Ljudi Izvrsnih Osobina

Kratki sadržaj

Poslije proučenog Šehadeta, Euze i sure El-Fatiha, Hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) je rekao: danas prvog od ashaba koji su učestvovali na Bedru ću da spomenem je Hazreti Abdullah bin Ar Rabii Al Ensarija. On je pripadao Benu Abđar ogranak plemena Hazrađ. Njegova majka se zvala Fatima bint Amr. Učestvovao je u drugom bai’atu na Akbi. Imao je čast da učestvuje u bitci na Bedru, Uhudu i Mu’tah. Postao je šehid u bitci na Mu’tah.

Hazreti Atijjah bin Nuvaira (ra) je učestvovao u bitci na Bedru i ovo su jedive informacije o njemu.

Hazreti Sahl bin Kais, njegova majka se zvala Naila bint Salaama, njegov rođak sa očeve strane je bio Hazreti Ka’ab bin Malik poznati pjesnik.Hazreti Sahl je učestvovao u bitci na Bedru i Uhudu i postao je šehid u bitci na Uhudu.

Hazreti Abdullah bin Humajjir El- Ašđai koji je pripadao plemenu Benu Duhman koji je imao ugovor sa Ensarijama. Učestvovao je u bitci na Bedru uz svog brata Hazreti Hariđah. Učestvovao je u bitci na Uhudu. Njegova supruga se zvala Hazreti Ummi Sabit bin Harisa i ona je prihvatila Časnog Poslanika (savs).

Hazreti Abdullah bin Humajjir je bio jedan od ashaba, koji je ostao čvrsto da stoji uz Hazreti Abdullaha bin Đubeir u bitci na Uhudu. Kad su drugi ashabi vidjeli da Muslimani pobjeđuju oni su napustali mjesto na koje ih je Poslanik (savs) postavio, Hazreti Abdullah bin Humajjir je ostao da ih upozori, prvo je veličao Uzvišenog Allaha i savjetovao ih je da budu poslušni Allahu i Časnom Poslaniku (savs). Kako god oni ga nisu poslušali i napustili su svoja mjesta, samo je nekoliko ashaba ostalo manje od deset uz Hazreti Abdullaha bin Đubair. Onda su Halid bin Velid i Ikrama bin Ebu Džehel vidjeli ovo prazno mjesto sa samo nekoliko ashaba, ovih nekoliko ashaba su ispaljivali strijele na njih dok im nisu prišli blizu i onda su postali šehidi.

Hazreti Ubeid bin Aus Ensarija, on je sin Aus bin Malika. Hazreti Ubaid bin Aus je učestvovao u bitci na Bedru. On je zarobio Hazret Akiil bin Ebu Talib u tofu bitke na Bedru. Također je rečeno da je on zarobio Hazreti Abbasa i Hazreti Naufal. Kad je došao kod Časnog Poslanika (savs) sa njima troicom svezanim u konopac Poslanik (savs) mu je rekao:” Da ga je zasigurno podpomogao časni melek da posting ovo.” Onda mu je Poslanik (savs) dao titulu Mukarrin što znači onaj koji veže druge.

Sad ću da spomenem u vezi Abdullaha bin Đubejra, kojeg sam ranije spomenuo uz drugog ashaba, koji je bio vođa njegove grupe. Abdullah bin Đaber je bio jedan od sedamdeset Ensarija koji je prisustvovao na drugoj zakletvi (baiatu) na Akbi. On je učestvovao u bitci na Bedru i Uhudu i postao je šehid u bitci na Uhudu.

U toku bitke na Uhudu, Časni Poslanik (savs) je postavio Hazreti Abdullaha bin Đubejra kao glavnog za pedeset strijelaca, koji su dobili zadatak da čuvaju prolaz na planini, koji je bio iza Muslimanske armije. Detalji su već spomenuti kad sam govorio o Abdullahu bin Humejjir. Hazreti Baraa bin Aazib prenosi da jednog dana u bitci na Uhudu, Poslanik (savs) je postavio Abdullaha bin Đubejra da upravlja sa pedeset strijelaca on im je naredio:”Ako vidite lešinare da trgaju mrtva tjela ne mičite se sa svojih mjesta dok ne dobijete naređenje da napustite to mjesto. Iako vidite da su izgubili i da neprijatelji bježe, ne napuštaj te svoja mjesta dok ne dobijete naređenje.

Kad su Muslimani pobjedili neprijatelje i oni počeli da bježe, Hazreti Baraa prenosi:” Tako mi Boga, vidio sam da nevjerničke žene bježe (u to vrijeme i žene su dolazile da daju moralnu podršku muškarcima) da su im se članci i nakit na nogama vidjeli.” Kad su ovo vidjeli ashabi koji su bili uz Abdullaha bin Đubejra su ga pitali da im da dozvolu da idu da prikupljaju ratni plijen, jer su oni bili očigledni pobjednici.

Hazreti Abdullah bin Đubeir im je rekao da li ste vi zaboravili instrukcije koje nam je dao Časni Poslanik (savs)? Oni koji su želili da napuste svoja mjesta su rekli tako nam Boga, i mi ćemo da se pridružimo drugima i da sakupljamo ratni plijen. Oni prikupljaju pa ćemo i mi. Kad su otišli bilo im je naređeno da se vrate jer su tad Muslimani bili napadnuti i počeli su da budu poraženi od neprijatelja.

Hazreti Musleh Maud (ra) izvlači slijedeći zaključak iz ovog incidenta i ovo je nešto na šta svi trebamo da obratimo pažnju. On kaže da razlog zbog kojeg su Muslimani doživjeli trenutni poraz poslije pobjede je bio zbog nekoliko ljudi koji nisu poslušali Poslanikovo (savs) naređenje i uzeli su svoje mišljenje umjesto da budu poslušni instrukcijama Časnog Poslanika (savs). Da su slijedili Časnog Poslanika (savs) kao što otkucaj slijedi srce, da su vjerovali da jedno naređenje Časnog Poslanika je vrijednije od da i cijeli svijet je žrtvovan, i da nisu koristili njihova vlastita mišljenja i napustili prolaz na planini u vezi kojeg je Časni Poslanik (savs) im naredio da niukom slučaju ne napuštaju, onda neprijatelji ne bi imali priliku da ih napadnu ponovo niti bi Časni Poslanik (savs) i njegovi ashabi pretrpili ikakvu štetu.

Ovo je stanje Muslimana na današnjici, ljubav uzvišenog Allaha nije uz njih. Počeli su da daju razna tumačenja u vezi instrukcija Časnog Poslanika (savs) da prihvate Obećanog Mesiju i Mahdija i da mu prenesu selam. Kao rezultat ovoga poslijedice su evidentne. Ovdje postoji pouka i upozorenje za sve Ahmadi Muslimane da poslije prihvatanja Obećanog Mesije (a.s) je kroz potpunu poslušnost da možemo da budemo uspješni. Svaka osoba bi trebala da se preispita i standard svoje poslušnosti.

Događaj u vezi Hazreti Abdullaha bin Đabira i njegove smrti slijedi ovako, kad je Halid bin Velid i Ikrama bin Ebu Džehel su ugledali priliku i napali su Muslimane. Hazreti Abdullah bin Đabir je bacao strijele dok su mu nestale. Onda je nastavio sa kopljem dok se nije slomilo. Poslije toga je nastavio da se bori sa mačem dok nije postao šehid.

Ikrama bin Ebu Džehel ga je ubio. Kad je pao, neprijatelji su ga vukli i komadali su njegovo tjelo na komade. Izboli su ga toliko da su mu i crijeva ispadala. Hazreti Havad bin Đubeir je iskopao mezar sa svojim lukom i ukopao je Hazreti Abdullaha.

Hazreti Abdullah bin Đabir i ashabi koji su ostali na tom mjestu su pokazali kompletnu poslušnost i duh prema naređenju koje im je dato, da i mi razumimo ovo i pokažemo kompletnu poslušnost i da budemo oni koji će postati oni koji primaju blagoslov Uzvišenog Allaha.

Hazuur kaže poslije džume ću klanjati dženazu u odsustvu gospodinu Nadir Al Husni iz Kanade. Preminuo je 20-tog Decembra u 85 godini života – inna lillani ve inna ilejhi radžiun. On je bio vrlo pobožan i predan čovjek. Njegovo finansijsko žrtvovanje je bilo na visokom standardu on je bio Musi. Ostavlja sina i suprugu iza sebe, njih obadvoje nisu Ahmadi. On je bio sin Abdul Rauf Al Husni, i potpisao je Bai’at 1938 poslije njegovog brata, gospodina Munira Al Husnija. Gospodin Abdul Rauf je bio vrlo pobožan čovjek, i nije bio mnogo pričljiv.

Njegova supruga Sumajja Sahiba, koja je ne Ahmadi, je napisala:” Da Uzvišeni Allah mu podari prebivalište u Džennetu. Bio je vrlo iskren, pravedan,pouzdan i za njegovu porodicu i džemat. Uvjek se trudio da pomogne svima kojima je pomoć bila potrebna i ponašao bi se prema njima sa ljubavlju. Ne bi nikome govorio, pomagao je siromašnoj ženi koja nije bila Ahmadi. Uvjek bi išao u prodavnicu i kupovao stvari koje su potrebne njoj i onda bi išli da je posjete, ovo je nasavio do kraja svog života.

Gospodin Mutazil Kazak piše:” Dok sam boravio u Siriji, čuo sam u vezi Gospodina Nadir Al Husni. On je imao vrlo pobožan i uvjek je bio vrlo veseo. Kad sam razgovarao sa njim bio sam impresioniran u vezi njegove ljubavi prema Hilafetu i njegova želja da se sastaje sa prijateljima u džamiji. On piše njegova regularnost u namazu je bio primjer za sve nas.

Gospodin Ammar Al Miski koji radi u Tabširu i boravi u Londonu kaže:” On je imao vrlo blisko prijateljstvo sa gospodinom Hazreti Chaudhri Zafrullah Khan. On je preveo knjigu od gospodina Chaudhri Zafrullah Khana na Arapski jezik. Imao je jaku vezu sa džematom. Nikad nije tolerisao komentare protiv Obećanog Mesije (a.s) ili Halifa.

U toku studiranja nikad nije propustio priliku da govori o Obećanom Mesiji (a.s). Kad je studirao mašinski inžinjering u Americi, u toku zadnje godine studija imao je debatu sa nekim ljudima iz Jevrejske sekte u vezi vjere. Oni nisu imali nikakve argumente, umjesto toga otišli su do direktora i tražili su da on bude izbačen iz fakulteta, u drugom smislu da će oni iznijeti velike laži u vezi njega i da neće moći da nastavi studije. Prema savjetu tog direktora, on je napustio fakultet u Americi i otišao je u Kanadu.

On je bio vrlo fokusiran na knjige Obećanog Mesije (a.s) i Hilafeta. On je snimao audio Arapske knjige Obećanog Mesije (a.s). On je učio Urdu i prevodio je Perzijske kaside Obećanog Mesije (a.s) na Arapski.On je koristio svo svoje znanje i mogućnosti Engleskog i Arapskog jezika da prevodi. On je bio u timu koji je preveo pet knjiga komentara na Arapski. Pisao je knjige da odgovori na laži koje neprijatelji pripisuju Islamu. Jedna knjiga u kojoj je napisao koristi od pisanja Obećanog Mesije (a.s) je nazvana “Veliki Poslanik; Stara predskazanja u vezi dolaska Muhammeda(savs). Imao je veliku biblioteku u kojoj je imao veliki asartmant knjiga o Islamu i kao njegova želja u testamentu on je rekao da poslije njegove smrti njegova biblioteka bude dodjeljena džematu.

Abdul Kadir Odeh Sahib kaže da je gospodin Nadir napisao mnogo knjiga o džematu i onda ih je izdavao sa svojim troškovima. On je bio iskrena osoba koji je imao veliku ljubav prema Hilafetu. On je uvjek govorio drugima u vezi važnosti finansijskog žrtvovanja.

Abdul Razzak Faraz Sahib koji je misionar i profesor u Medresi Džamija Ahmadijja Kanada piše:” Uvjek je bio strpljiv i zahvalan. U toku zadnjih njegovih godina, nije mogao da konzumira hranu kroz usta, hranio se preko mašine direktno u stomak. Unatoč svemu ovome kad bi se njegovo stanje popravilo dolazio bi u džamiju. Kad se situacija u Siriji pogoršala i Arapi su počeli da dolaze u Kanadau, uvjek bi rado se sastajao sa njima sa puno ljubavi i pažnje. On ih je savjetovao da uvjek ostanu povezani sa džematom, i govorio bi da bi sačuvali svoje buduće generacije u ovoj zemlji da moraju da se pobrinu da ostanu povezani uz džemat.

Gospodin Musleh-ud-Din Šamuur misionar koji služi u Kanadi piše:” Poslije preslušanih hutbi Hazreti Halifatul Masih, Nadir Al Husni Sahib bi printao hutbe i čitao bi ih ponovo, onda bi ih ostavljao u fasciklu. Onda piše ja sam boravio u njegovoj kući mnogo puta. Ustajao je sat i po ranije sabah namaza, čuo sam ga plačući klanjajući Tahadždžud. Kad bi gledao televiziju gledao je MTA i vijesti. Jednom mu MTA nije radio, odmah je poslao poruku da popravi, rekao je da bi bilo puno teško za njega bez MTA.

Šamuur Sahib je napisao da bi on učio molitvu O Allahu!Pomozi mi da postignem blagoslov kroz Hilafet i kad bi god učio ovu dovu počeo bi da plače. Kaže da je ovo vidio mnogo puta.

Hazur kaže da Uzvišeni Allah uzdigne njegov status i da On omogući da njegova supruga i sin prime bai’at i prihvate Obećanog Mesiju (a.s). Da Allah usliša njegove molitve koje je uputio za njih.