Voljeni Muhammed Osman Chou
Kratki sadržaj
Poslije učenja Tashahuda, Ta’avvuz-a i sure Al-Fatiha, hazreti halifatul Mesih V a.t.b.a. je rekao: Prije nekoliko dana je cijenjeni član i učenjak Zajednice, poštovani Osman Chini sahib umro. Inna Lillah ve Inna Ilejhi Radži’uun (Zaista Allhu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti).
Svemogući Allah ga je kroz Svoju posebnu odredbu doveo u Pakistan iz udaljenog dijela Kine i osposobio ga da primi Ahmadijat. On je napisao svoju autobiografiju u kojoj je uveliko rasvijetlio svoj odnos sa Svemogućim Bogom, kako ga je On uputio ka primanju Ahmadijata, sticanju znanja i poslije toga da svoj život posveti služenju vjeri. Ovo su događaji koji nadahnjuju vjerom. Tamo je toliko informacija o njegovim okolnostima, njegovom životu, njegovom služenju i karakteru, da se može sastaviti knjiga. Po mom mišljenju, Majlis Khudan Ahmaidja Pakistana može ispuniti ovaj zadatak na prikladniji način.
Osman Chini sahib je bio poznat kao ‘Osman Chini’, njegovo puno ime je bilo Muhammed Osman Chung Sai Chou. Umro je 13. aprila 2018. Rođen je u muslimanskoj porodici, 13. decembra 1925, u Kineskoj provinciji Anhui. Nakon završetka visoke škole 1946. godine završio je godinu naprednih studija na Nanchang univerzitetu prije nego što je nastavio da stekne diplomu iz politike na Nanchang nacionalnom centralnom univerzitetu. Međutim, došao je u Pakistan 1949. Nakon što je proveo lično istraživanje dao je zvajet bai’ata (zavjet odanosti) i pridružio se Ahmadija džematu. U aprilu 1957 položio je Shahadatul Ajanib ispit. Ovo je bio kratki kurs za misionare. Posvetio je život služenju vjeri 16. augusta 1959. i njegovo prvo postavljenje je bilo u januaru 1960. S ciljem da završi kurs za obuku misionara on se ponovo upisao u Đamia Ahmadija u aprilu 1961 i završio 1964 nakon sticanja Shahid stepena.
Imao je priliku da služi u Pakistanu u Vakalat-e-Tasneef, Tahrik-e-Jadeed, Rabva kao vakf (onoga ko je posvetio život služenju vjeri) i takođe služio kao misionar u Karačiju i Rabvi. Imao je priliku da služi u Singapuru i Maleziji 1966. U Singapuru je ostao oko tri i po godine i u Maleziji je proveo skoro četiri mjeseca. Vratio se u Pakistan 1970 i služio kao misionar na raznim mjestima. Takođe je imao čast da obavi umru i Hadž, hodošačće Allahovoj kući.
Poslije preseljenja hazreti halifatul Mesiha IV r.h., u Londonu su osnovane razne službe. S uvećanim opterećenem, osnovan je Kineski odsjek da radi na prevođenju literature Zajednice. Poslije toga je bio pozvan u Veliku Britaniju. Imao je priliku da prevodi knjige na kineski jezik. Među njima su Kineski prijevod Časnog Kur’ana posebno vrijedan spominajnja. Takođe je napisao knjige o vjerovanjima i učenjima Zajednice. Iza sebe je ostavio ženu, sina i dvije kćeri.
Engleski naslovi literature koju je pripremio Chini sahib i koja je pripremljena pod njegovim nadzorom su: on je napisao ‘Moj život i porijeklo/preci’ na Kineskom, ‘Uvod u smrtnost’ na Kineskom. On je napisao ovih sedam knjiga. Pored ovih, tu je otprilike trideset pet knjiga koje je preveo ili koje su prevedene pod njegovim nadzorom. On je napisao: ‘Pregled Ahmadija muslimanskog Džemata’, koja je predstavljanje Džemata, ‘Pregled islama’, koja je predstavljanje islama, ‘Temeljna pitanja i odgovori o islamu’, koja obuhvata osnovna pitanja o islamu, ‘Islamski koncept džihada i Ahmadija muslimanskog Džemata’ na kineskom, ‘Doprinos Ahmadija muslimanske zajednice svijetu’. Takođe je napisao o potrebi za islamom i religijom u ličnom životu. Ovo su njegova naučna ostvarenja, koja sam kratko spomenuo.
U vezi sa porodičnim životom, njegova žena piše: ‘Kad sam iz Pakistana primila prijedlog za udaju od Osman sahiba na početku se moj otac nije slagao zbog razlike u godinama.’ Njegova žena je takođe Kineskinja i kaže: ‘Meni je bilo dvadeset tri godine a Osman sahibu je bio skoro pedeset. Moj otac mi nije rekao za njegov prijedlog nekoliko mjeseci. Kad mi je konačno rekao, stavio je pismo ispred mene tako da ja sama odlučim.’ Onda ona kaže: ‘Ja sam u snu vidjela kako stojim u velikom polju u stranoj zemlji potpuno praznih ruku. Odjednom je kroz moj um prošla misao šta će se dogoditi samnom. U to vrijeme sam vidjela osobu u daljini odjevenu u bijelo i čula sam glas da će svi moji zahtjevi biti ispunjeni kroz ovu osobu.’ Ona dalje kaže: ‘Nakon što sam vidila pismo (prijedloga za brak), vidjela sam Osman sahiba u snu, odjevenog u bijelo kako stoji pored mene dok sam ja ležala. Kad mi je kasnije pokazana slika Osman sahiba uvijela sam da je upravo ovo bio čovjek kojeg sam vidila u snu. Kao rezultat ovoga prihvatila sam prijedlog. Bili smo zaručeni četiri godine.’ Onda ona dalje kaže: ‘Osman sahib je u snu vidio da će njegova žena doći kad Mao Ce Tung umre.’ U to vrijeme Mao Ce Tung, koji je bio predsjednik (komunističke partije) Kine, nije bio bolestan i zapravo je bio dobrog zdravlja, živio je udobnim životom. Pa ipak, ona je na ovo rekla: ‘Izgledalo je da će čekanje biti zauvijek i povrh toga nesigurnost. Chini sahib je odlučio da napiše pismo Mao Ce Tungu. Chini sahib kaže: ‘Bio sam na putu da pošaljem pismo kad sam primio vijesti o smrti Mao Ce Tunga.’ Onda njegova žena piše: ‘Nekoliko dana poslije njegove smrti ja sam primila pasoš.’
O Osman sahibu ona piše: ‘On je bio dobar muž, zapravo je bio moj duhovni vodić. Bio je strpljiv čovjek i objasnio bi stvari u dubinu koristeći razne primjere. Vodio je brigu o svojoj rodbini. Pozivao bi svoju majku iz Kine u Pakistan i brinuo o njoj. Ona kaže da su ova vremena bila teška i oni su mogli priuštiti samo jednu bocu mlijeka dnevno. Pa ipak bi on tu bocu dao svojoj majci. Kad god bi otišao na put, sa sobom bi poveo svoju majku. Chini sahib je vrlo dobro služio svoju majku. Ona kaže: ‘Njegov život je bio ocrtan njegovom predanošću radu. Kad je bio u dobrom zdravlju radio bi do kasno u svojoj kancelariji i ponekad je radio cijelu noć do jutra. Kod kuće se najviše brinuo o podizanju djece na ispravan način. Bio je vrlo jednostavan u svom izboru hrane i odjeće.’
Njegova starija kći, dr Qurratul-Ain piše: ‘Meni je teško opisati riječima atribute mog oca. On je bio ljubazan, pun ljubavi, vrijedan, neumoran, ponizan i optimističan čovjek. U našem djetinjstvu nikada nas nije grdio, uvijek bi objasnio stvari na nježan način. Jedino vrijeme kad je bio strog bilo je u pogledu redovnog obavljanja namaza. Brinuo se o tome da li (njegove kćeri) nose pokrivalo dok su na univerzitetu. Naložio im je da nose pokrivalo dok su na univerzitetu i ako bi bilo neophodno da ga skinu, to mora biti samo u toku časa, ali da onda ne treba da imaju bilo kakvu šminku.
Njegova mlađa kći Munezeha piše: ‘Pored pet dnevnih namaza u džematu, on je svoju djecu podsticao da obavljaju Tahadžud namaz (dobrovoljni namaz prije zore). On bi nas probudio radi namaza tako da bi pošpricao malo vode preko nas. Od nas je tražio da čitamo knjige obećanog Mesije a.s. i Halifa. On bi s nama sjedio satima strpljivo odgovarajući na naša pitanja i ne bi bio uzbuđen malim stvarima.’ Ovo je primjer za sve roditelje.
Njegov sin, Davud sahib piše: ‘Kad sam bio mlad i kad bih posjetio kancelariju mog oca, ako bih ikada pokušao da upotrijebim pinkalo ili olovku iz kancelarije mog oca, on mi to ne bi dozvolio. On je govorio mojoj majci: ‘Kupi mu njegovo pinkalo jer mu treba.’ Ako bismo ikada trebali nešto kopirati, on bi nam naredio da od kuće donesemo papir i da samo onda koristimo mašinu za kopiranje. On dalje kaže: ‘On nas je poučavao da naučimo Božije atribute i da trebamo naučiti napamet sva Božija imena koja odražavaju Njegove atribute. Napisao je poemu na Kineskom jeziku koja je uzdizala svih stotinu Božijih atributa. On bi ovu poemu recitovao svake noći. Takođe je napravio takmičenje između nas djece o tome ko je zapamtio najviše Božijih atributa i davao bi nagradu za to.’
Chini sahib je lično napisao kad je došao u Rabvu iz Kine kako su starješine Rabve obavljali namaz i ibadet s velikim žarom i vatrenošću, postili, ostajali u itikafu (povlačili se radi osamljivanja) i upućivali dove Svemogućem Bogu, on bi slušao njihove dove i molbe. Ovo je imalo veliki uticaj na njega i on je obećao i zakleo se da će i on takođe slijediti stopama ovih starijih.
Huzur a.t.b.a. je pročitao mnoga pisma od njegovih prijatelja i drugova koji su odali počast njegovim izvanrednim odlikama. Atal Mujeeb Rashid sahib je napisao o njemu, što je tačan kratki sadržaj i potpuno je u skladu sa istinom. On piše: ‘On je bio čovjek uzvišenog karaktera. Ja sam razmišljao o atributima Chini sahiba. Među njima je bio taj da je uvijek bio zauzet u ibadetu i njegove dove su bile primljene. Bio je izuzetno tačan u obavljanju namaza. Uprkos bolesti i slabosti, uvijek je išao u džamiju. Bio je pobožan, odan Bogu, čovjek koji nikoga ne bi povredio. Uvijek je želio najbolje za svakoga i svima je davao koristan savjet. Bio je jednostavan i iskren čovjek. Bio je vrlo gostoprimljiv i uvijek pokazivao veliku velikodušnost svojim gostima. Bio je izuzetno hrabar. Uprkos svojoj slabosti, uvijek je bio aktivan u služenju vjeri. Ispunjavao je svoje dužnosti s cjelovitim naporom, iskrenošću i ljubavlju. Njegova želja i predanost da služi vjeri bila je očita. Bio je ponizan i istinski odan slugaHalifat-e-Ahmadija.
Sa svakim se susretao otvoreno sa sjajnim osmjehom kao i bezbrojnim drugim odlikama.’ Sve što je spomenuto potpuno je istina.
Da Svemogući Allah nastavi uzdizati položaj poštovanog Osman Chini sahiba i podari strpljenje i čvrstinu njegovoj ženi i takođe postane njen pomagač i staratelj. Nadalje, da Svemogući Allah osposobi njegovu djecu da postanu primaoci njegovih dova i vrlina, i osposobi ih da slijede njegovim stopama. Poslije džume namaza ja ću klanjati dženazu, inšaAllah.