Danas možemo primjetiti pojačanu prisustnost političkih stranki desnica I nacionalista. Stručnjaci I analitičari također komentiraju ovo, I vjeruju da se sve ovo događa jer stranke ljevice nisu dovoljno stroge u svojim politikama u vezi imigracije. Također navode ostale različite razloge ya ovo, ali na kraju svi ovi problemi se svode na zabranu ulaska muslimana u njihove države. Oni izjavljuju da muslimani ne čine napor da se uklope u društvo, I da oni mogu živjeti u njihovim državama samo ukoliko se odreknu svojih vjerskih praksi I običaja I usvoje njihove vrijednosti I tradiciju. Ako se ne odreknu svojih učenja, onda to znači da se oni ne žele uklopiti u društvo. Oni misle da su sa gradnjom minareta, nošenjem marame, I nerukovanja sa suprotnim spolom prijetnja njihovom načinu života. Oni misle da religija islam predstavlja ozbiljnu prijetnju, I oni pokušavaju dokazati tu tvrdnju navodeći trenutno stanje nekih muslimanskih država, gdje su prisutni terorizam I bezakonje. Iako većina stvari koje izjavljuju dolaze čisto od njihovog protivljenja islamu, ali nažalost oni su upravu navodeći primjer trenutnog stanja muslimanskih država I djela terorizma koje provode muslimani, iako su ove pobunjeničke grupe podržane od strane Zapadnih sila.
Žalosno je da kad muslimani osjete neki gubitak, to je zbog njihovih bolesnih praksi I neupućenosti u prava učenja islama. Umjesto da poboljšaju svoja duhovna stanja I prate upute Časnog Poslanika, neka je mir na njega, oni su dali prednost svojoj pohlepi za dunjalučkim zadovoljstvima. Ulema(učenjaci) su dodatno zaveli muslimane, jer umjesto da prihvate osobu o kojoj je Časni Poslanik rekao da će se pojaviti u kasnijem dobu I koja će oživjeti vjeru muslimana, oni su se povećali u svom protivljenju prema njemu. Na primjer, u Alžiru, jako je protivljenje prema džematu,I Ahmadi se stavljaju u zatvor, samo zbog toga što su prihvatili Imama doba. Trenutno se preko 200 Ahmadi muslimana nalazi u zatvoru, ali uprkos okrutnosti koja se čini prema njima, oni su čvrsti u svojoj vjeri. Međutim, počinitelji trebaju imati na umu da Uzvišeni Allah gleda njihovu nepravdu I okrutnosti I On sluša molitve onih koji su u pritvoru, I kada On proglasi Svoj sud, onda će ovi ljudi doživjeti propast na ovom svijetu, I na ahiretu.
Ovi ljudi bi se trebali zamisliti nad trenutnim stanjem islama, protiv kojeg se podižu razne vrste prigovora I optužbi. Je li islam nema dovoljno jake argumente I dokaze da uspostavi superiornost njegovih učenja? Je li oni misle da će se islam širiti ubijanjem ljudi drugih vjera? Ako je to ono što oni vjeruju, što je učito iz prakse uleme, onda ovi ljudi odbijaju naredbe Uzvišenog Allaha I Časnog Poslanika a.s. Trenutno stanje muslimana je jako strašno. Sa druge strane, nalaze se takozvana ulema I ekstremističke organizacije, koje prave nered u ime islama. A u drugu ruku, tu su ti muslimani koji su se udaljili od svojih vlastitih učenja, ili koji su pali pod uticaj Zapada I koji strahuju da izraze lijepa učenja islama. Umjesto toga oni se jednostavno slažu šta god ljudi kažu, ili daju potpuno pogrešnu interpretaciju islamskih učenja kako bi udovoljili drugima. Tako da, muslimani koji odbiju onog koga je poslao Uzvišeni Allah, oni ustvari odbijaju naredbu Uzvišenog Allaha I Njegovog Poslanika s.a.v.s.
Oni koji se suprostavljaju džematu, nemaju nikakvih argumenata I jednostavno posegnu za verbalnim zlostavljanjem. Protivnici će nastaviti da sprovode okrutnosti protiv Ahmadi muslimana, I oni koji su se udaljili od vjere će također jednog dana početi da se protive zajednici, kada se bude govorilo protiv njihovih bolesnih praksi koje su učinili u ime slobode. Stoga, da li će u ovakvim okolnostima, Ahmadi muslimani postati strašljivi I složiti se sa onim što ljudi kažu? Ako je odgovor pozitivan, onda koja je dobrobit ulaska u Baiat(zavjet odanosti)? Obećani Mesija a.s.je rekao svom džematu da moraju biti poslušni naredbama Uzvišenog Allaha, da trebaju pratiti primjer Časnog Poslanika a.s., ne trebaju nikada izgubiti vjeru niti stvoriti bilo kakav nered na zemlji. Mi također moramo prenijeti cijelom svijetu lijepu poruku islama. Kako bismo ispunili ovaj zadatak, Obećani Mesija kaže da je Uzvišeni Allah dao uputu u Kur’anu :
Pozivaj ka Allahovom putu sa mudrošu I sjajnim ohrabrenjem I raspravljaj s njima na najbolji način.
Tako da osoba treba koristiti uvjerljive argumente kako bi dokazala iskrena I lijepa učenja islama umjesto podizanja mača kao što to rade takozvana ulema I ekstremisti.
Određene bolesne prakse koje religija smatra nezakonitim I griješnim djelima se uveliko šire u nekim razvijenim zemljama I zakoni države ih također štite. Ako će se stranka koja je u pitanju uvrijediti I postati ljuta u pogledu onoga što imamo reći u vezi tih praksi, onda mi trenutno možemo izbjegavati pričati protiv toga I jednostavno se udaljiti sa selamom, pošto bi to bilo najmudrije učiniti u tom trenutku. Međutim, ako se neko uplaši njih I dođe pod njihov uticaj I složi se sa onim što oni kažu, onda je to u potpunosti pogrešno, I ta osoba učestvuje u grijehu.
Obećani Mesija a.s. kaže :”raspravljaj s njima na najbolji način”, to ne znači da pokazujemo slabost u vjeri, već da prenosimo ispravna učenja islama bez stvaranja ikakvog nereda. Tako da, mumin (vjernik) treba biti svjestan razlike između pokazivanja kukavičluka I mudrosti. Prakse koje islam smatra nezakonitim, moraju biti proglašene nezakonitim ali u isto vrijeme ne trebamo uzimati zakon u vlastite ruke I stvarati nered.
Objašnjavajući ovo, Obećani Mesija a.s. kaže da neuki muslimanski svećenici misle da džihad znači da se islam širi sabljom. Ovo je potpuno pogrešan pojam i Časni Kur’an ne može biti zaslužan krivnje za njihove pogrešne postupke. Svemogući Allah je naredio Časnom Poslaniku s.a.v.s. da pokaže više strpljenja od ukupnog strpljenja svih prethodnih poslanika. Njemu je rečeno da u religiji nema prisile i da treba pozivati ljude putu svog Gospodara s mudrošću i lijepim savjetom (podsticanjem). Svemogući Allah mu je takođe rekao da potisne svoju ljutnju i da oprosti onima koji su počinili okrutnosti i nepravde protiv njega. Prema tome, kako je takav Bog mogao dati učenje u kojem se kaže da nevjernici trebaju biti ubijeni?
Drugi muslimani ne prakticiraju istinska učenja islama jer ili nemaju želju da šire poruku islama ili, kao što je Obećani Mesija a.s. rekao što je ova ideja poprimila korijen zbog budalastih i neukih svećenika. Međutim, mi moramo unapređivati istinsku poruku islama i muslimanima i nemuslimanima. Svaki Ahmadi mora posvetiti posebnu pažnju ovome. One muslimanske grupe koje su nekada gajile takva exstremistična mišljenja sada su počeli prakticirati svoje okrutnosti. U takvim okolnostima, odgovornost jednog Ahmadi muslimana se uveliko povećala.
Obećani Mesija a.s. dalje kaže da osoba koja je gruba i ljuta ne može sa svog jezika izgovoriti mudre i značajne riječi. Srce koje leti u ljutnju i brzo bude izvan kontrole lišeno je mudrih stvari.
Ovo je tačno ono što vidimo kod vjerskih vođa kad nam se suprotstavljaju. I takođe, kad Ahmadi prenose istinska i miroljubiva učenja islama svijetu, onda protivnici islama uvijek kažu: iako vi propovijedate ovu poruku no drugi muslimani vas ne smatraju muslimanima – kako se vi onda možete smatrati predstavnicima islama? Zato, u ovim okolnostima, svaki Ahmadi mora uvidjeti da se njihove odgovornosti višestruko uvećale.
Kad prenosimo poruku trebamo imati na umu mudrost hazreti Alija r.a. On je rekao da je u neko vrijeme srce voljno i naklonjeno slušanju nečega dok u drugim prilikama nije. Zato treba ući u srca ljudi uzimajući ovo u obzir i treba procijeniti situaciju i da li je osoba voljna da sluša ono što želite reći. Tako da, mi takođe trebamo posvojiti ovu mudrost.
Obećani Mesija a.s. je takođe uputio Džemat u ovom pogledu i rekao da se osoba treba zamisliti nad onim što želi reći i da to bude sažeto. Ulaženje u duge rasprave i duboke diskusije nema koristi. Trebate prenijeti svoj predmet u nekoliko riječi koje idu pravo u uho i ako se ikada pokaže prilika u budućnosti onda to može objasniti. Međutim, ovo je jedino moguće kad ste neprekidno u kontaktu s njima.
Oni koji se suprotstavljaju vjeri, nastoje da izazivaju Božiji zakon i u ime slobode nastoje da svoje loše prakse oslikaju moralnim. Međutim, mi im moramo odgovoriti s mudrošću i da ostanemo neprestalno u kontaktu s njima. Sada, suprotstavljanje islamu je dostiglo takvu mjeru da u Australiji ima ljudi koji kažu da muslimani koji se ne rukuju sa suprotnim polom trebaju biti izbačeni iz zemlje. Međutim, Ahmadi moraju na ovo odgovoriti s mudrošću. Slično tome, u drugim zemljama se izražavaju slična osjećanja. Zapravo, u Holandiji je jedan političar rekao da svi muslimani trebaju biti izbačeni ili svi muslimani koji pripadaju određenoj zemlji. Predsjednik SAD takođe želi da zabrani muslimane određenih zemalja.
Huzur a.t.b.a. je rekao iako su pritiv-islamski pokreti iza svega ovoga i neke muslimanske grupe im pomažu, međutim, većina ljudi nisu upoznati o istinskim učenjima islama. Huzur a.t.b.a. je naložio svim onim Džematima koji imaju znatan broj članova da organizuju programe da izlože miroljubiva učenja i poruku islama na način koji će ostaviti trajan dojam. Samo Ahmadi zajednica može upriličiti ove događaje na organizovan način, jer ovaj zadatak je dodijeljen onima koji slijede Obećanog Mesiju a.s.
Huzur a.t.b.a. je onda naveo isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. u kojem je on rekao: ‘Nije važno koliko se žestoko laž suprotstavlja istini, potpuna istina će uvijek imati vrhovnu vlast.’ Huzur a.t.b.a. je rekao kad god se Ahmadi suoče sa suprotstavljanjem svjedoci smo da nam ovo daje priliku da predstavimo Džemat. U Alžiru nam možda čak naši napori da širimo poruku Ahmadijata i predstavimo Obećanog Mesiju a.s. nisu dali isti stepen kao što su nam dali ovi (sudski) procesi i parnice. Slično tome, u nemuslimanskim zemljama, gdje god postoje protiv-islamska osjećanja, Džemat treba činiti više da istaknemo miroljubivu poruku islama.
Da nam Svemogući Allah dadne priliku da svoje živote živimo u skladu s ovim i da postanemo primjeri istinskih muslimana.
Huzur a.t.b.a. je najavio da će poslije džume namaz klanjati dženazu za tri osobe čija tijela nisu prisutna. Prva dženaza je za maulana Hakeem Muhammed Din sahiba iz Kadiana, koji je bio sin gospodina Aziz-ud-Din sahiba. On je umro 15. marta 2017, sa 97 godina. Allahu pripadamo i njemu ćemo se vratiti. Njegov djed po ocu je bio hazreti Hakeem maulvi Vazeer-ud-Din sahib, koji je bio među 313 ashaba koje je obećani Mesija a.s. spomenuo u knjigama: Aina Kamalat-e-islam i dodatku Anjaam-e-Atham. Njegov djed po ocu je bio učitelj škole u Kingra koja je čudom bila nepogođena zemljotresom u Kangri 1905 – koji je prethodno predskazao Obećani Mesija a.s.
Hakeem Muhammed Din sahib je rođen 1920 u Mukerian, koji se nalazi u oblasti Hoshiarpur. Prvo obrazovanje je završio u Kadianu i stekao Munshi Fazal diplomu (viši stepen obrazovanja prije univerziteta) i poslije toga je otišao da studira medicinu. Od 1939 do 1944 je služio u odjeljenju željeznice kao pomoćnik direktora stanice. Pod programom posvećivanja života služenju religiji koji je započeo hazreti Museh Maud r.a., Hakeem sahib je takođe podnio svoju molbu da svoj život posveti religiji u 1943, međutim hazreti Musleh Maud r.a. mu je savjetovao da nastavi raditi posao koji je radio. Na kraju je hazreti Musleh Maud r.a. primio njegovu molbu i odredio ga za misionara na dužnosti u Bombaju. Sve ukupno on je imao priliku da služi 25 godina u raznim svojstvima.Godine 1972 se vratio u Kadian i na početku je određen za učitelja u Medresi Ahmadija, poslije čega je dvanaest godina služio kao direktor Medrese. Služio je u raznim svojstvima kao direktor odbora kadija, predsjednika Majlis Ansarullah u Indiji, kao član i kasnije kao predsjednik Majlis Karpurdasa. Takođe je bio određen za nazim (na dužnosti) Vakf-e-džedid (programa) i od 2011 do 2014 imao je priliku da služi kao predsjednik Anjuman Ahmadija. Takođe je imao priliku da obavi hadž.
Bio je nesebična osoba i služio je u raznim svojstvima s krajnjom poniznošću. Da Allah dž.š. uzdigne njegov položaj i osposobi njegovu djecu da služe Džemat s odanošću i iskreno.
Druga dženaza je za Fazal Ilahi Anwari sahiba koji je bio sin Master Imam Ali sahiba. Umro je u Njemačkoj 4. marta 2017 sa 90 godina. Rođen je u Bera, 16. aprila 1927. U 1946 je položio FS ispit sa Ta’leem-ul-islam koledža u Kadianu. U 1947 je svoj život posvetio služenju vjeri i poslije toga stekao BS diplomu na vladinom koledžu u Lahoru 1950. U 1951 je primljen u Jamiat-ul-Mubashireen (petogodišnje obrazovanje za obuku misionara).
U 1956 je poslan kao misionar u Ganu gdje je služio do 1960. između 1960 do 1964 je služio kao učitelj u Jamia ahmadija u Rabvi. Od 1964 do 1967 je služio kao misionar za zapadnu Njemačku i u 1968 je poslan u Nigeriju gdje je ostao do 1972. U 1972 se ponovo vratio u Njemačku i tamo ostao do 1977. U 1982 je poslan kao misionar u Gambiju. U 1983 je premješten u Nigeriju i tamo služio do 1986, poslije toga je postavljen za učitelja u Jamia Ahmadija u Rabvi do 1988. Na kraju se penzionisao u 1988 i preselio u Njemačku. U toku nemira 1974 mnogo je pomogao Džemat pomažući mnogim Ahmadi da dosele tamo. Da Allah dž.š. uzdigne položaj umrlog i osposobi njegove potomke da nastave njegova čestita djela.
Treća dženaza je za Ibrahim bin Abdullah ugzul sahiba, koji je bio otac Jamal Ugzul sahiba iz Maroka. Umro je 10. marta 2017 sa 81 godinom. Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Dao je zavjet bai’ata u 2000 godini. Njegova žena je prihvatila Ahmadijat prije njega i ohrabrivala ga je da dadne bai’at. Redovno je gledao MTA. Bio je redovan u obavljanju pet dnevnih namaza i imao posebnu ljubav prema Časnom Kur’anu. Bio je saosjećajan i dobrodušan prema cijeloj porodici i čuvao je širu porodicu zajedno. Gostoprimstvo je bilo njegov posebni atribut i uvijek je s dobrodošlicom dočekivao goste kolega članova Džemata sa zadovoljstvom. Bio je poznat zbog svoje iskrenosti čak od ranih godina. Kad je bio zaposlen u mladim danima vlasnik bi mu povjerio svu trgovačku robu i kapital, na iznenađenje drugih radnika. U zadnjih nekoliko dana, u toku perioda bolesti neprestalno se raspitivao o namazu. Da Allah dž.š. uzdigne položaj umrlog i podari čvrstinu svima onima koji su ostali iza njih i osposobi ih da ostanu vezani za Halifat.