Načini traženja Allahove Zaštite

Kratki sadržaj

Nakon učenja tašahuda, ta’wwuza I sure Fatiha, hazreti Halifatul Masih V aba je rekao : (Arapski)

Prijevod ovih ajeta je slijedeći : ‘ U ime Allaha Milostivog, Daravaoca bez traženja Samilosnog. Ha Mim. Hamidun medžidun. Posjednik hvala, Posjednik Veličanstva. Objava ove Knjige je od Allaha, Svemoćnog, Sveznajućeg. Onoga Koji grijehe prašta I prima pokajanja, strogog u kažnjavanju, Velikog Darovatelja. Nema Boga osim Njega, Njemu je povratak. (40:1-4)

Slijedeći ajet je iz Ayetul Kursi (2-256). Prijevod je slijedeći:’ Allah je, nema Boga osim Njega, vječno živi, Samouzdržavani, Sveodržavajući. Ne obuzima Ga drijemež niti san. Za Njega je što je na nebesima I što je na Zemlji. Ko je taj ko će posredovati kod Njega osim po Njegovom odobrenju ? On zna šta je pred njima I šta je iza njih; a oni ne obuhvataju ništa od Njegovog znanja osim onoga što On želi. Njegovo kraljevstvo obuhvata nebesa I Zemlju; I njihovo čuvanje Ga ne umara; I On je veoma Uzvišeni, Veliki.’

Ova četiri ajeta, uključujući Bismilu, su iz sure Al-Mu’min a drugi ajet, kao što sam to već rekao je iz Ayetul Kursi, što je ajet iz sure Al-Baqarah. Hazreti Abu Huraira r.a. kaže da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao , ‘Ko god prouči od ‘Ha Mim’ pa do ‘Ilaihil Maser’ sure Al-Mu’min I Ayetul Kursi ujutro, on će biti zaštićen sve do večeri. A ko god ih prouči naveče, on će biti zaštićen sve do jutra. ‘Ha Mim’ je drugi ajet sure Al-Mu’min, prvi je bi-smi llāhi r-Raḥmāni r-Raḥīm, ‘Ha Mim’ označava riječi  ‘Hameed’ I ‘Majeed’. Hameed znači Hvaljen, Jedini koji je vrijedan istinske hvale. Drugim riječima, jedino Uzvišeni Allah je Onaj koji je hvale vrijedan.

Obećani Mesija a.s.objašnjavajući riječ ‘Hamd’ kaže : ’ Treba biti jasno da je ‘Hamd’ pohvala koja se nudi u svrhu cijenjanja pohvalne radnje onog koji je vrijedan hvale.. Prava stvarnost ‘Hamd’ jeste da je jedino za Biće Koje je izvor svih Milosti I Svjetlosti I koje ispoljava dobročinstvo namjerno a ne u neznanju ili prisili.’ Obećani Mesija a.s. dalje kaže : ‘Sva ova značenja riječi Hamd se nalaze jedino u Allahu, Sveznajućem, Onom koji sve vidi.’

Dalje objašnjavajući riječ Hamd, Obećani Mesija a.s. kaže : ‘Hamd je verbalna hvala koja se koristi kako bi se odala čast silnom I plemenitom biću za njegova djela dobročinstva.’ To znači da oni, koji su vrijedni hvale su zauzeti u Njegovoj hvali. Sva milost I sva hvala ili sve stvari vrijedne hvale se nalaze u Njemu. Dakle, moramo postići razumjevanje atributa hvale vrijedan Uzvišenog Allaha, kako bismo razumjeli I Njegove druge atribute također.

Onda Uzvšeni Allah kaže da je On ‘Majeed’, Gospodar Časti i Plemenitosti.Uzvišeni Allah je najviše hvale vrijedan I Uzvišen je, Čiju visinu ne može dostići nijedna osoba. To je Biće, Koje nema granica u Svojim Blagoslovima. On daje I nastavlja da to radi bez ikakvog umora. Dakle, učeći ovaj ajet, trebamo imati na umu ova značenja Uzvišenog Allaha da je On Gospodar Časti. Prvo značenje  riječi ‘Hamd’ (hvaljen), praćeno značenjem da je On Gospodar Časti.

Nakon ovoga, On kaže da je Aziz, Moćni. Drugim riječima, On posjeduje moći I Najmoćniji je od svih moćnih. Nemoguće Ga je poraziti. Svaka čast pripada Njemu. Njegova vrijednost je neizmjerna. On vlada nad svim stvarima I niko ne može biti kao On. Ovo je značenje riječi ‘Aziz’ tj. Moćni.

Zatim, On kaže da je ‘Aleem’, Sveznajući. On posjeduje znanje o svim stvarima, onim koje su se desile I onim koje će se tek desiti u budućnosti. Ništa nije sakriveno od Njega I Njegovo znanje obuhvaća sve.

Uzvišeni Bog je Ghafiruz zumb, Opraštač grijeha tj. On oprašta grijehe. Dakle,osoba se treba sageti pred Njim I tražiti oprost za svoje grijehe. Obećani Mesija a.s. kaže : Svijetlost , koju osoba postigne je trenutna. Kako bi je zadržala I održala zauvijek, potrebno je činiti Istighfar, traženje oprosta.’

Namaz je također aspekt postizanja oprosta I postizanja ovog svijetla. Razlog ovoga jeste da se u toku namaza osoba pokaje, moli za oprost I traži oprost od Uzvišenog Allaha. Obećani Mesija a.s. kaže ‘’Ovo je kako bi osoba otvorila svoje srce I molila za oprost Uzvišenog Boga svaki dan. Osoba sa uvidom I razumjevanjem je svjesna činjenice da je namaz ljestvica, I da su molitve , koje su obavljaju sa žarom I posvećenosti u toku namaza, te kroz koje se moguće izliječiti od ovih bolesti.’

Drugim riječima, molitve su neophodne za svaku vrstu duhovnih I fizičkih bolesti. Dalje, osoba treba tražiti oprost u toku molitve I namaz je također dio toga. Tako da, Časni Poslanik s.a.v.s. nas je podučio da učimo ove ajete, samo učenje neće biti ni od kakve koristi. Mi moramo također raditi na praktičnom stanju I obratiti pažnju na to kako obavljamo istighfar, traženje oprosta,  I kako da zaštitimo naše molitve kako bismo spasili sebe. Dalje objašnjavajući Istighfar, traženje oprosta, Obećani Mesija  a.s. je objasnio da svrha činjenja Istighfara jeste da se sačuvamo od stvari I okolnosti koje vode ka grijehu I kako bi nam bili oprošteni grijesi. Drugim riječima, prilika koja može dovesti osoba da učini grijeh se ne treba desiti niti se ta prilika treba razviti.

Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Međutim, Istighfar – traženje oprosta, ne znači da ponavljamo riječi Estaghfirullah – ja tražim oprost od Allaha…Ako izgovaranje Istighfara – traženje oprosta, ne razvije u srcu mehkoću, revnost, ljubav (strast) i strah od Svemogućeg Alaha, onda nije od koristi. Zapamtite da samo one riječi stižu do Boga koje su izgovorene iz srca. Čovjek treba upućivati mnoge dove (molbe) Svemogućem Bogu na vlastitom jeziku. Ako osoba u svom srcu neprestalno moli Svemogućeg Allaha i izgovara istighfar-traži oprost prije vremena kušnji, Samilosni i Milostiviovi Allah uklanja ove kušnje.’

Zato, čovjek treba neprestalno činiti dove i upućivati molbe i Istighfar- traženje oprosta, prije nego što se suoči sa iskušenjima. Ako osoba tako čini, Bog ga zaštiti u vrijeme kušnji. Odatle je potrebno činiti istighfar- tražiti oprost, i steći razumijevanje duha i suštine istighfara. Dove i razni načini spominjanja Boga su korisni kad su učinjeni skupa sa stalnim naporima ka popravljanju. Samo riječi neće koristiti nikome.

Onda atribut Svemogućeg Allaha koji je spomenut je da je On Qabil Taubh, onaj Ko prima pokajanje. Teuba znači da se okrenemo prema Svemogućem Allahu dok tražimo oprost za svoje grijehe. Zato, kad osoba sebe predstavlja pred Svemogućim Allahom dok se zaklinje da nikada neće ponovo zgriješiti i da će se uvijek boriti da se čuva od zlih djela, onda Svemogući Allah prima pokajanje takve osobe koja se okreće Njemu s ovim stepenom vatrenosti i (čiste) namjere.

Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Svemogući Allah kaže (Arapski): ‘Allah voli one koji se okreću Njemu i voli one koji se čuvaju čistim…’ Nema sumnje da je Svemogući Allah prijatelj onih koji se okreću Njemu s pokajanjem i On voli one koji traže vrline (čednost)… takođe učimo da je iskreno pokajanje uvjetovano istinskom čistoćom.’

Istinsko pokajanje mora biti skupa sa istinskom čistoćom. Osoba treba imati čvrstu namjeru da ubuduće neće činiti grijeh. Pokajanje će biti primljeno samo kad se ovo dogodi i kad je prisutna čednost i čistoća.

Obećani Mesija a.s. dalje kaže: ‘…Ja ponovo kažem da osoba treba ići ovim putem s istinskom čistoćom i čednošću. Ovo pokajanje ne treba biti samo jezikom nego treba biti poduprto djelima. Nije beznačajna stvar kad grijesi osobe budu oprošteni. To je zapravo nešto izvanredno.’

Prema tome, ovo je istinsko pokajanje koje onda daje zaštitu. Ako ne, onda Svemogući Allah kaže da takođe trebamo imati na umu da je On Shadeedul Iqaab, Oštar u kažnjavanju. Drugim riječima, kad čovjek ostane nemaran prema naredbama Svemogućeg Allaha onda ga On takođe može kazniti.’

Obećani Mesija a.s. dalje kaže: ‘On je takođe Zit Taul, Vlasnik blagodati, onaj Koji daje obilato i onaj Koji prelazi granice u davanju koristi. Njegovo davanje nema granica jer on ima sve moći, On može dati šta god On želi jer su njegove riznice neograničene.’

Mi se moramo vratiti Njemu na ovom svijetu i takođe poslije smrti. Zato, kad postoji svjest da se na kraju moramo vratiti Bogu onda će više pažnje biti posvećeno činjenju dobrih djela i postupanju po Njegovim naredbama. Uz to, kad je čovjekovo stanje takvo onda će ga sigurno Svemogući Bog čuvati pod Svojom zaštitom.

Onda je tu drugi ajet na koji Časni Poslanik s.a.v.s. skreće pažnju u jednoj prilici, koja je bila u pogledu Ajatul Kursi. Hazreti Abu Hureira r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Sve ima vrhunac a vrhunac Časnog Kur’ana je sura Al Bakara. Ona sadrži takav ajet koji je poglavar svih ajeta Časnog Kur’ana a taj ajet je Ajatul Kursi.’

Tumačeći ovo, Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Allah, On je Onaj koji je život svake duše i potpora svakog bića. Doslovno značenje ovog ajeta je: Jedini On je živi Bog i Jedini On je je Samoodrživi i sve održavajući Bog… Osoba mora znati da je Časni Kur’an predstavio dva imena Svemogućeg Boga – Al-Hajji, Živi i Al-Qajjum, Samoodržavajući. Al Hajji znači Bog je Živ i daje život drugima. Al Qajjum znači On je Samoodržavajući i istinski način održavanja drugih. Prema tome, riječ Hajji zahtijeva da Njega obožavamo. Njeno objašnjenje i primjer u suri Fatiha je ijjake na’budu, mi samo Tebe obožavamo. Al Qajjum zahtijeva da od Njega tražimo potporu. To je izraženo u riječima ijjake neste’in, samo Tebe molimo za pomoć. Međutim, čovjekova potreba za Bogom ostaje u svim okolnostima i zato je za čovjeka neophodno da Ga neprestalno moli za pomoć, a to je istighfar, traženje oprosta.’

Onda u pogledu predmeta posredovanja spomenutog u suri Ajetul Kursi, Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Kad čovjek moli Allaha za druge onda je ovo takođe jedna vrsta posredovanja i ovo treba biti atribut vjernika po kojem treba stalno postupati. Naredba je Svemogućeg Allaha da onaj ko se najviše pokorava pred Allahom treba moliti za svog slabijeg brata da i on takođe postigne taj položaj. Ovo je suština istinskog shifa’ata. Tako, nema sumnje da činimo dove i molimo za svoju braću Svemogućeg Allaha da im dadne snagu i da ukloni njihove teškoće i ovo je takođe jedan aspekt saosjećanja (sažaljenja).

Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Pošto je cijelo čovječanstvo kao jedno tijelo, Svemogući Bog nas stalno poučava da: se moramo zauzeti u posredovanju za svoju braću, to jest da nastavimo činiti dove za njih na saosjećajan način jer svi mi imamo prava jedan nad drugim.’

Tu mora biti ogromno saosjećanje jednog prema drugom. Zapravo, Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Vjera ima dva savršena ogranka. Jedan je ljubav prema Bogu a drugi je ljubav prema čovječanstvu do takve mjere da osoba smatra da su teškoće drugih njegove vlastite i da moli Allaha za njih, što je drugim riječima posredovanje.’

Ako ovu stvar imamo na umu kad učimo suru Ajatul Kursi onda će se osjećaji sažaljenja prema ljudima dalje razvijati. Kad nas Časni Poslanik s.a.v.s. podstiče da ovo učimo, to je bilo osobito da se osnuje odnos između vjernika i takođe da razvije sažaljenje u srcima ljudi općenito.

Na kraju sure Ajetul Kursi, spomenuta su dva atributa Svemogućeg Allaha: On je Aly, Visok i niko nije viši od Njega u položaju, On je Vladar nebesa i Zemlje i Najuzvišeniji, Najviši. Niko ne može dostići Njegovu veličanstvenost, veličinu i uzvišeni položaj. Njegova veličanstvenost obuhvata sve i ništa ne ostaje izvan toga. Atribut ‘Aziim označava Njegov visoki poožaj kojem niko nemože biti ravan. Aziim takođe znači da On obuhvata sve. Takva je Njegova veličanstvenost.

Tumačeći o ovom zadnjem dijelu sure Ajetul Kursi, Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Božija vladavina obuhvata sve što je na nebesima i na Zemlji, On ih sve nosi i ovo Ga ne opterećuje. On je Visok i niko ne može doseći dubine Njegovog znanja. On je Najviši i sve drugo je  sporedno pred Njim. Ovo je spominjanje Njegovog prijestolja što je bilo upotrebjeno kao metafora s ciljem da slikovito prikaže da su i nebesa i Zemlja u Božijoj kontroli i On je iznad svih njih i Njegova veličanstvenost je neograničena.’

Prema tome, ovo je veličanstveni Bog Čija je veličanstvenost bezgranična. On obuhvata sve i nema granica, On obuvata sve. Kad osoba razvije razumijevanje o ovim stvarima samo onda može postići blizinu Allahu dž.š. i primiti Njegovu zaštitu. Kad se osoba bori da traži zaštitu Allaha dž.š. onda će, i treba, takođe ispuniti prava Allaha dž.š. i prava Njegovih stvorenja. Kad ova prava budu ispunjena onda će Svemogući Allah takođe podariti Svoju zaštitu.

Mi trebamo imati u vidu ovaj predmet i takođe da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da će onaj ko bude učio ovu suru ostati u zaštiti Allaha dž.š. Nije dovoljno jednostavno učiti ove ajete, zapravo se osoba treba zamisliti nad njima i držati ih se. Takođe treba pokušati i razviti sve dublje shvatanje i razumijevanje ovih ajeta koje je donio Časni Poslanik s.a.v.s. i spomenutih na mnogim mjestima Časnog Kur’ana i koje je takođe Obećani Mesija a.s. objasnio. Ako osoba postupa u skladu s tim onda će, kroz Njegovu milost ostati u zaštiti Allaha dž.š. Da nas Svemogući Allah osposobi da svoje živote vodimo u skladu s ovim.

Poslije džume ja ću klanjati dženazu namaz za umrlu čije tijelo nije prisutno, a to jest za Abida Begum sahibu, koja je stanovala u Nawabshahu i bila je žena profesora Abdul Kadira Darhi sahiba. Ona je umrla 22 januara sa 75 godina. Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Da Allah dž.š. dadne oprost i ima milosti prema njoj. Da On uzdigne njen položaj i osposobi njenu djecu da nastave njena dobra djela.