Sahibzada Mirza Anas Ahmad

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tashahuda, Ta'awwuza i sure Fatiha, hazreti Halifatul Masih V (aba) je rekao:

Prije nekoliko dana je preselio uvaženi Mirza Anas Ahmad Sahib. On je bio najstariji sin hazreti Halifatul Masiha III (rh.). Preselio je prije nekoliko dana u Rabwi u 81 godini. Inna lillahi wa inna ilaihi raji'oon ( Zaista pripadamo Allahu i Njemu ćemo se vratiti). On je bio najstariji unuk sa očeve strane hazreti Musleh Mauda (ra.). Bio je unuk sa majčine strane hazreti Nawab Mubarak Begum Sahiba i Nawab Muhammeda Ali Khan Sahiba. Dakle, bio je također i moj rođak preko ujaka sa majčine strane.

Svoje rano obrazovanje stekao je u Kadianu a kasnije završio u Rabwi. Zatim je završio master studije na Univerzitetu u Pundžabu. Onda je radio neko vrijeme tamo na koledžu. Zatim je studirao na Oxford univerzitetu ovdje u Engleskoj gdje je završio master.

Allahovom milošću, službeno je posvetio svoj život islamu Ahmadijatu 1955 godine i ušao u praksu 1962 godine. Radio je na raznim odjelima sa krajnjom posvećenošću. Imao je naviku da radi sa velikom strašću, odlučnošću i naporom.

Bio je jako dobro upućen u temu hadisa, filozofije i Engleske literature. Posebno je volio hadise. Zbog toga, zbog svog ličnog interesa, svoje početno znanje iz hadisa stekao je od uvaženog Maulawi Khurshid Ahmad Sahiba. Također je imao jako dobru biblioteku kod kuće, koja je imala mnoge rijetke knjige. Bio je posvećen čitatelj. Kad god bi mu neki student prišao radi upute u pogledu bilo kojeg polja znanja, on bi mu dao vrlo vrijedne savjete. Imao je set knjiga važnog kanona hadisa i sakupio ih je iz raznih knjižara.

Božijom milošću,  56 godina mogao je da služi u raznim uredima Zajednice. Njegovo početno mjesto bilo je u Talimul Islam koledžu kao predavač. Onda je izabran za Naib Nazir Islah-o- Irshad 1975 godine, prije nego što je određen za Dodatnog Nazir Islah-o- Irshad. Također je služio kao privatni sekretar hazreti Halifatul Masiha III (rh) i hazreti Halifatul Masiha IV (rh) u toku njegovog puta u Evropu. Također je imao priliku da služi kao upravitelj Ahmadija džamije. Isto tako je služio kao Nazir Talim nekoliko godina.

Također je služio kao Na'ib Nazir Diwan. On je trenutno služio kao Wakil-ut-Tasneef u Tehrik-e-Jadidu. Najprije je služio kao Wakil-ut-Tasneef i onda u martu 1999. je imenovan za Wakil-ul- Isha'at. Iako je 1997 bio u godinama za penziju, on je ipak nastavio služiti do svog zadnjeg daha.Također je imao priliku da služi u središnjim tijelima Khuddam-ul- Ahmadiyya i Ansarullaha. Isto tako je preveo Barahin-e-Ahmadiyya i Mahmud Ki Ameen na engleski jezik, što je već objavljeno. Trenutno je radio na lekturi engleskog prijevoda Surma Chashma Arya, Izala Auham i Durr-e-Sameen. Kada su naše škole nacionalizirane, Džemat je počeo otvarati svoje vlastite škole pod Nasir fondacijom i on je služio kao predsjednik. On je također bio član sudskog komiteta kao i član uprave Nur fondacije. Nur fondacija je uspostavljena u svrhu objavljivanja knjiga hadisa ( govor i praksa Časnog Poslanika s.a.v.s.) pod upravom Džemata i također da pripremi njegove prijevode i komentare. On se trenutno bavio prijevodom Musnad Ahmad bin Hanbala na urdu jezik.

Nakon odvajanja od Indije, kada su Ahmadi muslimani iselili iz Kadiana, oni su se suočili sa velikim teškoćama u Pakistanu. Nije bilo dovoljno hrane, bio je dozvoljen jedan hljeb po osobi. Hazreti Mirza Anas je bio mladić u razvoju i jedan hljeb nije bio dovoljan za njega. Jednom je plakao zbog gladi. Hazreti Musleh-e-Maud (ra) je dogovorio da polovina njegove porcije hljeba treba biti dana Mirzi Anasu a hazreti Musleh Maud (ra) je preživljavao na pola hljeba.

Njegov zet, Mirza Waheed Ahmad Sahib piše, ‘ Jednom sam putovao u Bukharu i Samarqand. U pogledu ovoga, Mirza Anas Ahmad Sahib je rekao ‘ pošto putuješ tamo, trebaš posjetiti grob Imama Bukharija i moliti za njega u moje ime i prenijeti moje selame.( Ovo je bilo zbog njegove ljubavi prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. kao osobe,koja je sakupila i ostavila za nas bogatstvo izreka i događaja Časnog Poslanika s.a.v.s. prije stotinu godina,te zbog toga zaslužuje da molimo za njega i da mu prenesemo selame.)’

Dr.Noori Sahib piše,’ U svim mojim iskustvima sa njim, pošto sam  imao priliku da ga vidim u raznim prilikama, primjetio sam da koji god zadatak da mu je bio povjeren,on bi ga ispunio sa velikom pozitivnošću. Ispunio bi svoj zadatak sa krajnom posvećenošću, marljivošću i strašću.’ On dalje kaže,’ Uprkos tome što je bio slab i bolestan, vidio sam ga da prevodi knjige Obećanog Mesije (as) na svom laptopu. Tipkao bi satima na kompjuteru i njegove kolege bi stajale uz njega sa referencama iz Časnog Kur'ana i knjigama Obećanog Mesije (as). Često bi govorio da je njegova jedina želja da završi zadatak koji mu je povjerio halifa vremena uz pomoć Uzvišenog Boga.’

Nudrat Sahiba, kćerka rahmetli Mir Daud Ahmad Sahiba kaže, ‘ Kada sam čula o njegovoj smrti to je vratilo mnoga sjećanja o njemu u moje srce i um i osvježilo je sjećanja na hazreti halifatul Masiha III (rh).’

Njegov nećak, Amir Ahmad piše,’ U vrijeme sreće i tuge, on je uvijek bio otac pun ljubavi. Postoje usponi i padovi u svakoj porodici. Ipak, on bi oprostio na način kao da se ništa nikada nije desilo. Ustvari, ako bi osjetio da se neko uvrijedio zbog njegove upute ili savjeta, on bi se izvinuo i tražio oprost od te osobe slijedeći dan, bez obzira na to što je to bila dobra uputa ili savjet.’

Munir-ud-din Shams Sahib,dodatni Wakeel-ul- Tasneef kaže: ‘ Sreo sam ga u više navrata i uvijek sam ga smatrao ljubaznim i brižnim. Nikada mi ne bi dozvolio da osjetim našu razliku u godinama ili njegovu superiornost u pogledu znanja uprkos činjenici da je on bio dosta stariji od mene.’ On je uspio da ponudi odlične prijevode nekih dijelova Braheen-e-Ahmadiyya.’

Zaista je on bio učenjak i posjedovao je veliko znanje kojeg je džemat danas lišen ali neka Uzvišeni Bog nastavi stvarati više učenjaka.

Hafiz Muzaffar Ahmad sahib, dodatni Nazir Islah Irshad Muqami iz Rabwe je rekao: ‘Mian Sahib je posjedovao mnoge atribute. Njegovi najvažniji atributi su milost, ljubav prema Bogu, ljubav prema Časnom Kur'anu, ljubav prema Časnom Poslaniku, jednostavnost, ljubaznost i suosjećanje. Uz ispunjavanje Allahovih prava, on je bio istrajan u ispunjavanju prava ljudi. Vodio je veliku brigu o siromašnim i ljudima u potrebi.

Kada sam osnovao odbor članova da prevode Shih-e-Sitta, ovo je nazvano Nur fondacijom, čija je svrha bila da prevode hadis pošto sam želio da budu prevedeni na urdu jezik i da napišu komentar ovih hadisa. U pogledu ovoga hafiz Muzzaffar Sahib je napisao , ‘ Mian Sahib je također bio imenovan kao član ovoga i bez obzira na njegove poslovne obaveze, krenuo je sa zadatkom prevođenja Musnad Ahmad bin Hunbala na urdu što je bio najteži i vremenski najzahtjevniji posao. I bez obzira na sve ostale obaveze i njegovu bolest on je stalno obavljao ovaj posao i čak preveo jedan dio koji je sadržavao nebrojen broj hadisa.’ Ova služba treba zauvijek biti upamćena. Hafiz sahib nastavlja, ‘ Njegova velika ljubav prema hadisu je bila očigledna u vrijeme časnog mjeseca Ramazana kada bi davao Dars-e-Hadith (lekcije hadisa) koje su se obično sastojale od raznih tema o karakteru Časnog Poslanika s.a.v.s.. On bi pripremio ova predavanja sa velikim naporom i marljivošću. Izabrao bi jako rijedak i jedinstven materijal i predstavio bi ga. Njegov glas je imao veliku strast i bujnost. Naročito bismo slušali njegova predavanja u toku mjeseca Ramazana. Imao je jako lijep način predavanja. Njegovo predavanje je bilo puno strastvenosti i ljubavi do te mjere da bi se osjećalo kao da na nekoliko trenutaka osoba otputuje u rani period islama.

Shamim Parvez sahib, Naib Wakeel Wakf-e-Nau piše: ‘ Jedan događaj njegove (Mirza Anas Sahiba) velike ljubavi prema hilafetu je ostao urezan u mom pamćenju.’ On kaže, ‘ Prilikom izbora četvrtog halife, kada je objavljeno iz džamije da je hazreti Mirza Tahir Ahmad Sahib izabran za četvrtog halifu, vidio sam Mirzu Anas Sahiba kako čini sedždu u znak zahvalnosti na vreloj kaldrmi, uprkos ozbiljnoj vrućini mjeseca juna.’

Dr. Iftikhar Sahib iz Londona piše, ‘ On je bio utjelovljeni ljubitelj života. Nikada nije prestao dolaziti u ured i zaokupirati se objavom i prevodom sve do posljednjeg daha.’

Khalid Sahib iz Londona piše,’ Kada god mi na um padne misao o Mia sahibu osjetimda je njegov karakter bio utjelovljenje izreke Časnog Poslanika s.a. ( Traži znanje od kolijevke do groba). Mia Sahib je imao beskrajnu želju da stekne svaku vrstu znanja. Nikada ne bi propustio priliku da nauči ili otkrije nešto novo i njegov omiljeni predmet je bio učenje o praksi Časnog Poslanika s.a.v.s..

Muhammad Salik Sahib, misionar iz Burme kaže,’ Postoji jedan događaj studenta iz Sri Lanke koji me je dirnuo. Student, Muneer Ahmad je došao iz Sri Lanke da studira u Džamiji i sada služi kao misionar u Sri Lanki. Tokom njegovog vremena u Džamiji jako se razbolio zbog velike vrućine. Pošto je bio jako zabrinut za njega Mian sahib je dolazio dan i noć da upita o njegovom zdravlju kao da se razbolio neko od njegove bliske rodbine.’ U to vrijeme Mirza Anas Ahmad sahib je bio upravitelj Džamije.

Shamshad sahib, misionar iz Amerike piše, ‘ On bi uvijek pokušavao da usadi strast za tablighom u misionare kada god bi ih sreo.Imao je veliku želju za učenjem i često bi podsjećao misionare da redovno uče. U njegovom uredu bi uvijek imao hrpu knjiga na stolu. Često je čitao Sahih Bukharija i imao bi vrlo intelektualne razgovore sa misionarima koji bi dolazili u posjetu.’

Shahid Mahmood Sahib, misionar iz Ghane piše, ‘ Imao sam priliku da radim sa Mian Sahibom preko 12 godina u Wakalat-e-Isha'at uredu kao urednik za engleski dio mjesečnog Tehrik-e-Jadid časopisa. On je bio ispunjen ljubavlju prema Obećanom Mesiji (as) i bio je prepun ljubavi i poslušnosti prema hilafetu. Kada god bi ga vidio da obavlja sunnet namaz, to bi bio prizor koji se mora vidjeti jer bi obavljao namaze sa takvim zadovoljstvom i užitkom. Vrlo je ljubazno postupao sa svojim radnicima.’

Ayyaz Mahmood Khan sahib,misionar koji služi u Wakalat-e-Tasnifu kaže, ‘ Naučio sam mnogo od njega u pogledu kako da radim. Kada smo otišli u Rabwu, Mian Sahib je održao neka predavanja sa nama. Tada bi nam rekao, i čak kada bih ga sreo kasnije,’ trebao bi pročitati neke knjige i steći naviku čitanja svih vrsta knjiga. Osoba ne treba čitati samo vjerske knjige, već i knjige o filozofiji, književnosti i novelama. Na taj način ćeš proširiti znanje i vokabular.’

Sheikh Naseer Sahib, koji radi kao dio Ruskog stola ovdje, je rekao: ‘ Proveo sam 16 godina na Mia sahibom u Wakalat-e-Ishaatu i naučio mnogo od njega. Bio je uvijek ljubazan i suosjećajan prema meni i nikad nije dopustio da se osjetim kao da sam podređen. Ako bi ikad pomislio da moji roditelji nisu živi, on bi uvijek rekao da trebam uzeti njega u obzir na njihovom mjestu.’

Zahid Mahmood Majeed sahib, koji radi u Ishaat odjelu piše: ‘ Imao sam priliku da služim zajedno sa uvaženim Mia sahibom. On je bio strastveni poklonik hilafeta. Kada god bi ti želio poslati fax (misli na mene ovdje) bio bi ovladan velikim emocijama. Ako bi mu povjerio posao, želio bi da ga završi.’

Muhammad Din Bhatti sahib, koji radi u Ishaat odjelu piše: ‘ Imao sam priliku da radim sa njim od 1995 godine pa do njegove smrti. Mia sahib bi uvijek poštovao svoje radnike. Kada god bi pozvao nekoga za posao, zamolio bi ga da sjedne na stolicu prije nego što mu objasni zadatak. Mia sahib je vodio posebnu brigu o siromašnim studentima, onima koji su nezaposleni i udovicama. Kupovao bi knjige i školsku uniformu za siromašne studente. Napisao bi pismo preporuke za svakoga ko je bio nezaposlen.’

Insanullah sahib, misionar koji služi u Ghani piše: ‘ Imao sam priliku da radim devet godina sa njim u Wakalat-e-Ishaatu. Bio je ispunjen ljubavlju i poštovanjem prema hilafetu. Ovu ljubav bi usađivao u srca onih koji su radili sa njim na najbolji način.’

Muhammad Talha sahib je učitelj u Džamija odjelu koji je specijaliziran u predmetu hadisa. On kaže:’ Ja i Syed Fahad Sahib, koji je također misionar, smo imali priliku da učimo hadis od Mirze Anas Ahmad sahiba otprilike godinu dana u toku naše specijalizacije. Bez obzira na njegove druge obaveze i bolest, on bi činio veliki napor da se pobrine da ne prođe nijedan dan bez časova o hadisu. Jednom je bio jako bolestan i zbog toga nije mogao doći u ured, međutim pozvao nas je svojoj kući da nastavi predavanje.’

Asif Owais, koji je također misionar koji služi u Wakalat-e-Isha'atu piše: ‘ Prije nekoliko mjeseci sam imenovan u ured Wakalat-e-Isha'at. Ovih nekoliko mjeseci bili su neki od najupečatljivijih trenutaka u mom životu. Svakom prilikom, vodio je brigu o meni sa velikom ljubavi i ljubaznošću.’

Student iz Džamije Ahmadiyya u Rabwi, Muhammad Kashif kaže: ‘ Posjetio sam Mirzu Anas Sahiba u više navrata posljednjih nekoliko mjeseci u vezi mog diplomskog rada.Zahvaljujući milosti Uzvišenog Boga, on mi je sa ljubavlju dao nešto od svog dragocjenog vremena.Jednom, vrlo emotivnim glasom mi je rekao: ‘ Sažetak mojih životnih iskustava je da nečiji napori i borbe nemaju nikakvu vrijednost, šta god osoba ima to je samo zahvaljujući milosti Uzvišenog Boga i kroz hilafet.’

Asif Ahmad Zafar iz Rabwe kaže: ‘ Neposredno prije njegove smrti, on je primljen je u Tahir srčanu bolnicu i otišao sam ga posjetiti. Nosio je masku za kisik i kada sam se predstavio, on je skinuo masku sa kisikom i počeo pričati sa mnom.’

Uopšte ne postoji pretjerivanje u pogledu onoga što su mnogi ljudi napisali u vezi njegovog odnosa sa hilafetom, ustvari njegova veza je bila čak jača od toga i pokazivao je ovu vezu kroz svaku svoju radnju i primjer.

Kada me je hazreti Halifatul Masih IV (rh) izabrao za Amir Muqami i Nazir-e-A'la,on je pokazao potpunu poslušnost amiru i imao je veliko poštovanje za to iako sam ja bio bar 13-14 godina mlađi od njega ali ovo je bilo čisto zbog njegove poslušnosti prema hilafetu. I nakon mog imenovanja za hilafet, on je nastavio da pokazuje potpunu poslušnost i predanost.

Neka mu Uzvišeni Bog podari Svoju milost i oprost i neka mu Uzvišeni Bog ispuni njegovu želju koju je spomenuo u pogledu postizanja milosti Uzvišenog Boga. Neka mu podari mjesto u društvu njegovih voljenih i također omogući njegovom potomstvu da uspostavi vezu odanosti sa hilafetom. Kada je Mirza Ghulam Ahmad sahib umro, vidio je san koji sam ja također spomenuo u hutbi. On je ispričao,’ Prije neku noć, kada je umro Mia sahib, vidio sam san u blizini tog vremena u kojem Mia Khurshid i Mia Ahmad odlaze Uzvišenom Bogu i sreću Časnog Poslanika (sa) i Obećanog Mesiju (as). U to vrijeme, poželio sam da mi Uzvišeni Bog također podari tu priliku da se sretnem sa njima. I tako sam molio, ‘O Allahu! Pozovi me Sebi. Uzvišeni Bog je odgovorio, ‘Dođi naprijed.’

Tako da, bila mu je podarena bliskost Uzvišenog Boga i Uzvišeni Bog ga je obavjestio da mu daje Svoj oprost i milost od ranije. Neka Uzvišeni Bog nastavi uzdizati njegov status i neka njegovi potomci budu bogobojazni i pobožni.