U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Iskrene Allahove sluge: Bashir Ahmad Rafiq and Dr. Nusrat Jehan

Kratki sadržaj

Današnju hutbu halifatul Mesih V , neka Allah bude njegov Pomoćnik, je obavio u Baitul Islam džamiji, u Torontu, Kanadi. Nakon tašahuda i sure fatiha Huzur je rekao:
Danas ću govoriti o dvojici sluga džemata koji su nedavno umrli. Jedan od njih je Bashir Ahmad Rafiq Khan Sahib a drugi je dr. Nusrat Jehan iz Fazl Umar bolnice u Rabwi. Ko god dođe na ovaj svijet, mora ga napustiti. Ali su blagoslovljeni oni kojima Allah omogući da služe religiji kao i čovječanstvu.

Bashir Ahmad Rafiq Khan Sahib je bio stari sluga džemata i također je bio mubaligh. Bio je na raznim položajima u upravi džemata. Umro je 11 oktobra u Londonu, u 85 godini. Završio je studije na univerzitetu u Pundžabu a onda završio svoje školovanje u jamiatul Mubasheeren u džamiji Ahmadija u Rabwi 1958 godine. On pripada Ahmadi porodici koja je odavno ahmadi. Njegova majka je bila Fatima Bibi Sahiba, koja je bila najstarija kćerka sljedbenika Obećanog Mesije a.s., Muhammada Ilyas Khan Sahiba r.a. Njegov otac koji se zvao Danishmand Khan Shahib je bio primalac istinitih snova i duhovnih iskustava.On je rođen oko 1890. Bashir Ahmad Rafiq Khan Sahib je bio rođen kao ahmadi. Njegov otac je prihvatio ahmadijat 1921 godine, zbog čega su ga ljudi iz njegovog sela odbili. Hazrat halifatul Masih IV je rekao Bashir Ahmad Rafiq Sahibu u pismu da „tvoja pisma uvijek osvježavaju sjećanje na tvog pobožnog oca, i potiču me da se molim za njega. Bio je oslobođen svih varijacija između onog što kaže i ono što radi, i bio je odraz istinitog i iskrenog čovjeka. “. Ova karakteristika je simbol istinskog vjernika. Dalje je rekao, „ Imao sam duboku povezanost s njim i još uvijek je imam i uvijek je izražena kroz molitve za njega.“ Neka ga Allah blagoslovi Svojom Milošću i učini cijelu njegovu porodicu pravim nasljednicima.

Bashir Ahmad Rafiq Khan Sahib se oženio 1956 godine sa Saleemom Naheed Sahibom, koja je bila kćerka Abdul Rahman Khan Sahiba, sina Khana Ameerullah Sahiba, r.a. , sljedbenika Obećanog Mesije a.s.. On je imao tri sina i tri kćeri. 1945 godine, Khan Sahib je primljen u Taleemul Islam srednju školu, u Kadianu.

U to vrijeme je imao 14 godina. U tim danima, jednom na hutbi, hazreti halifatul Mesih II r.a. je pozvao mlade ljude da žrtvuju svoje živote u služenju islamu. Odmah nakon hutbe, nekoliko mladića je ponudilo svoju odanost. Među tim blagoslovljenim mladićima je također bio Bashir Rafiq Sahib. Nakon toga, dok je sistem džemata još uvijek bio u fazi uspinjanja, dobio je pismo od hazreti halifatul Mesija II r.a. koji mu je napisao da je waqf prihvaćen. Do 1947 godine, nastavio je obrazovanje u Kadianu. Nakon što je završio maturu ili tu negdje oko kraja, otišao je u selo svojih predaka. Kada je primljen na koledž, rekao je da je jednom dobio pismo od privatnog sekretara u kojem je pisalo da hazreti halifatul Mesih II r.a. pita o patan studentu koji se prijavio za waqf u Kadianu 1945, ali da se ne sjeća njegovog imena. Izvještaj je bio izgubljen. Na ovo, halifatul Mesih II r.a. ga je odmah uputio da se prijavi u Talimul Islam koledž u Lahoru I dovrši svoje studije umjetnosti. Ovo je vrijeme kada je hazreti halifatul Mesih III r.a. bio direktor koledža.

1953, kada se spremao za ispite, buknula je anti-ahmadi kriza. Rekao je, da je radio svoj ispit pod takvim uvjetima. Ali kada su rezultati objavljeni, bio sam jako tužan jer nisam prošao. Bio sam također zbunjen, jer ako ionako nisam trebao položiti taj ispit, zašto mi je pokazan u snu ispitni papir. Štaviše hazreti halifatul Mesih II r.a. me je uvjerio da ću položiti. Tih dana moja vjera je postala klimava. U novinama su objavljeni rezultati I osjećao sam se jako bijedno. Jednom sam sjedio tužan, kada je moj otac upitao za razlog moje tuge. Kada sam mu rekao, rekao je uredu je možeš ponovo učiti za ispite. Možda se nisi mogao dobro spremiti zbog situacije u Pundžabu. Nekoliko dana kasnije moj otac je rekao da se on svaki put moli za mene,da čuje glas koji mu kaže da je Bashir umro. Kada sam mu pokazao rezultate, šutio je. Nakon svakih nekoliko dana, rekao bi istu stvar, da mu je rečeno da sam umro. Jednom smo primili nekoliko pisama iz pošte. Jedno od pisama je bilo sa univerziteta u Pundžabu. U pismu je rečeno da je došlo do greške u rezultatima, I nakon inspekcije je odlučeno da ste vi prošli ispit. Nakon nekoliko dana, otišao sam hazreti halifatul Mesihu II r.a. I ispričao mu cijeli događaj. Nakon što je čuo ovo, rekao , ja sam ti već rekao da mi je rečeno da ćeš položiti nakon što sam se molio za tebe. Sada ovi rezultati čine jasnim da se Božija presuda ne može preokrenuti. Bilo bi izrugivanje da se Allahove riječi nisu ispunile. Allah je rekao istu stvar hazreti halifatul Mesihu II r.a kao I njegovom ocu. Dakle, to se trebalo dogoditi.

Nakon ovoga, hazreti halifatul Mesih II r.a. ga je uputio da se prijavi u Ahmadija džamiju da završi svoj studij šahida jer ga planira poslati na polje tabligha. Rekao je da je naš čas u džamiji imao posebnu čast jer nas je posjećivao hazreti halifatul Mesih II r.a. I također nas upućivao kako da budemo vješti u raznim predmetima. Hazreti halifatul Mesih II r.a. je također skretao našu pažnju na to da svaki murabi treba imati svoju biblioteku I imati naviku da kupuje knjige. I ovo je ono što svaki murabbi treba imati na umu. Sada, ima nekoliko džamija u cijelom svijetu I veliki broj murabbija. Svi oni trebaju zapamtiti ovo. Prije nekoliko dana, je bio sastanak murabbija u Londonu, na kojem sam ih ja također savjetovao da sagrade svoje biblioteke. Ne trebaju se samo oslanjati na biblioteke džemata.
Nakon što je dobio šahid obrazovanje u jamiatul Mubashereen, ja sam o tome obavijestio Wakalat Tabshir. Wakilul tabshir je bio Mirza Mubarak Ahmad, koji me odveo halifatul Masihu II r.a. Rekao mi je da trebam otići u Englesku. I kada je vrijeme došlo, Wakilut Tabshir Sahib me je ponovo odveo hazreti halifatul Masihu II r.a. koji je molio za mene, zagrlio me i oprostio mi.

1959 godine, napustio je London gdje je započeo svoju službu kao zamjenik Imama Fazl džamije.

1959 godine, prije odlaska u London, on je otišao da vidi hazreti Maulana Jalaluddina Shamsa kako bi tražio neki savjet. Shams Sahib je također služio kao Imam Fazl džamije dugo vremena. Shams Sahib je rekao da ima jedan poseban savjet koji mu želi dati, a koji mu je donio ogromnu korist u njegovom waqfu. Shams Sahib je ispričao slijedeći događaj Bashir Ahmad Rafiq Sahib.

Jednom dok sam bio misionar u Siriji, jedan izuzetno bogat čovjek je prihvatio ahmadijat kroz mene. Njegovo ime je bilo Munirul Hasani Sahib. On je bio jedan od pionira džemata i kroz njega se džamat širio u Siriji. Kada je dao baiat njegova strast za islam ahmadijat je rasla iz dana u dan. Dolazio bi u misionarsku kuću svako drugo veče kako bi učio o džematu. Tih dana, nije bilo nikakvih ograničenja u vezi džemata. Pripremio bi hranu za mene vlastitim rukama. Kuhao bi i onda bi jeli zajedno naveče.

Jednom kad smo sjeli da večeramo, požalio sam se da je hrana preslana. Rekao sam mu da bude pažljiv ubuduće. Na ovo je Munirul Hasani Sahib zašutio. Nakon nekoliko minuta odgovorio je” Shams Sahib, kao što znaš ja imam sluge za sve moje poslove(bio je jako bogat čovjek). Kada dođem kući, sluga odveže pertle mojih cipela. Nikada nisam napravio čaj za sebe u svojoj kući. Šta god radim za tebe jeste kako bi zadobio Allahovo zadovoljstvo. Inače ja ne radim ništa u vezi spremanja hrane. Stoga, ako primjetite ikakve nedostatke u vezi soli I drugih začina, molim vas da mi oprostite jer spremanje hrane nije moj posao”

Maulana Jalaludin Sham Sahib je rekao da ono što sam shvatio iz ovog događaja je da svi oni koji nas s ljubavlju služe kao Mubalegheen, ne rade to za naše dobro, već kako bi dobili Allahovo zadovoljstvo. Rade to iz ljubavi prema džematu. Tako da, uvijek trebamo imati na umu da kada nas ljudi služe, to je njihova ljubaznost prema nama. Stoga, ako nekada pogriješe, mi nemamo pravo da ih pitamo o tome.

Ustvari, Uzvišeni Allah je uvijek blagoslovio Obećanog Mesiju a.s. sa izuzetnim ljudima koji su ispunjeni vjerom I iskrenošću.

1964 godine, Chaudhry Rehmat Khan Sahib se vratio u Pakistan, zbog bolesti. Tako da je Bashir Rafiq Sahib imenovan za Imama Masjida Fazl. 1960 godine, Bashir Rafiq Sahib pokrenuo je engleski časopis pod imenom Musliman Herald koji je ispočetka imao 10 stranica. On sam je bio urednik I pisac.1962 godine, na preporuku hazreti Mirza Bashir Ahmad Sahiba r.a., započeo je Akhbare Ahmedija (časopis). Bio je dvomjesečni časopis. Rekao je da je on bio njegov utemeljitelj I ostao je njegov urednik dugo vremena. Također bi pisao članke za njega, jer je I sam bio učen čovjek. Također je imao čast biti urednik djela Pregled religija, koje je osnovano od strane Obećanog Mesije a.s.
Od 1967 do 1982 godine, hazreti halifatul Mesih III , je posjetio Evropu po osmi put. Od tih 8 puta, Bashir Ahmad Rafiq Sahib je bio prisutan na 7 od njih. Na dva obilaska hazreti halifatul Masiha III, imao je čast da služi, kao Huzurov privatni sekretar.

1970 godine se vratio u Pakistan I postao privatni sekretar hazreti halifatul Masiha III. 1971 godine, se vratio u London I bio ponovo Imam Fazl džamije. 1976, imao je čast da prati hazreti halifatul Masiha III kao njegov privatni sekretar na njegovim putovanjima u Ameriku I Kanadu. U maju 1978 godine, Huzur je posjetio London zbog međunarodne Kasre Saleeb(slamanje krsta) konferencije. Kako bi dovršili projekat, članovi džemata u Velikoj Britaniji, komitet za konferenciju I Majlis-a-aamila Velike Britanije su radili cijeli dan I noć I postavili sjajan primjer timskog rada.Sve je odrađeno pod upravom Bashir Ahmad Rafiq Sahiba.
Od 1964 do 1970 I onda od 1971 do 1979, je ostao Imam masjid Fazla u Londonu. Od 1961 do 1979, je služio kao urednik Muslimana Herolda. Služio je kao privatni sekretar hazreti halifatul Mesiha III od 1970 do 1971. Onda u novembru 1985, bio je imenovan kao Wakilul Tasnif u Rabwi. Postao je Wakilil Tasnif Rabwe u periodu od 1983 do 1884. Služio je kao urednik Pregled religija od 1983 do 1985. Bio je predsjednik odbora urednika za Pregled religija od 1988 do 1995. Bio je član Sadr Anjumana Ahmadija džemata Pakistan od 1971 do 1985, član Ufta komiteta od 1971 do 1973 I član Qaza odbora od 1984 do 1987.
Također je imao priliku da radi na nekim svjetskim pozicijama. Bio je član i potpredsjednik Wandsworth Rotary kluba. Bio je također imenovan za predsjednika Rotary kluba.1968, po nalogu predsjednika Liberije, gospodina Tubmana, on je pozvan kao državni gost. Bio je imenovan kao Liberijin počasni šef.
Njegov sin piše, da je obavljao redovno tahadžud namaz, i da bi molio sa mnogo pripreme. Molio bi po imenima, da ne bi zaboravio neku osobu. Obilno bi činio durood. Objasnio nam je važnost ćande. Njegov brat Col. Nazir Sahib je pisao o jednom događaju, kojeg sam već ranije ukratko spomenuo.Rekao je da kada ga je hazreti halifatul Masih II r.a. pozvao za waqf, on se već prijavio na pravni koledž. Tako da kada je njegov otac primio pismo od hazreti halifatul Masiha II r.a. da ga šalje za waqf, Bashir Rafiq Sahib je rekao da on može završiti pravo i tako bolje služiti.
Hazreti halifatul Masih II r.a. je kao odgovor na ovo napisao, mi trebamo advokate za religiju više nego svjetske advokate. Položaj, časti, bogatstvo I slava može se vidjeti u svijetu, ali Allah će ga darovati svim ovim kroz blagoslove u waqfu. Rekao je dalje, kada je naš otac pročitao pismo mom bratu, on je odmah uzeo svoj kofer I krenuo u Rabwu. Sada pogledajte kako je Uzvišeni Allah ispunio dvije riječi. Da je postao svjetski advokat, dobio bi samo svjestke položaje ali je zbog waqfa dobio vjerske I svjetske položaje. Njegov brat je pisao da šta god je hazreti halifatul Masih II r.a. predvidio, on je sve to postigao, kao što je status, visok položaj, slavu sa blagoslovom waqfa.
Allahovom milošću, živio je život u potpunosti. Bio je izuzetno odat halifatu. Imao je srčanih problema. Operisao je srce također, I u jednom trenutku je nastalo stanje beznađa. Međutim, Uzvišeni Allah mu je dao novi život I oporavio se. Bio je izuzetno slab zbog svog zdravstvenog stanja, ali bi redovno ne samo pisao pisma meni u kojima bi odavao svoju iskrenost I odanost halifatu, već bi također pokušavao da prisustvuje svim događajima na kojima sam I ja prisutan. Također uz pomoć hodalice, pokušavao je da prisustvuje džuma namazu. Neka mu Allah podari oprost I uzvisi njegov status. Neka Uzvišeni Allah također učini da njegova djeca ostanu povezana sa džematom sa iskrenošću I odanošću I da prate njegove korake.Amin
Drugo, kao što sam ranije spomenuo, ja ću govoriti o Nusrat Jehan Malik Sahibi, koja je bila kćerka Abdul Malik Khan Sahiba. Ona je umrla 11 oktobra u Londonu, Allahu pripadamo I njemu ćemo se vratiti. Ona je živjela u Rabwi ali je bila britanski državljanin. Tako da bi dolazila svake godine. Posjećivala bi jednim dijelom kako bi napredovala u svojim profesionalnim vještinama u raznim bolnicama ali također I zato jer je bila bolesna već neko vrijeme I liječila se ovdje. Nakon dželse u Velikoj Britaniji, dobila je infekciju pluća koja se povećavala. Onda su njena pluća prestala funkcionisati. Ali Allahovom milošću se dobro oporavila I doktori su imali nade. Ipak, strahovalo se da će se infekcija ponovo vratiti, I u tom slučaju bi bilo teško da preživi. Međutim, Allahova odredba je nadjačala I jednog dana niotkuda je imala napad I u roku od nekoliko sati je umrla.
Rođena je 15 oktobra 1951 godine u Karačiju. Njen otac, Abdul Malik Khan Sahib je također dugo vremena služio džemat. Bio je sin Khan Zulfiqaea Ali Khan Sahiba. Selo njegovih predaka je bilo Najeeb Abad koje je bilo smješteno u distriktu Bujnor. Djed doktorice Nusrat Jehan je dao baiat Obećanom Mesiji a.s. kroz pismo 1900 godine. Onda je 1903 godine posjetio Kadian, I imao je čast da upozna Obećanog Mesiju a.s. Po želji Obećanog Mesije a.s. hazreti Khan Zulfiqar Ali Khan Sahib r.a., je dao svog sina za službu Maulana Abdul Malik Sahiba I prije njegovog rođenja. On je rođen kasnije 1911.
Nakon što je završio Ahmedija medresu, Abdul Malik Khan Sahib je završio Molvi Fazil na Univerzitetu u Pundžabu. Nakon ovoga je dobio primamljivu poslovnu ponudu. Ali mu je njegov otac pisao, da ga nije obrazovao kako bi zarađivao za svijet, neko mora zarađivati za vjeru. Čim je dobio ovo pismo, Abdul Malik Khan Sahib je dao otkaz na ovom poslu, vratio se u Kadian I priključio se časovima za Mubaligheena. Isti duh iskrenosti I odanosti, je bio I kod doktorice Nusrat Jehan. Nakon što je završila medicinsko obrazovanje u Pakistanu I Velikoj Britaniji, mogla je zarađivati stotine hiljada rupija dnevno gdje god da je htjela. Ali kako bi služila vjeri I čovječnosti ostala je u malom gradu Rabwe. Njezina stručnost je također bila potrebna u bolnici, I ispunila je te potrebe. I onda kroz svoj život, obavljala je takvu službu da je dostigla svoj vrhunac. Veliki broj ljudi je podijelilo sa mnom osjećaje u vezi nje, koji ne mogu biti opisani ali ću ja ipak spomenuti nekoliko.
Imala je jednu kćerku Ayesha Nudrat koja živi u Velikoj Britaniji sa svojim mužem I troje djece. Kao što sam rekao doktorica Nusrat Jehan je završila svoje obrazovanje kroz Fatima Jinah Medicinski fakultet, u Lahoru. I onda je u Kraljevskom koleždu opstretičara I ginekologa , uradila specijalizaciju ginekologije. 1985 godine, započela je svoju službu u Fazl Omer bolnici u Rabwi. I od 20 aprila 1985 godine do sada, je obavljala svoju službu u bolnici. Kao što sam rekao ona je bolovala od određenih bolesti – imala je bolest jetre. I 5. Aprila 2016 uzela je bolovanje i došla u London radi liječenja. Bila je bolje ali je poslije đelse imala upalu pluća i ponovo se razbolila. Poslije toga se ponovo oporavila ali je onda ponovo imala napad i nije mogla preživjeti. Njen zet, Maqbool Mubasher sahib kaže da se potpuno oslanjala na Allaha. Bila je naklonjena ibadetu, imala je duboku ljubav prema Kur’anu i duboku vezu s Halifatom. Ona je bila poslušna Halifi s najvećom istinoljubivošću. Njen prvi prioritet je bilo služenje ljudima i dobrobit pacijenata. Huzur kaže da je svjedok svim ovim stvarima koje je on spomenuo. To nije peruveličavanje nego je u stvarnosti ona imala ove odlike.
Ona bi učila dove prije svake operacije i prije poduzimanja svakog liječenja . Svaki dan je davala sadaku. Dolazila je do starijih u Rabvi radi dova za svoje pacijente. Često bi plaćala ili tražila od svojih prijatelja da plate za tretman siromašnih pacijenata. Takođe je bila vrlo pažljiva s novcem Džemata. Uvijek je nastojala da potroši koliko je moguće manje novca. Ne bi dozvolila da ni jedan peni Džemata bude izgubljen. On (Maqbool Mubasher) je radio u privatnoj bolnici u Lahoru. Tako da ga je dr. Nusrat Jehan ispitivala koliko je potrošio na tu i tu opremu? I ispitivala je o lijekovima, odakle je nabavio i koliko je platio za njih. Onda bi, ako je bilo prikladno, ona kupila iste stvari po nižoj cijeni sa ovih mjesta za Fazl-e-Omer bolnicu.
Ona je voljela svoje pacijente i također im dobro služila. Vodila je brigu o svojoj majci uprkos njene duge bolesti. Ona je takođe ispunila njene dužnosti i isto tako je lijepo služila. Takođe je svoju posljednju bolest podnijela s velikim strpljenjem. Ostala je u bolnici dva mjeseca. U svojim zadnjim danima je željela da sluša Kur’an. Kod kuće je takođe savjetovala djeci da obavljaju namaz i uče Kur’an. Svaki put kad bi vidjela da neko dijete radi nešto dobro, na primjer uči Kur’an itd, bila bi vrlo zadovoljna i poklonila bi im poklone i dove. Njen zet, Bubasher sahib kaže, kad je njihova kći imala 12 godina njegova punica joj je počela govoriti o nošenju šala i o pokrivanju. I navodila je kratke a ipak zanimljive događaje iz života hazreti Ama Jan i drugih plemenitih ličnosti. Lično je bila vrlo pažljiva o pokrivanju. Zato, ako roditelji i drugi stariji savjetuju djeci o pokrivanju, onda nema stida zbog nošenja pokrivala i oni se osjećaju hrabri.
Dr Nusrat Jehan Majoka sahiba iz Fazl-e- Omer bolnice piše da je njen odnos sa dr. Nusrat Jehan sahibom trajao 18 godina. Ona je počela raditi u Fazl-e-Omer bolnici na ginekološkom odjeljenju, odmah poslije završetka svog specijalističkog staža. Cijelovitu svoju profesionalnu obuku je primila od dr. Nusrat Jehan. Bila je vrlo nadaren učitelj. Ona kaže da su od nje dobivali uputu u svim poljima života. Bila je vrlo čvrsta i usavršena. Svemogući Allah joj je dao izvanredne sposobnosti. Bila je poslušna i brižna kći kao i osjećajna majka. Bila je disciplinovan učitelj kao i tješitelj, sestra i prijatelj. Ona kaže da je njen cijeli život obilježen žrtvovanjem. Njeni prioriteti su bili drugačiji od priroriteta običnih ljudi. Dr Nusrat Jehan je govorila da ima dvoje djece: jedno je njena kći a drugo je njena profesija. Bez prestanka je radila za napredak ginekološkog odjeljenja.
Uvijek je bila dostupna za svoje pacijente, pogotovu za one koji su radili za Džemat a koji nisu imućni. Često bi ih pozivala da pita o njihovim ženama. Uvijek je bila vrlo ljubazna prema svom osoblju. Ako bi bilo više posla u bolnici zbog stanja nekog pacijenta ona bi im poslala hranu od kuće. Uvijek je nastojala da im pomogne u vrijeme kad su trebali.
Svako je pisao da je ova umrla doktorica imala snažnu vezu s Halifatom. I ovo je činjenica. Dr Nusrat Jehan Majoka kaže da je imala izvanredna odnos sa Halifatom. Dr Nusrat Jehan Majoka dalje kaže da je, od prošle godine uključila i nju u svemu. ‘Nastavila je da me uključuje u sve i poučila me svim vrstama ginekoloških operacija takođe. Takođe je izražavala da nema dovoljno vremena. U to vrijeme ja nikada nisam obraćala pažnju na to šta je je to značilo zato što je bila vrlo aktivna. Ali sada, poslije njene smrti ja sam uvidjela da je možda znala nešto.’ Ona takođe kaže da je ostavila boravište u Rabvi. Uradila je mnogo za ljude u Rabvi i danas je svako oko suzno i svako srce je ožalošćeno. Ja sam primio mnogo pisama o njoj. I dr Majoka je opisala činjenice.
Dr Amatul Haye je naša nova doktorica u Gani. Ona takođe kaže da joj je početnu obuka dala dr Nusrat Jehan. Čak i poslije odlaska u Ganu ostala je u dodiru s njom kroz Whatsapp i i-mail i upućivala me u svemu. Kad god je imala neko pitanje u ginekologiji ona bi joj pomogla. Uvijek ju je savjetovala da piše Halifi vremena za dove. Ona takođe kaže kad je radila sa dr Nusrat sahibom uvidjela je kako je vodila brigu o malim stvarima. Na primjer ako bi bilo upaljeno suvišno svjetlo ona bi ga ugasila jer tako novac Džemata bude izgubljen. Takođe je savjetovala one koji su bili u braku da uvijek nastoje da spase brak. Govorila je da se krvne veze nikada ne mogu prekinuti ali odnos muža i žene je odnos ljubavi i naklonosti, ako se to prekine onda ništa ne ostaje. Ovo je velika stvar koju je ona rekla, i svaki bračni par to treba imati na umu. Ona kaže da ju je, prije nego što je bila primljena u bolnicu u Lahoru, dr Nusrat pozvala da joj kaže da je u Rabvi postavljena nova ginekološka operaciona sala i da nije sigurna hoće li biti u stanju da to vidi. Takođe mi je to spomenula s obzirom da to možda bude prekasno. Ona je poslala zahtjev za Nazir Aala sahiba da otvori salu jer ne treba ometati zadatke Džemata zbog njegovih članova. Dr Noori sahib, koji je na dužnosti Tahir instituta za srce u Rabvi, kaže da je imao priliku da radi sa dr Nusrat Jehan sahibom 9 godina u Zubaida Bani krilu. On je rekao da je ova doktorica imala takve odlike da je to teško naći kod doktora ovih dana. Ona je bila pobožna, od ibadeta, profesor visokih moralnih vrijednosti, bojala se Boga, činila dove za svoje roditelje, izuzetno precizna u pokrivanju, vrlo učena o Kur’anu, i bila je istinski sljedbenik života Časnog Poslanika s.a.v.s. i Obećanog Mesije a.s. Što se tiče pokrivanja ona se takođe obrazovala ovdje u VB takođe i poslije je dolazila radi raznih kurseva u razne bolnice ali je uvijek pokrivala svoje lice i nosila puno pokrivalo. Iako je bila pokrivena ona je ispunjavala sve svoje zadatke i nije imala kompleksa. Zato je za one žene koje iznose izgovore da ne mogu raditi pokrivene ona bila primjer obrnutog.
Dr Noori takođe kaže da je ova doktorica bila poznavalac svoje vještine. Bila je upoznata sa naprednim tehnološkim razvojima i o novim kretanjima u njenom polju i primjenjivala ih je u svom radu. Dok je radila nikada je nije bilo briga o vremenu i nikada nije zloupotrebila mogućnosti koje su joj bile obezbjeđene. Za teške bolesnike bi žrtvovala svoje slobodno vrijeme i u to vrijeme bi radila 12 sati. On kaže da se sjeća da je jednom radi kritičnog slučaja poroda ostala cijelu noć i radila. Uvijek je upoznavala pacijente o svim mogućim ishodima i zato su joj njeni pacijenti u potpunosti vjerovali. Bila je izuzetno principijelan i vodila je brigu o pravilima i propisima. Svoje dužnosti je obavljala s krajnjom iskrenošću. Ponekad, ljudi bi čak meni prigovarali da je dr. Nusrat Jehan vrlo stroga. Ona je bila stroga zbog pravila, inače je bila vrlo mehkog srca. Velikodušnost i saosjećaj su takođe bile njene poseben odlike. Dr Noori sahib kaže da je jedna starija žena koja je bila primljena u Tahir institut za srce prenijela jedan događaj. Ona kaže da je jednom dr Nusrat Jehan išla kući poslije posla i vidjela ovu ženu na Aqsa putu blizu bolnice. Ona se zaustavila i stavila svoju ruku na njen vrat i pitala kako se osjeća. I onda joj je, pravo tu prepisala lijek.
Njena govorna sposobnost je takođe bila iznenađujuća. Njen otac je takođe bio izvrstan govornik. Fozia Shamim, predsjednica Leđne u Lahoru rekla je Noori sahibu da je svaki put kad su je pozvali da govori na nekom skupu, njen govor i njena ličnost bili jednako djelotvornog uticaja na sve prisutne. Centar njenog govora bi bio Ahmadijat, Halifat i nabrajanje Allahovih blagoslova. Na njoj se mogao vidjeti odraz sposobnosti govora njenog oca.
Njen odnos sa Halifatom je bio odnos predanosti i iskrenosti. U toku sastanka, seminara i čak u toku obilaska odjeljenja ona ne bi nastavila ponavljati govor sadašnjeg Halife. Ova predanost Halifi nije bila samo jezikom. Zapravo su njeni postupci izrazili isto. Ona je bila uzor u istinskom smislu.
Dr Muhammed Ahmad Ashraf kaže da je doktorici Nusrat Jahan Svemogući Allah dao iskrenost i opažanje. Iako bi neku osobu liječila odgađala bi neki postupak i kasnije bi se pokazalo da su njene odluke bile ispravne. Bila je izvanredan organizator. Imala je punu kontrolu nad poslovanjem. Bila joj je navika da u cjelosti ispita stvari i koristila bi ih kao uputu kasnije. Uprkos njene strogoće na organizacionim stvarima ona je bila vrlo ljubazna i puna ljubavi prema svom osoblju. Pridružila bi im se u njihovoj sreći ili tuzi. Njen krug saosjećanja i ljubaznosti nije bio ograničen samo na rodbinu, komšije, osoblje i pacijente, nego je bio proširen i na rodbinu pacijenata i osoblja. Mi smo vidjeli da su svi sticali korist iz njene ljubaznosti. Pomagala je siromašnim. Poštujući njihovo smaopoštovanje, pomagala im je da niko nije znao o tome. On kaže da je uvijek vodila evidenciju. On kaže da je, koliko on zna, evidencija odjeljenja ginekologije naurednija.
Fuzail Ayaz sahib koji je murabi silsila, piše da je ova umrla doktorica bila vrlo ljubazna osoba. On kaže da je u 1989 kad je služio u Đamia Ahmadija u Rabvi, preselio u Rabvu sa svojom ženom i kćerkom. Dr Nusrat je liječila njegovu ženu. Bila je vrlo ljubazna i sažaljiva u toku liječenja. Bila je vrlo ljubazna prema njegovoj ženi i djeci zbog činjenice da su oni familija Waqfe Zindagi (čovjeka koji je posvetio život religiji). On kaže da su se njegova djeca rodila pod brigom dr Nusrat sahibe u Fazl-e-Omer bolnici. ‘Mi smo je uvijek vidjeli da se brine za zdravlje moje žene i djece. Kad smo imali tri kćeri, jednom je treća kći, koja je imala samo četiri godine, otišla doktoricinoj kući i rekla: ‘Molim te daj nam brata.’ Doktorica joj je rekla da čini dove i da će joj Allah dati brata takođe. Tako, kad smo ponovo očekivali dijete, dr Nusrat je lično činila dove za nas i pisala hazreti Halifatul Mesihu IV r.a. za dove i rekla da svi poznanici čine dove za nas. Tako da nas je Svemogući Allah blagoslovio dječakom. Kad se beba rodila ona je lično došla našoj kući, uzela moju kćer, pokazala joj bebu i rekla: ‘Ovdje je tvoj brat beba.’ I onda je moju ženu dovela natrag kući.’

Mnogi ne-Ahmadi pacijenti su joj takođe dolazili. Jedanput je ona sama rekla da je ne-Ahmadi hodža doveo svoju ženu radi liječenja. Bili su u braku nekoliko godina ali nisu imali djece. Poslije liječenja je njegova žena zatrudnila. Zato je rekla da će mu sada, kad je dobila priliku prenositi poruku punih devet mjeseci. I to je upravo uradila bez ikakvog straha i oklijevanja.

Tahir Nadim sahib iz Arapskog odjeljenja kaže da se dr sahiba oslanjala više na dove nego na medicinu. On kaže kad je došao u London, njegova žena je ostala u Rabvi i trebala je imati operaciju u kojoj su bile neke komplikacije. Dr sahiba mu je lično rekla kad su se komlikacije pojavile, da je ona plakala u svojim dovama Bogu: ‘O moj Bože, ovo je žena Wakfe Zindagi, njen muž je odsutan, imaj milosti prema njoj.’ Uskoro poslije toga, Allahovom milošću krvarenje je prestalo i više nije bila potrebna operacija.

O gostoprimstvu umrle, Tahir Nadeem sahib kaže da su jednom radi Al Hiwarul Mubasher Arapskog programa, Arapi Ahmadi boravili u kući za goste broj 53 blizu Fazl džamije. Ona je takođe boravila na isotm mjestu. Jedan dan je pravila slatki hljeb u kuhinji sa svojom kćerkom. Rekla je da pravi slatki hljeb za Arape koji su ovdje radi programa tako da se i ona može pridružiti ovom džihadu i može zaraditi neku nagradu.

Mubashar Ayaz sahib, direktor Đamia u Rabvi, kaže da se naša doktorica mogla vidjeti da nosi pokrivalo, sposobna i aktivna kao vojnik. Ona je pokazala najbolji primjer pokrivanja obavljajuući svoje zadatke. One žene koje prigovaraju o pokrivanju trebaju pogledati na nju radi nadahnuća. Dr Nusrat Jehan je radila duge sate u svom pokrivalu i nikada nije izrazila nikakav umor ili sustalost.
Dr Sultan Mubasher kaže da je ona živjela u kvartu Sadr Anjuman gdje su i oni takođe živjeli. U ovim danima je atmosfera u Rabvi bila vrlo srdačna. Ljudi su bili neposredni i svakodnevno su posjećivali jedni druge. On je sin maulana Dost Muhammed shaehida koji je bio prijatelj sa maulana Abdul Malik Khan sahibom. Pošto sinovi maulana Abdul Malik Khan sahiba nisu bili tamo u to vriejme, maulana Dost Muhammed Shehid sahib je tražio od svojih sinova da posjete kuću maulana Abdul Malik Khan sahiba u slučaju da trebaju bilo šta. Tako da su obje porodice bile vrlo neposredne jedna s drugom. On kaže da je poslije toga primao uputstva od dr Nusrat Jehan sahibe i takođe je radio kao njen kolega u Fazle Omer bolnici. On kaže ako bi uradio za nju bilo šta, nije važno kako to bilo malo ona bi bila izuzetno zahvalna da bi dala poklone i njemu, i njegovoj ženi i djeci.

On kaže da bi rahmetli doktorica išla u London svake godine da uskladi svoje odjeljenje ginekologije sa vrhunskom tehnologijom OBGYN. I sama bi platila trošak za svoje putovanje i nije bila teret na Džemat. Takođe bi, uz pomoć drugih ljudi naručivala nove mašine. On kaže da je doktor sahiba radila vrlo naporno za konstrukciju nove operacione sale u Zubaid Bani krilu, ali nije ga mogla kristiti. Da Allah osposobi druge doktore da to koriste kako treba.

U Fazle Omer bolnici je odjeljenje za ginekologiju imalo samo jednu sobu. Danas ono ima cijelo krilo, što je živi dokaz neumornog rada dr Nusrat Jehan, odlučnosti, privrženosti i ljubavi.
Njena medicinska sestra, Džamila sahiba kaže da je izuzetno tužna njenom smrću. Da je bila vrlo fin i nadaren doktor. Vodila je brigu o njoj kao što bi brinula o vlastitoj djeci. ‘Ona se brinula o nama. Ako bi naišla na siromašnog pacijenta vratila bi njegovu uplatu i takođe mu dala novac za lijekove.’

Druga nedicinska sestra Musarat sahiba kaže da je dr Nusrat bila osjećajan učitelj i nadaren doktor. Da je radila pod njenim vodstvom više od 31 godinu. Bila je puna ljubavi, vrlo iskrena, osjećajna, i uvijek spremna da pruži ruku pomoći. Bila je tješitelj za starije i pokazivala je ljubav prema djeci. Imala je puno ljubavi za pacijente i uvijek je svom osoblju i pacijentima davala pouke o visokom moralu i dobrom vladanju. Uvijek je bila spremna da posluša naredbe Halife vremena.

Jedan od njenih pacijenata kaže da ju je jednom liječila i pošto je ona žena murabia da je bila vrlo ljubazna prema njoj. Trebalo je da joj urade ultrazvuk. ‘Doktorica je rekla svojoj pomoćnici da me odvede na ultrazvuk ali je tamo bio dugačak red i nije bilo mjesta da se sjedne. Neka siromašna žena je sjedila na stolici i pomoćnica je pokušala da uzme stolicu da je dadne meni jer se nisam osjećala dobro. Možda je ona mislila da trebam biti u stanju da sjednem na stolicu pošto sam bila sa doktoricom. Ali je upravo tada doktorica donijela drugu stolicu i dala je meni i pustila sirotu ženu da ostane sjediti na svojoj stolici.’

Druga doktorica kaže da je dr Nusrat Jahan imala mnogo poštovanja za Džemat. ‘Ona je imala duboku ljubav prema Halifatu. Savjetovala bi svoje kolege doktore i članove osoblja takođe da razviju lični odnos sa Halifatul Mesihom i da trebaju pisati pisma koliko god mogu. Svaki put kad bi pisala pismo Huzuru tražila bi dove za nas. Svaki put kad bi primila pismo od Huzura naglas bi ga pročitala. Sreća u njenim očima je bila zapanjujuća. Ona je za nas bila mentorica koja je nadahnjivala vjerom. Posvećujući svoj život (služenju vjeri) ona je žrtvovala finansiske i svjetovne udobnosti. Davala bi nam primjere iz svog života i motivisala bi nas da radimo vakf i služimo Džemat u raznim svojstvima. Radeći s njom mi smo se svaki dan osjećali nadahnuti u svojoj vjeri i u našim srcima bi bila zapaljena žar da radimo vakf.
Abid Khan sahib, naš sekretar za štampu prenio je jedan događaj o njenoj predanosti Halifatu.

On mi je rekao kako je Nusrat Jehan sahiba njemu rekla da, čak i ako nešto čuje ‘usput’ od Huzura, čak i ako to nije naredba, ona onda postupa po tome. Toliko je imala poptovanja za Halifat. Ovo je bio standard poslušnosti koji je ona imala.

Jako je mnogo priča koje se ovdje ne mogu pročitati. Jedna žena kaže da je jednom išla u kancelariju Leđne od svoje kuće koja se nalazi iza bolnice. Doktorica me vidjela i pitala me gdje idem. Ja sam joj rekla da idem u Leđna salu radi dužnosti. Ona je na to rekla svom vozaču da me odveze do Leđna sale zato što sam išla radi posla za Džemat. Onda je rekla da koristi auto Džemata samo za posao Džemata.
Njena kći Nudrat Ayesha sahiba kaže: ‘Moja majka bila izvanredna majka i bila je vrlo nježna osoba. Uvijek je činila dove za nas. Svaki put kad bih zapala u neke teškoće pozvala bih svoju majku i bila sam bez brige. I onda, Božijom milošću sve bi takođe postalo fino. Onda bi ona tražila od mene da klanjam sedždu shukur (sedždu zahvalnosti).

Uprkos toliko odgovornosti ona je igrala životnu ulogu u mom odgoju. Bila je tako jaka žena da me je njegovala i kao majka i kao otac. Ponekad, kad bi uvidjela da mi ne može dati dovoljno vremena sama bi lično brzo rekla da je posao koji radi u služenju ljudima mnogo važniji. ‘Da Allah Lično brine o potrebama moje kćeri.’

Uvijek bi mi govorila da joj je moj djed (njen otac) govorio dvije stvari: jedna je oslanjanje na Boga a druga je bila veza s Halifatom. ‘Ja tebi savjetujem iste stvari. Uvijek se oslanjaj samo na Allaha i čuvaj snažnim svoj odnos sa Halifom, i takođe poveži svoju djecu s Halifatom.’ ‘

Ona kaže da je njena majka bila izuzetno predana Halifatu. ‘Kad se razbolila i trebala biti stavljena na ventilator klanjala je namaz i učila Kur’an s mog mobilnog telefona. Poslije toga je tražila papir i olovku. Na njemu je napisala: ‘Nastavite tražiti dove od Halife vremena.’ Ona kaže da je njena majka bila iskrena i ispunjena ljubavlju da služi Džemat.

U Fazl-e-Omer bolnici ona je započela rad u maloj sobi za konsultacije gdje je na jednoj strani bio kauč a na drugoj stolica. Zbog njenih dova i ljubavi za služenjem, Svemogući Allah ih je nagradio prvo sa odjeljenjem za porod i onda sa odvojenom zgradom odjeljenja za ginekologiju. Ovo krilo je sada postalo uspješna jedinica s njenim napornim radom i naporima njenog osoblja. Ona bi išla u Lahor i Faislabad da kupi opremu. ‘Ja sam takođe nekoliko puta išla s njom. Ona bi skupila cijene iz raznih prodavnica i nastojala bi koliko god je mogla da uštedi novac Džemata.

Jedanput kad je moja kći Alia bila u posjeti Rabvi na dvije sedmice, ona joj je dala da radi za njeno odjeljenje. Rekla joj je da pomogne u kucanju zato što je brzo kucala. Rekla joj je da je služenje Džematu privilegija, i da uzme svoj udio iz ove privilegije.
Njen rad je bio njena ljubav. Čak u svojim zadnjim danima bi se, na spominjanje bolnice, na njenom licu pojavio osmjeh. U toku vremena kad je bila bez svijesti govorila bi imena bolničkih operacionih sala i kompanija koje su prodavale opremu da su čak Britanske medicinske sestre bile iznenađene i ispitivale bi me o tome.

Ona se u cjelosti oslanjala na Allaha. U toku perioda teške bolesti nije mogla govoriti. Kad su doktori postavili spravu za govor prva rečenica koju je moja majka rekla bila je: ‘Moja kćeri, prepusti to Allahu.’ I kad bih ja počela plakati ona bi mi gestom svojih rekla očiju da se okrenem Bogu.’

Da Allah podari njenoj kćeri strpljenje i čvrstinu. I da Allah dadne da ispuni savjet koji joj je njena majka dala.
Da Allah uvijek čuva njenu kćer i njenu djecu u Svojoj zaštiti. Da Allah takođe uzdigne njen položaj. I da Allah podari Fazl-e-Omer bolnici više doktora koji služe s ljubavlju i vjernošću i odanošću Džematu i poslušnošću Halifatu. I onima koji već služe, da Allah uveća njihov rad.

Poslije džume namaza ja ću klanjati dženazu namaz u odsustvu za ovo dvoje umrlih.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp