Postizanje Allahovog zadovoljstva

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tashahhuda, Ta’uza, Tasmie I sure Fatiha, hazreti Ameer-ul-Mu’mineen (aba) je proučio 21 ajet sure Al-Hadid. Prijevod je slijedeći:

“Znajte da je život ovog svijeta samo igra I zabava, I ispunjavanje želja duše koje vas čine nemarnim prema glavnom cilju, I ukras I međusobno hvalisanje I nadmetanje u bogatstvu I djeci; ovaj život je kao kiša čije rastinje veseli srca nevjernika. Ono brzo raste I onda ga vidiš požutjelog, zatim to postaju polomljeni komadići. A na drugom svijetu je oštra kazna određena, a I oprost od Allaha I zadovoljstvo. A život ovog svijeta je samo jedna privremena varljiva korist.” (57:21)

Huzur-e-Anwar (aba) je rekao da je Svemogući Allah skrenuo našu pažnju na različitim mjestima u Kur’anu, ustvari On nas je upozorio, da je naš život na ovom svijetu, I svo njegovo blagostonje,pogodnosti, dobrobiti  privremeni,I oni su ništa više nego sport I zabava. Oni koji nisu poslušni Svemogućem Allahu I koji su zanemarivi u pogledu osnovne svrhe života ,mogu biti skloni ka svjetovnim stvarima. Međutim, Mumin (vjernik), koji ima vrlo visoke ciljeve (vjernik) (koje bi sigurno trebao imati), je oslobođen takvih stvari, tako da nema takvo razmišljanje. Ustvari, Mumin želi da postigne takve uzvišene ciljeve, blizinu I ljubav Uzvišenog Allaha.

Huzur (aba) zatim kaže:”Milost Uzvišenog Allaha je neizmjerna, I zbog toga neki ljudi mogu postići Njegovu milost kroz određena čestita djela. Međutim, Uzvišeni Allah kaže, da svjetovni život nije sve, s obzirom da je pravi život nakon ovoga. Zato je potrebno stvoriti odnos sa Uzvišenim Allahom I pokoriti se Njegovim naredbama, kako bi postigli Njegovo zadovoljstvo I uspjeh.”

Huzur (aba) je onda spomenuo citat Obećanog Mesije (as) u kojem je rekao:” Oni koji dolaze od Boga, napuštaju svijet.” Međutim, ovo znači da oni ne teže tome da ovaj svijet postane njihov glavni I konačni cilj. Oni se ne usredotočuju samo na njihov život na ovom svijetu. Kada ovo postane njihovo stanje, onda svijet postaje podređen njima.

Obećani Mesija a.s. dalje kaže :” Ali oni koji učine svjetovni život njihovim konačnim ciljem, onda čak I ako steknu ovaj svijet, na kraju će se suočiti sa pustošenjem.”

Huzur –e-Anwar (aba) je rekao:”Riječi Obećanog Mesije nisu bile samo za to vrijeme. Ustvari, čak I danas, kada se tvrdi da je upostavljen svjetski financijski sistem, I da postoje jake banke ali su I dalje biznisi I kompanije koji se oslanjaju na banke uništeni I bankrotiraju, I mi saznajemo da čak I banke postižu gubitak.”

Huzur (aba) je dalje rekao :”Nažalost, unatoč činjenici da je Uzvišeni Allah blagoslovio muslimanske države sa toliko bogatstva ali njezini vladari, čelnici I političke vođe, ga imaju I nastavljaju da troše na raskoši umjesto da ga troše pokoravajući se naredbama Uzvišenog Allaha, I da učine to sredstvom postizanja Njegovog zadovoljstva. Oni su trebali koristiti bogatstvo od svog ulja kako bi spasili čovječanstvo I pomogli siromašnim muslimanskim državama I općenito ostalim državama kako bi stali na noge, I također kako bi nahranili I obukli siromašne u vlastitim državama. Međutim, oni nisu obratili pažnju na ovo I umjesto toga su okupirani time da pune svoje đepove, I takvo stanje se stalno događa. Oni su poniženi ispred svijeta, ali ne uspijevaju da to shvate, I također ne shvataju kaznu koja ih čeka nakon ovog svijeta o kojoj je Uzvišeni Allah upozorio, I koja je zaista ponižavajuća kazna. ”

Huzur (aba) je potom rekao:” Ljudi također kažu da oni obavljaju svoje molitve, I poste, tako da koja je šteta u tome ako postignu odredbe koje je Uzvišeni Allah propisao.”

Najprije, osoba treba usvojiti iskrenost I pobožnost u svom obožavanju jer je Uzvišeni Allah rekao da namaz treba ispunjen sa iskrenošću I posvećenosti.

Drugo, osoba treba koristiti ove odredbe kako bi ispunila prava drugih.

Međutim, u našim državama situacija je takva da kada vođe odu na ture, oni unajme cijelu flotu aviona I imaju sve vrste usluga I pogodnosti, I osim toga imaju trošak od million dolara. Cijelo vrijeme, postoje neki siromašni građani u njihovoj državi, koji se bore da obezbjede jedan obrok dnevno. Oni se ustvari udaljavaju od naredbi Uzvišenog Allaha.

Huzoor-e-Anwar (aba) je potom rekao: “Ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s., neka je Allah zadovoljan njima su bili u stalnoj potrazi o tome kako oni mogu naučiti I razumjeti sredstva za postizanje dobrih djela I postizanja zadovoljstva Uzvišenog Allaha. Oni bi redovno pitali Časnog Poslanika s.a.v.s. o ovome. Jednom prilikom je jedna osoba prišla Časnom Poslaniku s.a.v.s. u pogledu ovoga I rekla:”O Allahov Poslaniče! Reci mi o djelu zbog kojeg ću, ukoliko ga obavim, zadobiti ljubav Boga, I postići da me drugi cijene”. Želio je da Allah bude zadovoljan njime I da mu se drugi dive. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao :” Odvoji se od ovog svijeta I ukloni svoju ovisnost o njemu. Uzvišeni Allah će te tada voljeti.”

Huzoor (aba) je rekao da je Časni Poslanik s.a.v.s objasnio šta znači odvajanje od svjetovnih stvari, na ovaj način: Odvajanje sebe od svijeta ne znači da sebi zabranite da radite one stvari koje nam je Allah dž.š. dozvolio, i da uništite svoje svoje bogatstvo i imetak. To takođe ne znači da uništite imetak koji vam je Allah dž.š. dao. Zapravo uzdržavanje i bogobojaznost znači da trebate imati veće povjerenje i oslanjanje na nagradu Svemogućeg Allaha i oprost iznad ličnog bogatstva (nemojte se oslanjati samo na svoje bogatstvo i imanje).

Onda je Huzur a.t.b.a. rekao: ‘Mi vidimo da u Pakistanu i drugim mjestima protivnici uzrokuju gubitak stotine hiljada i miliona poslova i trgovine naših Ahmadi muslimana uništavajući i spaljujući ih. Zapravo je jedan glavni ministar jednom rekao da će onima koji su Ahmadi dati prosjački štap i da će morati ići unaokolo da prose. Međutim, ovi Ahmadi su imali povjerenje u Svemogućeg Boga i nisu tražili ni od vlade niti su išli unaokolo sa prosjačkim štapom da traže od bilo koga drugog.

Zapravo, zbog toga što su imali povjerenja u Svemogućeg Allaha, njihov gubitak u hiljadama je preokrenut u zaradu u milionima. Dok ovi primjeri trebaju uvećati vjeru Ahmadi muslimana, u isto vrijeme trebaju učiniti da ovi Ahmadi uvide da je ovo samo zbog blagoslova Svemogućeg Allaha da oni sada doživljavaju napredak u financijskom smislu nakon napuštanja Pakistana i dolaskom u više razvijene zemlje.’

Huzur a.t.b.a. je rekao da je jednom prilikom Obećani Mesija a.s. rekao:

‘Čovjek ne treba da ima ideju da treba presječi sve veze s ovim svijetom.’

Obećani Mesija a.s. dalje kaže:

‘Ovo nije to što sam ja mislio niti Svemogući Allah zabranjuje bilo kome da traži svjetovne stvari. Zapravo, islam zabranjuje manastirski život. Ovo je praksa kukavica jer je kukavičluk da se uzdržava od svijeta. Široki odnosi koje vjernik ima sa ljudima svijeta zapravo postaje sredstvo uzdizanja njegovog položaja. (Iako osoba ima veze sa svijetom, međutim, u isto vrijeme to nije krajnji cilj) zato što je prvi cilj vjera, i svijet sa svim svojim bogatstvom i imetkom je potčinjen vjeri. Zato je glavna stvar da sticanje svijeta ne treba biti krajnji cilj čovjekovog života. Zapravo, stvarni cilj treba biti vjera a svjetovna sredstva treba tražiti na način da je to potčinjeno vjeri. Na primjer, kad osoba uzme opskrbu i odabire način prijevoza s ciljem da stigne s jednog mjesta na drugo.  Stvarni cilj je da stigne do druge tačke a ne način prijevoza ili opskrba. Na isti način osoba treba tražiti svjetovna sredstva ali to treba smatrati samo kao sredstva služenja vjeri.’

Komentarišući kaznu Drugog svijeta, Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Čovjek treba da shvati šta je Džehennem? Postoji jedan Džehennem o kojem nas je Svemogući Bog unaprijed upozorio. Drugo, ako neko ne troši ovaj svijet tragajući za Svemogućim Bogom, onda je ovo takođe Džehenem. Svemogući Bog nije odgovoran za zaštitu i sigurnost takvog pojedinca. Nemojte umišljati da će bilo kakav imetak, vlada, čast ili dostojanstvo ili nečije potomstvo  biti izvor prosvjetljenosti, mira i sklada koji bi ga to vodili Džennetu.’

Obećani Mesija a.s. dalje kaže: ‘Poslanici kao Ibrahim a.s. i osobito Jakub a.s. su nalagali u svojoj oporuci (Arapski) ‘Nemojte da vas smrt zatekne osim da budete u stanju pokornosti.’ Pošto čovjek nesvjestan o činjenici kad je donesen na ovaj svijet i kad će otići, ova izjava znači da čovjek treba uvijek voditi računa o  naredbama Allaha dž.š. i razmišljati o Ahiretu. Radosti svijeta uliju u osobu otrovnu pohlepu koja uveliko uvećava njegove želje i žudnje. Šta su slasti svijeta? One su sve one stvari koje uvećavaju čovjekove (tjelesne) želje i žudnje, baš kao pretjerana žeđ onoga ko pati od polydipsie.

Huzur a.t.b.a. je onda rekao: ‘Prema tome, raskoš i udobnosti ovog svijeta nas ne smiju učiniti nemarnim prema obožavanju Svemogućeg Boga, niti nas lišiti ispunjavanja prava (Svemogućeg Boga). Naše bogatstvo će nas lišiti  ispunjavanja prava naše siromašne braće. Nadalje, mi trebamo ispuniti svoju ulogu u širenju islama i propagiranju njegove poruke umjesto da prelazimo preko i ne obaziremo se na ovaj cilj. Razlog ulaska u zavjet bai’ata s Obećanim Mesijom a.s. je zato da osoba ispunjava ne samo prava Svemogućeg Boga nego takođe i prava koja dugujemo ljudima i takođe ispunjavanju prava propagiranja poruke islama. Samo onda možemo ispuniti svoj cilj davanja prednosti našoj vjeri nad svjetovnim stvarima.’

Da nas svemogući Allah osposobi da uvijek tražimo Njegovo zadovoljstvo i da nikada ne podlegnemo ovom varljivom svijetu. Da spasimo sebe od  Džehennema ovog svijeta kao i Džehennema Ahireta. Da milost Svemogućeg Boga učini ovaj svijet Džennetom za nas i da nas takođe osposobi da uđemo u Džennet na Ahiretu.

Huzur a.t.b.a. je rekao da će poslije džume namaza klanjati dženazu u odsustvu (tijela) za dvije osobe. Prva je za gospodina Basharat Ahmad sahiba, sina Muhammeda Abdullah sahiba. On je pripadao oblasti Rahim Yar Khan ali je ubijen 3. Maja 2017. Allahu pripadamo i Njemu ćemos se vratiti. Prema detaljima (u izvještaju) umrli gospodn Basharat Ahmad sahib je živio u Green Town-u i imao benzinsku pumpu koja se nalazila oko četiri i po kilometra odatle. 3. maja je napustio benzinsku pumpu oko 8 sati uveče i po običaju  se vozio na svom motoru. Poslije oko jednog kilometra puta nepoznati napadači su ga zaustavili i pucali u njega iz blizine, tako da je bio pogođen metkom s desne strane sljepoočnice koji je izašao s druge strane, i tako ga na mjestu ubili.

Ahmadijat je ušao u njegovu porodicu preko njegovog oca gospodina Muhammed Abdullah sahiba koji je dao bai’at  na rukama hazreti Halifatul Mesiha II r.a. prije stvaranja Pakistana. Godine 1947 porodica umrlog je preselila iz Kadiana u Mianwali u Pakistanu. On je rođen 1955 u Bikharu. Prvo obrazovanje je imao u svom selu i poslije se upisao u školu u Ahmad Nagar u Chiniot, Rabva. Poslije ovoga je radio neko vrijeme na Tarbela Dam i poslije toga je otišao u Dubai. Po povratku odatle je dobio zaposlenje u Karachiju i imao svoj posao sa autima. U 1985 je zbog nesigurne situacije u Karachiju preselio u Khanpur i otvorio benzinsku pumpu.

Allahovom milošću umrli je bio musi (član programa Oporuka) i imao je 62 godine u vrijeme ubistva. Imao je priliku da služi u raznim svojstvima.Služio je kao predsjednik Kharpur džemata tri godine. Dug perood je služio kao sekretar odjeljenja Unutrašnjih poslova. Imao je mnoge vrline. Bio je izuzetno iskren, uvijek je imao osmjeh na licu i druge je činio sretnim. Koja god mu je dužnost bila data on je to ispunjavao s velikom ljubavlju i naporom. Radio je u nadzoru džamije u Kharpuru.

Pazio je na čistoću džamije, osobito dvorišta i zelenila i to je radio od svojih novaca. Bio je vrlo redovan u plaćanju članarine (obaveznog doprinosa) i bio najredovniji od svoje porodice. Njegovi financijski doprinosi su uvijek bili vidljivi.  Uvijek je bio vrlo redovan u obavljanju pet dnevnih namaza. Iza njega je ostala žena, dva sina i dvije kćeri. Da Allah dž.š. uzdigne njegov položaj šehida i osposobi njegove potomke da ostanu vezani za halifat.

Druga dženaza je za  profesoricu Tahiru Parveen Malik koja je kćerka rahmetli Malik Muhammed Abdullah sahiba. Ona je ubijena 17. aprila nakon što ju je nožem zbo zaposlenik univerziteta. Iako je ovaj napadač došao s namjerom da pokrade, kad je vidio da je otkriven on je počinio ovo djelo, međutim, u Pakistanu je data dozvola svakome da povredi Ahmadi muslimana jer se neće poduzeti nikakva mjera protiv njih. Ovo je razlog što je ovaj uposlenik imao hrabrosti da je zbode kad je uvidio da je otkriven (jer je znao da ona živi sama). Njen muž i muževa porodica su se udaljili od Ahmadijata i od tada se ona rastala od svog muža i živjela je sama. Bila je vrlo obrazovana. Premda je prošle godine tražila penziju, univerzitet ju je ponovo zaposlio zbog njene sposobnosti.

Ahmadijat  je došao u njenu porodicu preko njenog djeda po ocu hazreti Malik Hasan Muhammed sahiba, koji je bio blizak Obećanom Mesiji a.s. Njen otac je takođe bio derviš (posvetio je život služenju vjeri) i služio je u raznim svojstvima. On je takođe imao priliku da poučava vjerske predmete u Taleem-ul-islam koledžu.  Imao je priliku da služi u nogim svojstvima. U toku stvaranja Pakistana je služio u odjeljenju za sigurnost. Godine 1953 je bio zatvoren.

Umrla je bila vrlo inteligentna osoba. Prvo obrazovanje je imala u Rabvi i poslije toga je diplomirala na Pundžab univerzitetu poslije čega je završila magistarski sa univerziteta Kalifornija u botanici.

Da Allah dž.š. podari Svoju milost umrlima i uzdigne njihove položaje. Jednu muku koju je imala je što je njena kći napustila Džemat sa svojim ocem. Da joj Allah podari priliku da se ponovo pridruži džematu i da Allah primi njene (majčine) dove. Kao što sam prethodno spomenuo ja ću takođe klanjati njenu dženazu poslije džume namaza.