Svrha Vakfe nau

Kratki sadržaj

Hazreti halifatul Masih V , neka ga Allah ojača, je obavio hutbu 28 oktobra 2016 u Baitul Salam džamiji, u Torontu u Kanadi. Nakon tašahuda i sure fatiha, Huzur je rekao:

Allahovom milošću, posvećivanje djece džematu se povećava. Dnevno dobijam pisma od roditelja. Nekim danima, broj dostiže do 20 ili 25. U njima, roditelji traže da njihova još nerođena djeca budu uključena u waqfe nau. Kada je hazreti halifatul Masih IV započeo ovaj pokret, nije bio stalan , ali kasnije ga je napravio stalnim. I džemat, naročito majke u svakoj državi, kažu „Tu smo!“.Prije 12 ili 13 godina, zbog pažnje džemata na ovo, broj waqfe nau je iznosio 28 hiljada. Allahovom milošću, ovaj broj sada iznosi oko 61 hiljadu. Od toga, 36 hiljada dječaka i ostalo djevojčice. Tako da sa prolaskom vremena, povećava se broj djece koja se daju u waqfe nau čak i prije rođenja.

Međutim, odgovornost roditelja se ne završava sa tim davanjem djece u waqf prije njihovog rođenja. Ustvari ona postaje veća nego prije. Bez sumnje, odgoj svakog Ahmedi djeteta zavisi od roditelja, a roditelji žele dobro za svoje djete. Roditelji koji su okrenuti prema vjeri, žele svjetovno obrazovanje, ali također obuku i vjersko obrazovanje. Ali ono što treba zapamtiti jeste da svako djete, naročito waqfe nau djete predstavlja povjerenje džemata zajedno sa njima. Odgovornost je roditelja njegova obuka, i to da ga učine najboljim djelom džemata i društva. Ali, obuka waqfe nau djece, njihovo svjetovno i vjersko obrazovanje sa posebnom pažnjom i davanje u džemat nakon što su spremni, postaje odgovornost iz još jednog drugog razloga. Dakle, prije rođenja, roditelji daju zavjet da bilo da je dječak ili djevojčica, da će ga dati za službu Allahovoj vjeri, za ispunjenje misije iskrenog sluge Časnog Poslanika, neka je mir na njega, a to je misija završavanja širenje vođstva, što je ustvari misija širenja islamskog obrazovanja u svijetu, što je misija skretanja pažnje svijeta prema ispunjenju Božijeg prava i što je također misija širenja islamskog obrazovanja ili ispunjenja međusobnih prava svake osobe u svijetu.

Ovo nije obična odgovornost, da djetetovi roditelji, naročito majka predvidi prije rođenja djeteta, u zavjetu prema Bogu. I oni pišu halifi vremena da daju svoje djete u waqfe nau program sa zavjetom Bogu poput majke Merjem.

Gospodaru moj, šta god da je u mojoj utrobi, ja predajem Tebi. Zato ti primi od mene, doista Ti jedini sve čuješ I sve znaš (3:36)

Da O moj Bože, šta god da je u mom stomaku, ja dajem Tebi. Ja ne znam da li je dječak ili djevojčica, ali šta god da je, moja je želja I ja ću moliti da postane sluga vjere. Prihvati ovu moju želju. Ti si Onaj koji sve čuje, Sveznajući, pa prihvati ovu moju poniznu molitvu. Ti znaš da je ova molitva glas mog srca. To je čežnja majki za njihovu djecu prije vremena, I treba biti tako kada jedna Ahmadi majka daje svoje djete u waqfe nau I otac treba također biti uključen u to.

Dakle, kada majka koja uključuje svoje djete u waqfe nau moli ovo, treba imati na umu odgovornosti koje su na majkama I očevima kako bi se ispunio zavjet I prihvatile molitve. Djete se daje u waqfe nau program u dogovoru oboje I majke I oca.Uzvišeni Allah nije sačuvao ovu molitvu u Časnom Kuranu sa ciljem pričanja priča iz starih vremena. Već, Allah toliko voli ovu molitvu, da ju je sačuvao za buduće majke također, tako da njihova djeca postanu izvršitelji ovakvih izvanrednih žrtvovanja za vjeru sa ovom molitvom.Svaka iskrena osoba daje zavjet da će dati prednost vjeri nad ovosvjetskim stvarima ali waqfe nau trebaju ići do krajnjih granica u ovim standardima. Tako da ono što roditelji trebaju usaditi u svijest njihove djece od početka jeste da su oni waqfe nau djeca I da su ih oni (roditelji) posvetili čisto za služenje vjeri. I ovo je svrha njihovih (dječijih)života, I da će oni moliti,I onda će djeca odrasti sa načinom razmišljanja da trebaju služiti vjeri. Neće odrasti razmišljajući da postanu biznismeni ili igrači, ili da idu na neko određeno polje. Umjesto toga, oni će postavljati pitanje da su waqfe nau I džemat ili halifa će im reći na koje polje da idu. Oni nemaju ništa sa svijetom. Zavjet koji je njihova majka dala prije njihovog rođenja, molitve koje je izrekla prije nego što su rođeni, I obukovala ih na takav način da treba slijediti vjeru umjesto materijalnog svijeta. On je sretan jer je Bog čuo molitve majke I što je ona učinila napore u njegovom obukovanju.

Sada bez ikakvih svjetskih pohlepa I želja, on daje zavjet da će služiti vjeri I samo vjeri.

Objavljivanje ove namjere od waqfe nau je neophodno u 15 godini kada oni obnavljaju svoj zavjet. U ovom pogledu, ja sam izdao uputu upravi u pogledu toga da trebaju dobiti napismeno od njih kada budu imali 15 godina da će ili da žele da nastave waqf. U 15 godini ili 21 godini, oni koji se nisu priključili džamija obrazovanju, kada su završili obrazovanje, potrebno je za svih njih ponovo napisati zavjet. I ako se traži od njih da rade obuku na nekom polju, oni to ponovo trebaju zapisati. Tako da, na svim poljima, u skladu sa njegovom iskrenom željom, waqfe nau treba izraziti želju da nastavi svoj waqf.

U ovom pogledu, kao što sam to detaljno objasnio, waqfe nau djete ne treba misliti o tome jer su dali zavjet kako će materijalno živjeti, niti ih treba brinuti kako će podržati svoje roditelje materijalno. Prije nekoliko dana, imao sam čas sa waqfe nau djecom. Jedan dječak je pitao, da ukoliko se u potpunosti posvete službi džematu, kako će onda pomoći svojim roditeljima financijski, fizički ili generalno govoreći. Postavljanje ovog pitanja je ustvari izraz činjenice, da roditelji ovo nisu stavili u srce waqfe nau djece, da su ih dali u džemat a oni su povjerenje džemata zajedno sa njima, roditeljima. Njihova braća ce ih zamjeniti. Oni trebaju predstaviti samo sebe halifi, I djelovati prema njegovoj uputi. U molitvi Merjem,korištena je riječ ‘zaista’ što znači da je ona odvojila djete od svjetskih odgovornosti I molila da vjerske odgovornosti njemu budu prioritet.

Tako da je želim reci svim takvim majkama I očevima da ime waqfe nau nije dovoljno. Waqfe nau je važna odgovornost. Odgovornost je roditelja, sve dok waqfe nau ne postane odrasla osoba, I onda to postaje njegova odgovornost. Neki dječaci I djevojčice koje su dobile ovosvjetsko obrazovanje, pokazali su veliki entuzijazam I obavljali službu. Kasnije, su to napustili jer ne mogu preživjeti sa novcem koji im džemat daje.  Kada se treba postići veći cilj, moramo se žrtvovati I podnositi teret. Tako da se od djetinjstva, ovaj predmet usađuje u srca waqfe nau  djece, da ništa nije vrijednije od waqfe nau života. Umjesto toga da misli kako njegov drug iz razreda zarađuje stotine hiljada dolara sa istim obrazovnim postignućima kao njegovim (waqfe nau) a on (waqfe nau) ne može zaraditi za jedan mjesec onoliko koliko njegov drug zaradi u jednom danu. Razmišljanje treba biti takvo, da položaj koji mu je Bog dao,je puno bolji od svjetskih bogatstava.

Imajte na umu izreku Časnog Poslanika, da trebamo imati na umu one koje su financijski na nižem nivou od nas I one koji su duhovno na višem nivou od nas, kako bismo težili da postignemo veći duhovni napredak, nego materijalni napredak. Tako da, waqfe nau dječaci koji su završili svoje obrazovanje, trebaju pokušati da poboljšaju svoje duhovno stanje više nego vanjsko I materijalno stanje. Hazreti Obećani Mesija neka je mir na njega, očekuje od svakog Ahmadi muslimana da ima izrazito visok status. Osoba koju su roditelji podredili vjeri prije rođenja I također molili za njega.. koliko se on treba truditi da postigne te standarde!

Obećani Mesija, neka je mir na njega kaže ‘ Smatram da je moja dužnost da zaželim za svoj džemat I pošaljem ovu poruku.. u budućnosti svi imaju pravo da to prihvate ili ne, da ako neko želi oslobođenje I želi pobožan I vječan život, onda treba posvetiti svoj život Bogu. I svi trebaju biti uključeni u ovom nastojanju da postignu takav status I čin, gdje mogu reći da su moj život, moja smrt, moje žrtve I moje molitve za Uzvišenog Allaha. Njegov duh, kao kod Ibrahima, treba glasiti’

“Ja sam se pokorio Gospodaru svih svjetova” (2:132)

On kaže, sve dok se čovjek ne izgubi u obožavanju Boga, I ne umre pripadajući Bogu, ne može dobiti novi život. Tako da, vi koji imate vezu sa mnom, vi vidite da ja smatram žrtvovanje života suštinom I svrhom života. Ovo je osnova a ovo je kraj. Onda vidite u sebi, koliko od vas voli ovaj moj čin za sebe I učinite milijim žrtvovanje života za Boga.

Tako da, waqfe nau treba pokušati dostići ovaj status. Drugi također trebaju učiniti waqf zbog vjere I ne mogu svi biti waqf. Allah je ovo rekao,da će biti među vama grupa, koja treba postići vjersko znanje I onda otići I prenijeti ga onima koji su upleteni u ovosvjetske stvari. Ali ovo je također rekao Obećani Mesija, da vjera I strah od Boga treba imati prednost nad ovosvjetskim stvarima. Waqfe nau treba dosta poboljšati standard zadovoljstva I žrtvovanja. Ne trebaju misliti da ako su financijski na slabijem položaju, onda će ih njegova braća I sestre smartrati nižim ili da roditelji neće obraćati pažnju na njih  kao što rade prema drugima.

 

Na prvom mjestu, roditelji nikada ne trebaju imati misao da su oni koji su posvetili život niži. Oni trebaju imati takav pogled da su standard I status waqfe nau jako visoki. Ali waqfe nau uvijek trebaju smatrati sebe kao najponiznije osobe u svijetu.Waqfe nau trebaju poboljšati standard žrtvovanja, molitivi I odanosti. Oni trebaju sve svoje sposobnosti usredotočiti na ispunjenje zavjeta svojih roditelja I samih sebe. Trebaju pokušat raditi na tome da održavaju vjeru na visokom nivou. Uzvišeni Allah blagoslovljava I ne ostavlja bez nagrade.

U pogledu ispunjenja zavjeta, jednom prilikom, Obećani Mesija, neka je mir na njega, kaže da je Bog pohvalio hazreti Ibrahima u Časnom Kur’anu. Kao što je rekao :

“I Ibrahima, koji je ispunio obećanje.” (53:38)

Da će ispuniti zavjet koji je dao. Tako da, ispunjenje zavjeta nije obična stvar. I zavjet posvećivanja života, o kojem smo čuli kroz osjećajne riječi Obećanog Mesije,neka je mir na njega.. kako je savršen taj zavjet! Ako svaki waqfe nau dječak I djevojčica ispune ovaj zavjet vjerno, možemo donijeti promjenu u ovom svijetu.Neki mladi parovi dolaze meni I kažu ‘ Ja sam waqfe nau, moja žena je waqfe nau I moje dijete je waqfe nau’ ili majka kaže da je ona waqfe nau. Otac kaže da je on waqfe nau I da je njegovo dijete waqfe nau.To je vrijedno hvale, ali to će biti korisno za džemat jedino ako oni vjerno ispune svoje zavjete.

Na jednom drugom mjestu, koji se odnosi na Ibrahima, neka je mir na njega, Obećani Mesija, neka je mir na njega, je dalje objasnio temu odanosti. On je rekao da način da se postigne Allahova blizina jeste da Mu pokažemo odanost, I budemo stalno iskreni. Tvoja vjernost Njemu treba biti iskrena. Razlog zbog kojeg je Ibrahim, neka je mir na njega postao bliži Allahu je isti. Tako da je On rekao:””

“I Ibrahima koji je ispunio obećanje” (53:38)

Značenje da je Ibrahim taj Ibrahim, neka je mir na njega, koji je pokazao vjernost. Pokazati odanost, vjernost I iskrenost Allahu zahtjeva “smrt”. Ova vrlina ne može biti stvorena, sve dok čovjek nije spreman odreći se svih užitaka I raskoša ovog svijeta, I dok ne postane spreman da snosi sve vrste sramota, nevolja I nedostataka zarad Boga. Obožavanje idola nije samo da čovjek obožava drvo ili kamen. Sve što spriječava postizanje Allahove blizine I čemu se daje prednost nad Njim je idolopoklonstvo. A on ima toliko idola u sebi da on nije svjestan njegovog obožavanja idola.

U ovo doba na nekim mjestima su drame postali idoli (kipovi), negdje je internet idol, negdje je materijalna zarada postala idol i ponekad druge želje postaju idoli. Čovjek ne zna da se upušta u obožavanje idola i on to čini nevidljivo. Zato, je on (Obećani Meija) rekao: ‘Ukoliko on (čovjek) ne učini da je sve njegovo samo radi Boga i spreman je da se suoči sa svim iskušenjima na Božijem putu, teško je da se stvori nijansa vjernosti i istinoljubivosti. Ibrahim a.s. nije svoje ime dobio nizašta. Glas: ‘I o Ibrahimu koji je ispunio naredbe’ nije došao dok on nije bio spreman da žrtvuje svog sina. Allah zahtijeva dejstvo i zadovoljan je djelom; djelo dolazi iz bola. Čovjek treba da se žrtvuje da čini bogobojazna djela i čini djela s kojima je Bog zadovoljan. Osoba mora proći kroz bol i patnju. Ali Obećani Mesija a.s. je rekao iako postoje teškoća u djelima ali čovjek ne ostaje za stalno u patnji. On je dalje rekao kad je čovjek spreman za patnju onda ga Allah ne stavlja u nju.

Pokoravajući se Allahovoj naredbi, kad je Ibrahim bio potpuno spreman da žrtvuje svog sina, Bog je spasio njegovog sina. Život sina je bio spašen i otac je takođe bio oslobođen patnje koju bi izazvalo žrtvovanje sina. On je bio bačen u vatru ali vatra mu nije mogla nanijeti nikakvu povredu. Ako je čovjek spreman da podnese teškoću na Allahovom putu, onda ga Allah spašava od patnje. Ovo je standard koji nam je Obećani Mesija a.s. rekao da  bismo upili Allahovu ljubav i primili Njegove blagoslove i on je očekivao od nas da to postignemo. Ovo je standard koji svaki vakf e nau treba ne samo pokušati da postigne nego takođe da zapamti  dok naša  mjera žrtvovanja ne poraste više, naše tvrdnje o posvećivaju života bit će prazne. Neke majke izbrbljaju kako su oni došli u Kanadu a njihov sin je murabi ili vakf e zinadagi u Pakistanu pa da ga pošaljem ili odredim ovdje – da im se ovdje pridruži. Kad ljudi posvete život (služenju vjeri) zašto onda ovi zahtjevi, zašto ove želje? Sa željama je završeno.

Kao što sam rekao, naklonjenost pridruživanja vakf e nau raste. Ovo je vrlo  prijatno. Unaprijedite ovu naklonost, čineći je samo radi Boga i nemojte postati oni koji krše ili oslabe svoja obećanja zbog promjena u okolnostima. Obećani Mesija a.s. je rekao da se ne može žrtvovati bez bola i patnje. Ako su se okolnosti promijenile mi to moramo podnijeti, pogotovu oni koji su sebe predali ovome:  ili su  roditelji predali svoju djecu i djeca su to  obnovila da nastave njihovo obećanje. Obećani Mesija a.s. je rekao kad je čovjek spreman da učini sve vrste žrtvovanja radi Boga, onda to Allah blagoslovljava. Allah ne napušta i blagoslovljava obilato. Da Allah učini da svi vakf e nau i roditelji onih budu oni koji razumiju stvarnost vakf i ispune svoja obećanja i oni koji stalno uzdižu standarde vjernosti.

Ukratko, ja želim da skrenem pažnju na određene upravne stvari i liniju djelovanja vakf e nau takođe. Neki ljudi postavljaju pitanja i vakf e nau imaju određena pogrešna shvatanja u svojim umovima da pridruživanjem vakf e nau oni imaju novi identitet. Nema sumnje da je napravljen identitet, ali s tim identitetom oni neće primiti izvanredan povlašćen tretman. Neki ljudi ulivaju u umove vakf e nau djece da su oni vrlo posebna djeca. Rezultat je da oni čak kad odrastu ovo ‘da su posebni’ ostaje u njihovim umovima. Ova pitanja i takve stvari su došle do mene i ovdje takođe. Oni guraju natrag suštinu vakfa i čine titulu vakf e nau ciljem svog života da su oni postali posebni. Neki od njih su razvili ideju u svojim srcima da oni, pošto su vakf e nau ne trebaju prisustvovati programima Nasirat ili Leđne ako su djevojke, i da ne trebaju prisustvovati programima Aftala i Hudama ako su dječaci – oni imaju odvojenu organizaciju. Ovo je pogrešna ideja, ako je neko ima. Bilo koji vršioc dužnosti, čak Amir Džemata, član je određene pomoćne organizacije.

Zato svaki vakf e nau i dječak i djevojčica trebaju zapamtiti da su članovi svojih organizacija prema svojim godinama i da je za njih obavezujuće da prisustvuju njihovim programima i ako neko ne prisustvuje onda predsjednik odgovarajuće organizacije treba izvijestiti o njemu. Ako se taj vakf e nau ne popravi, onda će takvo dijete, dječak ili djevojčica biti uklonjeno iz vakf e nau programa. Da, ako su tu neki programi Džemata, vakf e nau program ili programi pomoćnih organizacija, onda se sa uzajamnim razumijevanjem vrijeme ovih programa može podesiti tako da pomoćne organizacije i vakf e nau provedu svoje programe odvojeno i da nema sukobljavanja.

Vakf e nau, kao što sam rekao su vrlo posebni. Ali oni će morati dokazati da su ispred drugih u svom odnosu sa Allahom – samo onda će se zvati ‘posebnim’. Oni će se zvati posebnim ako imaju strah od Boga više nego drugi. Oni će se zvati posebnim ako njihovi standardi ibadeta budu mnogo viši nego kod drugih. Oni će biti nazvani posebnim ako obavljaju dobrovoljne namaze skupa sa obaveznim. Znak da je neko poseban je ako je njihov stepen općeg valadanja izuzetno visok. Da je upadljiva razlika u njihovom jeziku i načinu govora. Da se jasno vidi da je to obučena osoba koja više voli vjeru nad svjetovnim stvarima. Onda će oni biti ‘posebni’.

Ako su u pitanju djevojčice, njihova odjeća i pokrivanje su simbol istinskog islamskog obrazovanja. Kad to drugi vide bit će zavidni i reći će da je njihova odjeća i pokrivanje, uprkos tome što žive u ovom okruženju, izvanredan uzor. Onda će one biti posebne. Ako su u pitanju dječaci, onda će njihove oči biti oborene zbog stida i neće lutati prema neispravnim postupcima. Onda će oni biti posebni. Oni će biti posebni ako svoje vrijeme budu trošili da steknu religijsko znanje umjesto da  gledaju na beskorisne stvari na internetu. Ako izgled dječaka bude takav da se izdvaja i razlikuje od drugih, onda će se oni razlikovati. Dječaci i djevojčice vakf e nau se mogu zvati posebnim ako uče Časni Kur’an, traže njegove naredbe i nakon što ih nađu da postupaju po njima. Ako redovno uzimaju učešće u programima pomoćnih organizacija i Džemata, više nego drugi, onda će biti posebni. To je poseban položaj ako oni nadmaše svoju braću i sestre u lijepom postupanju prema njihovim roditeljima i u činjenju dova za njih.

U vrijeme nalaženja bračnog druga, ako budu tražili vjeru umjesto svjetovnih materijala i onda idu naprijed sa svojim odnosima, i mogu reći, dok postupaju po vjerskim naredbama, da su oni koji nastavljaju sa svojim odnosima. Onda će biti nazvani posebnim. Oni su posebni ako su strpljiviji nego drugi i u slučaju prepirke i nereda, oni se ne samo uzdržavaju  od njih nego postaju mirotvorci. Ako, u polju širenja poruke oni uzmu vodeći položaj da ispune svoju dužnost, onda su posebni. Ako su u prvom redu da poslušaju Halifat i postupaju po njegovim odlukama, onda su posebni.  Oni su sigurno posebni ako su oni koji su više krepki i požrtvovani nego drugi. Oni su vrlo posebni ako nadilaze u ljudskosti i nesebičnosti., mrze oholost i vode džihad protiv toga. Oni su vrlo posebni ako su među onima koji slušaju moje hutbe i gledaju druge moje programe na MTA tako da  nastave dobivati uputu. Ako postupaju po njima i svim onim stvarima koje Allah voli i drže se dalje od svih onih stvari koje je Allah zabranio onda su oni drugačiji i zapravo vrlo posebni. Inače nema razlike između njih i drugih.

Roditelji takođe trebaju zapamtiti da trebaju obučiti svoju djecu na ovim linijama: ako su ove stvari tamo, onda vas Allah učinio povodom donošenja revolucije u svijetu. Ako to nije tako onda svijet ne gleda prema vama kao na uzor, i šta onda  reći o tome da ste posebni, onda će u Allahovim očima  oni biti ubrojani među nevjerne i one koji krše obećanja. Zato, dok ih provode kroz proces obuke, roditelji su odgovorni da ih učine posebnim, kad odrastu, vakfe nau lično postižu ovaj položaj da su posebni. Kao što sam rekao, dok idu kroz različite stepene religijskog i svjetovnog odgoja, pitaju Džemat o tome koju liniju trebaju slijediti ili sami odlučiti. Ja sam rekao prije da vakf e nau dječaci trebaju dati prvo prvenstvo tome da idu u Đamiju da postane murabbi ili propovijednik. To je potreba sata. Džemat se širi. Formiraju se novi Džemati ne samo u zemljama gdje je Džemat osnovan prije mnogo godina, ali Allah daje Džematu nove zemlje takođe i tamo se osnivaju Džemati. I, u svakoj zemlji mi trebamo veliki broj murabbia i propovjedača.

Onda, mi trebamo doktore za naše bolnice. U Pakistanu trebamo mnogo doktora koji su specijalizirali u raznim oblastima. Potrebni su doktori u Kadianu za bolnice. Ako oni ne mogu otići odavde – pošto ljudi slušaju moje hutbe širom svijeta u svojim zemljama, vakf e nau trebaju posvetiti pažnju ovome. Mi trebamo specijalizovane doktore. Tu je veliki jaz, mi imamo vrlo mali broj specijalista. Doktori su potrebni u Africi na svim poljima. Pošto gradimo veliku bolnicu u Gvatemali,  tamo su potrebni doktori i oni mogu otići tamo iz Kanade. U budućnosti, mi ih trebamo u Indoneziji. Ova potreba će rasti sa širenjem Džemata. Vakf e nau djeca koji postaju doktori, trebaju istupiti, specijalizirati se, steći visoko obrazovanje i iskustvo iz ovih zemalja i da idu u zemlje gdje je lakše otići. Ponudite se i Džemat će vas poslati. Slično tome, potrebni su učitelji za škole. I dječaci i djevojčice mogu raditi kao doktori i učitelji. Zato tome posvetite pažnju. Mi takođe trebamo neke arhitetke i inženjere koji su stručnjaci u izgradnji tako da mogu uštediti pare Džemata boljim planiranjem i nadgledanjem posla na izgradnji džamija, misionarskih kuća, škola, bolnica itd. Mogu biti obezbjeđena bolja oprema  manjim trošenjem. Onda, mi takođe trebamo bolničko osoblje. Oni se takođe trebaju pridružiti. Ovo je nekoliko važnih odjeljenja koje Džemat treba sada. Buduće potrebe će se takođe promijeniti u skladu sa okolnostima.

Vakf e nau su više zainteresovani u određenim oblastima, i kad oni mene pitaju ja im dozvolim da studiraju, imajući na umu njihove interese. Ali, ovdje ja ću savjetovati studentima da trebaju ići u istraživanje u raznim disciplinama nauke takođe. I u ovom, općenito, uključeni su i vakf e nau i drugi studenti . Ako u raznim ograncima nauke, budu proizvedeni naši najbolji naučnici, onda će, u budućnosti, dok će Ahmadi dati vjersko obrazovanje i svijet će ovisiti o nama da nauče o vjeri, tamo će biti Ahmadi koji će usađivati svjetovno znanje takođe. U takvom slučaju, nema sumnje, vakf e nau će raditi u svijetu, ali njihova svrha će biti da dokažu Božiju Jedinstvenost svijetu kroz njihovo znanje i rad i da šire Njegovu vjeru.

Slično tome, vakf e nau mogu otići u druga odjeljenja, ali njihova osnovna svrha je, i treba biti poznato svima da ste vi vakf e zindagi (da ste posvetili život služenju vjeri) i ako se, u bilo koje vrijeme od vas traži da napustite svjetovni posao i ponudite se da radite za religiju, onda ćete doći bez iznošenja ikakvih izgovora. Važna stvar da svaki vakf e nau treba zapamtiti je da im bude dato odobrenje da rade svjetovni posao, ali to ne treba biti takav posao da ih liši ibadeta Allahu i znanja i služenja vjeri; zapravo njihovo prvo prvenstvo treba biti sticanje njihovog visokog standarda. Proučavanje komentara Časnog Kur’ana i knjige Obećanog Mesije a.s., neophodno je za svakog vakf e nau. Dostupan je program koji je napravilo odjeljenje vakf e nau vjerovatno do 21 godine starosti. Poslije toga, neophodno je da uvećavate svoje religijsko znanje.

Ja želim reći roditeljima da nije važno koliko mnogo obuke oni usade riječima to neće biti djelotvorno dok njihove riječi i djela ne budu  jednaki. Roditelji će morati da  učine primjerenim stanje svog ibadeta. Oni će morati utemeljiti uzor učenja Časnog Kur’ana. Oni će morati postati uzor visokog morala. Lično će se morati okrenuti sticanju religijskog znanja. Morat će utemeljiti visoke standarde mržnje prema laži. Uprkos što je nekome nanesena povreda od strane vršioca dužnosti  oni će se morati uzdržati od toga da u svojim kućama govore protiv sistema Džemata ili vršioca dužnosti. Na MTA će se morati redovno slušati  barem moje hutbe. Ove stvari nisu neophodne samo za roditelje vakf e nau. Zapravo svaki Ahmadi koji želi da njegove buduće generacije budu vezane sa Džematom, trebaju svoj dom učiniti da bude Ahmadi dom a ne dom svjetovnih profitera. Inače, nove generacije, zadubljene u materijalnom svijetu neće se samo udaljiti od Ahmadijata nego će se takođe okrenuti od Boga i uništiti i ovaj svijet i Ahiret. Ako Bog da, ne samo vakf e nau djeca će biti oni koji postižu blizinu Allahu i idu putem bogobojaznosti nego djela njihovih bliskih takođe će biti takva da ih spase od toga da za njih zarade loše ime. Svaki Ahmadi treba postati tako istinit Ahmadi kako je stalno poučavao Obećani Mesija a.s. Tako da, vrlo uskoro vidimo zastavu Ahmadijata i istinskog islama da se viori u svijetu. Obećani Mesija a.s. kaže u jednom trenutku: ‘Čovjek, čineći jedno ili dva djela misli da je zadovoljio Allaha. Zapravo to nije tako. Poslušnost je vrlo težak zadatak Poslušnost  ashaba r.a. je bila prava poslušnost. To je bila stvarna poslušnost. Je li poslušnost lahka stvar? Onaj ko nije potpuno poslušan nanosi loše ime ovom sistemu. Tu nije samo jedna naredba. Tu su mnoge naredbe. Kako ima mnogo vrata ka Džennetu, neko ulazi s određenih vrata i drugi ulazi s drugih vrata. Slično tome Džehennem ima mnoga vrata. Ne treba biti takav slučaj da zatvorite jedna od vrata Džehennema a otvorite druga.’ On dalje kaže: ‘Poslije davanja zavjeta bai’ata, čovjek treba ne samo da vjeruje da je ovaj sistem istinit i da će samo vjerovanjem u to biti blagoslovljen. Allah nije zadovoljan samo vjerovanjem dok djela nisu dobra. Pošto ste se pridružili ovom sistemu, nastojte da budete plemeniti, da budete bogobojazni, uzdržite se od svakog poroka, neka vam jezik bude blag, učinite svojom navikom da tražite oprost i molite u svojim dovama: ‘Moj Allahu uzvišeni podari nam sposobnost da postupamo po ovim savjetima. Da mi i naši potomci budemo takvi da se držimo dobrih djela i bogobojaznosti i oni koji dovršavaju misiju Obećanog Mesije. Amin.’