Ljudi izvrsnih osobina – Osman bin Maz’un

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tashahhuda, Ta'awwuza i sure Fatiha, hazreti Halifatul Masih V (aba) je rekao:

U prethodnoj hutbi, kad sam pričao o životu hazreti Osmana Bin Maz'oona , završio sam govoreći da je on bio prva osoba koja je ukopana u Jannatul Baqi. Slijedeći detalji su nađeni u vezi sa uspostavljanjem i osnivanjem Jannatul Baqi:

U vrijeme dolaska Časnog Poslanika (sa) u Medinu, postojala su mnoga groblja koja su pripadala različitim plemenima i jevrejima. Među ostalim grobljima, postojalo je groblje Banu Sa'aadaha, Baqi-ul-Gharqad koje je bilo nastarije i najpoznatije među svim ovim grobljima.U to vrijeme Baqi-ul- Gharqad se zvalo Baqi-ul-Kahbkhabah. Imalo je mnogo Gharqad drveća i divljih žbunjeva. Imalo je veliki broj komaraca i drugih insekata i kada bi se komarci pojavili zbog blatnjave zemlje ili šume, činilo se kao da ga prekrivaju oblaci dima. Na arapskom Baqi označava mjesto gdje se nalazi veliki broj drveća. Ovo mjesto je bilo poznato u Medini kao Baqi-ul-Gharqad jer je bilo puno Gharqad drveća.Pored toga bilo je bogato divljim grmovima. Zvalo se također Jannatul Baqi. Na arapskom, riječ jannat znači bašte raja. Iz ovog razloga, bilo je bolje poznato među ne arapima kao Jannatul Baqi. Drugo ime mu je bilo Maqabirul Baqi, i ono se najviše koristilo među beduinima. Kada ga je Časni Poslanik (sa) odredio za groblje muslimana, od tada je postalo jedinstveno i istaknuto mjesto, što je ostalo do  dan danas i uvijek će biti tako.

Prva osoba koja je ukupana tu, je bila, kao što sam to već spomenuo hazreti Osman bin Maz'oon (ra). Časni Poslanik (as) je stavio kamen na grob, kao oznaku govoreći , ‘On nas je prethodio’. Nakon toga, kada god bi neko umro, ljudi bi pitali Časnog Poslanika (sa) gdje ga trebaju ukopati. Časni Poslanik (sa) bi odgovarao: ‘Blizu Osmana bin Maz'oona, koji nas je prethodio.’ Kada je sin Časnog Poslanika (sa) ,Ibrahim, umro, Časni Poslanik (sa) je rekao: ‘ Da se pridružiš društvu pobožnih pojedinaca, Osmana bin Mazoona, koji je umro.’

Hazreti Umme ‘Alaa koja je bila među ženama Ansarija i koja je dala zavjet odanosti Časnom Poslaniku (sa) je ispričala, ‘ Kada je umro Osman bin Mazoon, odala mu je svoje poštovanje i rekla da svjedoči da ga je Allah doista poštovao.’ Ona je ponovila ovo pred Časnim Poslanikom (sa). Kada je Časni Poslanik (sa) čuo ovo, upitao je ‘ kako si znala da ga je Uzvišeni Bog zasigurno uzdigao? ‘ Odgovorila je , ‘ O Allahov Poslaniče! Neka moji roditelji budu žrtvovani zbog tebe, ja zaista nisam sigurna u ovo, ali ovako sam se osjećala. Dakle, izražavala sam svoja osjećanja.’ Na ovo je Časni Poslanik (sa) odgovorio, ‘Što se tiče Osmana (ra), on jeste umro i ja se nadam njegovom blagostanju ( i da mu Svemogući Bog oda čast). Međutim, prema onome što je rekao Bog, čak ni ja ne znam šta će se desiti Osmanu.'Hazreti Umme Ala je rekla: ‘ Ovo me rastužilo, i zaspala sam u tom stanju. Naveče sam vidjela u snu fontanu sa vodom koja pripada hazreti Osmanu (ra). Rekla je: ‘Nakon što sam vidjela ovaj san, posjetila sam Časnog Poslanika (sa)  i ispričala mu moj san. Časni Poslanik (sa) je odgovorio,'takva su bila njegova djela.” To je značilo da je Uzvišeni Bog pokazao fontanu sa vodom da ju obavjesti da je on u raju i da su njegova djela dio te fontane. Dakle, ovo je bio način na koji je Časni Poslanik (sa) podučavao druge da osoba ne treba tvrditi sa takvim pouzdanjem i vjerovanjem da je Uzvišeni Bog oprostio nekome. Svemogući Bog im je dodijelio uzvišeno mjesto, neka Bog nastavi uzdizati njihov položaj, i neka mi također oponašamo njihov primjer.

Slijedeći ashab kojeg ću spomenuti jeste hazreti Wahabbin Sa'ad bin Abi Sarah (ra). Njegov otac se zvao Sa'ad i pripadao je Banu Aamir bin Lowi plemenu. Hazreti Wahab je bio brat Abdullaha bin Wahaba bin Saraha. Njegova majka se zvala Mahana bint Jabir i pripadala je Asha'ari plemenu. Časni Poslanik (sa) je uspostavio vezu bratstva između hazreti Wahaba i hazreti Suaida bin Amra. Hazreti Wahab je učestvovao u bitkama na Bedru, Uhudu, Hendeku, Hudejbiji i Khaibaru i umro je u Jamadi u 8 godini poslije Hidžre u Bitci Mautaha. Imao je 40 godina u vrijeme smrti. Šta je to Bitka Mautaha i koji su bili njeni uzroci? Ovo je spomenuto u Tabaqaat al-Kubra.

Ova bitka se desila u Jamaadi-ul-Ula, u 8 godini nakon preseljenja. Časni Poslanik (sa) je poslao Haritha bin ‘Umaira sa pismom kao glasnika kralju Busraha. Kada su stigli do mjesta Mautah, sreli su Shurahbeela bin Amr Ghassaanija koji je bio jedan od guvernera Sirije kojeg je izabrao rimski vladar, ovo je u prema Seerat-ul-Halabiyyah. On ih je zaustavio I ubio. Osim Haritha bin ‘Umaira, nijedan drugi glasnik Časnog Poslanika (sa) nije bio ubijen. Kada je vijest o njegovom ubitstvu stigla do Časnog Poslanika (sa), to ga je jako potreslo I bio je jako tužan zbog njegove smrti. Časni Poslanik (sa) je pozvao ljude da se skupe za bitku. Ljudi su se skupili I ukupan broj vojske je bio 3000. Časni Poslanik (sa) je rekao da će vođa ove grupe biti hazreti Zaid bin Haritha I nakon pripremanja bijele zastave I dajući je Zaidu, Časni Poslanik (sa) je savjetovao,’ Idite na mjesto gdje je hazreti Harith bin ‘Umair ubijen I pozovite ljude od tamo u islam. Ako ga prihvate onda uredu, ali ako ne prihvate onda tražite Allahovu pomoć protiv njih I krenite u bitku.’ Časni Poslanik Muhammad (sa) je izabrao hazreti Zaida bin Harithu u toku bitke Mautah kao njihovog vođu I rekao ‘ ako Zaid bude ubijen, onda će Ja’far biti vaš vođa, a ako I on bude ubijen, onda će Abdullah bin Rawaahah zauzeti njegovo mjesto.’Ova grupa muškaraca je bila poznata kao I pješadijske vođe. Jevrej koji je sjedio u blizini, čuo je šta je Časni Poslanik Muhammad (sa) I prišao je hazreti Zaidu I rekao mu, ‘ ako je Muhammad (sa) istinit onda se nijedan od vas trojice neće vratiti iz bitke živ.’Na ovo je hazreti Zaid odgovorio, ‘bilo da se vratim iz ove bitke živ ili ne, to je nesporna činjenica da je Časni Poslanik (sa) istinit Poslanik I istiniti Božiji Poslanik.’ Informacija o umrlima ove bitke je preneseno kroz Božansku objavu Časnom Poslaniku Muhammadu (sa). U pogledu ovog postoji predanje, u kojem hazreti Anas bin Malik (ra) prenosi da je Časni Poslanik Muhammad (sa) rekao, ‘Zaid je preuzeo držanje zastave I on je ubijen, nakon čega je Ja’far preuzeo zastavu I on je također ubijen I nakon ovoga ‘Abdullah bin Rawaahah je preuzeo zastavu I on je također ubijen.’ Govoreći ovo ljudima, suze su tekle iz očiju Časnog Poslanika (sa). Nakon ovoga je Poslanik (sa) je rekao,’ nakon ovoga , Khalid bin Waleed je uzeo zastavu iako nije bio vođa I data im je pobjeda.’ Neka Uzvišeni Allah nastavi uzdizati duhovni položaj ovih ashaba Časnog Poslanika (sa). Nakon što sam spomenuo ove ashabe,trebam sad spomenuti umrle osobe čiju ću dženazu danas predvoditi.

Prva dženaza je uvaženom Malik Muhamad Akram sahibu, koji je bio misionar zajednice. On je umro jučer, 25 aprila u Mančesteru.Svi pripadamo Allahu I Njemu ćemo se vratiti.Njegova dženaza je ovdje I  nakon namaza, ako Bog da ja ću predvoditi namaz vani ( izvan džamije). On je rođen 2.aprila 1947 godine, u Malkwaalu u distriktu Gujrata. 1961 godine je dao bai’at (zavjet odanosti) I ušao u Džemat. Njegov stariji brat, učitelj A’zam Sahib je prihvatio ahmadijat ranije I Akram sahib je također dao bai’at poslije njega. Nakon što je završio BA, dobio je Shahid diploma I također Maulvi Fazal diploma. Izabran je za misionara 1971 godine. 1970, hazreti halifatul Mashi III (rh) je predvodio njegov nikah  sa Amatul Kareem sahibom, kćerkom Maulvi Abdul Basharat Ghafoor Sahiba. Akram sahib je imao priliku da služi kao misionar na različitim mjestima u Pakistanu kao I državama izvan Pakistana. Služio je u raznim džematima Velike Britanije otprilike 30 godina: Oxford, Manchester, Glasgow I Cardiff. Njegova ukupna služba obuhvaća otprilike 48 godina. U Velikoj Britaniji je služio kao Naib Afsar Jalse Gah mnogo godina.

Od 1971 do 1973 služio je u raznim mjestima u Pakistanu. Od 1973 do 1977 služio je u Gambiji. Od 1977 do 1979 služio je u Karačiju, Pakistanu nakon čega je služio u Rabwi u Wakalat-e-Tabshir od 1970 do 1980. Od 1980 do 1983, služio je kao direktor koledža za misionare u Hilaru, Nigerija, nakon čega se vratio u Pakistan I ostao u Rabwi do 1989.Od 1989 do 2018 je imao priliku da služi u Velikoj Britaniji. Najprije 2007 je dostigao službenu dob za odlazak u penziju ali je ponovo zaposlen u februaru 2007 I imao je priliku da služi do 2018. Iako Waqf-e-Zindagi uvijek ostaje životni posvećenik, međutim nedavno zbog bolesti nije mogao obavljati svoje dužnosti I zbog toga je otišao u penziju. Ipak, možemo reći da je proveo samo nekoliko mjeseci a da nije bio u aktivnoj službi I na ovaj način je služio do zadnjeg daha. Huzur (aba) je pročitao mnoge pohvale koje su date njegovim izvrsnim osobinama. Bio je jako vrijedan, poslušan I imao je dobru narav. Akram Sahib je bio čovjek od principa I posjedovao je mnoge kvalitete. Bio je jako pobožan, iskren I izuzetno odan Ahmadi. Bio je strastveni misionar koji je vrijedno radio. Bio je sluga zajednice koji je pokazivao visoke nivoe poslušnosti prema hilafetu. Neka Uzvišeni Bog nastavi uzdizati njegov položaj, neka mu podari Svoj oprost I podari njegovim voljenim postojanost I hrabrost da podnesu ovaj gubitak. Njegova dženaza je ovdje kao što sam spomenuo, ja ću izaći vani da predvodim dženazu namaz.

Druga dženaza je za Chaudhry Abdul Shakoor Sahiba, koji je bio misionar Džemata. On je bio sin Chaudhry Abdul Aziz Sahiba iz Sialkotija. Umro je 12 aprila, Allahu pripadamo I njemu ćemo se vratiti. Rođen je 10 novembra 1935 godine I od rođenja je Ahmadi. Njegov djed sa očeve strane je dao zavjet odanosti 1901 godine. Uvaženi Abdul Shakoor Sahib je završio srednju školi, nakon čega je završio Shahid I Maulvi Fazal I posvetio svoj život vjeri 1956. Prije ovoga je radio u željezničkom odjelu kao daktilograf. 1962 je položio svoj Maulvi Fazal ispit I 1963 je završio Džamiju Ahmadija sa Shahid stepenom. U julu 1963, bio je izabran u Wakalat-e-Maal Thani nakon čega je imao priliku da služi u različitim uredima u Rabwi, 1964 je poslan u Sierra Leone radi širenja islama I služio je tu do 1968. Od decembra 1970 do decembra 1973 ostao je u Ghani. Od 1975 do 1978 služio je u Gambiji. Od februara  1980 do aprila 1986 je služio u Liberiji. U ovim državama umrli je imao priliku da služi kao Ameer (nacionalni predsjednik) I misionar na dužnosti. 1990 je izabran za Naib Wakeel-e-Tabshir. Pored toga služio je kao Naib Wakeel-ul-Thalith, sekretar odbora Abaadi I Naib Wakeel-ul- Maal Thani. Nakon penzije 1995, nastavio je da radi do 2004. Zbog bola u očima od glukome, otišao je u penziju 2004. Umrli je bio Moosi ( dio institucije Al-Wasiyyata). Pored svoje žene, nadživio je dvije kćeri I tri sina. Neka Uzvišeni Bog nastavi uzdizati njegov položaj.

Treća dženaza u odsustvu je uvaženom Muhammadu Saleh Muhammad Sahibu, koji je bio učitelj Waqf-e-Jadida. Umro je Allahovom voljom 21 aprila 2019, Inna Lillah Wa inna Ilahi Rajioon. Njegov djed je bio Malik Allah Bakhsh Sahib, koji je bio ashab Obećanog Mesije (as). On je svjedočio znaku sunčeve I mjesečeve eklipse I putovao je pješke u Qadian iz Lodhrana I imao čast da učini Bai’at na rukama Obećanog Mesije (as). Njegov otac, uvaženi Ghulam Muhammad Sahib, je također bio učitelj I ustvari on je bio među najranijim učiteljima. Ovi rani učitelji u području Sindha su podnijeli veliko žrtvovanje I I trpjeli su te uslove. Dakle , naprije su dugo putovali da sakupe vodu I pijesak, kasnije bi ih pomiješali I napravili cigle od toga I onda bi sami gradili sobu od cigli za sebe da žive tu I nisu imali nikakvih zahtjeva od džemata. On je uvijek podsjećao svoju djecu da obavljaju pet dnevnih namaza. On je redovno obavljao  Tahajjud namaz I čak I na dank ad je umro, obavio je Tahajjud namaz I također probudio moju majku da obavi namaz. Bio je jako ljubazan I pokazivao je svoju ljubav prema ljudima. Ako bi ga netko povrijedio podnosio bi to sa strpljenjem I nikada ne bi odgovarao. Također je bio jako dobar sa ljudima I bio je jako poznat među njima. Bio je iskren I ljudi bi mu vjerovalisa svojim vlasništvom I ostavljali bi stvari sa njim. Ako bi postojala bilo kakva nesloga među članovima obitelji, on bi uvijek nastojao da ih pomiri. Umrli je bio Musi I ostavio je iza sebe ženu, tri sina I tri kćerke. Jedan od njegovih sinova, Mubarak Ahmad Munir Sahib trenutno je na službi u Burkina Faso tako da se nije mogao vratiti u Pakistan nakon smrti svoga oca. Neka Uzvišeni Bog uzdigne njegov položaj I podari mu Svoju milost I oprost. Neka On također omogući njegovom potomstvu da služe vjeru sa istim žarom I duhom žrtvovanja.

Četvrta dženaza u odsustvu je uvaženom Maushai Jummah sahibu iz Tanzanije. On je umro 13 marta. Inna Lillah Wa inna ilahi Rajioon. Rođen je 1933-34 u regiji Morogore u Tanzaniji. Pridružio se Ahmadija muslimanskoj zajednici 1967 godine. Nakon prihvatanja ahmadijata I tačno do njegove smrti, njegovo svako djelo je pokazivalo duboku ljubav prema hilafetu. Također je pokazao veliko poštovanje prema misionarima I vršiocima dužnosti Džemata. Strogo je slijedio Nizam-e-Jama’at. Imao je veliku ljubav prema Tablighu I nikad ne bi propustio nijednu priliku za Tabligh.Bio je na čelu onih koji su platili chandu. Ustvari, uvijek bi mislio da da chandu kada god bi primio bilo kakav novac. Često bi govorio da je ovaj svijet prolazan I da nema vrijednost. On je bio Musi I također je poticao druge da se pridruže ovom blagoslovenom programu. Bio je za primjer u pogledu namaza I obavljao je pet dnevnih namaza I također poticao svoju djecu I unukeda obavljaju dnevne namaze. Obavljao je Tahajjud namaz sa velikim žarom. Zapamtio je mnoge dove Časnog Poslanika (sa) I imao je veliku ljubav prema čitanju knjiga Obećanog Mesije (as). Njegov sin, Shamoon Jummah sahib, koji je učitelj u Džamiji Ahmadija Tanzanije piše,’ od 1987 do 1990, nas trojica braće smo pohađali Džamiju Ahmadija u Tanzaniji ( Tamo predaju Mubasher časove). Sjećam se jednom u toku praznika da smo odlučili da jedan od nas braće napusti studije Džamije I vrati se kući I pomogne našim roditeljima u njihovim dnevnim poslovima. Kada smo spomenuli ovo našem ocu, on je bio izuzetno nezadovoljan ovim.’ Shamoon Jummah Sahib piše, ‘nikad ne mogu zaboraviti taj dan. Moj otac je postao jako uznemiren I rekao nam je da trebamo vjerovati u Uzvišenog Boga I nastaviti sa studijima u Džamiji I ne napustiti je.’ Dakle,on je stavio u sve troje svoje djece duh službe Džematu.

Neka mu Uzvišeni Bog podari Svoju milost I oprost I uzdigne njegov položaj. Neka On omogući njegovo potomstvo da postanu istinske sluge islama. Kao što sam to spomenuo, nakon namaza ja ću predvoditi njihove dženaze. Jedna od dženaza,prisutna ovdje je za Malik Akram Sahiba.Ja ću izaći iz džamije da predvodim namaz a članovi trebaju ostati u džamiji I pridružiti se namazu odatle.