Mirza Khurshid Ahmad- skroman čovjek

Kratki sadržaj

Prije dva dana je umro dugogodišnji sluga Ahmedija zajednice, cijenjeni Sahibzadah Mirza Khurshid Ahmad Sahib. Innaa Lillahi Wa Innaa Ilaihi Raji’oon (Zaista,Allahu pripadamo I Njemu ćemo se vratiti.) Uzvišeni Allah mu je dao čast da je on imao duhovnu vezu sa Obećanim Mesijom a.s. kao I da je dio njegove porodice. Ovo je zakon Uzvišenog Allaha, da onaj ko dođe na ovaj svijet, mora ga I napustiti jednog dana. Sve je smrtno. Jedino Vječno Biće je Uzvišeni Allah. Međutim, sretni su oni, koji pokušavaju napraviti od ovog sadašnjeg života, koji je dao Uzvišeni Allah, svrhu I koji nastoje zadobiti zadovoljstvo Uzvišenog Allaha. Oni znaju da njihovo puko srodstvo sa bogobojaznom osobom ne znači ništa I da pomoću svojih vlastititih djela I ponašanja postižu zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.

Obećani Mesija a.s. je spomenuo na jednoj prilici da je Časni Poslanik s.a.v.s. govorio hazreti Fatimi r.a. “O Fatima! Ti ne možeš dobiti zadovoljstvo Uzvišenog Allaha samo zato što si moja kćerka. Kako bi dobila Njegovo zadovoljstvo, pokušaj oblikovati svoj život u skladu sa Njegovim naredbama. Kada to učiniš, trebaš usvojiti strah od Uzvišenog Allaha, (moleći ‘Neka Uzvšeni Allah prihvati moja nastojanja I neka moj kraj učini dobrim krajem kroz Svoju milost’.)”

Imao sam blisku vezu sa Mirza Khurshid Ahmad Sahibom I imao sam priliku da ga posmatram izbliza I lično sam svjestan činjenice da je težio da ispuni svoj waqf (posvećivanje života) I da ispuni svoje dužnosti sa krajnjom poniznošću. On je razumio duh waqfa I on je takva ličnost da je radio imajući ovo na umu.

Mirza Khurshid Ahmad Sahib je bio praunuk s očeve strane Obećanog Mesije a.s.. Bio je unuk hazreti Mirze Sultan Ahmad Sahiba, najstarijeg sina Obećanog Mesije a.s.. Bio je sin hazreti Mirze Aziz Ahmad Sahiba r.a. Hazreti Mirza Aziz Sahib r.a. je bio unuk s očeve strane Obećanog Mesije a.s., koji je dao bai’at (zavjet odanosti) pred njegovim ocem (hazreti Mirza Sultan Sahib)

Rođen je 12 septembra 1932 godine u Lahoru. 21 aprila 1945 godine, sa 12 godina, ispunio je waqf formu kako bi posvetio svoj život službi Džemata. U to vrijeme, on je pohađao deveti razred. Završio je maturu u srednjoj školi u Kadianu. Završio je master studije na engleskom jeziku na Vladinom Koleđu u Lahoru. 10 septembra 1956 godine, priključio se T.I. koleđu u Rabwi I obavljao službe tamo u polju podučavanja engleskog jezika u roku od 17 godina, kao jako popularan I savjestan učitelj. Ja sam bio jedan od njegovih učenika. 1964 godine, došao je u Englesku na jednu godinu na stipendiji Britanskog vijeća za časove engleske fonetike na Univerzitetu u Leedsu.

Ja ću sada predstaviti neke od njegovih službi Džematu. U danima nereda 1974 godine, cijenjeni Sahibzada Mirza Khurshid Ahmad Sahib je pomagao hazreti halifatul Masihu III. Ostao je u kući halife kako bi mu pružao pomoć. Tu je bio u periodu od 2 ili 3 mjeseca stalno. Isto tako, sa odobrenjem hazreti  Musleh Mauda, neka je Allah zadovoljan njime, sredinom 1962 godine, ustanova  Al-Nusrat je otvorena za skrb, obrazovanje, I odgajanje siročadi i siromašne djece.Kasnije je hazreti halifatul Masih III promijenio njeno ime u Imdad-e-Tulaba (pomoć I podrška studentima.) On je bio zadužen za ta odjel od 1978 godine do jula 1983. Nakon toga ovaj zadatak je povjeren  Nizarat Talim (odjel za obrazovanje).

30 aprila 1973 godine, je izabran za Nazir Khidmat –e-Darweshan (direktora službe prema dervišima). Od prvog maja 1976 godine do 1988 godine, obavljao je svoje službe kao dodatni Nazir-e-A’la (dodatni izvršni direktor Sadr Anjumana). Također je bio u mogućnosti da služi kao član raznih komiteta. Od oktobra 1988 do septembra 1991, objavljao je svoje službe u svojstvu Nazir Umoor-e-‘Amah (direktora generalnih poslova). Služio je kao Nazir Umoor-e-Kharijah (direktor vanjskih poslova) od augusta 1992 do maja 2003. Kasnije, u toku mog halifata, odredio sam ga za Nazir-e-‘Ala (izvršnog direktora) kao I Amira Muqami (lokalnog Amira Rabwe). Obavljao je ovu službu na najbolji način. Također je služio kao član Majlis Iftaa I Qadha odbora (sudskog odbora) u periodu od otprilike 12 ili 13 godina. 1973 godine, Uzvišeni Allah mu je dao mogućnost da obavi Hadždž.

Uzvišeni Allah ga je blagoslovio sa šest sinova. Njegova četiri sina su posvetili svoj život službi Džematu. Dva sina su doktori. Jedan ima doktorat I služi kao zamjenik direktora I Nazarat-e-Taleem (odjel za obrazovanje). Isto tako, jedan od njih je studirao pravo I služi kao asistent u uredu pravnog savjetnika. Jedan od njegovih sinova, dr. Mirza Sultan Ahmad Sahib piše :’On je imao veliku ljubav prema halifatul Masihu II r.a.. Prije nekoliko godina, morao je otići u Okaru zbog srčanih problema, molio je sve do Rabwe, da stigne do Rabwe, kako bi preselio na stopama hazreti halifatul Masiha II. Drugim riječima, na mjestu gdje je on sahranjen I dio u kojem je on živio. Ovo je bila pričao o ljubavi koju je imao prema hazreti halifatul Masihu II r.a.’

Dalje piše :’ Često je govorio da su neprijatelji jako zlobni prema hazreti halifatul Masihu II r.a., ustvari čak I više nego što su bili prema Obećanom Mesiji a.s.. Razlog ovome jeste da neprijatelji vjeruju, što je tačno do neke mjere,  ustvari, što je poprilično tačno, da je hazreti halifatul Masih II r.a. uspostavio I ojačao Nizam sistem Džemata.  Ovo je džemat Uzvišenog Allaha, koji je predodređen da procvjeta I sve se to dešavalo.’

Kao što sam spomenuo, 1974 godine, je služio u timu, koji je oformio hazreti halifatul Masih III r.a.. Rekao je : ’ U toku tih dana, primjetio sam da hazreti halifatul Masih III nije spavao nekoliko noći. On bi odmarao sjedeći I provodio cijeli dan I cijelu noć ili u službi Džematu ili u molitvama. On je također bio dio tima koji je oformio hazreti halifatul Masih IV r.a. u jako teškom periodu 1984 godine. On bi govorio da kada god bi se dogodile okolnosti nereda, hazreti halifatul Masih III r.a. kao I hazreti halifatul Masih IV bi bili izuzetno opušteni umjesto da paničare na bilo koji način. Također je imao čast da sudjeluje u hodnji iz Rabwe do Karačija u vrijeme selidbe hazreti halifatul  Masiha IV r.a..’

Isto tako, uprkos njegovoj bolesti, kada se dogodio događaj 28 maja 2010 godine u Lahoru,on je prvi I najviše kontrolisao I organizovao cijelu situaciju u ovim okolnostima nereda sa krajnjom hrabrošću. Drugo, uprkos vrućini, on bi lično predvodio dženazu namaz svakog mučenika I prisustvovao bi ukopu.

On je služio kao Nazir -e-Ala u vremenu prije njegove smrti. Postoji velika odgovornost koja dolazi sa ovim uredom, pošto postoje razni džematski poslovi I slučajevi koje treba nadzirati. Kada bi primio poziv za vjenčanje od ljudi, prisustvovao bi takvim događajima kao Nazr-e-Ala I Ameer Muqami. On bi rekao , ‘pošto predstavljam halifatul Masiha, sada je ovo obaveza za mene’. Isto tako posjećivanje ljudi u vrijeme smrti I drugih tragičnih prilika, posjećivanje bolesnih I onih u potrebi kako bi saznao o njihovom stanju, dolaženje u ured I rad u toku uredskih sati bez obzira na njegovu bolest, sve su to bile njegove vrline.

Kada je hazreti halifatul Masih III r.a. preselio u Islamabadu, Pakistanu, on je imao čast da predvodi dženazu namaz u Islamabadu pošto je bio predstavnik Sadr Anjumana Ahmadiya. Hazreti halifatul Masih IV r.a. je također bio prisutan ali je Huzur r.a. zatražio od Mirze Khurshid Ahmad Sahiba da vodi dženazu namaz iako je Mirza Khurshid Sahib zatražio od Huzura r.a. da predvodi namaz pošto je on bio stariji, ali Huzur r.a. je rekao da on predvodi pošto je bio predstavnik Anjumana. Isto tako, imao je čast da opere tijelo hazreti halifatul Masiha III r.a. u vrijeme njegove smrti.

Prošle godine je preselila njegova supruga I on se također jako razbolio poslije toga I imao je problema sa srcem. Pozvao sam ga ovdje da prisustvuje Dželsi. Nakon nekih početnih briga o njegovom zdravlju I putovanju, on je uspio da organizuje put I prisustvovao je Dželsi. Dok je bio u Velikoj Britaniji, dolazio bi I sretao se sa mnom svako veče uprkos vremenu.

Fauzia Shameem Sahiba , sadr leđna Lahira, kćerka hazreti Nuwaaba Amtul hafeez Begum sahiba, koja je bila najmlađa kćerka Obećanog Mesije a.s. piše :’ Njegove vrline su postale još vidljivije nakon što je postao Nazir -e-Ala’. Bio je ponizni sluga džemata. Bio je jako suosjećajan, spreman pomoći I ljubazna osoba. Uprkos njegovom zauzetom rasporedu, napravio je velike napore za reformu omladine  sa svojim ljubaznim savjetima I molitvama.’

Ona je rekla :’Kad god sam tražila da se posavjetujem s njim on bi mi dao izvanredan savjet. Bio je vrlo duhovna osoba i svima je želio dobro.’

Chaudhry sahib, Wkeel Ala Tahrik-e-đedid, piše: ‘On je bio vrlo mehkog srca, opraštao je i bio strpljiv. Obezbjeđivao je za siromašne, i lično i u upravnom svojstvu. Bilo da je to bila svadba ili sahrana, on je uvijek bio tu.’

Jedan od radnika Nazaret-e-‘Ulya, Tufail sahib kaže: ‘On je imao mnoge vrline i nije ih moguće sve spomenuti. Bio je vrlo ljubazan, pun ljubavi, društven i od pomoći, i imao je ogromno saosjećanje prema onima koji su imali teškoće. Bio je vrlo jednostavna osoba ali je imao vrlo dostojanstvenu ličnost. Bio je veoma omiljen i poštovan. Imao sam sreću da služim kao njegov potčinjeni oko tri godine. Ne pamtim ni jedan jedini primjer gdje je izrazio ljutnju ili nezadovoljstvo. Ako bi se pojavila neka greška, on bi me uputio s velikom ljubavlju, nježnošću i saosjećanjem.’

Onda, Khuwajah Muzaffar sahib, murrabi koji radi u Nazarat-e-Ulya, kaže: ‘Sa   dugom, iscrpljujućom bolešću se suočio s ogromnom hrabrošću i dostojanstvom. Imao je vrlo dobroćudnu i uzdržanu narav, uvijek je imao osmjeh na licu i uvijek je opraštao drugima. Za dugo vremena bi pažljivo slušao druge.’ Ova odlika je dužnost svakog vršioca dužnosti. Ako vršioci dužnosti budu pažljivo slušali šta ljudi imaju reći, onda će mnoga pitanja, zapravo žalbe  moći biti uklonjeni. Murrabi sahib je ispričao događaj kako se neka osoba ponašala grubo u njegovoj kancelariji ali je Mirza Khurshid Ahmad sahib s njim postupao strpljivo i ljubazno. Mirza Khurdish Ahmad sahib je imao potpunu kontrolu svoje službe i razumio je sve slučajeve koji su prošli kroz njegovu službu.

Rashid Javid sahib, Nazim Qadha, navodi jedan primjer kako je Mirza Khurshid Ahmad sahib izmirio neke financijske zajmove između muža i žene da omogući  izmirenje njihovog braka. Rabbani sahib, murrabi iz Fazle Umar fondacije iznosi primjer i kako je, premda je bio vrlo zauzet omogućio mjesto za svoju sestru u novo izgrađenoj zgradi Dar-ul-Ziafat da pomogne u liječenju njene kožne bolesti. Ovo je porodica jako cijenila i to je ojačalo njihovu vjeru.

Amir iz oblasti Khushab, Munever Majoka sahib, piše: ‘On je bio izvanredan upravitelj, plemenit po prirodi i od velike pomoći drugima. Bio je izuzetno  oprezan čak nad najmanjim aspektima svojih dužnosti.’ On navodi događaj koji pokazuje da je Mirza Khurshid Ahmad sahib lično pratio stvari da osigura da je nekim siromašnim ženama njegove oblasti bila data pomoć u pravo vrijeme. Amir sahib (Khushab) dalje piše: ‘Ovaj sitni događaj suži kao mali doprinos njegovoj veličanstvenoj ličnosti u pogledu njegove brige za siromašne i služenja ljudima.’

Ovaj osjećaj odgovornosti treba da se razvije kod svih vršioca dužnosti u pogledu toga kako da ispune neki zadatak. Ne treba biti tako da neko jednostavno naruči i naredi da se nešto dogodi. Kad bude podnesen zahtjev, onaj koji ga podnosi će naravno pratiti (dokle je to stiglo) ali to takođe trebaju raditi i vršioci dužnosti i trebaju nastaviti da to prate dok ne bude primjenjeno ili dok prigovor ne bude riješen ili dok zadatak ne bude ispunjen, umjesto da se to jednostavno zanemari. Kao što sam ranije spomenuo, ako kod vršioca dužnosti bude usađena ova navika onda će mnoga pitanja i problemi  biti rješeni.

Hafiz Muzaffar Ahmad sahib piše: ‘Ja sam svjedok činjenici da je hazreti Mirza sahib obavio svoje dužnosti na takav način da je pokazivao svoju veliku ljubav i predanost Halifatu. On je bio izvanredan uzor u obavljanju namaza u džematu. Zapravo je govorio: ‘Možda vi, ljudi mislite kako ja samo ponavljam ovu jednu stvar ali šta ja mogu uraditi? Ja ne bih obavljao svoju dužnost kako treba ako ne bih nastavio da vas podsjećam.’

Muhammed Anwar sahib, jedan od članova osoblja u službi Nazrat-e-Uliya, piše: ‘Nemoguće je zaboraviti njegovu ljubaznost, saosjećanje i ljubav. Uvijek je dolazio na vrijeme i bio je primjer za sve nas. Upkos starih godina i bolesti, dolazio je u kancelariju na vrijeme i ostao zauzet u kancelarijskim dužnostima. Uvijek je davao prednost služenju vjeri nad sobom.’

Onda, misionar zajednice, Malik Muhammed Afzal sahib, kaže: ‘Sjedenje u džamiji s oborenom glavom, potpuno utonuo u ders (predavanje) Časnog Kur’ana poslije asr (ikindije) namaza u toku blagoslovljenog mjeseca ramazana i ako bi mu bilo ko predstavio lično pitanje (lični problem) on bi veselo i mirno saslušao šta imaju reći i dao bi rješenje, bili su takve osobine kojima je svaki stanovnik svakodnevno bio svjedok.’

‘On je bio izuzetno ljubazne prirode i sažaljiv kao melek. Moj prijatelj mi je jednom rekao: ‘Ja sam bio tek dječak a ipak sam učio da vozim motor i udario sam u ogradu kuće Mirze Khurshid Ahmad sahiba. Slučajno je on lično zalijevao biljke blizu ograde prema cesti. Bio sam izuzetno nervozan i jako postiđen jer sam ne samo napravio prekršaj nego takođe nisam imao godine da vozim motor i izazvao sam štetu njegovoj bašči. Međutim, on je bio tako ljubazne prirode i sažaljiv da mi je odmah prišao i pomogao mi da stanem na noge. Onda je pitao jesam li imao ikakvu povredu i onda mi rekao, na vrlo drag način da trebam cijeniti i voditi brigu o svom životu.’

Slično tome, imao je puno ljubavi i naklonosti prema misionarima i vakifima (koji posvete život služenju vjeri). U toku svog prvog (službenog) sazivanja sabora za proslavu šahid (Zadnje godine) razreda visoke škole Jamia Ahmadija (Pakistan) u kojem sam ga odredio za svog predstavnika, u svom govoru studentima Jamie  je rekao: ‘Ovaj ponizni rob neće samo istaći jednu stvar, koja je ne samo važna nego potpuno od životne važnosti, a to je da postupate po naredbama koje je dao Halifatul Mesih. Takođe trebamo moliti Svemogućeg Boga da nam dadne priliku da postupamo po ovim naredbama.’

Misionar iz Baddomalhija, Masood sahib piše: ‘On je popularna ličnost i pokazivao je ogromnu ljubav i saosjećanje prema svakome. On je bio utjelovljenje izvanrednog morala i poniznosti. Ustao bi sa svoje stolice da pozdravi svakoga ko je ušao u njegovu kancelariju i rukovao bi se, čak i ako bi gost bilo malo dijete. Kad god bi neko došao da se sretne s njim, on bi ostavio ustranu sav svoj važan posao i slušao bi pažljivo što ta osoba ima da kaže. Zato su svi išli njemu sa svojim teškoćama.’

Doktor Noori piše: ‘On bi vodio računa o osjećajnosti i osjećanjima svakoga i takođe je pazio na njihove potrebe i traženja. Kad je bio na liječenju u bolnici govorio je medicinskim sestrama – onim muškim i ženskim medicinarima koji su bili na obuci – da svima kupe džempere kao poklon od njega i da od njegovog sina traže da to plati.  Cijenio je napore drugih.’ Jednom prilikom mi je rekao: ‘Noori, Tahir institut za srce je kao ideja i zamisao Halife vremena. Da Svemogući Allah ispuni želje Halife i da ovaj institut postane istinski Dar-u-Shifa (prebivalište liječenja).”’

Mirza Khurshid Ahmad sahib je izrazio svoju ljubav i vezu s Halifatom u slučaju kad je moja žena od njega tražila: ‘kad činiš dove za Halifu, molim te sjeti se mene i moje djece u svojim dovama.’ Na ovo je on odgovorio: ‘U posebnim sedždama kad molim za Halifu vremena, ja takođe molim za njegovu ženu i djecu.’ Dok je ovo spomenuo bio je savladan osjećajima.

Njegova poslušnost Amiru i takođe njegovim nadređenim bila je visokog standarda. Prije nekoliko godina, ja sam napisao pismo Khandaan-ima (članovima porodice Obećanog Mesije a.s.) u kojem sam ih podsjetio na njihove dužnosti i odgovornosti. Kad sam ovo pismo poslao u Pakistan tražio sam od njega da okupi članove Khandaan (članove porodice Obećanog Mesije a.s.) i pročita pred njima moje pismo. Kad je on ovo pismo pročitao pred članovima Khandaan, bio je savladan osjećajima i rekao je: Dozvoli mi da ovo učinim očito jasnim da moja vlastita djeca nisu bez ovih predmeta koji su bili istaknuti. Ja savjetujem i njih i njihovu djecu da se late ovih nedostataka i bore se da zadovolje očekivanja Halife.’ Ovo je bio nivo njegove istinoljubivosti i bogobojaznosti. Da Allah dadne Džematu i takođe Halifatu-Ahmadija pomagače koji su odani, iskreni i oni koji se drže prefinjenih tačaka bogobojaznosti.

Mirza Anas sahib, koji je najstariji sin hazreti Khaifatul Mesiha III r.h. takođe mi je pisao i rekao: ‘Moj dragi brat Khurshid je služio Zajednici do svog zadnjeg daha pod sjenom Halifata. Da Svemogući Allah uzdigne njegov položaj i primi njegovo služenje. Da mu Allah, takođe, dadne bezbrojne blagoslove i čuva ga u  sjenki Svoje milosti. On je ispunio svoj zavjet.’ Ovo je potpuno tačno da je zasigurno ispunio svoj zavjet. Da nas sve Svemogući Allah osposobi da ispunimo istinski duh svog zavjeta i osposobi nas da ih upotpunimo i završimo.