Ljudi izvrsnih osobina

Kratki sadržaj

Poslije proučenog Šehadeta, Euze i Sure El- Fatihe, Hazreti Halifatul Masih V (da Allah budenjegov pomagač) je rekao:

Ime prvog ashaba koji je učestvovao na Bedru kojeg ću danas spomenuti je Hazreti id Ubaid(ra). Njegovo puno ime bilo je Hazreti Ubaid bin Abu Ubaid Ensarija Ausi (ra). Prema IbnHišamu, pripadao je Banu Umajjah ogranku Aus plemena. Hazrati Ubaid je učestvovao ubitkama na Bedru, Uhudu i Handeku zajedno uz Časnog Poslanika (savs).Ime sledećeg ashaba je Hazreti Abdullah bin Nu'man bin Baldama (ra). Hazreti Abdullah binNuman (ra) je pripadao ogranku od Banu Khunaas plemena Hazrađ Ensarija. Imao je čast daučestvuje u Bitkama na Badru i Uhudu.

Ime sljedećeg ashaba je Hazrat ‘Abdullah bin Umair (ra). Hazreti Abdullah bin ‘Umair (ra)pripadao je plemenu Banu Đazaara. Učestvovao je u bitci na Badru.

Ime sledećeg ashaba je Hazrati Amr bin Harith (ra). Hazrat Amr (ra) je pripadao plemenu BanuHarith. Hazrat Amr (ra) je prihvatio Islam u ranim danima u Meki. Učestvovao je u drugojmigraciji u Abesiniju. Imao je čast da učestvuje u bitci na Badru.

Ime sledećeg ashaba je Hazreti Abdullah bin Ka'ab (ra). Hazreti Abdullah bin Ka'ab (ra) jepripadao plemenu Banu M'azan. Hazreti Abdullah bin Ka'ab (ra) je učestvovao u bitci na Badru.Časni Poslanik (savs), ga je imenovao da nadgleda ratni plijen u bitci na Badru. I poslije mu jeukazana čast u drugim borbama da nadgleda ratni plijen. Hazreti Abdullah bin Ka'ab (ra) jeučestvovao u svim bitkama zajedno uz Časnog Poslanika (savs), uključujući bitke na Uhudu iHendeku. Hazreti Abdullah bin Ka'ab (ra) preminuo je u Medini tokom Hilafeta Hazreti Osmana(ra) u 33. godini poslije Hidžre. Hz. Osman (ra) mu je klanjao dženazu.

Ime sledećeg ashaba koga ću spomenuti je Hazreti Abdullah bin Kais (ra). Hazreti Abdullah binKais (ra) pripadao je plemenu Banu Nađđar. Hazreti Abdullah bin Kais (ra) je učestvovao ubitkama na Bedru i Uhudu. Postao je šehid u bitci na Uhudu, međutim, prema drugom hadisu,on nije poginuo u bitci kod Uhuda; i učestvovao je zajedno sa Časnim Poslanikom (savs) u svimbitkama i preminuo tokom Hilafeta Hazreti Osmana (ra).

Ime sledećeg ashaba je Hazreti Salama bin Aslam (ra). Hazrat Salama bin Aslam (ra) jepripadao plemenu Banu Haritha bin Harith. Hazreti Salama bin Aslam (ra) je učestvovaozajedno sa Časnim Poslanikom (savs) u svim bitkama, uključujući bitku na Badru, Uhudu iHendeku [kod rova]. Hazreti Salama bin Aslam (ra) postao šehid u toku Hilafeta Hazreti Omera(ra) u bitci kod Đisra, koja se vodila na obali rijeke Eufrat. Bila je to žestoka bitka izmeđuMuslimana i Perzijanaca. Zove se Đisr, što znači most, jer je preko rijeke izgrađen most, aMuslimani su ga koristili za prelazak na suprotnu teritoriju. U ovoj borbi Perzijanci su koristilislonove koji su bili obučeni za rat. Ipak, obadvije strane su pretrpjele velike gubitke tokom bitke,posebno Muslimani. Uzimajući u obzir različite hadise u vezi njegove smrti, navodi se da je imaooko trideset osam godina u vrijeme njegove smrti. U Šarah Zarkani i Dala'il-i-Nubuvvat, piše daje na dan Bedra, mač Hazreti Salama bin Aslama (ra) se slomio i on je ostao bez oružja. ČasniPoslanik (savs) mu je dao granu i rekao mu da se bori s njom. Nakon toga se pretvorio uizvanredan mač, koji je ostao s njim sve dok nije bio ubijen na dan Đisr. Časni Poslanik (savs) jeimenovao Hazreti Salama bin Aslama (ra) za vođu od dvjesto ljudi; bataljoni koji su se okupilipod tim različitim zastavama. Hazreti Salama (ra) i Hazrat Zaid bin Haritha (ra) bili su zaduženida čuvaju Medinu i stalno izgovaraju Takbire [izgovarajući Allahu Ekbar – Allah je najveći].Razlog za to je bio taj što su se djeca držala na području Banu Kurajze iz sigurnosnih razloga iovo mjesto je bilo podloženo napadu.

Napravljen je pokušaj da se ubije Časni Poslanik (savs). Ebu Sufjan je unajmio obučenogprofesionalnog ubojicu, dao mu brzu kamilu i poslao ga u Medinu, nakon što se zakleo u tajnost.Putovao je noću i stigao u Medinu, čim je ušao u džamiju i Časni Poslanik (savs) primijetio damu se čovjek približava, rekao je: “Ovaj čovjek je došao sa zlom namjerom.” Oni su ga uhapsili iotkrili njegov skriveni bodež. Kada je bio zarobljen, Časni Poslanik (savs) ga je upitao: “Reci miiskreno, ko si ti i sa kojom namjerom si došao?” Rekao je: “Ako je moj život pošteđen, reći ću ti.”Poslanik (savs) je rekao: “Da, ako kažeš cijelu istinu biće ti oprošteno.” Nakon toga je cijelupriču prenio Časnom Poslaniku (savs) od početka do kraja. On je također rekao ČasnomPoslaniku (savs) o nagradi koju mu je obećao Ebu Sufjan. Nakon toga, ova osoba je ostao uMedini nekoliko dana i onda je iz svoje volje postao Musliman, i tako je započeo život u službiČasnog Poslanika (sa).

Ova spletka Ebu Sufjana učinila je još više da ostanu pažljivi budućim sličnim pokušajima.Časni Poslanik (savs) je poslao Salama bin Aslama (ra) i drugog ashaba prema Mekki da istražibilo kakvo takvo spletkarenje . Kada su stigli u Mekku, Mekanlije su ih spazili i tako su Salamabin Aslam i njegov kolega se vratili nazad. Na povratku su pronašli dva Kurejšinska špijuna.Možda su poslali ovu dvijcu da pokušaju ubiti Časnog Poslanika (savs). Napali su ova dvašpijuna, jedan špijun je bio zarobljen a drugog su ubili.

Zuraik koje je Ensarijsko pleme i imao je čast da učestvuje u bitkama na Badru i Uhudu. Uraznim historijskim knjigama se navodi da je, kada se pojačala bitka na Uhudu, Hazreti Ukbahbin Usman (ra) i njegov brat privremeno pobjegli s bojišta i tri dana sklonili se na brdo nasuprotAhvazu. Ahvaz je bilo područje nekoliko milja od Medine. Kada su se on i njegov brat vratili idošli pred Časnog Poslanika (savs) i obavijestili ga o tome, Časni Poslanik (savs) je rekao:”Obojica ste trčali prema otvorenoj ravnici.” U svakom slučaju, Časni Poslanik savs oprostio imje njihovu grešku i nije dalje istraživao ovu stvar.

Sljedeći ashab je Hazret Abdullah bin Sahl (ra). Hazreti Abdullah bin Sahl (ra) pripadao jeplemenu Bani Zaurah koji su bili saveznici plemena Bani Abdil Aša'al. Također se navodi da jeon bio Ghassani [tj. pripadao je plemenu Ghassan]. Hazreti Abdulah (ra) ubijen je tokom bitkekod Handeka kada ga je neko iz plemena Banu Avaif pogodio strijelom. Hazreti Abdulah (ra) jeučestvovao u bitci na Badru i na Baiat i Akba.

Hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) je naveo događaj u vezi HazretiAbdullaha u bitci kod Hamraa ul-Asada, koja se nalazi oko osam milja od Medine:“Hazreti Abdullah bin Sahl (ra) i Hazrat Rafi bin Sahl (ra) bili su dva brata iz plemena Banu AbdilAša'al. Po povratku iz bitke sa Uhuda, obadvoica su teško povrijeđeni, međutim HazretiAbdullah (ra) je zadobio više povreda od njih dvoice. Kada su čuli za uputu Časnog Poslanika(savs) da ide u bitku kod Hamraa-ul-Asada, jedan od njih je rekao drugome: “Tako mi Allaha!”Biti će nam uskraćeno ako ne budemo u mogućnosti da učestvujemo u ovoj borbi zajedno saČasnim Poslanikom (savs).” Oni nisu imali transporta, pa su odlučili da hodaju pješice. HazretiAbdullah (ra) je rekao svom bratu: “Idemo, hodat ćemo polako i krenuti u pravcu ČasnogPoslanika (savs).” Ponekad su hodali, a nekad su morali da nose jednan drugog zbog velikogumora i bola, ali su nastavili da hodaju na ovaj način sve dok nisu stigli do Časnog Poslanika(savs) uveče. U to vrjeme, ashabi (ra) su kampovali i palili vatru. Obadvoica su došli predČasnog Poslanika (savs), koji ih je poselamio i rekao im o radosnoj nagradi za veliku borbu ižrtvu.

Kakva je bila bitka kod Hamraa-ul-Asada u kojoj su ovi ashabi slijedili Časnog Poslanika (savs)?Po završetku bitke kod Uhuda, Mekkanska vojska se vratila u Mekku. Ova noć je bila noćvelikog straha u Madini, jer su se Muslimani bojali da je to možda strategija Kurejšija i da se onimogu iznenada vratiti da ponovo napadnu Medinu. Stoga je ove noći napravljen aranžman zaobezbjeđenje u Medini (zbog sigurnosnih razloga zbog ovog straha), a ashabi su posebnočuvali cijelu noć kuću Časnog Poslanika (savs). Sutradan ujutro, Časni Poslanik (savs) je primiovijest da je vojska Kurejšija zastala nekoliko milja od Medine i da se odvijala žestoka raspravameđu poglavicama Mekke, da se vrate natrag, napadnu Medinu i unište Muslimane. Na krajukrajeva, Kurejšije su se spremali vratiti u Madina. Kada je Časni Poslanik (savs) bio obaviješteno ovom događaju, odmah je objavio da se muslimani trebaju pripremiti, ali je uz to naredio da,osim onih ljudi koji su sudjelovali na Uḥudu, niko drugi ne bi trebao ići s njim. Kao takvi, ratniciUḥuda, od kojih su većina bili ranjeni, zamotali su svoje rane i kreniuli su uz Poslanika savs.Zapisano je da su ovom prilikom muslimani krenuli sa takvom radošću i žarom, kao da sutrijumfalna vojska koja kreće u potragu za neprijateljem. Nakon putovanja od osam milja, ČasniPoslanik savs je stigao do Hamraul-Asada, gdje su pronađena mrtva tijela dvojice Muslimana.Nakon daljnje istrage, otkriveno je da su to bila dva izviđača koje je Časni Poslanik savs poslaostopama Kurejšija. Kada su pronašli priliku, Kurejšije su ih ubili. Časni Poslanik (savs) je naredioda se iskopa jedan grob, i oba šehida su ukopani zajedno. Sada, kada je bilo veče, ČasniPoslanik (savs) je naredio da se kamp postavi upravo na ovoj lokaciji. Dalje je naredio da sevatre pale na različitim mjestima u cijeloj ravnici. Kao takva, za kratko vrijeme, zapaljeno je 500vatri u ravnici Hamraul-Asad, koji je udario strahopoštovanje u srce svakog posmatrača iz daljine. (da bi ljudi koji su prolazili pretpostavili da je to bila ogromna vojska koja je postavilalogore na različitim mjestima). Najvjerovatnije, ovom prilikom, poglavica koji je bio mnogobožacplemena Khuza‘ah Ma‘bad se došao kod Časnim Poslanikom (savs) i dao svoje saučešćeonima koji su poginuli na Uḥudu, gdje je nakon toga nastavio svojim putem.

Sutradan, kada je stigao do Rauḥe, (ovo je mesto koje se nalazi otprilike 40 milja od Medine),on je tamo pronašao Mekkansku vojsku, i da su u toku pripreme za povratak u Madinu. Ma‘badje odmah otišao kod Ebu Sufjana i rekao: ‘Šta ćete učiniti? Bože, upravo sam ostavio za sobomvojsku Muhammada [savs] u -amra'ul-Asadu, i nikada ranije nisam vidio takvu vojsku koja jeizazivala strahopoštovanje. Oni su tako strastveni zbog žaljenja zbog poraza na Uḥudu da ćevas pretvoriti u pepeo.“ Ebū Sufjan i njegovi sljedbenici bili su toliko zadivljeni ovim komentarimaMa'bada da su napustili ideju o povratku u Medinu i odmah je požurio u Mekku. Kada je ČasniPoslanik (savs) primio vijest da je vojska Kurejšija pobjegla na ovaj način, zahvalio je Allahu irekao: ‘Ovo je strah od Allaha, koji je udario u srca nevjernika.’ Časni Poslanik (savs) je ostao uHamra-ul-Asadu još dva ili tri dana, a nakon odsustva od pet dana, vratio se u Medinu.”

Sljedeći ashab je Hazreti Utbah bin Rabiia (ra). Postoje različita mišljenja historičara u vezikojem plemenu Hazreti Utbah (ra) pripada. Ime Utbah bin Rabiia nalazi se među imenima onihkoji su se okupili u bitci kod Jarmuka. Detalji bitke kod Jarmuka su da se nakon povratka uMedinu sa hadža u 12 poslije Hidžre, Hazreti Ebu Bakr (ra) je poslao muslimansku vojsku uSiriju u ranom dijelu 13AH. U početku je Hazrat Ebu Bakr (ra) imenovao Halida bin Sa'da zavođu, ali ga je kasnije zamijenio Jazid bin Sufjan (ra). Otišli su u Siriju sa vojskom od 7.000 ljudii razne vođe su odveli svoje vojske prema Siriji. Herakli je marširao do Homsa i pripremio velikuvojsku od Bizantijskih snaga. On je imenovao vođu za svakog od muslimanskih vođa. Onda jeodlučeno da će se sve muslimanske vojske okupiti na Jarmuku. Hazrat Ebu Bakr (ra) je poslaoporuku govoreći: “Iako ste manji u broju; nikada nećete biti poraženi ako ostanete vjerni iujedinjeni zato što se borite uz Svemogućeg Allaha… Zato se zaštitite od grijeha, očistite se,ujedinite se i borite se zajedno u Jarmuku. Svaki komandant iz svoje sredine treba da obavljanamaze sa svojom pješadijom.” Muslimani su okružili Bizantijsku vojsku od Safer 13 Hidžretskesve do Rebiul Sani, ali oni nisu bili uspešni. Hazreti Ebu Bakr (ra) je zatim naredio HazretiHalidu bin Velidu (ra) da putuje u Jarmuk iz Iraka kao pojačanje. Hazreti Halid bin Velid (ra) jetada bio guverner Iraka. Prije dolaska, svi komandanti su se borili na odvojenim frontovimazajedno sa svojim bataljonima. Po njegovom dolasku, Hazreti Halid (ra) je savjetovaomuslimane da izaberu jednog Emira [Vođu] da ih vodi. Nakon toga svi su izabrali Hazreti Halidabin Velida. Navodi se da je ukupan broj vojnika za Bizantijsku vojsku iznosio između 200.000 i240.000, za razliku od muslimanske vojske koja je bila između 37.000 i 46.000. Muslimanskevojske je bila gotovo kao jedna petina protivničke vojske. Hazreti Halid (ra) je podjeliomuslimansku vojsku u grupe od 36 do 40 bataljona, ali svi su se borili iza jednog komadanta.Hazreti Utba bin Rabiia (ra) je bio vođa jedne od ovih grupa. Hazrat Halid (ra) je shvatio da jebroj muslimanske vojske manji, međutim zbog te njegove taktike, neprijatelju se činilo da jemuslimanska vojska bila veća. Ipak, muslimani su ostali nepokolebljivi i hrabro se borili dovečeri, kada je Bizantijska vojska počela da bježi. U ovoj borbi, više od 100.000 Bizantijskihvojnika poginulo je u poređenju sa ukupno 3000 žrtava Muslimana. Među onima koji su postališehidi bio je Hazrati Ikrama bin Ebu Đahl. U to vrijeme, Bizantijski car je boravio u Homsu. Čimje postao svjestan poraza, odmah je pobjegao odatle. Nakon pobjede na Jarmuku,Muslimanska vojska se brzo proširila širom Sirije, zauzimajući Canisarein, Antakja, Juma,Sarmin, Tezein, Korus, Tal Azaz, Zaluk i Raban i još druga mjesta.

Ovdje ću završiti spominjanje ashaba za danas, i nastavit ću da o njima govorim poslijeRamazana, ako Bog da, kao što znamo Ramazan počinje slijedeće sedmice.

Nakon džume, ja ću klanjati dženazu poštovanoj gospođi Sahibzadi Sabiiha Beguma, koja jebila unuka Hazreti Mirze Bašir Ahmad Sahib, sina Obećanog Mesije as. Ona je bila najstarijakćerka najstarije kćerke Hazrata Mirze Bašira Ahmada Sahiba, Njen otac je bio Hazret MirzaRashiid Ahmad Sahib, sin Hazreti Musleh Mauda (ra) i njena majka se zvala Hazreti UmmiNasira (ra). Umrla je 30. Aprila u 90. godini života u Tahir Institutu za srce. Allahu pripadamo injemu se vraćamo. Ona je bila moja tetka. Sabeeha Sahiba je bila starija sestra Hazreti Sajjida

Asifa Begum Sahibe, supruge Hazreti Halifatul Masih IV (rh).Roditelji su imali puno povjerenje u Sabiihu Sahibu zahvaljujući njenom znanju i inteligenciji, azauzvrat je uvijek uzvraćala to povjerenje. Ona je pazila na svoje mlađe braće i sestre i trudilase da ostavi dobar moralni primjer na njih. Bila je vrlo jednostavna osoba koja se uvijek brinula osiromašnima i uvijek je bila spremna pomoći svima. Uvijek bi se brinula za one u potrebi ipokazivala bi saosjećanje prema siromašnima. Bila je prijateljica s siromašnim i kad bi čulaprobleme s kojima se suočavaju ona bi bila plakala. Pomogla bi im najbolje što je mogla. Hazurkaže:” U ovim komentarima nema pretjerivanja, i zaista su to bili njeni kvaliteti. Pokazala biljubaznost svima koji su radili za nju.” Iza sebe ostavlja tri kćeri i jednog sina. Ona je takođebila Musi [dio institucije Al-Vassijjeta] i nakon jučerašnje dženaze, ukopata je u BahištiMakbarah. Neka Svemogući Bog omogući njenoj djeci da nastave da rade njena pobožna djela ineka žive sretno jedni s drugima. Neka uvijek ostanu vezani za Džemaat i Hilafet.