Hazreti Zaid bin Harisah

Kratki sadržaj

Poslije proučenog Šehadeta, Euze i Sure El- Fatiha Hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) je rekao:

Postoji još nekoliko događaja o Hazreti Zaidu (ra) bin Harisah, i o  njima ću danas govoriti. U mjesecu, Rabi-ul-Ahira u 6 godini poslije Hidžre, Časni Poslanik savs je poslao nekoliko Muslimana u pleme Bani Sulaim pod zapovjedništvom svoga oslobođenog roba i ranije posvojenog sina, Zeida (ra) bin Harisah. Ovo pleme je živjelo u regionu Nađd na mjestu zvanom Đamum i bilo je u ratu protiv Časnog Poslanika (savs) neko vrijeme. Kao takvo, ovo pleme je igralo značajnu ulogu protiv Muslimana u bitci kod rova. Kada su Zaid (ra) bin Harisah i njegovi drugovi stigli u Đamum, koje se nalazio na udaljenosti od oko 50 milja od Medine, našli su ovo mjesto pusto. Međutim, oni su uspjeli pronaći mjesto gdje se nalazio dio Bani Sulaima. Djelujući na osnovu obavještajnih podataka, Zaid (ra) bin Harisah je napao tamo gdje su oni napasali stoku. Ovaj iznenadni napad učinio je većinu ljudi da pobjegnu i oni su se tu i tamo raspršili. Muslimani su mogli uhvatiti nekoliko zarobljenika i neke stoke, koje su zarobili i vratili u Medinu.

Nije prošlo mnogo dana od povratka Zaida (ra) bin Harisah, kad ga je Časni Poslanik (savs) poslao iz Medine još jednom tokom mjeseca Đamadi'ul-Ula, zapovijedajući 170 ashaba da se pobrinu za karavan od Kurejšija, koji je dolazio iz Sirije. Važno je razumjeti razlog zbog čega su ovi karavani bili  presretnuti. Ovi Kurejšinski karavane su uvijek bili naoružani i dok su putovali između Mekke i Sirije, prolazili bi vrlo blizu pored Medine i tako su bile stalne prijetnje. Isto tako, ljudi ovih karavana su nagovarali Arapska plemena protiv Muslimana gdje god su prolazili. Zbog toga je u cijeloj zemlji zapaljena opasna vatra neprijateljstva protiv Muslimana. Zaid (ra) bin Harisah je uspjeo da stigne do mjesta zvanog Iṣ i presreo je karavan, koji je u žurbi pobjegao. Zaid (ra) je zarobio nekoliko zarobljenika i zaplijenio stvari iz karavana, vratio se u  Medinu i predstavio se pred Časnim Poslanikom (savs).

Treba imati na umu da to nisu bile neprovocirane ekspedicije, već su bile rađene samo na osnovu pouzdanih obavještenja o prijetnji i zavjeri predstojećih napada na muslimane u Medini.

Hazrati Zaid (ra) je poslan na još jednu ekspediciju u Tarif, ali prije nego što je Zaid (ra) stigao tamo, ljudi ovog plemena su bili obavješteni i razbježali su se. Nakon kratkog čekanja od nekoliko dana, Zaid (ra) i njegovi drugovi su se vratili u Medinu. Nikakva borba se nije desila ovdje niti su išli da ih traže.

Zatim slijedi još jedna ekspedicija Hazrata Zaida (ra) bin Harisah prema lokaciji Hisma, koja se dogodila u Đamadi-ul-Ahir u 6 poslije Hidžre. Tokom ove ekspedicije ubijeni su neki ljudi iz plemena koji su potpisali sporazum o miru sa Muslimanima i prihvatili Islam. To se desilo zato što Zaid (ra) nije znao u  vezi ovog ugovora. Časni Poslanik (savs) je više puta izrazio svoju žalost za ljude koji su ubijeni ovom prilikom i naredio da se ti zatvorenici oslobode i da se ratni plijen vrati. Kad je dobio tu naredbu, Zaid (ra) je odmah izvršio to. Prema tome, ovo je bio plemeniti primjer Časnog Poslanika (savs) u vezi sa poštivanjem njegovih ugovora. Moguće je da su neka plemena namjerno učestvovala u borbi, ali kako je to bio nesporazum Muslimana, Časni Poslanik (savs) ih je oslobodio i vratio im bogatstvo.

Bitka na Mu'ta se dogodila u 8 poslije Hidžre. Mu'ta je mjesto blizu Balke u Siriji. Haris Bin Umair, koji je bio izaslanik Islama i koji je nosio pismo kralju Basre, ubijen je na mjestu Mu'tha. Ovaj incident je bio veoma uznemirujući za Časnog Poslanika (savs). Kada je pozvao ljude kojih je bilo 3000, odmah su se okupili u Đurfu. Časni Poslanik (savs) je objavio da je Zaid (ra) Bin Harisah bio vođa nad svima njima. Pripremio je bijelu zastavu kako bi dao Hazreti Zaidu (ra) i uputio ga: „Idite na mjesto gdje je Haris Bin  Umair ubijen i prenesite poruku Islama tim ljudima. Ako prihvate, onda dobro. Inače, molite Allahovu pomoć protiv njih i borite se protiv njih. ”

Bitka na Mu'ta vodila se u 8 poslije Hidžre, tokom mjeseca Đamadiul Avval. Hazrati Abdullah Bin Umar prenosi da je “Allahov Poslanik (savs) imenovao Zaida (ra) bin Harisah za komandanta vojske za vrijeme bitke na Mu'ta i rekao:” Ako je Zaid ubijen, Đa'far treba da preuzme njegovu poziciju, i ako je Đa'far ubijen, “Abdullah bin Ravaha bi trebao preuzeti njegov položaj.” Ova vojska se također zove “Đaišul Umaraa” [Vojska vođa]. Kada je rekao ove riječi, jedan Jevrej je sjedio u njegovom društvu. Rekao je: Iako ne vjerujem da si poslanik, ali ako si istiniti, onda se nijedna od ove tri osobe ne će vratiti živ jer sve što Poslanik kaže sigurno se ispuni. Allahova mudrost je tako odredila da se taj događaj ispunio upravo na taj način. Hazrat Zaid (ra) je ubijen. Zatim je Hazart Đa`afar (ra) preuzeo komandu. On je takođe ubijen. Tada je Hazreti Abdullah bin Ravaha (ra) preuzeo komandu nad vojskom i postao je šehid. Bilo je skoro da se haos proširi u vojsci, ali je Hazreti Halid bin Veliid (ra) uzeo zastavu u ruku na zahtjev Muslimana. Allah je preko njega dao pobjedu Muslimanima i on je vratio vojsku sa sigurnošću nazad. ”U vrijeme kad je postao šehid, Hazrati Zeid (ra) je imao pedeset i pet godina. Časni Poslanik (savs) je klanjao njegovu dženazu i rekao: “O ljudi! Tražite oprost za Zaida, on je brzo ušao u Džennet.”

Hazrat Đabala kaže da kad je Časni Poslanik (savs) krenuo u bitku, on be bi dao svoje oružje nikome osim Hazreti Aliju (ra) i Hazrat Zeidu (ra). Hazrat Đabala spominje još jedan hadis da je Časni Poslanik (savs) dobio dva sedla s kamilama kao poklon. Uzeo  je jednu a drugu je dao Hazrati Zaidu (ra). Zatim, Hazrat Đabala ponovo govori o tome da je Časni Poslanik (savs) dobio dva ogrtača. Zadržao je jedan za sebe a drugi je dao Hazrati Zaidu (ra).

Suština onoga što su historijske knjige zabilježile o bitci Mu'ta je da je, da bi uzvratio za bitku na Mu’ta, Časni Poslanik (savs) je pripremio veliku vojsku u mjesecu Saferu u 11. godini poslije Hidžre. Časni Poslanik (savs) je naredio ljudima da se pripreme za borbu protiv Rima. Dan nakon što je ova vojska bila pripremljena, Časni Poslanik (savs) je pozvao Hazreti Usamu bin Zeida (ra), i predao komandu ove ekspedicije njemu i rekao je, “Idi prema mjestu gdje je tvoja otac postao šehid ”, i što se tiče njihovog odlaska prema Siriji, Časni Poslanik (savs) je rekao:“ Kada krenete, brzo putujete i dođite do neprijatelja prije nego što im dođu vijesti o vašem dolasku. Onda, prvo ujutru, napadni te ljude u Balki (Ahl-e-Ubna). “Časni Poslanik (savs) je naredio vojsci da“ sruši ta mjesta sa zemljom svojim konjima, da osvetite Hazreti Zaida ”.

Časni Poslanik (savs) je dalje rekao Usami: „Uzmite i vodiče koji vam mogu pokazati put, a također uzmite takve ljude koji mogu obavljati dužnost izviđanja – ljude koji vas mogu ispravno informirati o postojećoj situaciji i okolnostima. Neka vam Svemogući Bog pruži uspjeh i brzo se vratite. ”U vrijeme ove bitke, Hazreti Usame je imao između 17 i 20 godina. Časni Poslanik (savs) je vezao zastavu svojim rukama i rekao Usami: “U ime Allaha, bori se na Njegovom putu, i bori se protiv njega koji poriče Boga.” Da bude postavljen za Emira (vođu) u tako mladim godinama nad ashabima koji su migrirali sa Časnim Poslanikom (savs) u vrlo ranom razdoblju Islama, neki ashabi su prigovarali u vezi ovoga. Zbog čega je Allahov Poslanik (savs) postao veoma uznemiren. Stajao je na mimberu i rekao je: “O ljudi, šta sam to čuo da ste rekli o Usami zato što je postavljen za  komadantom nad vama? Ako ste se usprotivili tome što sam učinio Usamu Emirom nad vama, onda znajte da ste se također protivili tome kad sam njegovog ocu postavljao za Emira prije toga. Kunem se Bogom, on je također posjedovao osobine liderstva, (misleći na  Hazrati Zeid bin Harisah) i nakon njega, njegov sin također posjeduje u sebi kvalitete liderstva. On je bio među onima koji su mi bili najdraži, i oba (što znači otac i sin) zaslužuju sva dobra ovog svijetu. ”

Nažalost, Časni Poslanik (savs) se nakon toga jako razbolio i preminuo u ponedjeljak 12. Rabi-ul-Avval, nakon zalaska sunca. Poslije smrti Časnog Poslanika (savs), spletkarenje i licemjerstvo su se proširili po čitavoj Arabiji. Muslimani su bili u veoma teškoj situaciji. Istaknuti ashabi predložili su Hazreti Ebu Bekru (ra) da zbog ozbiljnosti situacije, on treba odgoditi slanje vojske Hazreti Usame (ra) i da ih treba poslati nešto kasnije. Hazreti Ebu Bekr (ra) je odbio, navodeći da čak i ako zvjeri vuku njegovo telo, on će i dalje da pošalje ovu vojsku, u skladu sa uputstvima Časnog Poslanika (savs), i on će izvršiti naređenje Časnog Poslanika (savs). Hazreti Ebu Bekr (ra) je uredno potvrdio odluku Časnog Poslanika (savs) i poslao ekspediciju prema uputama Časnog  Poslanika (savs).

Hazrati Ebu Bekr (ra) je tražio pomoć Hazrati Omera (ra) u Medini za nekoliko različitih stvari. Međutim, Hazrat Ebu Bekr (ra) nije zadržao Hazrata Omera (ra) sa sobom, dok nije zatražio dozvolu od Hazreti Usame (ra) za to. Ako smatra da je prikladno da odobri Hazrati Omeru (ra) dozvolu da ostane iza. Hazrat Usama (ra) je odgovorio na poziv Halife i dozvolio Hazrati Omeru (ra) da ostane iza.

Na kraju, Hazreti Ebu Bekr (ra) se obratio sa sledećim riječima savjetujući vojsku: “Ne pokazujte nelojalnosti i ne kršite svoje ugovore; nemojte da kradete, ne unakazivajte mrtva tjela neprijatelja; ne ubijajte malu djecu, žene i starije osobe; ne sjecite stabla niti ih ne smijete zapaliti; Nemojte povrijediti nijednu ovcu, kravu ili kamilu, osim onih koje zakoljete za hranu. ”Zatim dalje kaže:“ Proći ćete pored ljudi koji su se povukli u Crkvu na bogosluženje, ostavite ih. Slično tome, biće ljudi koji vam donose hranu. Ako hoćete da jedete od toga, morate da proučite Bismillah [u ime Allaha] prije jela. Onda ćete sigurno sresti ljude koji bi obrijali glave od sredine, ali će imati pramenove kose sa strane. Njih treba da ih malo udarite svojim mačevima, a zatim se branite. Neka vas Svemogući Bog zaštiti od svake klevete i zaštiti vas od epidemije kuge. ”Hazrat Ebu Bekr (ra) se zatim okrenuo Hazreti Usami (ra) i rekao:“ Uradi sve zadatke koje ti je naredio Časni Poslanik (savs). ”

Kroz ovaj razgovor, dok je s jedne strane Hazrati Ebu Bekr (ra) podučavao Hazreti Usamu o  Islamskim etiketama rata – u kojima se ne može počiniti nepravda prema bilo kome drugom – s druge strane, također je očigledno da je Hazrat Ebu Bekr (ra) bio uvjeren da će ova vojska pobijediti. Zato je rekao: “Dobit ćete pobjedu.” Kasnije je ova vojna ekspedicija bila veliki pobjednik, nije ubijen ni jedan Muslimanski borac, a Muslimani su dobili veliku količinu ratnog plijena, od kojih je jedna petina zadržana a ostatak raspoređen među vojskom. Dio za onoga koji je jahao na životinjama bio je dvostruko veći nego onaj koji je pješačio. Nakon bitke, vojska je kampovala na ovom istom mjestu jedan dan, a zatim je krenula nazad u Medinu. Čvrsta odlučnost i ogromna hrabrost Halife poslala je ovu vojsku, uprkos nekoliko unutrašnjih i vanjskih opasnosti, kao i izvjesnih optužbi. Onda kroz trijumf i uspjeh, Svemogući Allah je pokazao Muslimanima svoju prvu lekciju da nakon smrti Časnog Poslanika (savs), svi blagoslovi leže u poslušnosti Halifatu.

Nakon džume, klanjat ću dvije dženaze u odsustvu. Prva dženaza je od gospodina Siddikue Adam Dambia Sahib, koji je bio misionar i služio u Ivory Coast. Dugo se nije osećao dobro i nedavno se njegovo zdravlje pogoršalo i kasnije je odveden u Vojnu bolnicu, gde je preminuo 14. juna, Allahu pripadamo i Njemu se vratiti. Siddikue Adam sahib je rođen u Lausangehu, selu u Ivory Coast, 1950. godine. Ahmadijat je prihvatio prije 1977. godine. Pošto je svoj život posvetio službi Zajednice 1981. godine, putovao je u Pakistan pješice sa još dva prijatelja. Putovali su otprilike godinu dana i izdržali teškoće putovanja, na kraju su stigli u Rabvu 1982. godine i počeli studirati u Džamia Ahmadijja. Završio je studije 1985/86, a zatim se vratio u Ivory Coast. Do svoje smrti, imao je priliku da služi kao misionar u raznim zemljama Zapadne Afrike u periodu od preko 30 godina. Siddika Adam Sahibov stil govora bio je izuzetno atraktivan za mještane koji su govorili lokalni jezik. On bi također vodio programe na radiju. Ovi programi su bili veoma visokog standarda i bili su veoma popularni. Neka mu Svemogući Allah da Njegovo oproštenje i milost i uzdigne njegov status. Neka podari njegovoj djeci strpljenje i omogući im da nastave njegova dobra djela.

Druga dženaza je od  Mia Ghulam Mustafa Sahib Mirak iz Okara. Umro je 24. juna u 83. godini – Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo. On je bio Ahmadi od rođenja i imao je veliku predanost namazima. Bio je veoma redovan da obavlja namaze u džematu i Tahadžudu namazu i ucio bi Ezan za Sabah namaz u svojoj lokalnoj džamiji. Uvijek bi probudio članove svoje porodice za Sabah, a Svemogući Allah mu je dao da posti Ramazan sve do njegove smrti. Imao je veliku želju za Tabligom i uvijek bi na bilo koji način govorio o Ahmadijjatu svima koje je upoznao. Bio je vrlo društven, pobožan i iskren. Imao je veliku ljubav prema Halifatu i redovno je slušao hutbe, a također bi i njegova djeca slušala. Neka mu Svemogući Allah podari Svoju milost i oprost i uzdigne njegov status. Ghulam Murtaza Sahib, koji je misionar, i zauzet je u dužnstima prenošenja Božje poruke daleko od svoje domovine i kao što sam rekao da nije mogao prisustvovati dženazi svog oca. Neka mu Svemogući Allah podari strpljenje i istrajnost da podnese taj gubitak. Nakon džume, ja će klanjati njihove dženaze u odsustvu.