Ljudi izvrsnih osobina

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tashahhuda, Ta’wwuza I sure Fatiha, hazreti Halifatul Masih V (aba) je rekao:

Ime prvog ashaba kojeg ću spomenuti danas , koji je učestvovao u Bitci na Bedru je hazreti Tulaib Bin Umair (ra). Zvali su ga Abu ‘Adi. Njegova majka se zvala Arwah, koja je bila kćerka Abdul Muttaliba I tako da je bila tetka sa očeve strane Časnog Poslanika (sa). On je bio jedan od prvih koji su prihvatili islam. Prihvatio je islam dok je Časni Poslanik (sa) bio na Dar-e-Arqamu. Nakon prihvatanja islama, hazreti Tulab je rekao svojoj majci, koja ga je podržala u odluci da prihvati islam, ‘Molim te u ime Allaha, da odeš da poselamiš Časnog Poslanika (sa), prihvati ga, I daj svoje svjedočanstvo da ne postoji niko vrijedan obožavanja osim Allaha I da je Muhammed (sa) Allahov Poslanik’. Na to je ona prihvatila islam. Nakon toga ona je rekla, ‘ Ja također svjedočim da ne postoji niko vrijedan obožavanja osim Allaha I Muhammed (sa) je Allahov Poslanik.’

Hazreti Tulaib (ra) je bio među onim muslimanima koji su iselili u Abesiniju. Međutim kada su glasine stigle do Abesinije da su kurejšije prihvatili islam, I da je Mekka u miru, neki ljudi su se vratili u Mekku I hazreti Tulaib (ra) je bio među njima. Međutim, zbog intezivnog progona kurejšija, mnogi muslimani su se vratili u Abesiniju, što se zove drugo preseljenje u Abesiniju.

Kada je hazreti Tulaib (ra) preselio iz Mekke u Medinu, on je ostao sa hazreti  Abdullahom bin Salama Ajlani. Časni Poslanik (sa) je uspostavio vezu bratstva između hazreti Tulaiba (ra) I hazreti Munzira bin ‘Amra (ra). Hazreti Tulaib (ra) je učestvovao u Bitci na Bedru I ubraja se među istaknute ashabe Časnog Poslanika (sa). Učestvovao je u Bitci Ajnadain, koja se desila u 13 godini poslije hidžre, u mjesecu Jumadi-ul-Ula. Ubijen je u toku ove bitke u 35 godini. Međutim u skladu sa nekim izvorima, ubijen je u Bitci Yarmouk.

Slijedeći ashab kojeg ću spomenuti je hazreti Salim Maula ibn Abi Huzaifa. Zovu ga Abu Abdullah a ime njegovog oca je Ma’qil. Ubraje se među istaknute ashabe Časnog Poslanika (sa) I bio je također među Muhađirima (muslimani koji su preselili iz Mekke u Medinu). Iselio je u Medinu prije Časnog Poslanika (sa). Časni Poslanik je uspostavio vezu bratstva između hazreti Salima I Mu’adha bin Ma’isa. On je bio oslobođeni rob hazreti Thubaite bint Ya’aara, supruge hazreti Abu Huzaifa. Hazreti Abu Huzaif je uzeo hazreti Salima kao svog usvojenog sina. Tako da je on također bio poznat kao Salim bin Abi Huzaifa. Hazreti Abu Huzaifa ga je oženio za svoju nećaku, Fatimu bint Waleed. Prenosi se da je tada Uzvišeni Bog objavio ovaj ajet:’

Zovite ih imenima očeva njihovih. Ovo je najpravednije kod Allaha. A ako ne znate njihove očeve, onda su oni vaša braća po vjeri I vaši prijatelji. Nije grijeh ako ste u tom pogriješili, ali je grijeh ono što su vaša srca namjerno radila. A Allah najviše prašta I Milostiv je.’

Nakon objave ovog ajeta, hazreti Salim (ra) je postao poznat kao ‘Maula Abu Huzaifa, tj. Oslobođeni rob Abu Huzaife,oslobođeni sluga ili prijatelj Abu Huzaifa (ra).

Hazreti Salim Maula Abi Huzaifa (ra) je predvodio namaze, kada su rani muslimani preselili u Medinu jer je bio onaj koji je najviše znao Kur’an među njima. Hazreti Salim je bio Qari Časnog Kur’ana. Bio je među četiri ashaba o kojima je Časni Poslanik (sa) rekao da osoba treba učiti Kur’an od njih.

U jednoj od tradicija se govori da je jednom hazreti Aisha (ra) malo zakasnila da vidi Časnog Poslanika (sa). Časni Poslanik (sa) ju je upitao zašto je zakasnila, I ona je odgovorila .’ Qari je učio Kur’an sa neopisivom ljepotom. Počela sam slušati njegovo učenje Kur’ana I zbog toga sam zakasnila.’ Časni Poslanik (sa) je obukao svoj ogrtač I izašao napolje I vidio je da je ustvari hazreti Salim (ra) učio Časni Kur’an. Kada je vidio ovo, Časni Poslanik (sa) je rekao, ‘ Zahvaljujem Uzvišenom Allahu, Koji je podario mojim ljudima tako lijepog Qarija (učača) kao što si ti.’ U toku Bitke na Uhudu, kada je Časni Poslanik (sa) bio povrijeđen, hazreti Salim (ra) je imao čast da očisti njegove rane.

Hazreti Salim (ra) prenosi da je Časni Poslanik (sa) rekao da ‘ Na Sudnjem Danu bit će pozvana određena grupa ljudi- ovo je nešto vrijedno pažljivog slušanja- Na Sudnjem Danu bit će pozvana određena grupa ljudi koja će imati toliko dobrih djela kao planine Tihaamah.

Tihaamah je planinski lanac u području neravnog terena u blizini obale Arapskog poluotoka koji počinje od Sinaja I proteže se na jugozapadnu stranu Arabije. Postoji određeni dio ovog planinskog lanca koji počinje od zaljeva Crvenog Mora. Časni Poslanik (sa) je rekao da dobra djela ovih ljudi će biti jednaka Tihaama planinskom lancu. Međutim, kada ova djela budu stavljena ispred Boga, On će ih odbaciti I baciti ove ljude u vatru. Nakon što je čuo ovo, hazreti Salim (ra) je rekao :’ O Allahov Poslaniče, neka se moji roditelji žrtvuju za tebe! Molim te objasni karakteristike takvih ljudi kako bi ih mogli prepoznati.! Kunem se Bogom Koji je odredio tebe za poslanika da se bojim da postanem među tim ljudima.’

Na ovo je Časni Poslanik (sa) rekao : ‘ njihova dobra djela će biti odbijena jer će slobodno učestvovati u zabranjenim, nezakonitim stvarima koje su stavljene pred njih.. Stvari koje je Bog zabranio, ne uzimaju u obzir ono što je dozvoljeno a što nije, I tada ih materijalistički svijet nadvlada. Dakle, to je trenutak za stalno razmišljanje I stalni strah za vjernika I neka Bog omogući svima da sami sebe procjenjuju.’

Imena sinova hazreti Abdullaha bin Umara (ra) su bila Salim, Waaqid I Abdullah. Nazvao ih je prema različitim istaknutim ashabima Časnog Poslanika (sa). Jedan od sinova je bio Salim, koji je dobio ime prema Salimu Mauli Abu Huzaifahu (ra).

Bio je hrabar i uporan i nije pokazivao nikakvu uznemirenost čak i u vrijeme velike opasanosti. Nije se ustručavao da progovori ukoliko se duh naredbi Časnog Poslanika nije poštovao. Na primjer, progovorio je kada je Khalid bin Walid naredio da se ubiju neki zatvorenici rata uprkos striktnih naredbi Časnog Poslanika (sa).Časni Poslanik (sa) je ponudio novac kao i druge usluge pogođenim ljudima i dao je sve od sebe da im ponudi podršku, uprkos tome što su bili neprijatelji. Ovo je bio nivo pravednosti Časnog Poslanika (sa).

Na dan bitke na Yamami, hazreti Salim, oslobođeni rob hazreti Huzaifa je bio nosač zastave vojske, u toku bitke, kada je hazreti Salimova desna ruka bila povrijeđena, on je nosio zastavu u lijevoj ruci. Kada je njegova lijeva ruka bila povrijeđena, on je nosio zastavu na vratu i izgovarao: ‘ I Muhammed je jedini Poslanik, i bilo je mnogo drugih poslanika koji su se borili sa mnogim društvima njihovih sljedbenika.’ Kasnije je on bio ubijen. Muhammad bin Thabit govori da je u toku bitke na Yamami kada je muslimanska vojska bila raspršena, hazreti Salim rekao:’ Ovo nije nešto što bi mi uradili Časnom Poslaniku (sa), tj. oni ne bi pobjegli. Iskopao je sebi jarak i stao u njega. Tog dana on je nosio zastavu Muhađira ( oni koji su iselili iz Mekke) i hrabro se borio, sve dok nije ubijen. Kada je hazreti Salim ubijen, ljudi su govorili da su izgubili četvrtinu Kur'ana. To znači da od četiri učenjaka koje je Časni Poslanik (sa) savjetovao da uče Kur'an, jedan je otišao.

Slijedeći ashab je hazreti Itbaan bin Malik. Pripadao je Banu Salim bin Auf ogranku Khazraj plemena. Časni Poslanik (sa) je uspostavio vezu bratstva između njega I hazreti Omera (ra). Hazreti Itbaan je učestvovao u Bitkama na Bedru, Uhudu I Hendeku. Počeo je gubiti vid u toku života Časnog Poslanika (sa) I preselio u toku vladavine hazreti Muawiye.

Prema jednom predanju kada je hazreti Itbaan bin Malik (ra) izgubio vid, tražio je dozvolu od Časnog Poslanika (sa) da ne prisustvuje zajedničkom namazu. Časni Poslanik (sa) ga je upitao da li može čuti ezan (poziv na namaz), na šta je on odgovorio potvrdno. Časni Poslanik (sa) mu zato nije dao dozvolu da izostane. Ovo je jako poznat hadis I često se navodi, međutim ima još nekoliko detalja vezanih za ovu priču. Prema predanju Sahih Buharija, Časni Poslanik (sa) je kasnije dao dozvolu hazreti Itbaanu (ra) da obavlja namaz kod kuće. Ako ljudi ne mogu doći u džamiju zbog ekstremnih vremenskih uvjeta I teškoća, dozvoljeno je obavljati namaze kod kuće pod uvjetom da se zajedno obavljaju I za to nema opravdanja. Tako da ovo uvijek treba imati na umu. Ovdje u ovim državama, ako je džamija toliko udaljena I nema nikakvog prevoza, onda kao što sam to spomenuo mnogo puta, Ahmadi muslimani trebaju ponuditi svoje kuće kao mjesto za namaz gdje se ahmadi muslimani koji žive u blizini mogu okupiti I obavljati namaz u džematu. Neka Uzvišeni Bog omogući svima da se pridržavaju ovih naredbi.

Sada ću predvoditi dženazu u odsustvu I ukratko ću govoriti o umrlima. Prvi je poštovani Ghulam Mustafa Awan Sahib, koji je umro u Rabwi 16 marta u 78 godini, Inna Lillah Wa Inna Illahi Rajiioon. Zahvaljujući milosti Uzvišenego Boga, on je rođen kao ahmadi I ahmadijat je ušao u njegovu porodicu kroz dedu sa očeve strane, Diwanu Baksha Sahiba. Umrli je bio redovan u dnevnim namazima I obavljao je Tahadžud namaz. Bio je jako bogobojazan, suosjećajan, brižan, uljudan I društven čovjek, koji je svoj život vodio jednostavno. On je bio osoba koja se duboko oslanjala na dove I namaze. Bio je jako gostoljubib, brinuo je o onima u potrebi I siromašnima I često bi pomagao pomiriti I iscjeliti odnose drugih. Uvijek bi davao prednost vjeri nad svjetovnim stvarima I bio je posvećena osoba. Imao je duboku vezu ljubavi prema Nizam-e-Jama-atu I instituciji hilafeta.

Slijedeća dženaza je poštovanoj Amtul Haye Sahibi, koja je bila supruga Muhammed Nawaz Sahibu iz Kathgarhija. Umrla je 15 marta- Ina Lillah Wa Inna Ilahi Rajiioon. Pripadala je obližnjem selu Qadiana koje se zvalo Bagul.Imala je samo dvije godine kada joj je umro otac I očev stariji brat, Muhammad Ibrahim ju je odgojio.Umrla je rođena kao Ahmadi I njihova porodica je ušla u ahmadijat 1903 godine. Sva njena braća I sestre su bili neahmadi I ona je uvijek davala sve od sebe da im daje tabligh. Kao rezultat njenih napora u Tablighu, jedan od braće njene majke, Abdul Mujeed Sahib, je prihvatio Ahmadiyat I zahvaljujući milosti Uzvišenog Boga, njegovo potomstvo također služi Džematu. Dok je živjela u Shorkatu, situacija protiv Ahmadija je bila jako neprijateljska u 1953 I 1974. Međutim, ona je izdržala ovaj period sa velikom hrabrošću, nije pokazala nikakvu vrstu straha.

U toku nedaća 1974 godine, u to vrijeme, svi muškarci su bili vani I jedino žene su bile kući. Ona je stajala na straži u dvorištu kuće, sa sjekirom u ruci. Odjednom neko izvana je uzviknuo da napadnu njihovu kuću a ona je odgovorila iznutra,’ Ako neko preskoči zid I uđe unutra ja ću odsjeći glavu od njegovog tijela baš kao što je to hazreti Safia (ra) jednom uradila. Vidjevši njenu veliku snagu I hrabrost, neprijatelj su otišli odatle. Neka Uzvišeni Bog uzdigne njen položaj I podari joj Njegov oprost. Neka On također omogući njenu djecu I potomstvo da nastave njena dobra djela.