Hazreti Zejneb bint Đahšh

Kratki sadržaj

Poslije proučenog Šehadeta, Euze i sure El-Fatihe, Hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) je rekao:

Prošle sedmice sam spominjao događaje u vezi Hazreti Zeid bin Harisa (ra). Spomenuo sam da se Časni Poslanik (savs) poslije oženio sa Hazreti Zejneb bint Đahšh (ra).

“U vrijeme kada je stupio u brak, Hazrati Zejneb bint Đahšh (ra) je imala trideset pet godina i prema tradicijama Arabije u to vrijeme, to se smatralo sredovječnim ili starim godinama . Hazrati Zainab (ra) je bila veoma pravedna, pobožna i bogata žena. Hazreti Ajša (ra) je visoko pohvalila vrline i pobožnost Hazreti Zejneb (ra) i često je govorio: ‘Nisam vidjela pobožnniju ženu od Zaineb. Bila je veoma pravedna i iskrena, bila je veoma ljubazna prema rođacima, bila je velikodušna i neumorno radila za dobrotu i postizala Božiju blizinu. Jedina stvar bila je da bi brzo se iznervirala, ali odmah nakon toga, osjećala bi kajanje.

Hazreti Ajša (ra) kaže: ” Jednom prilikom nam je Časni Poslanik (savs) rekao, Ona među vama koja ima najduže ruke, prva će preminuti nakon moje smrti i pridružiti mi se. ‘Hazret Aišah (ra) kaže da smo’ zaključili da to znači fizičke ruke, i često bi mjerili naše ruke jedni s drugima. Međutim, kada je Časni Poslanik (sa) preminuo i Zeineb (ra) je bila prva koja je napustila ovaj svijet, tada nam se otkrila tajna da se riječ ‘ruka’ odnosi na milostinju i udjeljivanje, a ne na fizičku dužinu ruke.

Licemjeri su započeli kampanju besmislica i lažnih glasina nakon braka Hazreti Zeineb bint Đahš (ra) sa Časnim Poslanikom (savs). Oni su širili lažne glasine da je Časni Poslanik (savs) bio zapanjen ljepotom hazreti Zeinab (ra), koji je bila udata za njegovog usvojenog sina Hazrati Zaida Bin Harisah (ra). Licemjeri su tvrdili da je Časni Poslanik (savs) prisilio svog usvojenog sina da se razvede od njegove žene, kako bi je Časni Poslanik (savs) mogao oženiti.

Hazrati Mirza Bašir Ahmad Sahib piše da je svrha ovog braka bila da se izbrišu neuki običaji, bilo je neizbježno da su takve optužbe podignute. Licemjeri iskrivljuju jednostavni hadis  da je jednom kada je Časni Poslanik (savs) otišao u dom Zaida Bin Harisah (ra) i pozvao ga. On nije bio kod kuće, tako da je Hazrat Zeinab (ra) došla do ulaznih vrata i rekla: ‘O Božiji Poslaniče, neka su moji roditelji žrtvovani radi tebe, molim te, uđi.’ Časni Poslanik (savs) je odbio da uđe i vratio se nazad. Neki lažni i slaboumni pripovjedači su na ovaj neugodan način opisali ovo rekavši da je Hazrat Zainab(ra) potrčala prema vratima, nakon što je prepoznala  glas Časnog Poslanika savs , ona nije imala svoju mahramu na glavi i otkrila je svoju ljepotu Časnom Poslaniku (savs), koji je (Bože sačuvaj!) bio opsjednut njenom ljepotom i zamolio Hazrati Zaida (ra) da se razvede od nje. Ovo su potpuno lažne i neutemeljene izmišljotine.

Dok je istina o ovom pitanju zabilježena u najautentičnoj knjizi hadisa, Buhari; navodi da je Zaid (ra) došao pred Časnog Poslanika (savs) i požalio se na temperamentan narav i grubo ponašanje od Zeineb (ra), koji sam spomenuo na prethodnoj hutbi. Čuvši to, Časni Poslanik (savs) je odgovorio: “Boj se Allaha i ne razvodi se od nje.” Ovaj visoko ovjereni hadis čini sve druge verzije ovih događaja lažnim i nepouzdanim.

I logika takođe ne podržava ove tvrdnje, Zainab (ra) je bila rodica Časnog Poslanika (sa), očigledno ju je vidio kao rodicu jer Allahova naredba o Purdah (Hidžabu) nije bila objavljena sve do braka Hazreti Zeineb (ra) i Časnog Poslanika (savs), pretvarajući svaku tvrdnju u jasnu i očiglednu laž.

Hazrat Mirza Bašir Ahmad Sahib piše u svojoj knjizi Siirat Hataman Nabijjin: „U kontekstu ove izmišljene priče, posebno treba imati na umu da je ovo vrijeme bilo u islamskoj historiji kada su licemeri Madine bili u punoj snazi. Zavjera da se kleveta Islam i osnivač Islama se izlegla pod vođstvom Abdullah bin Ubajj bin Sulula. Njihov je običaj bio da izmišljaju lažne i izmišljene priče i da ih propagiraju u tajnosti; ili ako bi stvarni slučaj bio nešto drugo, oni bi ga okrenuli, dodali stotinu laži i počeli da ga tajno objavljuju. Kao takvi, u Suri Al-Ahzab u Časnom Kur'anu, gdje je aludiran na brak Hazreta Zainab (ra), licemeri iz Medine su posebno spomenuti. Pozivajući se na njihova zla djela, Allah Uzvišeni kaže: “Ako licemjeri, i oni u čijim srcima je bolest, i oni koji propagiraju lažne pobunjeničke vijesti u Medini, ne odustaju od svojih planova, onda O Poslaniče! Daćemo ti dozvolu da preduzmeš akciju protiv njih, i onda ti ljudi neće nastaviti da žive u Medini, osim za kratko vremena. ”

Ubrzo nakon ovoga, dogodio se strašan incident klevetanja Hazreti Ajše (ra). ‘Abdullah bin Ubajj Sulul i njegovi jadni sljedbenici toliko su širili ovu laž to su radili da bi stvorili nemire među muslimanima. Oni bi širili glasine potajno i to je značilo da Časni Poslanik (savs) i njegovi uvaženi ashabi ne bi imali priliku da ih otvoreno opovrgnu.

Sir William Muir je bio ogorčeni kritičar Islama. Uprkos tome što je bio istoričar, kada je u literaturi o muslimanima našao referencu o ovome, koristio je ovaj pogrešni hadis kao veliku priliku da kritikuje Časnog Poslanika (savs). On nije kritički analizirao učestalost u svom odgovarajućem kontekstu. On je takođe iznio opasnu primjedbu da “… s vremenom napredovanja Poslanika (sa), tjelesne strasti Časnog Poslanika (savs) su također rasle”. – Ne daj Bože – Sir William Muir pripisuje brakove Časnog Poslanika (savs) tjelesnim strastima, ne daj Bože!

Hazrat Mirza Bashir Ahmad Sahib je odbacio ovu smješnu tvrdnju rekavši: “Bez sumnje, historijska je činjenica da je Časni Poslanik (savs) više nego jednom i historija je  također utvrdila da su svi ti brakovi, osim Hazreti Hatidžom (ra), dogodio se u doba, koje se može opisati kao staro. Međutim, bez ikakvih historijskih dokaza, radije, u suprotnosti sa jasnom historijskom činjenicom, da se tvrdi da su brakovi Časnog Poslanika (sa) bili, Bože sačuvaj radi tjelesnih strasti, daleko je od veličine istoričara, pa čak i dalje od plemenitih  ljudi. Gospodin Muir nije bio svjestan činjenice da je u dobi od dvadeset pet godina, Časni Poslanik (savs) oženio četrdesetogodišnju staru udovicu (Hazreti Hatidžu (ra)), a zatim je bio u braku do pedesete godine, sa takvim integritetom i lojalnost da se ne mogu naći nigde. Nakon toga, do pedeset i pet godina, Časni Poslanik (savs) je praktično imao samo jednu ženu, a ta žena (Hazrati Saudah (ra)) je također bila udovica, koja je bila jako stara.)

Sir William Muir nije bio ni svjestan historijske činjenice da su ljudi iz Mekke poslali delegaciju Časnom Poslaniku (savs) pod liderstvom   Utbah bin Rabi‘ah tražeći od njega da prestane propovijedati o Islamu. Osim što su ga potkupljivali bogatstvom i moći, oni su također molili da, ako bude želio da oženi bilo koju djevojku, samo da prestane govoriti o novo religiji i da ne govori provi njihovog vjerovanja, bili su spremni dati mu bilo koju djevojku . U to vrijeme, Časni Poslanik (savs) nije bio jako star i fizički jak, odbacio je sve te ponude da bi nastavio širiti poruku islama. Ovaj historijski događaj također nije bio skriven od očiju gospodina Muira da je prije nego što je poslao Poslanik- to jest, do četrdeset godina – ljudi Mekke smatrali su Časnog Poslanika (savs) kao čovjeka besprijekornog karaktera. Međutim, uprkos svim ovim svedočenjima, gospodin Muir je odlučio da napiše da je nakon pedeset i pet godina, Časni Poslanik (savs) postao prepušten fizičkim nagonima i požudi, uprkos njegovom slabljenju u fizičkim snagama i povećanju odgovornosti.

Svako je slobodan da kaže šta želi, a drugi nemaju moć da zaustave jezik i pero takve osobe, ali inteligentna osoba ne bi trebalo da daje izjavu koju zdrav razum odbacuje. Zaista, svi ti brakovi Časnog Poslanika (savs) koji su se dogodili u njegovoj starosti dokazuju da nisu bili motivirani tjelesnim željama. Zla osoba traga za zlim motivom u djelima drugih, i zbog svog vlastitog nemoralnog ponašanja, često ne može da shvati čiste namjere drugih. Ovo bi trebalo da bude jasno da u Islamu svrha braka nije samo da muškarac i žena su zajedno da bi zadovoljili svoje tjelesne želje. Iako je odnos muškarca i žene istinska svrha braka, tako da se ljudski život može nastaviti, postoje i mnoge druge korisne svrhe. “A  Allah je jedini Pomagač protiv onoga što oni tvrde.”

Hazreti Halifatul Mesih II (ra) objašnjava da je Svemogući Allah želio pokazati ljudima da Časni Poslanik (savs) nije ostavio iza  muško potomstvo; bilo to po krvi ili zakonu. Kada ljudi usvoje djecu, oni se prema zakonu smatraju decom. Časni Poslanik (savs) nije imao biološkog sina, ali prema nacionalnom ustavu i zakonu zemlje u to vrijeme, imao je djecu, na primjer, Hazrat Zaid (ra). Ljudi bi ga zvali imenom Ibn Muhammad [sin Muhameda]. Zahvaljujući incidentu braka s Hazrati Zainabom (ra), Svemogući Allah je ustanovio da su djeca samo ona prema zakonima prirode, tj. Biološka djeci. Allahova mudrost iza ovog slučaja bila je da kad se Zaid razvede od svoje žene, ona je stupila u braku sa Časnim Poslanikom (savs), tako da se može utvrditi da iako se mogu  imati usvojena djecu prema zakonu zemlje, oni nisu isto što i biološka djeca. ”

S obzirom na to kako je Časni Poslanik (savs) se ponašao prema oslobođenim robovima, Hazrat Mirza Bašir Ahmad sahib piše da je Časni Poslanik (savs) u više navrata imenovao svog oslobođenog roba, Zaida bin Harisah (ra) i njegovog sina Usamu kao komandante mnogih vojnih misija uspostavljanja istinske jednakosti. Hazrat Zaid (ra) je učestvovao u bitkama na Badru, Uhuda, Hendeku, Ugovora na Hudejbiji i bitci kod Hajbera zajedno sa Časnim Poslanika (savs). Smatra se jednim od najiskusnijih strijelaca Časnog Poslanika (savs). Časni Poslanik (savs) je imenovao Hazrata Zaida (ra) za vođu Meke nakon njegovog odlaska na ekspediciju u Muraisi (drugo ime za Banu Mustalik). Hazreti Ajša (ra) prenosi: Kad god je Allahov Poslanik (sa) poslao Hazreta Zaida (ra) sa vojskom, on ga je postavio kao vođu.”

Nakon završetka bitke na Badru, kada se Časni Poslanik (savs) vraćao, on je poslao Zaida bin Harisah (ra) prema Medini i uputio ga da ide unaprijed i obavijesti narod Medine o dobrim vijestima o pobjedi. Dakle, Zaid je stigao u Medinu prije Časnog Poslanika (savs) i obavijestio sve o pobjedi. Zbog toga su ashabi bili veoma radosni zbog velikog uspjeha Islama.

Hazrat Zaid bin Harisha (ra) je također poslan na ekspediciju prema Kardahu u 3 poslije Hidžre i nakon njegovog uspješnog povratka u Medinu iz ove ekspedicije, prenosi se da ga je Allahov Poslanik (savs) toplo dočekao. Tokom mjeseca Šabana u 5 godini nakon migracije, kada je Časni Poslanik (savs) pozvao ljude da se pridruže ekspediciji prema Banu Mustaliku, prema nekim hadisima, Allahov Poslanik (savs) postavio je Hazrati Zaida bin Harisa (ra) ) kao Amira u Medini. Na dan ekspedicije Handak, zastava muhadzira je također bila u rukama Zaida bin Harisah (ra).

Spominjanje hazrata Zaida bin Harithaha (ra) će se nastaviti na slijedećoj hutbi.

Sad ću da govorim o žalosnim vestima. Poštovana Marjam Salman Gul Sahiba, koja je bila kćerka Mubaraka Ahmada Siddiqui Sahib, preminula je 17. juna, u 25 godini. Allahu pripadamo i njemu se vraćamo. Njena bolest je otkrivena tek prije nekoliko dana. Kada je postala dosta bolesna, primljena je u bolnicu, ali je prevladala Božanska naredba, a ona nije mogla povratiti svoje zdravlje.

Svi oni koji su je poznavali govorili su o njoj da je bila veoma ljubazna i uljudna osoba. Bila je veoma redovna u svojim svakodnevnim namazima; bila je suosjećajna i korisna drugima. Ona je imala blisku vezu sa Halifatom. Osim roditelja i supruga, ostavila je iza sebe dvije kćerke po imenu Najab i Zarjab – Najab ima pet godina i Zarjab je jednu i po.

Neka se Allah smiluje i podari joj oprost, i kao predanost koju je ova djevojka imala prema svom Gospodaru, neka Allah Svemogući prema njoj još više bude pun ljubavi, i neka je uzme u zagrljaj svoje ljubavi i nastavi uzdizati status na Ahiretu.

Neka Svemogući Allah uvijek drži njene kćeri u svojoj zaštiti i utočištu, i neka prihvati sve one molitve koje je njihova majka uputila za njih. Neka Allah njenim roditeljima pruži istinsko strpljenje i hrabrost; neka se i oni potpuno prepuste iz dubine svojih srca prema Božjoj volji, i da mogu da odgajaju njene kćeri na uzoran način. Neka Allah omogući njenom suprugu da im da ljubav i majke i oca, i neka Allah nastavi da podiže njen status na Ahiretu.

Nakon dzume, ja ću klanjati njenu dženazu – svi trebate da mi se pridruži u ovome. Ja ću klanjati ispred džamije a ostali neka ostanu u džamiji.