu oblast nasele ljudi koji napreduju u duhovnosti. Da Allah primi naše žrtve i dovede nas do duhovnog položaja Njegove blizine i učini nas primaocima Njegovog Dženneta. Hadis prenosi da je Časni Polsnaik s.a.v.s. rekao da će na Sudnjem danu Allah kazati da će oni koji se okupljaju radi Njegovog spominjanja i ibedeta znati ko će biti poštovan i odlikovan. Ovo će biti ljudi koji se okupljaju u džamijama radi spominjanja Allaha. Časni Poslanik s.a.v.s. je također rekao da će za osobu koja svakog jutra i večeri ide u džamiju  Allah pripemiti gostoprimstvo u Džennetu. Da Allah dadne da oni koji će ispunjavati naše džamije također budu oni koje Bog voli i oni koji traže Njegovo zadovoljstvo. Sretni su oni koji grade džamije s ovom namjerom i zaista dolaze u džamije s ovom namjerom. Oni stiču džennet ne samo na ovom svijetu, njima je također dat Džennet na Ahiretu jer oni traže oba. Često je u unutrašnjoj strani naših kupola u džamiji ispisan ajet Kur’ana: ‘…i oni čija se srca smiruju spominjanjem Allaha…’   (13:29) To je također ispisano u ovoj novoj džamiji, Bait ul Aman. Koji veći džennet postoji za one čija su srca smirena? Oni koji spominju Alaha, podnose teškoće radi Njega. Oni ove teškoće čine izvorom traženja Bžijeg zadovoljstva i za uzvrat izvorom unutrašnjeg mira. Za to vrijeme, zbog nemoći da izdrže bol, stotine ljudi dnevno počini samoubistvo u svijetu. Neke zadesi smrtni srčani udar kad se suoče s bolom ili šokom. Nedavno su zbog loših vremenskih uvjeta bili potpuno uništeni poljoprivredni usjevi jednog zemljoradnika. Kad je otišao da vidi štetu, šok koji je doživio bio je smrtonosan i umro je od srčanog udara. Božiji ljudi nikada ne dozvoljavaju da na njih utječe svjetska tuga. Svaka tuga ih nadahnjuje prema Božijoj ljubavi i oni dolaze u Božije krilo gdje njihova srca budu smirena. Kur’an kaže: ‘A za onog ko se bojao položaja Gospodara svoga, dva su Dženneta.’  (55:47) Bašča/džennet ovog svijeta poklonjen je zato što su Abd e Rahman (robovi milostivog Boga) koji dalje čini da osoba bude primalac Dženneta na Ahiretu. Drugi ajet proučen na početku hutbe je dova hazreti Ibrahima i hazeti Ismaila a.s. da postanu dobri Božiji ljudi. Poniznost koja je ovdje izražena vrijedna je pažnje u tome da uprkos žrtve koju su čnili i premda su bili poslani od Boga oni su ipak molili Allaha da budu dobri. Iako je hazreti Ibrahim a.s. ostavio svoju ženu u pustoj zemlji, on je ipak molio Boga da bude Njegov pokorni rob i sin je također, premda se složio na konačno žrtvovanje radi Boga, molio Ga da Mu bude potpuno pokoran. Ovo je položaj koji vjernik treba nastojati postići. Osoba nikada ne smije biti ponosna ili puna pouzdanja u bilo koje dobro koje čini. Uvijek treba moliti Boga da su djela osobe ništa i da samo s Njegovim blagoslovom čovjek postaje rob Milostivog Boga. Naše dove trebaju biti da ostanemo čvrsti na dobru i da budemo iskreni, ne samo za sebe nego također za naše buduće generacije, kao što je rečeno: ‘i učini naše potomke pokornim Tebi.’ Poslije gradnje ove Božije kuće naša briga da je ispunimo ne treba biti ograničena samo na naše životno doba nego trebamo činiti dove da ova duhovna korist bude prenesena dalje i da takvi ljudi budu rođeni među našom budućom generacijom. S džamijom ne trebaju biti povezani samo stariji i oni koji imaju vreman na raspolaganju. Oni koji su zauzeti također trebaju uzeti slobodno vrijeme od svojih poslova i zauzeća i oduševljenje za ibadet Allahu treba prenijeti na našu buduću generaciju i djecu. Dok se traži praktičan napor u ovom pogledu, dova je ogroman izvor da se to postigne. Allah zna šta je u našim srcima i mi Ga trebamo moliti imajući u vidu da ovo sjeme pobožnosti bude preneseno dalje s generacije na generaciju. Ako budemo lijeni u ovim stvarima, naša buduća generacija također će biti lijena. Dova hazreti Ibrahima i hazreti Ismaila a.s.: ‘i uči nas kako da Te obožavamo, i okreni nam se  s prihvatanjem pokajanja;’ skreće pažnu  na našu refomru kao i na reformu naše djece, ona označava obožavanje Boga kao i druge naredbe koje treba provoditi. Kad ove obaveze budu ispunjene osoba ne treba umišljati da je uradila nešto veliko, jer  ovaj ajet dalje kaže: i okreni nam se s primanjem pokajanja’, to jest, primi  naše pokajanje i oprosti nam naše manje pogreške. Cilj gradnje džamija ispunjen je kad se obavlja redovan namaz u ovom duhu. To nas također nadahnjuje da činimo napor da svoju djecu držimo na ovom putu. Takva dova će proizvesti vrhunsku korist koja se događa u primanju dove hazreti Ibrahima i hazreti Ismaila a.s. Ona je proizvela veliku revolucionarnu promjen kroz koju su (duhovno) mrtvi oživjeli i ona je utemeljila nečuveno visoke standarde obožavanja Boga. Ona je proizvela dolazak Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je bio najviši u svakom smislu riječi. Onda je Allah naredio Pečatu svih poslanika s.a.v.s. da proglasi: Ti reci: ”Moje obožavanje, i moje žrtvovanje, i moj život, i moja smrt su za Allaha, Gospodara svih svjetova.  (6:163) Ovdje su, u Božijim očima, bili utemeljeni visoki standardi obožavanja, žrtvovanja i svakog drugog djela, koji nikada prije nisu viđeni. Ovaj visoki položaj Bog je dao Časnom Poslaniku s.a.v.s. i naredio da se Božija ljubav može postići samo slijeđenjem ovog plemenitog Poslanika s.a.v.s. Mnogi su iz prve ruke stekli direktnu dobrobit iz njegove moći pobožnosti i stvoreno je mnoštvo iskrenih obožavaoca Boga koji su Ga noću obožavali a danju se nudili da služe vjeri veličanstvenog Poslanika koji je došao do kraja vremena, za sve ljude i za sva vremena. Njegova dobrotvornost i uzor su svijetli danas kao i uvijek i njegovo veličanstveno učenje još blista. U ovo doba je došao njegov isitnski i revni poklonik i kroz njega se ponovo kazuju Božiji ajeti i poučava mudrosti. Sljedbenici njegovog istinskog i revnog poklonika također nastoje da sebe prilagode ovim putevima i protivnici su bili primorani priznati da oni predstavljaju uzor islamskih puteva. Danas ovo ostaje naš najveći cilj i ovo je način da ušutkamo svijet. Mi moramo uvjeriti svijet svojim strpljenjem. Trebamo obožavati Boga i upćivati mu dove s najvećom nježnoću i uljudnošću tako da možemo upiti Božiju milost. Mi moramo svoju djecu vezati uz džamiju, i samo onda ćemo ispuniti cilj gradnje džamije i bit ćemo u stanju da kažemo da smo kako treba ispunili zavjet bai’ata Imama ovog doba. U istinskoj poslušnosti Božijem miljeniku, Poslaniku s.a.v.s, također ćemo steći Božiju ljubav i biti primaoci ispunjenja na ovom svijetu i na Ahiretu. Izgradnjom džamije oni koji su duhovno slabi trebaju popraviti svoje puteve – puteve koji vode Božijoj ljubavi. Oni koji su privučeni obožavanju Boga trebaju nastojati postići više stepene.  Nova džamija treba proizvesti revolucionarni preobražaj u lokalnom džematu. Izviješteno je da hol džamije za muškarce može primiti 760 klanjača a hol za žene 560 klanjača, iako se kapacitet može povećati i ako je potrebno 2000 klanjača može klanjati namaz u džamiji. Ova fraza ‘može klanjati’ namaz treba biti preokrenuta u ‘klanjaju namaz’ ovdje što je prije moguće. Da nas Allah osposobi da tako učinimo. U Velikoj Britaniji kao i u Evropi Džemat je privučen izgradnji džamija, ali ljepota džamija je samo s klanjačima. Od 2003. kad je otvorena džamija Bait ul Futuh, džemat VB bio je u stanju izgraditi 14 namjenskih džamija od kojih je većina izgrađena ove godine. U Evropi je bilo 13 džamija na (glavnom) tlu Evrope i u zadnjih sedam do osam godina ovaj broj je uvećan za 44 i sada broj džamija iznosi 57, jedna je blizu završetka. Većina ovih džamija je u Njemačkoj. Ponovo, ljepota džamija nije u jednostavnoj gradnji nego s njenim klanjačima. Hazreti kalifatul Mesih je rekao da je njegova poruka Ahmadi muslimanima Evrope da naš ponos nije jednostavno u izgradnji ovih džamija. Naš cilj će biti ispunjen kad svaka od ovih džamija bude tako ispunjena da postane tijesna za klanjače. Da nas Allah osposobi za to. Zatim je Huzur naveo nekoliko događaja nekih ashaba Obećanog Mesije a.s. Ovi događaji oslikavaju njihovu potpunu predanost namazu (ibadetu) i zadubljenost u namazu (ibadetu). Hazreti Džan Muhammed sahib r.a. prenio je kako su on i drugi, uprkos ometanja nekih muzičara u blizini, bili potpuno zadubljeni  u svom namazu. Hazreti Hakim Ali sahib r.a. je iznio kako je imao malu džamiju koju je izgradio uz svoju kuću i tamo trošio mnoge sate u ibadetu. Njegov intenzivan ibadet bio je nagrađen brzim odgovorom na dove koje je činio. Hazreti Mir Mehdi Hussein sahib r.a. je prenio kako je jedanput propustio jelo da bi obavio namaz na vrijeme iako mu je osoba koja je služila hranu rekla ako tada ne bude jeo neće kasnije dobiti ništa za jelo. Hakeem Fazlur Rahman sahib prenio je u ime svog oca hazreti hafiza Nabi Baksh sahiba r.a., o njegovoj predanosti postu. Također je napisao kako je njegov otac bio marljiv u odgoju svoje djece i uvijek bi našao vremena da ih uči o vjerskim stvarima. Ovo je bi uzor za roditelje danas da ga slijede. U ovim (zapadnim) zemljama ljudi se udaljavaju od vjere i neka naša djeca su također pod utjecajem ovog kretanja. Zato postoji ogromna potreba ne samo da održavamo svoje nivoe nego da ih uvećamo. Ako odrasli, ljudi u četrdesetim godinama, ostanu uz televizor ili na internetu do kasno u noć, kako ponekad spomenu žene koje prigovaraju o ovome, kako oni mogu upravljati odgojem svoje djece? Ovo je izazov za Ahmadi muslimane pogotovu one koji žive u ovim zemljama a i svuda širom svijeta općenito. Šejtan ovih dana prelazi sve granice i mi se moramo boriti s ovim; ovo se ne može uraditi bez Božije pomoći a Božija pomoć se može tražiti kroz namaz. Hazreti Shaikh Nur ud din sahib r.a. prenio je o snu u kojem je je vidio kako je umro i kako su ga pripremali za sahranu i na kraju sahranili i kako se pred njim pojavio Obećani Mesija a.s. i podsjeća ga o njegovim obavezama. On je prenio kako je ovaj san imao veliki utjecaj na njega i kako je popravio svoj ibadet. Slijedeći primjer je za žene. Ponekad neke žene iznose izgovore što ne klanjaju namaz na vrijeme, no ima žena koje nadmašuju muškarce u obavljanju namaza. Hazreti Ma’i Kako sahiba r.a. je prenijela kako je jedanput otišla da vidi Obećanog Mesiju a.s. s nekoliko drugih žena i pitale su šta da urade jer ponekad zbog zauzetosti u poslu klanjaju zajedno magrib (akšam) i iša (jaciju) namaz. Obećani Mesija a.s. je odgovorio da misli da ne može biti odlaganja u klanjanju namaza ako se učini napor. Međutim, rekao je ako zbog nekih razloga ovo bude slučj, iša (jacija) se treba klanjati sa magrib (akšam) namazom, zato što se meleki spuštaju u vrijeme magriba (akšama) kao što se spuštaju ujutro. Zato je bolje sastaviti ih u vrijeme magriba. Zatim je Huzur pročitao nekoliko isječaka iz pisanja Obećanog Mesije a.s. Oni prikazuju da možemo ispuniti svoje velike želje okrećući se Bogu i moleći Ga. Onaj ko se okreće Bogu s istinskim žarom i iskrenošću nikada nije izgubljen. Kad čovjek poduzme nešto ali ne vidi nikakvih rezultata treba ispitati svoju praksu i vidjeti šta je pogrešno. U terminima ibadeta Obećani Mesija a.s. je rekao da trebamo obavljati svoj namaz kao da možemo vidjeti Boga i da On gleda nas. Trebamo se mnogo kajati i čistiti se. Da Allah dadne da budemo u stanju razumjeti ovu poruku i da nas osposobi da Mu činimo ibadet u istinskom smislu i učini nas onima koji traže Njegovo zdovoljstvo.