Snaga molitve

Kratki sadržaj

Nakon učenja tašahuda, ta’wwuza i sure Fatiha, hazreti halifatul Masih V aba je rekao : Govoreći o filozofiji molitve, na jednoj prilici Obećani Mesija a.s. je rekao :’ Kada gladno dijete plače za mlijekom, onda se mlijeko stvori u majčinim grudima. Dijete čak i ne zna šta je molitva, ali njegov plač donese mlijeko.’ On nastavlja govoreći :’ Ovo je univerzalno iskustvo.. Onda kako je moguće da naš plač pred Uzvišenim Allahom ne donosi ništa?…’ Ako osoba razmisli o filozofiji molitve, imajući na umu vezu i odnos koji dijete ima sa majkom, onda će lahko razumjeti ovaj predmet.’

Uzvišeni Allah je učinio veliku uslugu Ahmadi muslimanima, da većina naše omladine kao i naši stariji članovi razumiju da kada se osoba saginje i moli pred Uzvišenim Allahom sa velikim žarom i moleći ponizno, onda Uzvišeni Allah sluša te molitve. Mnogi mi ljudi pišu kako nekada postanu razočarani od sviju i budu u stanju potpune bespomoćnosti, kada se pomole Uzvišenom Allahu, On pokaže Svoju Milost na način da to postane sredstvo ojačavanja njihove vjere. Ja ću sada predstaviti neke od tih događaja, na koje sam naišao u raznim izvještajima.

Nazir Da’wat Ilallah (direktor za informiranje) iz Qadiana piše : ‘ Ameer (predsjednik) Hoshiarpur distrikta je prenio da je prije nekoliko godina, zbog nedostatka kiše u njihovom selu, Khera Acharwal, ljudi iz sela su postali duboko zabrinuti zbog duge i ozbiljne suše. Ljudi sa sela su zatražili od Ahmadi mualliama za molitve, s vjerovanjem da će sa njegovim molitvama zasigurno početi padati kiša. Naš mualim ih je isprva, podučio islamskim pravilima molitve i rekao im o atributima Uzvišenog Allaha. Onda ih je predvodio u molitvi. Uzvišeni Allah je prihvatio dove Ahmadi mualima, i on kaže da je kroz Milost Uzvišenog Boga, u roku od dva do tri sata, počela padati jaka kiša. Tako da, On je dao dokaz da On odgovara na molitve.’

Slično tome, Ameer Sahib (nacionalni predsjednik) Fiji ostrva je ispričao događaj  prihvatanja molitve Huzura aba za kišu na malom ostrvu Fiji, koje je bilo u stanju ozbiljne suše I nije bilo nikakvih prognoza da će kiša pasti. Biskup katoličke crkve kao I cijenjeni načelnik  Funafuti plemena su isticali činjenicu da je to samo rezultat  blagoslova Uzvišenog Allaha kao I džemata I molitvi halife da je pala kiša na takav čudnovatan način. Tako da, ova kiša je ojačala vjeru Ahmadi muslimana I poslužila je kao znak istinitosti Obećanog Mesija a.s. za neahmadi osobe.

Ponekad, početak kiše  postaje znak potpore I molitvi koje je prihvatio Uzvišeni Allah, a u nekim drugim prilikama, prestanak kiše postaje znak prihvatanja molitvi. Dalje, da li neahmadi prihvate islam ili ne, oni definitivno svjedoče činjenici da je Bog islama Jedan Koji sluša molitve.

U Afričkoj državi Guinea Bissau, se nalazi mualim (vjerski učitelj) po imenu Abdullah, koji je otišao u selo Sainchang Kangsa da propovjeda vjeru. Strašna kiša prijetila je tom veliko okupljanju. On kaže da je u to vrijeme molio ‘O Allahu! Kiša pripada Tebi I poruka sa kojom sa došao također pripada Tebi. Međutim, zbog kiše ovi ljudi će biti u nemogućnosti da čuju tvoju poruku I oni se spremaju da idu.’ On kaže da samo nekoliko trenutaka kasnije, nakon ove molitve, Uzvišeni Allah je zaustavio kišu, nakon čega je on propovjedao vjeru oko 150 ljudi I nakon toga svi su bili u mogućnosti da daju bai’at (zavjet odanosti). Isto tako, misionar Bandundu, hafiz Muzzammil također je ispričao događaj, o velikoj kiši koja je prijetila propovjedanju vjere u koje je krenuo,a koja je prestala kao rezultat molitve I sve dobro nastavilo.

Wahhab Tayyeb Sahib, misionar iz Švicarske, je ispričao da je ceremonija sadnje stable mira u Zuchwilu bila u pitanju zbog ozbiljne kiše. Pošto se cijeli događaj trebao odvijati vani, oni su bili jako uznemireni. Također su mi pisali u vezi ovoga, I rekli da kada je on otišao tamo na dan događaja, počela je padati jaka kiša I nije bilo nikakvog znaka da će prestati. Međutim, kao rezultat naših molitvi, Uzvišeni Allah je pokazao svoje blagoslove na nama, I kiša je stala sat prije ceremonije I sunce je izašlo. Svi su bili iznenađeni I komentarisali su u smisli da izgleda da smo dali naredbu vremenu, a mi smo objasnili da su to blagoslovi molitvi. Nema sumnje da smo mi ti koji naređuju vremenu, niti možemo to da radimo.

Međutim, mi se zasigurno saginjemo pred Bogom, koji kontroliše vrijeme I pokazuje Svoju moć.

Ja ću sada ispričati neke događaje u pogledu prihvatanja molitvi, koje nisu u vezi sa vremenom. Naš Bog nije samo Bog vremena. Štaviše, On je Svemogući I Jedini, Koji sluša naše molitve. On ima mnoge atribute I pokazuje te atribute.

Mualim džemata u Beninu, Mateen Sahib priča kako je žena jednog čovjeka koji je prihvatio ahmadijat, bila u situaciji uranjenog poroda I da je već izgubila dvoje djece, I bila je u stanju agonije.Osjećala se loše sa visokom temperaturom. Mualim džemata je rekao da u takvim okolnostima mi obavljamo molitve zajedno sa medicinskim tretmanom I da također pišemo našem Imamu, tražeći od njega molitve. Međutim, u ovom trenutku nije bilo dovoljno vremena. Stoga, prizivajući čistih imena Uzvišenog Allaha kao I imena Časnog Poslanika s.a.v.s. ja sam započeo molitvu. Nakon što sam završio molitvu, proučio sam suru Fatihu I puhnuo na čašu vode I dao je ženi. Uzvišeni Allah ne samo da je zaštitio njegovu suprugu, već ih je blagoslovio sa dječakom. Milošću Uzvišenog Allaha, vjera u Boga ovog čovjeka koji je prihvatio Ahmadijat je postala jača I njegovo ubjeđenje u prihvatanje molitve je također ojačalo.

Slično tome, spominjujući bolesnu osobu, Amir Sahib iz Kenije piše : Sadr Sahib jednog od njihovih džemata je bio jako bolestan. Kada je upitao o njegovom zdravlju, on je rekao da su ga dvije bolnice već poslale kući, bez ikakve nade. Bio je poplavio i hladan. Poslije revnih  dova, njegovo stanje se počelo popravljati. Oni su takođe primili moje pismo (to jest Huzurovo pismo) s dovama koje su glasile: ‘Da mu Svemogući Allah podari potpuni oporavak.’ Poslije toga on kaže da se njegovo zdravlje dalje poboljšavalo i nije prošlo dugo vremena on se potpuno oporavio. On sad vodi brigu o svim svojim poslovima. Zato je, milošću Svemogućeg Allaha njemu dat novi život kroz dove i to je ojačalo njegovu vjeru. Oblasni Amir Kartanake, Indija, piše da je predsjedniku jednog Džemata data dijagnoza da ima tumor na mozgu i primljen je u bolnicu. Rečeno mu je da je bolest neizlječiva i da je operacija isuviše rizična. On je pisao meni i tražio dove i primio je ovaj moj odgovor: ‘Da ti Svemogući Allah podari puni oporavak.’ On kaže da su doktori poslije mjesec dana napravili ponovni pregled i bili jako iznenađeni jer nisu bili u stanju da nađu ni najmanjeg traga tumora. Hussein sahibovo potpuno ozdravljenje je bilo samo kao rezultat milosti Svemogućeg Allaha i dova. Hafiz Ehsaan Sikandar sahib, misionar u Belgiji piše o jednom članu Džemata po imenu Davuud sahib koji se razbolio i bio primljen u bolnicu. On je bio na samrti i porodici je savjetovano da naprave pripreme za sahranu. Hafiz sahib kaže da je on takođe meni pisao i zauzeo se u dovama i podsticao Džemat da i oni čine dove. Narednog dana su se njegovo tijelo, i njegovo stanje počeli popravljati. On kaže: ‘Mi smo obavijestili doktora da je ovo čudo dove’ i da mu je Svemogući Allah podario novi život na ovaj način.

Tu su razni drugi slučajevi primanja dova i da su dove povod jačanja odnosa ljudi sa Halifatom, kao i vjerovanja u istinitost Džemata i takođe Svemogućeg Boga. Mustafa sahib iz Saudijske Arabije kaže da je na čudan način dobio premještaj bliže svojoj porodici. On kaže: ‘Ovo za mene nije ništa manje od čuda’. Svako je upoznat o svojim vlastitim okolnostima i neke stvari izgledaju beznačajne ali je očito da osoba koja prolazi kroz takve okolnosti može shvatiti čudo u koje se oni osvjedoče zbog milosti Svemogućeg Allaha i dova. Latif sahib, mualim oblasti u Marogoro, piše: ‘Neko je ukrao baterije sa solarnog sistema naše džamije. Narednog dana, kad su članovi Džemata ovo ustanovili odlučili su da je bolje da mole Alla dž.š. nego da izvijeste policiju. Poslije samo jednog dana je osoba koja je ukrala baterije vratila ih i stavila tajno ispred kuće koja pripada predsjedniku Džemata.’ I on kaže da je na ovaj način Svemogući Allah čuo dove Ahmadi musimana i ovo je dalje ojačalo vjeru u dove za ne-Ahmadi čanove da su Ahmadi zaista ispravni i istinoljubivi ljudi.

Misionar na dužnosti u Guneja Conacry prenosi jedan događaj gdje je jedan iskreni mladi novi Ahmadi po imenu Saleem sahib izrazio svoju želju da život posveti služenju islamu i da služi Zajednici. Zato mu je savjetovano da pohađa (školu) Đamia Ahmadija u Siera Leonu. On je ovo rado prihvatio i počeo je sa pripremama. Njegovi roditelji su iznijeli lažne optužbe protiv nas da Ahmadija zajednica nije islamska, da je teroristička organizacija i da privlači ovog mladića i da ga radikalizuje. On kaže da kako su bili jako zabrinuti o ovome i čak su i meni pisali i tražili dove. Ja sam im ovako odgovorio: ‘Da Allah pokaže Svoju milost. Nastavite činiti napore i nastavite činiti dove.’ Prema tome, Allahovom milošću policijski komesar je ne samo odbacio slučaj nego je takođe rekao da njemu izgleda da je naš islam ispravniji i miroljubiv. On je takođe tražio da mu obezbjede dalje informacije jer je želio da se pridruži Zajednici.

Mustenser sahib, misionar u Mali oblasti prenosi događaj kako je Jahja sahib, koji je bio ribar, mogao da priušti samo da svoju ženu pošalje na đelsu jer su bili vrlo siromašni, a on je prisustvovao đelsi prethodnih godina. On je rekao kad je ujutro otišao da postavi mrežu, revno je molio Allaha da grupa odlazi narednog dana, a da on nema dovoljno para. ‘O Allahu! Moje namjere su čiste, pomozi mi da i ja prisustvujem đelsi. Oko asr (ikindije) namaza ja sam u izvukao mrežu i u njoj je bila uhvaćena riba. Kad je to izašlo na obalu, došao je jedan čovjek i kupio je za 18.000 CFA Francesa. Zbog ove ribe ja sam imao sredstva za svoju ženu i ja da odemo na đelsu i viška para je takođe ostavljeno ustranu.

Tu je jedan slučaj koji ističe kako Svemogući Allah ojačava vjeru Ahmadi muslimana i čuva ih čvrsto uz Halifat, kroz primanje dova. Jedan Ahmadi iz Malija, Idriz Traore sahib je izgubio sve kokoške koje je imao, kad je otišao da prisustvuje đelsa salani u Gani 2008. Vlasnik kokoša je bio jako uzrujan i tražio od njega da mu za sedmicu vrati njegovih 150,000 CFA francisa. On kaže da je postao veoma zabrinut jer nije imao ovaj novac i da će ga ovaj protivnik osramotiti. Kaže da je cijelu noć molio Allaha: ‘O Allahu! Obezbjedi za mene. Ja sam otišao da prisustvujem đelsi iz ljubavi prema Halifi.’ On kaže da je u snu bio upućen da ode na određeno mjesto, gdje je našao crnu plastičnu vreću sa 180,000 CFA francisa. Pa ipak je zajmodavac, kad je  došao uveče da traži svoj novac bio vrlo uvredjiv. Ja sam mu rekao da bude strpljiv, da ću mu dati njegov novac, da je Svemogući Alah obezbjedio za mene; i vratio sam mu novac.’

Slično tome, misionar Hafeezullah Bharwana sahib iz Njemačke kaže  da tamo ima jedan novi Ahmadi po imenu Ihsan sahib koji je iz Lebanona. Ja sam se sreo s njim u Njemačkoj i u toku ovog susreta on je spomenuo svoje teškoće u pogledu azila. Međutim, vjera ovog čovjeka se dalje uvećala kad mu je Svemogući Bog pokazao čudo u pogledu njegovog slučaja, jer mu je dat službeni azil na tri godine i on je sada jako zadovoljan i svima govori da je Svemogući Allah pokazao ovo čudo zbog dova.

Svemogući Bog takođe pokazuje znak Svog primanja dova Ahmadi muslimana čak onima koji nisu Ahmadi, što ih uvjerava da Bog islama sluša dove (molbe). Mirza Fazl sahib iz Kanade piše kako je otišao na međuvjersku konferenciju u grad West Vancouver. Sreo se sa nekim sikhom, koji je obećao da će na svaki mogući način pomoći za konferenciju i vrlo ponizno je tražio dove da dobije unuka. Milošću Uzvišenog Allaha, poslije jedne i po godine on je s radošću nazvao i rekao da mu je Svemogući Bog podario unuka.

Ovo je bilo samo nekoliko slučajeva u pogledu primanja dova. Obećani Mesija a.s. kaže: ‘U pogledu neophodnih uvjeta za dovu, prvi i najistaknutiji je da je neophodno da osoba razvije ispravne postupke i ima čvrstu vjeru. Onaj ko ne drži ispravna vjerovanja i ne posvaja ispravne postupke, ili ih ne popravlja, a ipak čini dove (i moli) to je kao da taj stavlja Svemogućeg Boga na kušnju (metaforički).’

Prema tome, nije važno samo ojačati u svojim vjerovanjima nego takođe da svoje postupke oblikujemo u skladu sa zadovoljstvom Svemogućeg Boga i Njegovih naredbi. Ne smije biti slučaj da u normalnim okolnostima zanemarimo naredbu Svemogućeg Alah o pet dnevnih namaza i ne ispunjavamo dužna prava drugih, ali kad se nađemo u teškoći onda odjednom spominjemo Svemogućeg Allaha i ispunjavamo prava drugih. Zato je važno za osobu da popravi vlastite postupke. Čovjek ovo ne može postići samo popravljanjem nivoa svog vjerovanja nego takođe treba da posvoji ispravne postupke. A ispravni postupci su da ispunjavate dužna prava Svemogućeg Allaha i takođe prava Njegovog stvaranja. Kad se ovo dogodi onda će Svemogući Bog odgovoriti na naše dove. Da nas sve Svemogući Allah osposobi da svoje živote živimo u skladu s Njegovim naredbama i da nas takođe osposobi da ispunimo dužnosti ibadeta Njemu i takođe da ispunimo dužnosti prema ibadetu.

Poslije džume namaza ja ću klanjati dvije dženaze za umrle čija tijela nisu prisutna. Prva je za Chaudhry Naimatullah Sahi sahiba. On je svoj život posvetio religiji poslije penzionisanja, zapravo prije toga, i služio je kao Nazim Jidad u Sadr Anjuman Ahmadija, Pakistan. Umro je 15 januara u Kanadi, Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti.

Druga dženaza je za Zafrullah Khan Buttar sahiba iz Karto, Sheikhpura. On je umro 9. januara (2018). Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti.  Da Alah osposobi da se njegova dobra djela nastave kroz njegovu djecu. Da Allah osposobi njegovog sina da ispuni svoj vakf (život posvećen služenju vjeri) s istinskim duhom ovog programa i sa istom ljubavlju i oduševljenjem s kojim ga je njegov otac predao vjeri. Da Allah uzdigne položaj umrlog i prospe  na njega Svoj oprost i milost.