Allahova milost nadilazi sve druge atribute

Kratki sadržaj

Poslije učenja Tashahud-a, Ta’vvuz-a i sure Al-Fatiha, hazreti Halifatul Mesih V a.t.b.a. je proučio ajet 157 iz sure Al-A’raf i onda rekao: Prevod ovog ajeta glasi:

 ‘I propiši nam dobro na ovom svijetu i na Ahiretu; mi smo došli Tebi (s pokajanjem).’ On je rekao: ‘Moja kazna je takva da je Ja stavljam na koga hoću; a Moja milost obuhvata sve stvari; zato ću je Ja propisati (milost) onima koji se boje, i daju zekat, i onima koji vjeruju u Naše ajete.’ (7:157)

Očito je iz gornjeg ajeta da Svemogući Allah na izvanredne načine pokazuje Svoje naklonosti Svojim robovima. Svemogući Allah kaže:

‘Moja milost obuhvata sve stvari.’‘

Rahman’ (milost) znači ‘biti blag (popustljiv), ‘biti milostiv (blagotvoran)’ i to znači ‘izlazak milosti’. To znači da Svemogući Allah prema Svojim robovima postupa sa takvom ljubaznošću koja nema granica. Ovdje Svemogući Allah kaže da Njegov cilj nije da kazni ljude. Neki ljudi imaju  pogrešno shavatanje (kad govore): ‘Zašto je On stvorio čovjeka, ako je htio da ga kazni.’ Svemogući Allah kaže: ‘Ovo nije Moj cilj. Međutim, oni ljudi postaju primaoci Moje kazne koji prelaze sve granice zlih djela. Uz to, Moja kazna je privremena i služi popravljanju. Na kraju će doći vrijeme da će čak stanovnici Dzehennema sudjelovati u Mojoj neograničenoj milosti.’

Onda, na drugom mjestu Svemogći Allah kaže: To jest,

 ‘sigurno je Allahova miost blizu onih koji čine dobro.’ 

Oni koji čine dobro su ljudi koji ispunjavaju svoje dužnosti u skladu sa svim zahtjevima (vezanim za to). Nadalje, Gospodar nebesa i Zemlje kaže ako budemo išli putem bogobojaznosti da ćemo zasigurno postati zaslužni Njegove milosti. Prvi aspekt koji je Svemogući Allah spomenuo ovdje je Takva (bogobojazna ispravnost). Zapravo, ako osoba istinski shvata  (bogobojaznu ispravnost), onda druge vrline i sticanje snage u svom vjerovanju budu sadržani u tome. Zato osoba mora koristiti prikladno sve svoje sposobnosti, i u skladu sa naredbama Svemogućeg Allaha i ispuniti njihova prava.

Obećani Mesija a.s. objašnjava: ‘Dalje, ovo bude postignuto kroz uzdržavanje svojih sposobnosti od nedozvoljene upotrebe i da ostanemo svjesni o njihovim skrvenim naletima.’ To jest, da ih zadržimo od neprikladnih pojava i da ostanemo svjesni o njima jer šejtan koristi ove udove i sposobnosti s ciljem da tajno napada. Ovo je odgovornost čovjeka. Samo onda će on biti u stanju da ide putem Takve (bogobojazne ispravnosti) i samo onda će istinski biti u stanju da ispuni naredbe Svemogućeg Allaha. Osim toga, Svemogući Allah je u Časnom Kur’anu definisao bogobojaznost kao odjeću. Zato je, ‘Libas-ul-Takva’ (odjeća bogobojaznosti) izraz iz Časnog Kur’ana. Ovo ukazuje na činjenicu da se duhovna ljepota i elegancija mogu postići samo kroz Takvu (bogobojaznu ispravnost).

Mi zapravo prolazimo kroz dane ramazana i ostala je samojedna sedmica. U hadisu (tradicijama Časnog Poslanika) nalazimo da su prvih deset dana ramazana period milosti, drugih deset dana su period oprosta i zadnjih deset dana su period da budemo spašeni od vatre. U toku ramazana, kad osoba posti i skupa s tim postupa u skladu sa naredbama Svemogućeg Allaha više nego ikada prije, kad uvećava svoj ibadet i napreduje u bogobojaznosti, on onda postaje primalac milosti Svemogućeg Allaha još više nego prije. Ova praksa treba postati dio života vjernika i samo onda će to biti djelotvorno. Inače, ako poslije mjeseca ramazana padnemo pijenom svjetovnih stvari, napustimo bogobojaznost, ne vodimo računa o naredbama Svemogućeg Allaha, postanemo slabi u vjeri i zanemarimo znakove Svemogućeg Allaha, onda je to slučaj sličan onom kad osoba gradi sigurnu tvrđavu i onda je poruši i uništi vlastitim rukama.

Zato je Svemogući Allah učinio da ramazan bude povod sticanja Njegove milosti više nego ikada prije i da postignemo Njegovu blizinu. Milost Svemogućeg Allaha i Njegov oprost nisu ograničeni na nekoliko dana. Nije moguće da budemo izbavjeni iz vatre ako Njegov oprost tražimo samo nekoliko dana ili kratki period vremena, i da to bude prihvaćeno. U toku ovih dana ramazana, osoba treba da ustane rano da posti i tu su takođe i druga zauzeća. Neophodno je da se sačuvate od medija i prostote, koji truju i zagađuju  umove i kvare moral i takvi ljudi se udaljavaju od vjere. Zato svaki Ahmadi treba posvetiti punu pažnju ovo me i učiniti svaki napor u ovom pogledu.

Objašnjavajući ovo nadalje, Obećani Mesija a.s. kaze: ‘Kad Allah upozorava nekoga o Svojoj kazni, to ne znači da će se to zasigurno desiti. Zapravo, zato što je On sveto i Čisto Biće, neophodno je da On kazni onoga ko čini prekršaj. Međutim, kad prekršitelj nastoji da s pravom moli za oprost i pokajanje, i moli sa najvišim osjećanjima onda Njegova milost nadjačava Njegovu srdžbu i skriva to u tome.’

Obećani Mesija a.s. kaže da je jedan način da privučemo milost Svemogućeg Allaha a to je kroz traženje oprosta i pokajanje. Šta je istinska suština istighfaara (traženja oprosta)? Šta to stvarno znači? U vezi s ovim Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Istinsko i suštinsko značenje Istighfaara (traženja oprosta) je da tražimo od Boga da previdi i skrije slabosti smrtnika i da tražimo Božiju pomoć od Njegove snage.’ Šta je cilj Istighfaara? To je da (Allah) sakrije slabosti osobe jer ljudi su slabi. Tako da Svemogući Allha omogućava pomoć ljudskoj prirodi, da sačuva ljude od griješenja i činjenja grešaka. Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Ova riječ je uzeta iz riječi ‘Ghafar’ što znači prekriti. Tako, to znači da Bog prekriva prirodne slabosti osobe koja traži oprost.’

Onda, dok dalje tumači temu Istighfaara Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Ima nekih ljudi koji su upoznati o grijesima koje čine a ima drugih koji su potpuno nesvjesni o njima. Oni čak ne znaju da čine grijeh, oni su postali potpuno neosjetljivi prema tome i potpuno su nesvjesni o tome šta je grijeh. Iz ovog razloga je Svemogući Allah zauvijek učinio obavezujućim za nas (duznost na nama) da činimo istighfar tako da čovjek ne prestaje tražiti oprost za svaki grijeh; bilo da je vanjski (spoljni) ili skriven, bilo da je upoznat o njemu ili nije, bilo da ja to grijeh njegovih ruku, stopala, njegovog jezika, nosa, uha ili njegovog oka ili bilo čega drugog. Međutim, ima mnogo dijelova tijela i nijedan od njih ne smije počiniti nijedan  grijeh. Prema tome, osoba treba nastaviti tražiti oprost.’

Obećani Mesija a.s. dalje kaže: ‘Uvijek trebamo učiti dovu hazreti Adema a.s.:

‘Naš Gospodaru, mi smo svojim dušama nasilje učinili; i ako nam Ti ne oprostiš i ne budeš imao milosti prema nama, mi ćemo sigurno biti od izgubljenih.’ (7:24)

Nikakva ih nevolja ne zadesi bez Božijeg odobrenja, baš kao što je slijedeća dova meni bila objavljena – (Arapski): ‘O moj Gospodaru, sve je Tebi potčinjeno, o Gospodaru, zaštiti me i pomozi mi i imaj milosti prema meni.’

Zato, da bi došli pod zaštitu Svemogućeg Allaha, da bi postgli Njegovu pomoć i stekli Njegovu milost, neophodno je učiniti napor, činiti istighfar i ibadet. Mi često koristimo naziv Istighfar i Teoba, tako da je Obećani Mesija a.s., da razjasnili razliku između ovo dvoje, rekao: ‘Istighfar (traženje oprosta) i Teoba (traženje pokajanja) su dvije različite stvar… Istighfar je pomoć i snaga  koja se traži od Svemogućeg Allaha. Svemogući Allah dadne pomoć i snagu provođenjem istighfara, da čovjeka zaštiti od grijeha, dok Teoba znači stati na vlastite noge,’

Objašnjavajući dalje o tome kako osoba može sebe zaštititi od vatre kroz traženje oprosta i pokajanja, Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Za čovjeka pokajanje nije beskoristan postupak ili nešto bezvrijedno. Pored toga, njegova dejstva  nisu ograničena samo na Ahiret, zapravo kroz ovo svjetovni život osobe takođe, kao i njegova vjera budu riješeni. Vidimo da je Svemogući Allah rekao u Kur’anu:

 ‘O Gospodaru, podari nam dobro na ovome  svijetu i dobro na budućem svijetu, i spasi nas od kazne vatre.’ (2:202)

Obećani Mesija a.s. dalje kaže: ‘Džehenemska vatra se ne odnosi samo na vatru  koja će goriti na Sudnjem danu. Jer,  onaj ko živi dug zivot u stanju je da se osvjedoči da na ovom svijetu postoje hiljade vatri. Razni oblici nesreća, straha, ubistva, imetka, bolesti, neuspjeha, straha od poniženja i siromaštva, brojne vrste bola i tuge, nesreće (žalosti) vezano za čovjekovu ženu, djecu itd., i veze koje postaju zategnute s biskom rodbinom – sve to sačinjava vrstu vatre. Zato musliman (vjernik) moli da bude spašen od sake vrste vatre. Pošto je sebe povezao sa Svemogućim Allahom i moli da bude spašen od svake vrste nesreće koja može izazvati da doživi teškoću i škripac u svom životu i nalik su vatri.

Obećani Mesija a.s. je jednom skretao pažnju Dzemata da često uči slijedeću dovu:

Naš Gospodaru, podari nam dobro na ovom svijetu kao i dobro na budućem svijetu, i spasi nas od kazne vatre.’ 

Zato mi takođe trebamo voditi računa o ovome, tako da nas Svemogući Allah, od Svoje milosti, spasi od svih oblika vatre na ovom svijetu i na budućem.

Da nas Svemogući Allah osposobi da se iskreno posvetimo Svemogućem Bogu. Da postignemo Njegovu bogobojaznu ispravnost i budemo sve snažniji u svojoj vjeri i vjerovanju, tako da uvijek sudjeujemo u Njegovoj milosti. Da se nikada ne dogodi da budemo lišeni Njegove milosti i primimo kaznu zbog svojih loših djela. Da nam Svemogući Allha uvijek dadne Svoju milost.