Suština odgoja

Kratki sadržaj

15.jula 2016 godine, halifatul Mesih IV, neka Allah bude njegov Pomoćnik, je obavio hutbu u Baitul-Futuh džamiji, u Londonu, Velikoj Britaniji. Nakon šehadeta I učenja sure fatiha, nastavio je :

Prije nekog vremena, ja sam spomenuo u jednoj  od hutbi petkom, da je ovo godina izbora vršioca dužnosti džemata (Ahmedija muslimanske zajednice). Sada se odvijaju izbori u raznim zemljama I isto tako u lokalnim džematima. Novi vršioci dužnosti su uzeli svoje odgovornosti.

Na nekim mjestima vršioci dužnosti su izabrani na nacionalnom ili lokalnom nivou ali na mnogim mjestima prijašnji vršioci dužnosti su ponovo izabrani.

Novoizabrani vršioci dužnosti trebaju biti zahvalni Allahu na tome što su izabrani da služe zajednici I trebaju tražiti pomoć od Allaha, ponizno klanjajući Mu se, I moleći da uspiju opravdati povjerenje koje im je dato u odgovornost.

Slično tome, vršioci dužnosti koji su ponovo izabrani trebaju također biti zahvalni Allahu, što im je dao priliku da ponovo služe I trebaju ponizno moliti da ih Allah osposobi da sa svim svojim sposobnostima ispune odgovornosti koje su im date. Neka Allah, kroz svoju milost oprosti bilo kakav propust, lijenost ili nemar koji su imali I koji su ih spriječavali da ispune zahtjeve odgovornosti koja im je data, I da kroz Njegovu milost, prilika I povjerenje koje im je On dao ponovo u slijedeće tri godine, ne bude po utjecajem lijenosti, propusta I nemara, I da ih Allah omogući da ispune odgovornosti I povjerenje koje su potrebni.

Trebamo imati na umu, da se služenje džematu ne treba smatrati nebitnim predmetom I odnositi se prema tome površno. Svako od nas, bilo da se radi o vršiocu dužnosti ili samo članu džemata, se zavjetovao da će dati prednost vjeri nad svjetovnim stvarima.Kada osoba prihvati da služi kao vršioc dužnosti, ili kada se imenuje za neku službu, on onda ima više odgovornosti od ostalih I treba ispuniti svoj zavjet I imati na umu da je napravio ovaj zavjet sa Allahom, I da je Allah naveo na nekoliko mjesta u Časnom Kur’anu da ispunjavamo zavjet. Tako da, trebamo uvijek imati na umu da je Allah vrlo jasno rekao da su naši zavjeti povjerenja koja su nam data I koja smo prihvatili I zbog toga trebamo ispuniti ta naša povjerenja I zavjete.

Na jednom mjestu Allah je ukazao na ovaj znak o ljudima koji su vjerni svojim riječima I koji slijede put bogobojaznosti:

… I onih koji ispunjavaju svoje obećanje kada ga dadnu…(2:178)

Ovo je temeljna stvar, posebno za one koji su na sebe preuzeli odgovornosti Džemata da će ispuniti dužnosti koje su im date sa iskrenošću i također poboljšavajući nivo svoje bogobojaznosti.

Ako postoji ikakve slabosti u njihovoj iskrenosti, ako postoji ikakav nedostatak, ako standard njihove bogobojaznosti nije primjer običnom članu džemata, onda oni ne obraćaju pažnju da ispune svoj zavjet, dužnost I njihovo povjerenje. Amiri I predsjednici trebaju prvo pokazati svoj primjer ispred svojih izvršnih odbora I ispred članova džemata.

Onima koji je dao zadatak odgoja, taj posao može biti obavljen samo onda kada postoji uzor (primjer). Neko koi ma neki posao, koi ma odgovornost, ko savjetuje druge, treba sam poštovati upute. Oni koji se bave odgojem trebaju postati primjer ispred članova zajednice, kako bi oni naučili te odgovornosti.

Ja sam spomenuo na mnogim sastancima, da ukoliko odjel odgoja postane aktivan, onda posao mnogih drugih odjela se obavlja lahko. Sa boljim standardom odgoja članova džemata, posao ostalih odjela postaje lakši. Kao primjer, posao osobe koja se bavi financijama, postat će lakši, posao osobe koa se bavi unutrašnjim poslovima isto tako. Isto tako posao ostalih odjela : posao Qada će postati lakši.

Ja obično kažem na sastancima izvršnog odbora na raznim mjestima da treba započeti posao odgoja od kuće.Ova kuća nije samo ona od osobe koja je zadužena za odgoj već je kuća svakog člana izvršnog odbora.  Kakav god program, Amiri, predsjednici ili osobe koje se bave odgojom naprave, trebaju prvo pogledati na njihove izvršne odbore, da li oni postupaju po ovim programima ili ne.

Da li članovi izvršnog odbora ispunjavaju glavne Božije upute i svrhu stvaranja? Ako ne, onda tu nema bogobojaznosti.

Obožavanje je najveće među Allahovim pravima. Muški članovi džemata su upućeni da obavljaju molitvu u tu svrhu. Uspostavljanje molitve se čini obavljanjem molitve u zajednici. Tako da Amiri, predsjednici i vršioci dužnosti trebaju učiniti zajednički napor obavljajući namaz i to u zajednici. Rezultat toga jeste da će naše džamije biti popunjene, centri namaza će biti popunjeni, također će biti prisutni Allahovi blagoslovi, i sa njihovim praktičnim primjerom, oni će odgajati članove džemata, te će biti nasljednici Allahovih blagoslova, i njihovi poslovi će postati lakši. Oni neće biti samo govornici.

Tako da radnici, trebaju prvo ispitati sebe o tome do kejeg nivoa su njihove riječi i djela isti. Allah kaže :

O vi koji vjerujete! Zašto govorite ono što ne činite? (61:3)

Obećani Mesija, neka je mir na njega kaže, da ovaj stih govori  o onima koji su bili, jesu I bit će oni koji su govorili ali sami nisu ispunjavali. Zapamtite ono što sam ja rekao, da ukoliko govor osobe nije iskrenog srca I ako je bez ikakve praktične moći u skladu s tim, onda nema nikakvog učinka. Zapamtite, samo rječitost I govorništvo ne služi ničemu ukoliko nije popraćeno praksom. Samo riječi nemaju nikakvu vrijednost pred Allahom.

Obećani Mesija  je u skladu sa ovom Allahovom uputom, jasno objasnio da ne bi trebalo biti proturječja između naše riječi I djela. Naši vršioci dužnosti trebaju ispitati sebe, imajući na umu ove upute.

Namazi mogu biti organizovani kod kuće, ako je velika udaljenost u pitanju ili ako ima samo nekoliko kuća I ne postoji džamija ili centar. Praktično gledajući, nije teško. Mnogi Ahmadi se trebaju pridržavati toga. Oni nemaju nikakvu dodijeljenu odgovornost, oni nisu član nikakvog izvršnog odbora ali oni okupljaju članove oko njih I čine zajednički namaz. Ako postoji svijest, sve može biti obavljeno. Svaki izvršioc dužnosti treba imati svijest o zajedničkoj molitvi, u suprotnom neće ispuniti povjerenje koje im je dato. Časni Kur’an to stalno spominje.

Izvršioci dužnosti, trebaju uvijek imati ovu stvar na umu, da je Allah ukazao na ovaj znak, kao znak iskrenih vjernika, koji brinu o svom povjerenju I svojim odgovornostima. Oni su oprezni da ne postoji nikakav nedostatak ili nemarnost sa njihove strane u vezi sa povjerenjem koje im je dodijeljeno I u vezi sa odgovornoću koju imaju, jer ovo nije beznačajna stvar.

Allah je također rekao u Časnom Kur’anu:

… zaista ćete o obećanju biti pitani. (17:35)

Obožavanje je glavna stvar I glavna svrha stvaranja. Mi moramo ispuniti ovo pravo. Ne treba biti propusta u ovom pogledu od strane vršioca dužnosti kao ni bilo kojeg vjernika.

Postoje još neke stvari koje posebno trebaju njegovati vršioci dužnosti. Ove stvari se tiču prava vršioca dužnosti I njihovom ponašanju prema članovima zajednice/džemata. Ove stvari se također tiču zavjeta I obaveza vršioca dužnosti. Nijedan vršioc dužnosti nije imenovan sa ciljem da bude vršioc dužnosti već u islamu njihov položaj je dosta drugačiji. Časni Poslanik je to objasnio na ovaj način, da je vođa ljudi njihov sluga.

Za nosioca dužnosti da ispuni povjerenje u pogledu ljudi, jeste ustvari da služi naciji. Ovo stanje je stvoreno u čovjeku kada on ima duh požrtvovanosti u sebi. On je ponizan I blag. Nivo njegovog strpljenja je veći nego kod drugih ljudi. Nekada vršioci dužnosti moraju slušati negativne komentare. Ako moraju slušati, onda trebaju. Oni moraju sami procijeniti koliko je visok nivo I do kojeg nivoa njihovo strpljenje doseže. Koji je stepen njihove skromnosti. Nekad neki vršioci dužnosti nemaju uopšte strpljenja, I ako je neko drzak I oni postanu drski. Ako je bilo koja osoba drska ona ne pravi nikakvu razliku za sebe. Reklo bi se da je neodgojena. Ali ako nedolične riječi dolaze od strane vršioca dužnosti, to onda utiče na poštovanje I ugled vršioca dužnosti kao I članova džemata. Standard koju zajednica treba imati I standard kakav Obećani Mesija želi da imamo je takav da čak I ako postoji jedan takav primjer bilo gdje, onda on jeste I može biti uzrok klevete zajednice. Mi nalazimo takve primjere na nekim mjestima. Svađa započinje čak I u džamijama. Ovakve stvari negativno utiču na djecu I omladinu.

Šta Allah traži od nas, I kako Allah spominje one koji su uspostavili standard požrtvovanosti? Na jednom mjestu, On kaže:

… oni vole one koji im se dosele, I u srcima svojim nemaju nikakve želje, za onima što je njima (muhadžirima) dato.. (59:10).

Ovaj primjer je uspostavljen  od strane Ensarija (stanovnika Medine) za Muhadžire (doseljenike iz Mekke). I ovo je primjer za nas. Nekada pravo drugoga nije ispunjeno u skladu, Neke stvari dođu do vršioca dužnosti ili neke stvari su poslate u međunarodno sjedište kako bi se istražile, I taj izvještaj se spremi sa dosta nepažnje.

Izvještaj je poslat a da slučaj nije u potpunosti, ispravno istražen. Ili, se toliko kasni sa predmetom da ukoliko se treba ispuniti nečija potreba, onima koji su u potrebi oni su povrijeđeni ili prolaze kroz teškoće. Neki nemaju nikakav izgovor. To je samo nedovoljna pažnja. Ako se radi o njihovom vlastitom predmetu ili predmetu nekoga njima bliskom, onda oni postupaju drugačije. Strast za iskrenu službu, za žrtvovanje, za ispunjavanje povjerenja je u tome da budemo od pomoći drugima sa brigom o tome.Ako se dužnost obavlja sa duhom žrtvovanja, I ako tuđe brige uzimamo kao svoje, nivo požrtvovanosti članova zajednice će također postati veći. Pažnja je na tome da ispunimo odgovornosti a ne da ih prisvojimo. Mi govorimo ispred drugih da mir može biti uspostavljen u svijetu, onda kada umjesto osiguravanja vlastitog prava dajemo pravo I drugima, I na taj način nastaju strast da dajemo pravo drugima I strast požrtvovanosti . Ako nemamo ovaj standard među nama, onda radimo nešto što Allah ne voli.

Osobina koja treba postojati među službenicima dužnostu je skromnost. Allah je ukazao na ovaj znak kao znak robova Milostivog:

… oni koji skrušeno idu Zemljom… (25:64)

Naši vršioci dužnosti imaju visok nivo poniznosti u njima. Što je veći vršioc dužnosti veća je I poniznost I osoba ju treba pokazivati u susretu sa ljudima. Ovo je plemenitost. Ljudi vide I osjećaju se onako kako se vršioc dužnosti prema njima odnosi. Nekada meni ljudi pišu da je takvo I takvo bilo ponašanje nekog vršioca dužnosti ali ja sam bio jako sretan danas kada me je jedan vršioc dužnosti ne samo poselamio već I raspitivao o mojim okolnostima I ja sam bio sretan  posmatrati kako se on ponaša I njegova veličina se ogledala u njegovom ponašanju.

Većina članova Zajednice su takvi da postaju spremni za svaku žrtvu zadovoljni s Allahovom ljubavi, mehkoćom i dobrim ponašanjem. Ako bilo koja vesta osjećanja superiornosti ili visine se pojavi u srcu vršioca dužnosti, on treba uvidjeti da ga to udaljava od Allaha. Kad je čovjek udaljen od Allaha, nema nikakvog blagoslova u radu. Svrha vjerskog rada je samo Allahovo zadovoljstvo, i kad nema Allahovog zadovoljstva onda takva osoba postaje povod štete za Zajednicu umjesto da bude povod koristi. Vršioci dužnosti moraju uvijek procjenjivati sebe u ovom pogledu; da li imaju poniznost ili ne, i ako imaju do koje je to mjere. Časni Poslanik  je rekao što više osoba posvoji poniznost Allah toj osobi daje veći položaju takvom omjeru. Svaki vršioc dužnosti treba zapamtiti ako mu Allah dadne priliku da služi Zajednici, to je Allahova naklonost i zahvalnost te naklonosti je stvaranje dalje poniznosti i mehkoće u njemu. Ako se poniznost i mehkoća ne uvećavaju onda nema zahvalnosti Allahu.

Često vidimo kad se neki ljudi susretnu u običnim okolnostima da pokazuju veliku poniznost. Oni se susreću sa ljudima na prikladan način. Ali kad imaju drugačija mišljenja s onim koji su nižeg položaja ili sa običnom osobom onda se trenutno probudi njihov službeni stav superiornosti i visoko ponašanje pred tom osobom. Poniznost nije da se pokazuje dok postoji slaganje i nema neslaganja. Ovo je vještačka poniznost. Stvarnost se pokazuje kad je prisutna razlika u mišljenju ili kad radnik govori protiv špekulacije onda odluka bude donesena nakon prikladnog procjenjivanja mišljenja držeći se čvrsto pravde. S ovom vrstom poniznosti, velika srčanost će takođe postati očita. Kad to bude tako  onda će ova poniznost biti poznata kao stvarna poniznost. Vršioc dužnosti treba uvijek imati ispred sebe ovu Allahovu naredbu:

‘I ne okrećite svoj obraz od ljudi ponosno niti idite zemljom nabusito..'(31:19)

Ja sam spomenuo razliku u mišljenju. Ja ću ovo reći u tom pogledu da premda pravila dozvoljavaju Amiru da ponekad može odbiti zajedničku saglasnost izvršnog odbora i odlučiti u skladu sa svojim mišljenjem ali uvijek treba učiniti napor da se ide naprijed skupa sa svima i da odluke budu donesene i posao obavljen uz savjetovanje i s većinskim mišljenjem. Na nekim mjestima su Amiri počeli koristiti ovo pravo više nego što je neophodno. Ovo pravo treba biti upotrebljeno u izuzetnoj potrebi kad se zna da korist za Zajednicu leži u nečem drugom i to mora biti objašnjeno izvršnom odboru. Skretanje od većinskog mišljenja treba biti u skladu većeg interesa Zajednice. Radi ovoga treba tražiti Allahovu pomoć dovama. Nemojte ovisiti samo na svom prosuđivanju. Treba zapamtiti da ovo pravo nije za nacionalne ili lokalne predsjednike da oni odbiju mišljenje izvršnog odbora i odlučuju u skladu sa svojim vlastitim mišljenjem.

Trebate razumjeti granice svojih prava, i za to je važno za vršioce dužnosti da pročitaju i razumiju pravila i uredbe. Ako budu slijedili pravila i uredbe onda male stvari neće postati briga za članove izvršnog odbora ili općenito članstvo.

Druga odlika vršioca dužnosti treba biti da s naklonošću postupaju prema onima koji s njima rade. Većina posla u Zajednici je dobrovoljna. Članovi Zajednice daju svoje vrijeme. Oni daju vrijeme poslu Zajednice da steknu Allahovo zadovoljsto. Oni daju vrijeme zato što imaju odnos i ljubav za Zajednicu. Vršioci dužnosti trebaju imati poštovanje za osjećanja potčinjenih i trebaju s njima postupati s naklonošću. Ovo je upravo Allahova naredba. S ovom naklonošću treba biti učinjen napor da se potčinjeni i pomoćnici obuče tako da radnici budu uvijek pri ruci da vode posao Zajednice. Allah vodi posao Džemata, tu nema sumnje, ali ako vršioci dužnosti, i oni vršioci dužnosti koji imaju iskustvo pripreme drugu liniju radnika, oni će takođe steći blagoslove ovog napora. S Allahovom milošću ni ja ni prethodne Halife nisu imali brige kako će posao zajednice biti obavljen. Ovo je obećanje koje je Allah dao Obećanom Mesiji. On će nastaviti da snadbjeva iskrene radnike.

Jedan radnik u vrijeme trećeg Halife Obećanog Mesije je mislio da financijski sistem radi zadivljujuće zbog njegovog rada i napora. Kad je Halifatul Mesih III to saznao, odredio je osobu za ova posao koji nije znao čak osnove finansija. Zato ovaj Allahov posao, i zbog posebne brige koju Allah ima za Halifu, toliko je blagoslova došlo ovom radu ove nove osobe da ništa nalik tome se nije moglo ni zamisliti prije toga. Prema tome, Allah omogućava priliku vršiocima dužnosti. Allah omogućava priliku radnicima Zajednice;  Allah omogućava priliku onima koji posvete život religiji da služenjem Zajednici i vjeri oni stiču Allahove blagoslove, inače Allah Lično provodi posao i to je Njegovo obećanje, zato ovo ne treba biti ni u čijem srcu da njegovo iskustvo ili njegovo znanje pravi ili može činiti da posao Zajednice napreduje. Allahov blagoslov je to što provodi posao Zajednice. Mnogi od naših slabosti i nedostataka su takvi da tu ne bi bilo nikakvih blagoslova i nikakav dobar rezultat ne bi proizašao da je to bio svjetovni posao, nego Allah prekriva i pomaže Lično sa Svojim melecima. Kao primjer, radi poslova uvezivanja na Zapadu, Allah je omogućio takve radnike koji su odrasli ovdje u ovim zemljama, koji sami traže znanje i oni odgovaraju protivnicima tako da to čovjeka iznenadi. Ima mnogo takvih mladih da zbog takvih njihovih odgovora, protivnici nemaju nikakvog izlaza nego da pobjegnu. Zato vršioci dužnosti trebaju ovu priliku da služe Zajednici uzeti kao Allahovu naklonost, a ne da je to zbog njihovog iskustva, stručnosti ili sposobnosti.

Drugo obilježje koje vršioci dužnosti trebaju imati je zadovoljstvo i pokazivanje dobrog načina vladanja. Allah kaže:

‘…i govorite ljudima blago…’ (2:84)

to jest, postupajte i razgovarajte s ljudima blago i na lijep način. Ovo je takođe temeljna vrlina koja treba prevladavati kod vršioca dužnosti. Trebaju biti pokazani vrhunski lijepi načini kad god razgovarate s potčinjenim, saradnicima ili drugima. Radi organizacionih stvari ponekad postane neophodno izraziti se čvrsto ali ova neophodnost je zadnja. Ako nekog savjetujte s ljubavlju i ako su vršioci dužnosti  svjesni da su oni njihovi dobronamjernici onda će 99% osoba biti takvi da će shvatiti i postati naklonjeni da sarađuju sa Zajednicom. Najveći i važan uvjet je da ovo shvatanje bude stvoreno među ljudima ili da ljudi imaju ovo shvatanje da su vršioci dužnosti njihovi dobrotvori. Razgovarajte blago s ljudima. Ne kačite se na grašku, ne reagujte sa zaletom istog momenta da druga osoba nema priliku da objasni svoje djelovanje. Ali onima koji su navikli, uživaju stalno i nastoje da stvore nered i sukob u svakoj stvari, s njima treba postupati čvrsto ali tu treba biti cjelovita istraga u ove situacije. Čvrstina ne treba voditi ličnom neprijateljstvu nego treba biti radi popravljanja. Jedno vrijeme je Časni Poslanik savjetovao svog guvernera za Jemen:

‘Napravi lahkoći za ljude a ne teškoće, širi ljubav i sreću, nemoj dozvoliti da se širi mržnja.’

Ovo je savjet koji stvara ljepotu u odnosu vršioca dužnosti i članova. Kao rezultat stvoren je duh brige za osjećanja jedni-drugih i među članovima takođe.

Prema tome vršioci dužnosti (članovi Amile) imaju veliku odgovornost, pogotovu Amiri, predsjednici, odjeljenja za obuku… i institucije koje sude da misle o načinima da stvari učine lahkim za ljude. Takođe treba imati na umu da se trebaju posvojiti ovi načini ostajući u granicama Allahovih naredbi a ne da kao svjetovni ljudi zaboravimo Allahove naredbe da stvaramo olakišice za ljude. Držanje unutar granica Šerijata, držanje Allahovog zadovoljstva vrhovnim, mi moramo dati prava ljudima i takođe čuvati svoja obećanja i povjerenja.

Kao što sam rekao, svaki član treba pogledati u knjigu pravila i propisa i trebaju steći znanje o odgovornostima svojih odjeljenja. Svako treba znati svoje granice.

Ponekad vršioci dužnosti čak ne znaju svoje granice. Jedno odjeljenje je zauzeto u nekoj aktivnosti dok je ta aktivnost navedena pod drugim odjeljenjem. Ponekad su tu takve prefinjene razlike u aktivnostima da se dva odjeljenja, ne zamisleći se nad tima, upliću u aktivnosti jedno drugog. Nedavno sam imao sastanak sa izvršnim odborom Velike Britanije. Tu sam mislio da zbog nerazumijevanja ove prefinjene razlike počela je nepotrebna diskusija. Da smo pročitali pravilnik ne bi gubili vrijeme na takav način. Kao primjer, odjeljenje za uvezivanje (vanjske odnose)  treba obavljati aktivnosti i takođe treba uspostaviti kontakte. Uvezivanje će se širiti kroz kontakte. Umur Kharijja takođe treba osnivati kontakte i takođe treba predstavljati zajednicu. Krug aktivnosti obiju je isključiv. Jedni treba da to odrade u svrhu uvezivanja, a drugi to trebaju raditi zbog odnosa sa javnošću, da uveća odnose. Stvarna svrha je da se predstavi zajednica i da se predstavi vjera tako da dovodeći svijet Bogu mi nastojimo ispraviti njihov kraj i takođe da skrenemo njihovu pažnju na mirovnu situaciju u svijetu. Naša svrha nije da dobijemo priznanja na svjetovni način, stvarna svrha je da steknemo Božije zadovoljstvo i da Bog bude zadovoljan. Ako odjeljenja budu radila u saradnji među sobom rezultat će biti mnogostruko bolji.

S mnogih stanovišta, ovo također iziskuje da budžet raznih odjeljenja nije određen kako treba. Budžet koji je donesen u savjetodavnom tijelu (Šura) treba biti dat i određeni sekretar treba imati kontrolu nad njegovim dijeljenjem. Neophodno je da taj sekretar predstavi godišnji plan rada na sastanku izvršnog odbora i troškove u skladu sa potvrđenim planom i onda ovaj posao bude ponovo pregledan na svakom sastanku izvršnog odbora. Ako postoji potreba za promjenom radnog plana ili njegovog budžeta ili je tu prilika da se napravi bolji onda to treba ponovo pregledati.

Ovo je takođe važna odgovornost Amira i predsjednika i sekretara da postupaju i da su postupali po prelaznim poglavljima previše hitro (odmah) i s punom pažnjom na kružne poruke i naredbe koje su primili od međunarodnog centra (Markaz). Primljeni su prigovori o nekim Džematima da nije poduzeta prikladna djelatnost po naredbama iz međunarodnog centra (Markaza). Ako zbog stanja u zemlji ili poglavlju, neki entitet ima zaštitu čak i onda odmah treba biti napravljen zahtjev da se uvedu izmjene u zahtjevima direktive; ovo je odgovornost Amira ili predsjednika (sadr). Uopšte nije prikladno da koristeći vlastito rasuđivanje naredba bude stavljena ustranu i zanemarena i da se ne postupa u skladu sa njom i da međunarodni centra ne bude obaviješten. Bilo koja takva djelatnost od strane Amira ili predsjednik će biti uzeti kao izbjegavanje Centra i Centar može poduzeti mjere u ovom pogledu.

U pogledu čalnova Oporuke (Muusi), prva  stvar koju želim reći je da je odgovornost Muusi da daju redovne uplate i da lično vode bilježenje svojih doprinosa ali je takođe odgovornost međunarodne službe i određenih sekretara da vode potpuni obračun svakog Muusi i kad je neophodno, podsjte ih o stanju njihovog računa. Dužnost je  nacionalnih sekretar da aktiviraju lokalne sekretare i da imaju kontakt sa svakim Muusi. Opaženo je da ponekad u pogledu neke stvari kad se zahtijeva izvještaj o nekoj osobi i ta osoba je Muusi, u izvještaju je spomenuto da nije platio svoje doprinose od tog i tog vremena. Ako se upita kako je Oporuka još valjana ako nije uplatio svoje doprinose, onda poslije istraživanja bude otkriveno da to nije bila greška Muusi. On je platio svoje doprinose ali službenik nije prikladno vodio bilješke. Prvo, takav izvještaj izaziva neopravdano uznemirenje za Muusi. Drugo, slabost sistema Džemata ostavlja loš dojam.  Sada je tu sistematičan aranžman, tu su kompjuteri i sve, takve greške se ne smiju događati. Sekretari za Oporuku i finansije u svakoj zemlji trebaju aktivirati sekretare Oporuke i finansija svakog ogranka. Ovo je također odgovornost Amira da nanovo pregledaju ovu stvar s vremena na vrijeme. Njihov posao nije smao da skupe doprinose i naprave izvještaj, nego je takođe posao Amira da ovaj sistem učine vrijednim povjerenja i da uspostave snažnu komunikaciju između Centra i lokalnih nivoa.

Takođe želim da kažem nešto u pogledu misionara i Murabia. Na nekim mjestima se ne održava redovan mjesečni sastanak misionara i onih koji obučavaju. Misionar na dužnosti je odgovoran za to da se ovi sastanci redovno održavaju. Proširenje i obučavanje treba biti nanovo pregledano, treba diskutovati o vrijednim (značajnim) ostvarenjima i drugi trebaju nastojati iskoristiti dobit metoda korištenih u ovom značajnom poslu. Izvještaji o direktivama sekretara trebaju biti predani ograncima od njih ili od Centra. Murabi takođe trebaju pogledati na to koliko je posla urađeno u svakom ogranku u ovom pogledu i gdje sekretari nisu aktivni, pogotovu u daljem dopiranju, obučavanju i financijskim stvarima, misionari i murabi trebaju na ove stvari skrenuti pažnju.

Da Allah dadne priliku svim vršiocima dužnosti da u toku naredne tri godine koje im je Allah dao da služe, mogu pokazati najveći učinak koristeći sve svoje mogućnosti i da budu primjer u Zajednici sa svakom svojom riječi i djelom.

Ja ću predvoditi dženazu namaz u odsustvu nakon namaza.Sahibzadi Tahira Siddiqa, supruga Sahibzadah Mirza Munir Ahmada, je preselila 13.jula 2016 u šest popodne.

Inna Lillahi Wa Inna Ilaihi Raji’un [ Uistinu, mi pripadamo Allahu I mi ćemo se Njemu vratiti…(2:157)].

Ona je bila kćerka  Nawwab Abdullah Khan i Nawwab Amatul-Hafeez Begum. Bila je unuka Nawwab Muhammad Ali Khan. Bila je unuka Obećanog Mesije ,neka je mir na njega. Bila je snaha Hazreti Mirza Bashir Ahmad. Allahovom milošću, bila je I musi. Imala je 95 godina. Obrazovala se u Kadianu.

Hazreti Amma Jan, neka je Allah zadovoljan njome, je prihvatila kao svoju vlastitu kćer I imala lijep I prisan odnos sa njim. Živjela je u Jhelum sa Sahibzadeh Munir Ahmadom, u tvornici sa ivericom, u kojoj je izazvan požar prije nekoliko mjeseci. Tu je služila kao sadr lađna tokom nemira 1974.  Veliki broj članova džemata se okupio u toj tvornici ivericom gdje ih je ona ugostila. Amatul-Rashid Begum je jedna od njenih kćeri, koja je supruga Mirza Anas Ahmada, sina halifatul Mesiha III.Drugi sin, Mirza Naseer Ahmad, je bio Amir Jhelum džemata, sve dok fabrika nije bila spaljena I onda je on morao napustiti Jhelum. Mirza Safeer Ahmad, zet Khalifatul-Masih IV, je njen sin.

Ona je imala lijepo ponašanje, bila je prijatna I druželjubiva. Strpljiva, zahvalna I obavljala molitvu, tahadžud namaz, bila je okrenuta ka obožavanju I imala blisku vezu sa halifatom. Gorljivo je učestvovala u financijskom žrtvovanju. Bila je divan domaćin, imala sjajan pogled na sistem džemata I pokret, I nije podnosila nikakvo neprijateljstvo prema džematu, zaustavila bi svakog ko bi rekao nešto protiv hilafata.

Hazreti Amma Jan ju je smatrala kćerkom. Dala joj je dobar dio svoje osobne imovine kao miraz, sa svojim imenom napisanim na stvarima. Neka Allah uzdigne položaj umrle, I odnosi se prema njoj sa milošću, I da mogućnost njenoj djeci da idu njenim putem.