Takmičite se jedni sa drugim u dobrim djelima

Kratki sadržaj

Allah kaže vjernicima da “vaš cilj uvijek mora biti fastabiqul khairaat!” To znači da morate uvijek nastojati da vodite druge ka dobrim djelima. Dalje, Uzvišeni Allah se također smatra one koji rade bogobojazna i dobra djela kao “ najbolji među stvorenjima” kao što je rečeno : “ Zaista oni koji veruju i rade dobra djela su najbolji među stvorenjima.” (98:8)

Obećani Mesija a.s. je u svjetlu Kur’ana i hadisa detaljno objasnio ovaj predmet zarad naše upute. Na primjer, šta je vrlina ? Kako se može postići istinska vrlina? Zašto je neophodno vjerovati u Uzvišenog Boga kako bi obavljali dobra djela? Kakav treba biti standard vjerovanja? Kako možemo unaprijediti standard vjerovanja? Koja su sredstva za obavljanje dobrih djela? Koji su različiti aspekti vrlina ? Koliko je vrsta bogobojaznih djela? Kako Uzvišeni Allah nagrađuje one koji rade bogobojazna djela ? Također je rekao da je neophodno za vrline da se čak I pravna djela obavljaju u umjerenoj mjeri. Ako ga neko prekrši, to će ublažiti vrijednost vrline. Sada ću predstaviti neke isječke Obećanog Mesije a.s.

Razjašnjavajući šta je priroda vrline I objašnjavajući da naizgled čak I mala djela mogu biti vrijedna zadovoljstva Uzvišenog Allaha, rekao je :”Bogobojazna djela su merdevine na kojima se penjemo prema islamu I Bogu. Stvarnost dobrih djela treba uvijek biti na umu.” Šejtan na svaki način obmanjuje ljude I odvodi ih sa puta istine. Obećani Mesija a.s. je dao primjer popustljive osobe, koja odluči da da preostali hljeb gladnoj osobi, iako ima u tom trenutku svježe pripremljen obrok. Ovo nije u skladu sa Božanstvenom naredbom gdje Uzvišeni Allah kaže :” I oni hrane , iz ljubavi prema Njemu, siromašne, siročad I zatvorenike.” On nije nahranio siromašne od onoga što je Tuam (znači poželjna hrana) za njega, već od ostataka.

Ovo nije istinsko djelo vrline. Kako bi zadobili istinsko djelo vrline, moramo dosta razmišljati I truditi se. Prava vrline se ne može postići bez absolutne vjere I Uzvišenog Allaha, Koji sve vidi, Koji je u potpunosti svjestan svega I posjeduje znanje o nevidljivom. Obećani Mesija a.s. je rekao:” Dakle, kako bi osoba reformisala svoj moral, neophodno je vjerovati u Postojanje, Onog koji uvijek gleda njegova djela, ono što radi I Ko je svjedok svim tajnama srca. Tako da, ovo nije niko do Uzvišeni Allah.” Dakle, jedino ako osoba ima vjerovanje u ovaj standard I ako uvijek ima na umu Uzvišenog Boga, bit će u mogućnosti da djeluje na dobar način.

Onda dalje, obrađujuči istinsku vrlinu, Obećani Mesija a.s. kaže :”Bogobojaznost znači da se suzdržimo od suptilnih puteva zla.. Umjesto toga, istinska vrlina je tu da služi čovječanstvu I pokaže potpunu istinitost I vjernost u Uzvišenog Allaha I da bude spreman da žrtvuje svoj život zbog Njega. Iz ovog razloga Uzvišeni Allah je rekao :”Allah je zaista sa onima koji su bogobojazni I rade dobra djela”. Obećani Mesija a.s. kaže, “ Sjeti se da samo suzdržavanje od zla nije vrlina (da kažete da se suzdržavate od zla I da je pobožna osoba nije čin vrlne), sve dok se osoba ne ponaša u skladu sa tim.”

Obećani Mesija a.s. je dalje rekao “ U očima Uzvišenog Allaha islam nije naziv za suzdržavanje od poroka. Već sve dok osoba ne usvoji vrline,dok se suzdržava od grijeha, neće biti sposobna da preživi u ovom duhovnom području. Istinitost islamskog učenja jeste da poveća i poboljša duhovnost.” Obećani Mesija a.s. kaže “Vrline su kao hrana. Na isti način kako osoba ne može postojati bez hrane, ona će prestati postojati sve dok ne usvoji vrline. Ovo stanje se postiže poboljšavanjem u vjeri.”

Kakav treba biti standard vjerovanja u Boga ? Ovaj standard se može postići jedino kada vanjsko I unutarnje stanje osobe postane cijelina. Dalje, slično tome kako je osoba sigurna da ako stavi svoju ruku u među zmijama, zmija ga može ujesti, na isti način trebamo vjetovati u Stvaranje Uzvišenog Allaha, da ako učinimo grijeh, Uzvišeni Allah nas uvijek posmatra I bit ćemo kažnjeni za to. Osoba uvijek treba imati na umu činjenicu da Uzvišeni Allah posmatra svako učinjeno djelo. Obećani Mesija a.s., kaže , “Ustvari, pobožan je onaj čije je vanjsko I unutrašnje stanje cijelina I čije je srce I vanjski izgled cijelina. On hoda po zemlji kao melek.” Obećani Mesija a.s. kaže :” Svi dobri rezultati dolaze kroz vjeru. Dakle, niko ne stavlja prst u jaz zmija. Kada znamo da je određena vrsta otrova smrtonosna onda je naše vjerovanje da će ubiti. Tako da znak tog vjerovanja jeste da ga nećemo staviti u usta I umjesto toga ćemo spasiti sebe od smrti.”

Objašnjavajući dalje kako možemo ojačati naše vjerovanje Obećani Mesija kaže da je korijenje svakog bogobojaznog djela I vrline da imamo vjeru u Uzvišenog Boga. Što je slabije vjerovanje u Uzvišenog Boga, to su veće slabosti I lijenost u činjenju dobrih djela. Međutim, vjera je jaka I ako postoji potpuna vjera u sve atribute Uzvišenog Allaha to će biti veća promjena u djelima čovjeka… Smrt dolazi na sve njegove sposobnost kroz koje on može počiniti grijeh I on postaje kao mrtvac. On prati naredbe Uzvišenog Allaha I ne može podići čak ni stopalo bez toga. Ovo je stanje koje se dešava kada osoba ima istinsko vjerovanje u Uzvišenog Allaha. Sva ova stanja će se desiti kada osoba ima istinsko vjerovanje u Uzvišenog Boga I kao rezultat toga mu je podareno potpuno zadovoljstvo. Obećani Mesija a.s. kaže, “ Ovo je prava svrha koja treba biti pravi cilj čovjeka.” Ovo je naš cilj. Mi uvijek trebamo imati na umu, da moramo ukloniti bilo kakvu vrstu nečistoće iz naših umova, srca, očiju I ušiju I da se suzdržimo od slušanja istih. Obećani Mesija a.s. kaže :”Naša zajednica je u potrebi za ovim I kako bi dobili potpuno zadovoljstvo, moramo prvo imati kompletnu vjeru. Prva dužnost naše zajednice jeste da imamo potpuno vjerovanje u Uzvišenog Boga.”

Onda, objašnjavajući različite aspekte vrline Obećani Mesija a.s. kaže :”Postoje dvije jako bitne stvari za ljudsko biće, a to je da se sačuvamo od zla I da težimo prema vrlini a postoje dva aspekta vrline ; jedan je da se suzdržimo od zla a drugi je da činimo više dobra. Otklanjanje zla je jedan aspekt vrline, a drugi aspekt je da ustvari činimo dobro. Vjera je kompletna kada imamo dobra djela I pomažemo drugima. Obećani Mesija nastavlja govoreći “ Radeći tako, mi postajemo svjesni naše transformacije I takvi standardi su postignuti kada imamo čvrsto vjerovanje u atribute Uzvišenog Allaha, kada ih razumijemo. Ne možemo izbjeći zlo bez ovoga.” Trebamo stalno proučavati Časni Kur’an I njegove naredbe kako bi razumjeli atribute Uzvišenog Allaha. Obećani Mesija a.s. kaže :”Jako je važno da postanemo korisni drugima. Ljudi se boje kraljeva I kazni od države a postoje mnogi koji ne krše zakon zemlje. Onda kako oni sa takvom smjelošću ne slušaju naredbe Uzvišenog Allaha, Koji vlada nad svim? ” Postoji li ijedan drugi razlog za ovo osim nedostatak vjerovanja u Boga? Međutim, kao što je to spomenuto ranije, takvi nedostatci postoje kada je vjera slaba. Mi prepoznajemo Uzvišenog Allaha kao Sveznajućeg I Onog koji ima znanje o nevidljivom u pogledu našeg vjerovanja, međutim mi ipak to ne pokazujemo svojom praksom. Ovo dovodi do toga da osoba čini mnogo loših djela I ona ne može da čini dobro zbog slabosti vjere.

Nakon spominjanja savršenog vjerovanja u Uzvišenog Allaha, Obećani Mesija a.s. je objasnio kako da se sačuvamo od zlih radnji. Obećani Mesija a.s. kaže “ Stanje suzdržavanja od zla je ispunjeno kada postoji vjerovanje u Boga. Drugo stanje jeste da tražimo načine koje su izabrali voljeni Božiji ljudi.” Najprije, trebamo vjerovati u Boga a onda trebamo usvojiti iste vrste djela I vrlina koje su bogobojazni Božiji ljudi I Njegovi poslanici usvojili. Prva faza čuvanja od zla se traži u manifestaciji atributa Uzvišenog Boga jer je On neprijatelj griješnih ljudi. Druga faza se postiže kroz manifestaciju milosrdnih atributa Uzvišenog Boga. Zadnja faza jeste da se ništa ne može postići bez snage I sposobnosti koje daje Uzvišeni Allah. U skladu sa islamskom terminologijom ovo se zove Ruh-ul-Qudus (Sveti duh). Ovo je moć koju nam daje Bog I srca primaoca nađu utjehu I njihov temperament postaje drag. Kada osoba uspostavi vezu sa Uzvišenim Bogom I Njegov sveti duh siđe do njih, onda bogobojazna djela postanu ukusno I ugodnog mirisa slatko piće za njih. Oni prepoznaju prirođenu ljepotu vrlina I trče prema njima. Čak I misao da učine neko zlo dovodi do treperenja njihovog duha.

Obećani Mesija a.s. kaže: “ Čovjek ne treba smatrati da je veliko postignuće ili ponos što se on povremeno žali I plače. Nije postignuće da povremeno plačemo u toku namaza, ili da razvijemo stanje emocija ili krotkosti srca. To ne treba smatrati vrhuncem svog postignuća.” Pravi duhovni napredak jeste kada čovjek izbjegava sve nedostatke I čini samo čestita djela kako bi dobio zadovoljstvo Uzvišenog Boga.”
Objašnjavajući dalje kako osoba može činiti čestita djela, Obećani Mesija a.s. kaže da postoje dva aspekta, jedan je da se čovjek suzdrži od nedostataka a drugi je da čini čestita djela. Ovo je podijeljeno u dva dijela. Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Kad čovjek čini dobra djela tu su dva aspekta toga: ima nekih djela koja su obavezujuća a druga koja su dobrovoljna.’ Ona su podijeljena na dva dijela, neka pobožna djela su obavezujuća a neka pobožna djela su dobrovoljna. Obavezujuća djela, koja su neophodna za svakog pojedinca uključuju otplaćivanje (ili vraćanje) duga… Pa ipak, uz svako obavezujuće djelo su povezana dobrovoljna djela koja su dodatna to jest obrnuto djelo koje je veće od prvobitnog djela. Na primjer ako neko uzvrati dobro djelo na sličan način i dalje od toga učini veće pobožno djelo bit će smatrano dobrovoljnim djelom.’ Onda, navodeći hadis u vezi s ovim, Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Evlije i Božiji robovi ispunjavaju svoje religijske obaveze kroz ova dobrovoljna djela. Na primjer, pored zekata oni takođe daju sadaku (dobrovoljnu milostinju). Svemogući Bog je prijatelj takvim pojedincima i ovo prijateljstvo postaje tako snažno da je to skoro kao da Svemogući Bog postaje njihove ruke i stope, kao što je objašnjeno u hadisu Časnog Poslanika s.a.v.s. gdje Svemogući Bog kaže: ‘Ja postajemo njihove ruke i stope do te mjere da Ja postajem njihov jezik kojim oni govore.’ Kad čovjek uvećava svoju vjeru i njegova vjera u Boga naglo raste, onda on čini dobra djela s ciljem da Svemogući Bog bude zadovoljan. Kao rezultat toga, Svemogući Bog daje tom pojedincu priliku da još više čini dobra djela. Prema tome, u pogledu ovoga Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Predodređeno je u namjeri islama da jedno dobro djelo rađa drugo dobro djelo.’

Obećani Mesija a.s. onda dalje kaže: ‘Ja se sjećam da sam u knjizi Tadhkiratul Aulia (knjizi koja sadrži biografije o nekadašnjim evlijama) pročitao da je jednom bio stariji čovjek koji je imao devedeset godina i obožavao je sunce. Neubičajeno je neprestalno padala kiša. On se popeo na krov i bacio sjeme pticama da jedu. Kako je kiša neprestalno padala mnogo dana on je nastavio bacati sjeme za ptice. Jedan komšija koji mu je bio u blizini a koji je bio stariji musliman rekao mu je: ‘Stari čovječe! Šta radiš?’ On je odgovorio i rekao: ‘Moj brate, neprestalno pada kiša šest dana. Ja bacam sjeme za ptice da jedu.’ Ovaj stariji musliman je rekao: ‘Tvoja djela su uzaludna i neće biti od koristi. Ti si kafir (nevjernik), koju ćeš nagradu dobiti zauzvrat ovome?’ To jest nećeš zaraditi nikakvu nagradu za ovo jer si nevjernik. Stari čovjek je odgovorio: ‘Ja ću sigurno dobiti nagradu za ovo.’ On je imao vjerovanje u Svemogućeg Boga i ipak je, uprkos svog obožavanja imao religioznu prirodu i to je bio unutarnji glas njegovog srca što ga je uvjerilo da će primiti nagradu za svoje djelo. (Musliman) gospodin kaže: ‘Ja sam otišao na hadž (hodočašće Meki). Kad gle, vidio sam da isti taj stari čovjek obavlja obilazak oko Kabe.’ (Isti stari čovjek koji je obožavao vatru i bacao je sjeme pticama, obavljao je Tavaf (obilazak oko Kabe) u toku hadža.) ‘Bio sam zapanjen kad sam ga vidio. Kad sam mu prišao, on je prvi započeo razgovor. Prije nego što sam mogao reći bilo šta, on je počeo govoriti i rekao: ‘Je li moje bacanje sjemena pticama bilo uzalud? Ili, zar ja nisam primio nagradu za to? Ja sam danas musliman i činim hadž. Sve je ovo zbog nagrade koju mi je Allah dao zato što sam hranio ptice.’

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Osoba se treba zamisliti nad činjenicom da Svemogući Allah nije dao da pobožna djela nevjernika budu izgubljena, hoće li On onda odobriti da čestita djela muslimana budu izgubljena?’ Obećani Mesija a.s. nastavlja i kaže: ‘Ja se sjećam događaja vezano za ashaba (Časnog Poslanika s.a.v.s.) kad je rekao: ‘O Allahov Vjerovjesniče! Kad sam bio nevjenrik davao sam mnogo milostinju. Hoću li dobiti nagadu za to?’ Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Ta sadaka (milostinja) te je osposobila da prihvatiš islam.’ (nagrada za ovu sadaku je to da si danas musliman).

Dok je objašnjavao da je vrlina da čak odobrene stvari držimo u granicama, Obećani Mesija a.s. kaže: ”Korijen čestitosti je da ne prekoračujete u sudjelovanju u dozvoljenim zadovoljstvima i željama svijeta. Na primjer, Svemogući Bog nije zabranio hranu i piće ali ako čovjek to čini svojom redovnom aktivnošću da uzima istu hranu i piće dan i noć, onda je on dao prednost tome nad svojom vjerom. Sličan tome je primjer vozača konjskih kolica kad putuje na dugu razdaljinu onda na oko 15 milja osjeća umor konja i pusti ga da diše, stane i nahrani ga da bi uklonio njegov umor. Tako su na isti način poslanici sudjelovali u zadovoljstvima ovog svijeta. Oni su se ženili, imali su djecu, jeli su i pili. Poslanici su takođe uzimali učešće u svim ovim stvarima. Obećani Mesija a.s. kaže. ‘Zadovoljstvo koje su oni primili od svjetskih stvari je ove prirode, iz razloga da im je bio dat zadatak da poprave svijet. Da Božija milost nije bila s njima onda bi oni nestali.’

Jedanput je neko hazreti Halifatul Mesihu I r.a. iznio optužbu protiv Obećanog Mesije a.s. u kojoj je rekao kako Obećani Mesija a.s. takođe jede pilau (tradicionalno Indisko jelo s rižom). Osoba koja je iznijela ovu kritiku rekla je da je čula da je Mirza sahib jeo pilau. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. mu je u odgovoru rekao: ‘Ja nikada nigdje nisam pročitao, ni u Časnom Kur’anu niti u hadisu, da se kaže da je za poslanike zabranjeno da ovo jedu. Kakva je šteta u tome ako on jede ovo jelo?’ Časni Poslanik s.a.v.s. je jednom rekao nekom ashabu: ‘Ja jedem dobru hranu, nosim dobru odjeću, oženio sam se i imao djecu, ja spavam ali takođe i činim ibadet. Zato trebate slijediti moju praksu.’ Vrlina i čestito djelo je držati se umjerenosti u svim ovim stvarima koje su odobrene.

Onda, dok je objašnjavao aspekt učenja koje se odnosi na vrlinu u pogledu našeg postupanja prema onima na vlasti i s našim prijateljima i rodbinom, Obećani Mesija a.s. kaže: ‘ Naše učenje je da trebamo prema svakom postupati ljubazno. Budite istinski poslušni onima na vlasti jer oni služe za našu zaštitu.’

Obećani Mesija a.s. dalje kaže: ‘Oni (vlada) štite čovjekov život i imetak i trebate takođe ljubazno postupati prema članovima svoje porodice zato što oni takođe imaju određena prava. Međutim, mi ne smijemo obavljati namaz iza onih koji nisu bogobojazni i upleteni su u štetne novotarije i širk (idolopoklonstvo) i suprotstavljaju nam se.’

Obećani Mesija a.s. dalje kaže: ‘Naš princip je da sa svakim postupamo ljubazno. Onaj ko ne postupa ljubazno s drugima na ovom svijetu, kako će on imati udio iz nagrada Drugog svijeta? Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Ako neko kaže da su nevjernici bili ubijani u toku vremena Časnog Poslanika s.a.v.s., odgovor na to je da su oni zapravo bili krivi zbog svojih zlih zavjera i ubijanja muslimana bez ikakvog razloga. (Oni su ubijali muslimane i činili su okrutnosti protiv njih.) Zato su bili kažnjeni zbog svojih prestupa a ne zato što su odbili (islam). Ako neko jednostavno odbija nešto i tu nema nikakvog elementa zla ili okrutnosti s tim to ne postaje sredstvo zadavanja kazne na ovom svijetu.’

Koliko pojedinac treba proširiti opseg svojih vrlina, Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Zapamtite, opseg sažaljenja po mom mišljenju je vrlo širok i osoba ne treba izostaviti nijednu naciju ili osobu. …Ja vas stalno savjetujem da ne ograničite svoj opseg sažaljenja i da se držite učenja koja je Svemogući Bog objavio u pogledu sažaljenja, a to je: Prvi stepen vrline je da osoba posvoji Adl (pravdu) i takođe kad neko vama čini dobro vi takođe morate činiti dobro zauzvrat. Drugi stadij je ihsan da u odgovoru na nečije dobro morate zauzvrat učiniti veće dobro. I premda je ovaj stepen veći od Adl (pravde) međutim moguće je da onaj ko čini ihsan može podsjetiti drugog o svojim naklonostima njemu. Odatle je najviši stepen od svih da osoba treba činiti dobro na način kao da je rođen iz njegove lične ljubavi za tog drugog i da nije učinjeno s namjerom davanja usluge (naklnosti) nekome neko kao što majka hrani dijete. Majka ne traži nikakvu nagradu ili bilo šta zauzvrat za uzdizanje svog djeteta, zapravo je to prirodni nagon zbog kojeg je ona spremna da žrtvuje svaku udobnost za njegovo hranjenje. U tolikoj mjeri da, ako bi kralj naredio majci da prestane hraniti dijete mlijekom i čak ako bi dijete umrlo kao rezultat ovoga i ona ne bi bila odgovorna ali bi li majka bila zadovoljna da čuje takvu naredbu i slijedi je? Sigurno ne bi! …Prema tome, čovjek treba činiti dobro drugima na isti način i treba dostići stepen gdje to postaje prirodan postupak jer kad se određena praksa postepeno razvija u prirodni fenomen onda to stiče stepen savršenstva.’

Tako, dobra djela trebaju biti takva da se njihova ideja prirodno pojavi u čovjekovom srcu. Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Sažaljenje prema ljudima rođeno iz nagona je poznato kao ijati Zil Kurb (davanje kao bližnjem). Spominjanjem ovog slijeda Svemogući Bog želi da uzdignete standard dobrih djela do stepena ijatai zil Kurba to jest gdje to postaje prirodni nagon. Dok neki postupak ne dostigne ovaj stepena gdje postaje prirodni nagon, to nemože dostići stanje savršenstva.’

Obećani Mesija a.s. dalje kaže: ‘Zapamtite da je Svemogući Bog jako zadovoljan s dobrim djelima i On želi da osoba pokazuje sažaljenje prema Njegovim stvorenjima. Da On želi zla djela onda bi On podsticao osobu da tako čini, međutim, Svemogući Bog je čist od takve stvari – uzvišen je on i velika je njegova Veličanstvenost.

Da nas Svemogući Allah osposobi da činimo dobra djela s ciljem da steknemo Njegovo zadovoljstvo i da postignemo cilj ‘Nadmećite se jedan s drugim u dobrim djelima’ koji je Allah dž.š. postavio za nas.

Poslije džume namaza ja ću klanjati dženazu za umrle čija su tijela odsutna. Prva dženaza je za uvaženog Hamid Masqsood Atif sahiba koji je bio misionar zajednice i sin profesora Masood Ahmad Atif sahiba. On je umro sa 48 godina u Tahir institutu u Rabvi, 22. Oktobra 2017, zbog prestanka rada bubrega. Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti.

Druga dženaza je za Ali Saeed Musa sahiba bivšeg Amira (nacionalnog predsjednika) Tanzanije, koji je umro 30. Septembra 2017 sa 60 godina. Allahu priadamo i njemu ćemo se vratiti. Da Allah dadne da njegovi potomci nastave njegova dobra djela i da Allah uzdigne njegov položaj.

Treća dženaza je za uvaženu Nusrat Begum Sadika sahibu koja je bila porijeklom iz Gurmaula warka ali je živjela u Rabvi. Umrla je u noći između 16 i 17 oktobra u Tahir institutu za srce. Zaista, Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Ona je bila majka Momin Tahir sahiba, koji je na dužnosti Arapskog odjeljenja. Njena najistaknutija odlika je bila njena ljubav u Teuhidu (Božijoj Jedinstvenosti) i potpuno je prezirala širk (klanjanje idolima) i štetne novotarije u vjeri. Obavljala je namaze s velikom revnošću i redovno je učila Časni Kur’an. Huzur je činio dovu da Svemogući Allah uzdigne njen položaj i osposobi njenu porodicu da slijedi njenim stopama.