Sahibzada Mirza Ghulam Ahmad- Iskreni Allahov sluga

Kratki sadržaj

Nakon učenja tašahuda, ta’wwuza I sure Fatiha, hazreti halifatul Masih V aba, je rekao: Hazreti Ajša r.a. kaže da je Časni Poslanik rekao: ’Umrla osoba za koju stotinu muslimana obavi dženazu namaz I od kojih svi posreduju sa Allahom I traže od Njega oprost za umrlog, će imati tu dovu prihvaćenu.’ Postoji I još jedna predaja, da kada se obavljala dženaza I kada je umrli hvaljen od strane ljudi, Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao : ’Džennet mu je osiguran’.

Kao što znate, prije nekoliko dana, cijenjeni Sahibzadah Mirza Ghulam Ahmad Sahib, sin hazreti Sahibzada Mirze Aziz Ahmad Sahiba r.a. je umro od srčanog udara u 78 godini. Inna Lillahi Wa Innaa Ilaihi Raji’oon (Zaista, svi pripadamo Allahu I Njemu ćemo se vratiti). Cijenjeni Mirza Ghulam Ahmad Sahib je bio praunuk sa očeve strane Obećanog Mesije a.s.. On je bio unuk hazreti Mirze Sultan Ahmad Sahiba, najstarijeg sina Obećanog Mesije a.s.. Bio je sin hazreti Mirze Aziz Ahmad Sahiba r.a.. Bio je praunuk sa majčine strane hazreti Mir Muhammeda Ishaq Sahiba r.a.. Također je bio moj zet. Njegova majka, Sahibzadi Naseerah Begum, je bila najstarija kćerka hazreti Mir Muhammada Ishak Sahiba. Ove fizičke vrijednosti nisu ni od kakve vrijednosti same od sebe, što čini ove veze vrijednim jesu atributi I karakteristike koje ću ispričati.

On je služio vjeru I posvetio život vjeri (Waqf-e-zindagi). Nedavno, kada sam ga odredio za poziciju Nazir-e-Aala uprkos njegovoj slabosti I bolesti, kao I nedavnom teškom gubitku svog brata, on je ispunio sve svoje dužnosti marljivo I radio je izuzetno teško. Toliko, da je čak I na dan svoje smrti, posjetio mnoge bolesne ljude u njihovim kućama. Također je obavio pet dnevnih namaza u Masjid Mubaraku. Njegov život kao Waqf-e-zindagi (životnog posvećenika) je započeo u maju 1962 godine. Završio je master u političkim naukama na Vladinom koledžu u Lahoru. Nakon toga, prošao je zahtjevan ispit za javnu službu, CSS u letećim bojama. Želio je da dokaže svoje sposobnosti neovisno prije posvećivanja života za službu islama, da ne bi neko rekao da je posvetio svoj život jedino jer nije bio dobar ni u čemu drugom.

Nakon posvećivanja života 1962 godine, hazreti halifatul Masih II r.a. ga je odredio za izvršnog urednika Pregleda Vjere. Dalje, hazreti halifatul Masih II r.a. ga je savjetovao da unaprijedi svoje vjersko znanje, tako da je učio hadis I vjerske stvari od hazreti Sayyid Mir Daud Ahmad Sahiba. . Hazrat Sayyid Mir Daud Ahmad Sahib je bio urednik Pregled Vjera kao I njegov dajdža sa majčine strane.
Ispočetka njegovo ime je bilo Mirza Sa’eed Ahmad. Hazreti Musleh Maud r.a. ga je kasnije nazvao Mirza Ghulam Ahmad po zahtjevu svoje majke. 1964 godine, njegov brak je sklopljen sa mojom sestrom I Maulana Jalal-ud-Din Shams Sahib je predvodio njihov nikah (bračni ugovor) pošto je hazreti halifatul Masih II r.a. bio bolestan tih dana. Imao je tri sina I dvije kćerke. Dva njegov sina su životni posvećenici. Mirza Fazl Ahmad je Nazir Ta’leem (direktor obrazovanja) u Rabwi, dok je Mirza Nasir Inam direktor u džamiji ovdje u Velikoj Britaniji. Mirza Ihsan Ahmad je u Americi. Iako ima drugi posao, on također služi tamo džemat kao financijski sekretar u nacionalnoj Amili (upravnom tijelu) kao I u organizovanju Jalsa Gah. Jedna od njegovih kćerki je udata za Mir Mahmood Sahiba, sina Mir Mas’ood Ahmad Sahiba. On je također životni posvećenik I trenutno služio kao Nazir Sehat (direktor zdravlja).
Mirza Ghulam Ahmad Sahib je imao slavnu karijeru u službi zajednici, služeći na visokim I utjecajnim položajima kao što su Nazir Taleem (direktor obrazovanja), Nazir Islah –o-Irshad Muqami u toku nekoliko godina I također je služio kao Nazir Diwan. Dalje, služio je kao Sadr Majlis Karparda (predsjednik komiteta za Bahishti Maqbarah) od 2012 do 2018. Onda, nakon smrti Mirze Khurshid Ahmad Sahiba, ja sam ga odredio za Nazir-e- Aala (izvršnog direktora), lokalnog predsjednika kao i Sadr Anjuman Ahmadiyya. Bio je član komiteta Waqf-e-jadida i služio je kao predsjednik komiteta Waqf-e-jadida. Služio je kao predsjednik Ansarullaha Pakistan, podpredsjednik i predsjednik Khuddam –ul- Ahmadiyya Markaziyya. Također je služio kao urednik Pregleda Vjera nakon Mir Daud Ahmad Sahiba. Obavljao je službu privatnog sekretara za hazreti halifatul Masiha III r.a.. Bio je predsjednik komiteta za Hilafet biblioteku kao i predsjednik Buyoot-ul- Hamd društva, u Rabwi. Također je služio kao direktor Fazl Umar fondacije.

Slično tome, bio je u mogućnosti da ponudi svoju službu I obavlja dužnosti na Jalsa Salani u toku mnogih godina. Dokle god su se održavale Jalsa Salane u Rabwi, on je služio kao podpredsjednik jalsa salane kao I Nazim Mehnat (nadzornik marljivog rada). Zadatak Nazim Mehnata, zahtjeva veliki napor, gdje se mora suočavati sa radnicima koji nisu Ahmadi, kao što su oni koji prave roti, naan (hljeb) I tijesto I također se mora suočavati sa ljudima teške naravi. Nadgledati ih na pravi način je veliki zadatak u toku Jalse. Zahvaljujući milosti Uzvišenog Allaha, on je uspio da obavlja ovu dužnost na najbolji način. Bio je predsjednik komiteta Tabarrukat (relikvije). On je bio član komiteta registrovanja pripovjedanja pratioca Obećanog Mesije a.s. Bio je član vijeća upravnog odbora. Bio je član odbora komiteta historijata Ahmadijata. Bio je sekretar Hilafet komiteta.Također je služio kao nadzorni direktor Al-Sharikat-ul-Islamiyah. Bile su mu povjerene mnoge dužnosti, kao što je nadziranje ovih komiteta, zajedno sa zadatkom svog odjela. 1989 , zajedno da Mirza Khurshid Ahmad Sahibom I još dvojicom radnika Anjumana, je imao čast da bude zatvoren nekoliko dana zbog Allaha pod članom 298c.

Nakon tragedije, koja se desila u Lahoru 28 maja 2010 godine, gdje su mnogi Ahmadi muslimani mučeni, Mirza Ghulam Ahmad Sahib je služio kao Amir delegacije koja je odmah poslata u Lahor u to vrijeme od strane Nazir-e-Aala Sahiba (izvršnog direktora) da utješi I ohrabri džemat, posjeti porodice mučenih I posjeti one koji su povrijeđeni. Ostao je u Lahoru slijedeće dvije sedmice. Dalje, on bi lično nadgledao aranžmane koji su napravljeni za džemat u Lahoru. Delegacija je otišla u Dar-uz-Zikr (ime džamije koju su napali teroristi) I ispunili su svoje dužnosti sa krajnjom svjesnošću I marljivošću. Sazvao je sastanak Amile (upravnog odbora) u Dar-uz-Zikr na isti dan I također najavio izbor novog Amira (Amir Sahib je ubijen u terorističkom napadu). On je predvodio Maghrib I Isha namaz u toj istoj džamiji kako bi ljudi odlučili da neće napustiti džamiji nakon ovog terorističkog napada.

Mirza Ghulam Ahmad je bio hrabar I u toku bolničke posjete, skrenuo je pažnju guverneru Pundžaba, Salman Taseer Sahibu, da je napad Ahmadija džamije bio rezultat mržnjom ispunjene propagande koja se širila protiv džemata I da je njegova dužnost kao guvernera da obrati pažnju na ovo. Isto tako, provincijski ministar manjine, Javaid Michael, je došao da izrazi svoju sućut. Mirza Ghulam Ahmad Sahib mu je zahvalio na ljubaznosti I pokazao mu veliku odlučnost rekavši da mi svi ne smatramo sebe manjinom. Mi smo muslimani. 29 I 30 maja, također su održali medijsku konferenciju. 2 juna su učestvovali u programu uživo u Express Vijestima, po nazivu ‘Point Blank’ od 11 sati do 12 sati popodne. Dali su intervjue za Swiss National TV, BBC, I ostale kao što su Voice of America, Sahara TV, Channel Five I Dunya TV itd. Ipak, ova delegacija je ostala tamo do 12 juna I vratila se nakon toga. U toku ovog puta, on im je jasno rekao da smo mi muslimani, I da niko ne može napadati naše pravo da budemo muslimani.

U jednoj od svojih hutbi, hazreti Halifatul Masih IV r.a. je rekao da Mirza Ghulam Ahmad Sahib, daje dobre savjete. Jednom je hazreti Halifatul Masih IV r.a. napisao pismo Mirza Ghulam Ahmad Sahibu govoreći :’ Uzvišeni Bog ti je dao iskrenost I sreću u prirodi I On nikada to ne dadne nekoj ljudskoj propasti. Neka te Uzvišeni Allah nastavi blagoslovljati u stalnom duhovnom napretku I neka ti podari Džennet postizanja mira uma’. On je bio žestoki posvećenik Hilafeta I služio je halifu tog vremena marljivo, kada se zajednica suočavala sa proganjanjima 1974 godine. Hazreti halifatul Masih IV r.a. je naveo dvije osobe koje su odane svakom hilafetu, one su bile Mirza Ghulam Ahmad I Mirza Khurshid Sahib. Njegova žena kaže: ‘ On bi obavljao Tahadžud namaz (dobrovoljni namaz sredinom noći), moleći za halifu vremena, cijeli džemat, roditelje, braću I sestre, svoju djecu I rodbinu’. Održavao je balans u svim svojim odnosima. Bio je dobar I brižan muž I velikodušan I dostojan otac. Bio je marljiv u plaćanju chande, I vršio sve uplate prije donošenja novca kući. Izražavao je zahvalnost pri dobivanju I najmanjih poklona. On bi ili uzvratio uslugu slanjem poklona onom ko je njemu poslao ili otišao kod pošiljaoca lično I zahvalio mu ili bi mu pisao.

Mnogi ljudi su mi pisali, I ja sam lično svjedočio ovome da ova dva brata Mirza Ghulam Ahmad I Mirza Khurshid Ahmad su uvijek ostali zajedno. U vrijeme bilo kakve nesreće oni bi djelovali sa velikim strpljenjem, razumjevanjem I mudrošću. On je bio jako poslušan hilafetu. Uprkos tome što je bio jako slab, prisustvovao je Dželsi ovdje. Kada sam mu predložio da počne koristiti štap za hodanje, on je odmah počeo koristiti štap. Prije nekoliko godina, ja sam naložio Naziraan da trebaju posjetiti razne Džemate i prenijeti moju poruku selama u svaku kuću. Njemu je bila dodijeljena oblast Sindh. On je putovao u Sindh i obavio je svoju dužnost uprkos tome što je imao bolove zbog slomljene kosti u stopalu.

Njegov stariji sin piše da su poslije iseljavanja hazreti Halifatul Mesiha IV r.h. kasete sa snimkom hutbe prvo stizale Ahmad sahibu. On bi okupio sve na vrlo organizovan način i pred njima prenio hutbu. Čak i nakon što bi hutba bila pokazana na MTA on bi ih posebno slušao ponovo i osigurao da svi članovi kućanstva slušaju hutbe, uključujući radnike koji su radili u kući. Osim toga, on bi se pobrinuo da stavi zvučnike ili čak TV za one koji rade vani da mogu slušati hutbu.

Njegov sin prenosi da je poslije napada na džamiju u Lahoru uvjeravao svaku porodicu da je sadr Anjuman Ahmadija planirao da preveze sve sahrane u Rabvu. On je takođe rekao da oni koji žele da tijela svojih dragih odnesu u svoje rodne kuće imaju odobrenje za to. U to vrijeme, on je bio upoznat o mnogim smrtnim prijetnjama i hrabro se suočio sa svim ovim, lično je naredne sedmice klanjao džumu namaz u džamiji Daruz Zikr da unaprijeđuje rješenost i hrabrost u Džematu.

Vodio je veliku brigu o siromašnim i o svojim starim prijateljima. U 1989 je bio zatvoren, iz razloga što je Khudamul Ahmadija održavao Ištemu (okupljanje) a Mian Khurdishid Ahmad sahib je bio Nazir Umoor-e-Aama. U to vrijeme on je bio izvan Rabve i sudija ga je pozvao, dok je Mian Ghuam Ahmad sahib služio kao njegov zamjenik. Sudija mu je rekao da obustavi Ištemu. On je odgovorio rekavši: ‘Pošto smo dobili pisano odobrenje da održimo ištemu, zato ćemo je zaustaviti samo kad to dadnete napismeno.’ On je odbio i bio uhapšen i stavljen u zatvor. Njegova kći piše: ‘Naš otac se borio koliko god je mogao da ostane odan Haifatu i takođe i nas savjetovao isto.’

Onda, kad je hazreti Haifatul Mesih r.h. iselio, majka umrlog, Sayyeda Naseera Begum sahiba je bila teško bolesna i izgledalo je da je na samrti. Uprkos ovome, on je ostao zauzet u poslovima Džemata i iseljavanja, tako da nije bio u stanju da čak ode u njenu sobu. Imao je ogromnu vezu poslušnosti sa trenutnim Halifom. Njegov sin piše da su njegov otac i majka kopirali svako pismo koje bi primili od Halife i stavili ih u fasciklu. Onda bi ih povjerio svojoj djeci govoreći da je ovo dragocjena imovina njihovog doba i da zato čuvaju ova pisma kod sebe.
Mirza Anas sahib prenosi da je standard njegovih namaza bio vrlo visok, on je bio izuzetno inteligentan i odgovoran. Bio je u stanju da prisustvuje u džamiji na svih pet dnevnih namaza, pomaže siromašnim i svu svoju snagu je koristio u trošenju na Allahovom putu.
Chaudhary Hameedullah sahib piše: ‘On je imao veliki uvid (shvatanje) u sve stvari, čovjek koji je davao veliki savjet i često su se njegovi prijedlozi dokazali ubjedljivi u svim savjetovanjima. On je imao duboko razumijevanje literature Zajednice i njenu historiju. U toku nemira 1974, on je nekoliko mjeseci u potpunosti pomagao hazreti halifatul Mesihu III r.a. Bio je prisutan u svim međunarodnim putovanjima hazreti Halifatul Mesiha III r.h.

Jedan od njegovih radnika u Kadianu, Akram sahib piše: ‘Kad god bi putovao u Kadian, posjetio bi kuće derviša (onih koji su bili određeni da čuvaju Kadian u toku odvajanja). Slično tome, borio se da služi hudovicama i djeci derviša koja su bili siročad. Imao je veliko znanje o časnim mjestima oko Kadiana. Akram sahib piše: ‘kad god bi stigao u Kadian klanjao bi nafile (dobrovoljne namaze) gdje je Obećani Mesija a.s. klanjao i meni takođe savjetovao da isto činim.

Gondal sahib je napisao: ‘Mian Ahmad sahib je jednom otišao da posjeti Sindh oblast, u udaljeno mjesto, u koje se može stići samo pješke. On je išao pješice kroz džungle da stigne do Khudama, što je ostavilo dubok dojam na Khudam i oni se toga sjećaju i danas. Asfandyar Muneeb sahib, na dužnosti u odjeljenju za historiju piše da je on bio posebna korist za historiju Ahmadijata. Gledao bi historijske rukopise s velikom pažnjom i davao bi vrlo vrijednu uputu i savjet. Bio je dobro upućen u pozadinu i najmanje detalje događaja Zajednice. Mirza Ghulam Ahmad je bio ljubazan, brižan i preuzeo je ličnu teškoću da služi članovima svog tima koji su radili za njega. Bio je savjestan, provodio je zadatke s dužnom obavezom i bio vrlo sažaljiv. Bio je ljubazan prema pacijentima i pomagao im da imaju besplatno liječenje.
Imam Fazl džamije, Atual Mujeeb sahib piše: ‘Pred kraj 1973, je hazreti Halifatul Mesih III r.h. odredio mene za nacionalnog predsjedika Khudam-ul-Ahmadija nakon što je tražio savjet od Majlis Shura Khudam-ul Ahmadija. Ja sam predložio njegovo ime da služi kao zamjenik predsjednika u mom izvršnom odboru, zato što je imao ogromno iskustvo. Mirza Ghulam Ahmad sahib je bio stariji od mene u pogledu znanja, iskustva, godina i položaja, međutim kad je bio određen za zamjenika predsjednika, radio je s velikom poniznošću i u svakom zadatku je pokazivao svoju saradnju. Nikada ni u jednom momentu nije pokazao da je viši od mene.’

Shahid Abbas sahib iz Malezije piše: Ja sam dao zavjet bai’ata u 2005 i otišao sam da posjetim glavna sjedišta. Mirza Ghulam Ahmad sahib je išao u svoju kancelariju i mualim (lokani propovjedač), Daniyal sahib koji je bio sa mnom rekao je: ‘On je bliski rođak Halife vremena. Trebaš ga zamoliti da čini dove za tebe.’ Ja sam mu prišao i rekao mu da sam prihvatio Ahmadijat iz šia sekte i molim ga da čini dove za mene. On me zagrlio i onda čvrsto uzeo moju ruku i strastvenim glasom rekao: ‘Zar te ne trebam obavijestiti o osobi koju ja takođe molim za dove?’ Ja sam pitao ko je to? On je odgovorio: ‘Halifa vremena. Trebaš njemu pisati za dove.’ To je ostavilo trajni dojam na ovog novog Ahmadi muslimana.

On je svaku dužnost i svoje mnoge uloge obavljao na izvanredan način. Pokazivao je sažaljenje koliko god je mogao prema onima koji su bili suočeni s teškoćom, koji su bili pogođeni bolom i siromaštvom, i nastojao je da olakša njihove teškoće. Imao je prefinjeno razumijevanje o stvarima i imao je takve od Boga date sposobnosti da je vrlo brzo dopirao do srži stvari i rješavao bi problem.
Slušao je svakoga, ako su imali bilo kakvu žalbu i nastojao da riješi stvar. Pomagao je svom upravnom osoblju ako su bili zauzeti. Ako bi, iz upravnih razloga morao nekoga upozoriti, izvinio bi se za bilo kakvu povredu koju bi možda izazvao. Bio je strog u određivanju budžeta i bio je vrlo pažljiv u trošenju para Džemata. Druge je obučavao da isto čine. Takođe je imao veliku vezanost sa Halifatom. Nikada ne bi raspravljao o bilo kakvom nalogu od trenutnog Halife. Pravio bi mir među članovima Zajednice, čak ako bi to značilo putovanje kroz teške terene pješice; bio je ljubazan i brižljiv o njihovim potrebama. Radio je naporno i brže od svog tima i bio izuzetno uspješan. Ako je trebalo, ostajao je cijelu noć da završi posao. Lično je posjećivao porodice misionara i pazio na njihove potrebe. Pomagao je svojim drugovima na poslu sa svog ličnog računa u vrijeme njihove potrebe i bio ljubazan i velikodušan. Hafiz sahib kaže: ‘On je imao posebnu vezu s Halifatom što je bilo vidljivo u svakoj prilici. Kad je bio određen za Nazir-e-Aala, u svom prvom govoru direktorima Anjuma on je rekao: ‘Ne treba da tražim vašu saradnju, jer svi vi služite u svom svojstvu. Međutim, obzirom da je hazreti halifatul Mesih a.t.b.a. odredio mene, ja imam strašnu potrebu za vašim dovama.’

Da Svemogući Allah uzdigne njegov položaj. On je otišao na mjesto gdje će svaki od nas otići u zakazano vrijeme. Međutim, sretni su oni koji svoje živote potroše boreći se da postignu zadovoljstvo Svemogućeg Allaha. Da Allah Svemogući uzdigne njegov položaj i osposobi njegovu djecu da nastave njegova čestita djela. Takođe, svi koji su život posvetili služenju vjeri (vakufi) i vršioci dužnosti treba da se bore da ispune svoj vakf (zavjet da ispune cilj za koji su posvetili svoj život) s iskrenošću, baš kao što je on i da takođe nastave svoje služenje. Da Allah podari svima priliku da ispuni svoj zavjet. Da Allah nastavi da u takođe buduće Džematu podari pobožne i bogobojazne radnike da služe sa iskrenošću i ljubavi.

Druga dženaza koju ću danas klanjati je za Debaanu Farakhut sahibu, koja je umrla 26 januara sa 46 godina. Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Ona je dugo bila bolesna, i kad je imala petnaest godina, oba njena bubrega su prestala ispravno raditi. Uprkos ovome, od vremena kad je primila Ahmadijat, obavljala je namaze na vrijeme i također je obavljala tahadžud namaz (dobrovoljne namaze prije zore). Redovno je učila Časni Kur’an. Prihvatila je islam u 2004 godini i od tada je bila redovna u obaveznim namazima, učenju Časnog Kur’ana i takođe u tahadžud namazu. Prije prihvatanja Ahmadijata razboljela se od hepatitisa C, međutim, nakon što je dala zavjet bai’ata, Svemogući Allah joj je podario čudesno ozdravljenje. Ona je svoje čudno ozdravljenje spominjala članovima svoje porodice. Srela se sa mnom u dvije prilike i uvijek pokazivala iskrenost i odanost. Amir sahib (nacionalni predsjednik) piše: ‘Kad sam otišao da se sretnem s njom prije nekoliko dana ona je za mene pripremila hranu. Kad sam joj rekao da nije bilo potrebe da ide u svu ovu teškoću ona je rekla da sam ja došao njenoj kući prvi put i da sam došao kao predstavnik Halife. U svojoj kući je uvijek imala MTA. Da Allah dž.š. uzdigne njen položaj i oprosti joj i prospe na nju Svoju milost. Da Allah ispuni njenu želju da njena porodica prihvati Ahmadijat.