Halifatul Mesih II – Biseri mudrosti

Kratki sadržaj

Današnju hutbu petkom halifatul Mesih V, neka Allah bude njegov Pomoćnik je obavio u Baitul Futuh džamiji, u Londonu. Nakon tašahuda i učenja sure fatiha Huzur je nastavio :

Govoreći o Obećanom Mesiji, neka je mir na njega i o njegovoj dnevnoj uobičajnoj praksi, hazreti Musleh Maud kaže da je Obećani Mesija, neka je mir na njega, se mnogo trudio da očuva svoje zdravlje i da bude aktivan. Nije bio lijen ili pasivan. Umjesto toga, on je bio jako marljiv i volio je da se osami. Nije nikada izbjegavao naporan rad, i mnogo puta se znalo desiti u toku putovanja da konj bude ispred njega a on bi hodao, i nekada bi prešao čak 20 do 25 kilometara, kako bi stigao do odrešenog mjesta. On bi često putovao pješice i rijetko bi uzjahao na konja. Ova navika hodanja je ostala do kraja njegovog života, i kada je imao 70 godina i ima dosta bolesti čak i tada bi izlazio na svjež zrak i hodao 4 do 5 kilometara, prelazio bi i do 7 kilometara. Često bi spominjao da je prije starosti, ustajao rano ujutro, prije sabah namaza, i hodao od Qadiana do Wadale. Dok bi šetao, čuo bi ezan za sabah namaz, negdje oko 5.5 kilometara na tom putu u blizini sela, gdje bi obavio namaz. Tako da je ovo primjer za nas i naročito za one koji su posvetili svoj život vjeri, kojima su date različiti poslovi u džematu.

Najprije se ovo tiče misionara koji bi trebali vježbati ili bar redovno hodati kako bi imali dobro zdravlje i kako bi stvorili u sebi vještinu napornog rada. Ako ne mogu otići u šetnju zbog nedostatka vremena ili nekog drugog razloga, onda trebaju barem ponekad raditi neke vježbe. Neki misionari su mladi ali njihova tijela pokazuju da uopšte ne rade vježbe. Kada ih neko upita o tome, oni kažu da su prije u prošlosti radili vježbe ali da već neko vrijeme ne vježbaju. Najvažniji i najodgovorniji poslovi koji su povjereni našim misionarima zahtjevaju od njih da budu aktivni, i za to je vježbanje neophodno i mora se tome dati pažnja. Misionari i ostale džamije u svijetu, su nakon obrazovanja poslani u Rabwu, gdje trebaju da provedu neko vrijeme i gdje se medicinski provodi analiza. Dr. Noori Sahib, koji je specijalista za srce, mi je pisao da su murabii jako dobri u svakom aspektu, ali da su mnogi od njih u opasnom stanju zbog pretilosti. Tako da, oni moraju obratiti pažnju na to. Kada idu na polje, za njih ovaj aspekt postaje jako bitan. Tako da je najprije neophodno za one koji su posvetili svoj život kao i za misionare da se bave vježbom. Potom, u zapadnim zemljama nezdrava i brza hrana se jede često a to se mora izbjegavati. Ovo sve se mora razmotriti i obratiti pažnju na ove stvari. Ako nisu oženjeni i žive sami, oni mogu naći bar malo vremena za vježbanje dok žive u misonarskoj kući i trebaju znati kako se sprema zdrava hrana. Ja ne samo da savjetujem džemat da vježba, već i ja sam vježbam na biciklu ili nekoj drugoj mašini i molim da me Uzvišeni Allah omogući da nastavim redovno vježbati.

Mi trebamo zdrave i aktivne misionare i murabije. Tako da, oni se trebaju brinuti o svom zdravlju i ne trebaju zaboravljati ove važne aspekte zdravog življenja kako bi obavljali svoje dužnosti na najbolji mogući način.

Ima još jedan događaj u pogledu Obećanog Mesije, neka je mir na njega, koji je spomenuo hazreti Musleh Maud. U današnjem svijetu, mi možemo lahko kroz razne sisteme prenijeti svoj glas na razna mjesta, i zbog toga većina nas nema naviku da glasno govori ili možemo govoriti glasno do određene mjere. Međutim, naročito misionari trebaju vježbati da govore na jasan i glasan način što je neophodno tamo gdje idu da rade i gdje ne postoji sistem za ozvučenje naročito u siromašnim državama. U ranija vremena, ova tehnološka olakšica nije postojala i osoba se morala potruditi da govori zaista glasno kako bi prenijela poruku skupu ljudi. Tako da su zbog ovoga ljudi znali vježbati. Hazreti Musleh Maud, je obično razgovarao i govorio blago ali kada je to prilika zahtjevala i kada je trebalo prenijeti učenja islama, opis njegovog stanja kako je to opisao hazreti Musleh Maud je bilo kao kad je Obećani Mesija, neka je mir na njega ustao da drži govor u Lahoru, u najvećoj Sali, koja je bila puna ljudi, i bila je tolika gužva da su vrata morala biti otvorena, kako bi glas dosegao do ljudi koji su sjedili vani. U početku, kao što je bila njegova uobičajna navika, njegov glas je bio blag i tih. Skupina ljudi bi također pravila galamu ali kasnije kada bi govorio izgledalo je kao je visina njegovog glasa bila viša i ljudi su sjedili jako skoncentrisani. Tako da, visok glas u služenju islama se smatra normalnim. Nekada je potrebno da osoba povisi glas radi služenja islamu. Zbog toga, ljuid kojima je povjeren ovaj zadatak, trebaju da posebno obrate pažnju na ovaj aspekt.

Ponekad, ljudi izražavaju veliku zabrinutost o ovoj stvari, da položaj njihovih vrlina i dobrote, ne ostane isti svo vrijeme, i oni su jako zabrinuti u vezi toga.Ovo je jako dobra stvar sa ove tačke gledišta, da čovjek uvijek treba da analizira samog sebe, da li kod njega postoji stanje niske pobožnosti ili posvećivanje ili žar koje je imao prije u namazu više ne postoje. Osoba treba da analizira razloge koji su doveli do takvog stanja i treba pokušati da se izliječi i poboljša u tome, kako to ne bi trajalo dugo. U svakom slučaju ovo je jako dobro ali ponekad nije da je nešto loše već ovo stanje pobožnosti ili manje pobožnosti, dobrote ili manje dobrote i takva stanja dođu i odu.

Jedan ashab je došao Časnom Poslaniku neka je mir na njega I rekao O Allahov Poslaniče ja sam postao licemjer. Kada sjedim u tvom društvu onda je moje stanje potpuno drugačije, a kada odem negdje drugo moje stanje je drugačije. Takoreći, stanje pobožnosti I čistoće srca nije isto kao kada sam u tvom društvu. Časni Poslanik, neka je mir na njega, je rekao da je to ustvari stanje ‘mumina’ I ‘vjernika’ I da on nije licemjer.Dakle to je bio uticaj društva Časnog Poslanika I njegove duhovne moći koji su ostavljali dojam na ljude u njegovom društvu.  Pobožni ljudi koji bi sjedili u njegovom društvu, postali bi vrlo čistog srce I sjedili bi tu kako bi naučili I povećali standard njihove veze sa Uzvišenim Allahom. Tako da, kada bi ovi ljudi napustili društvo Časnog Poslanika, neka je mir na njega, taj standard od prije bi lagano opadao. Međutim, taj ashab imao je strah I predanost prema Allahu,I zbog toga je bio  zabrinut o tome da se njegovo stanje pobožnosti ne smanji I ostane takvo I da se on ne udalji od religije I da ne postane licemjer, to je bila njegova najveća briga. A kada je stanje pobožnosti tu, osoba traži pomoć u molitvi I istighfaru, tražeći oprost od Allaha I posvećuje pažnju samopopravljanju.

Hazreti  Musleh Maud,opisujući ovaj predmet rekao da je Obećani Mesija, neka je mir na njega rekao da je zdravlje neke djece jako dobro zahvaljujući brizi majke. Ako dijete ima I najmanji problem, majka to odmah prepozna I ona se odmah pobrine o liječenju I dijete je spašeno od  bolesti. Međutim, neke majke saznaju o bolesti djeteta kada je bolest već postala opasna tako da je Obećani Mesija, neka je mir na njega, rekao da je ova briga majke jako dobra za zdravlje djeteta. Slično tome, ova briga u nečijoj svjesti, da neki duhovni problem može dovesti do opasnosti je dobra I korisna. Na primjer, ako postoji pad u dohovnosti, molitvama ili dobrim djelima I osoba se brine o tom opadanju I o tome da se udaljava od Allaha, u tom slučaju ova svijest I briga su korisne.

Obećani Mesija, neka je mir na njega, kaže da je na ovaj način osoba spremna da se bori protiv opasnosti I zaštiti sebe od takve opasnosti gubitka duhovnosti. Tako da ustvari , osobe koje uznapreduju u svojim dobrim djelima I koje se brinu o svom stanju, I ponašaju se u skladu sa Allahovom voljom, oni su ti ljudi, koji baš kao u slučaju majke I djeteta oni su zabrinuti o svom duhovnom stanju I o opadanju ili malaksalosti u njihovim molitvama. Ne mora biti radi neke bolesti ili slabosti sa njihove strane I ne moraju postati duhovni pacijent koji je neizliječiv, ukoliko bolest ne postane jako dugačka. Ashabi Časnog Poslanika, neka je mir na njega, su bili sretni da kad god bi bili zabrinuti u pogledu vlastitih stanja, oni su mogli otići u njegovo društvo I izliječiti se kroz duhovnu moć Časnog Poslanika, neka je mir na njega. Međutim, ako mi imamo takvu brigu da ne izgubimo duhovnu vezu sa Bogom, onda mi moramo usvojiti načine ibadeta, namaza I istighfara I na taj način se pokušati izliječiti. Ova briga da ne izgubimo duhovnost je dosta bolja nego nebriga koja ponekad može udaljiti osobu od Boga, I onda polahko ali sigurno je udaljiti od religije I učiniti ju neizliječivim duhovnim pacijentom. Tako da u ovom pogledu, postoji potreba da obratite pažnju na ovo.

Jednom je Hazreti Musleh Maud objasnio da su sreća I tuga povezani sa ljudskim osjećanjima. Ako postoji brak u nekoj porodici, onda radi sreće braka osoba ide čak do toga I da pozajmi novac, I ostali članovi porodice također uživaju u ovoj sreći. Ali osobe koje nisu u vezi sa njim, za njih nije važno da budu u ovoj sreći ili da pozajme novac ili da na bilo koji način učestvuju u ovoj sreći.

Slično tome, kada staratelj porodice umre, onda u toj kući bude žalost. Ali ljudi koji nisu u vezi sa tom porodicom, za njih smrt te osobe ne predstavlja ništa značajno.Hiljade ljudi umre svaki dan, I uprkos tome to čujemo što o njihovoj smrti, ne osjećamo bol jer nismo u vezi sa njima. Međutim, kada neko ko je nama blizak umre onda to imamo jak osjećaj. I za neke ljude to bude povod velike uznemirenosti, I kada ljudi kao npr. kradljivci umru onda jedan dio društva bude srećan zbog njihovog odlaska ali ljudi bliski njima osjećaju bol.

Hazreti Musleh Maud kaže da je ovo vrlo jedinstven system osjećanja i osjećaja I osoba osjeća ovakve trenutke. Za neke ljude, postoji trenutak velike sreće I radosti dok u istom trenutku neki osjećaju žalost.A postoji mnogi ljudi koji ne učestvuju u radosti niti žalosti. On je rekao kako ga je Obećani Mesija, neka je mir na njega, poučio ovom predmetu samo u jednoj rečenici. Obećani Mesija, neka je mir na njega, je dnevno čitao novine što je također bitno za nas da radimo. Naročito ljudi kojima je povjerena odgovornost širenja religije, oni trebaju redovno proučavati novine I obraćati pažno na čak I male vijesti.

1907 god., jednom dok je čitao novine, zovnuo me mojim imenom ’Mahmood’, I zovnuo me kao da je nešto hitno. Kada sam otišao do njega, Obećani Mesija mi je pročitao vijest o smrti osobe (čijeg imena se ne sjećam). Hazreti Musleh Maud kaže kako se on samo nasmijao na to I pitao kakve to veze ima sa njim. Obećani Mesija, neka je mir na njega, je odgovorio kako je ta porodica u žalosti a ti kažeš da to nije tvoja briga. Dakle, koji je razlog toga? Razlog tome, je da osoba prema kojoj ne osjećaš zabrinutost nemaš nikakav osjećaj žalosti ili tuge prema njoj. Hazreti Musleh Maud je spomenuo događaj vjenčanja Mian Abdus Salam, sina prvog halife, hazreti Maulvi Noorudin Sahiba. Hazreti Musleh Maud je izrazio svoja osjećanja u to vrijeme, o tome da je hazreti halifatul Mesih I bio živ, kako bi on slavio ovu radost I kako bi činio mnogo dova za tu priliku. I zbog toga su ostali ljudi bili motivirani da također čine dove. Tako da ovaj momenat I ovo razmišljanje stvara poseban osjećaj I strast u našim srcima. I kada je neko nama blizak I drag sretan onda to stvara neku vrstu emocije I osjećaja u našim srcima da kako ova nama draga osoba bi se molila za njoj drage osobe. Na taj način, talasi njene sreće dolaze do nas. Tako da ova stvar treba biti zapamćena, da se trebamo moliti za one koji su naši dobročinioci I naši potomci naročito u momentima njihove sreće I tuge. Također za članove džemata, trebamo da imamo takva osjećanja I da izrazimo sreću I tugu jer je džemat jedno tijelo, jedan entitet I to možemo osjetiti jedino kada dijelimo osjećanja drugog člana zajednice. I ovo je to što stvara jedinstvo među članovima zajednice.

Hazreti Musleh Maud ispričao jedan događaj koji opisuje pokornost  hazreti halifatul Mesiha I .Rekao je, ja se sjećam kako je hazreti halifatul Mesih I , jako volio Abdul Hakeema dok je bio Ahmadi. On je zauzvrat također bio blizak sa hazreti halifatul Mesihom I.Osjećanja su bila tako velika da kada je Abdul Hakeem postao otpadnik i odbacio Obećanog Mesiju, čak I u to vrijeme, on je napisao da u zajednici Obećanog Mesije, neka je mir na njega, osim Noor-ud-dina nema niko ko je primjer ashaba Časnog Poslanika, neka je mir na njega.Ovaj čovjek je uistinu osoba kojoj treba odati počast u džematu. On je također napisao komentare Časnog Kurana u koristio se savjetima hazreti halifatul Mesiha I.

Kad je Abdul Hakeem najavio svoje odricanje od Ahmadijata, hazreti Halifatul Mesih I je pozvao svoje studente i tražio od njih da iz bibilioteke izvade Abdul Hakeemov komentar tako da Svemogući Allah ne bude nezadovoljan i ljut na njega zbog toga. Iako je to bio komentar Časnog Kur’ana i premda je kometar  nekoliko ajeta bio napisan uz savjetovanje hazreti Halifatul Mesiha I no, on je ipak naredio takvu mjeru zato što je Hakeem napustio religiju i zato je Allahova srdžba na njemu. Tako je, u skladu s njegovim ličnim osjećajima i mišljenjem rekao da zbog ove knjige možda druge knjige također budu nečiste. Tako da je ovo strah od Allaha koji je on imao u svom srcu i zaista vrlo dobar primjer za sve nas da ga slijedimo.

Neki ljudi iznose prigovore kad Džemat nekome dadne neku vrstu kazne ili budu poduzete neke mjere, onda ta osoba kaže da su mjere poduzete protiv njega pogrešne i predstavlja uporedbu s nekom drugom situacijom gdje drugi ljudi nisu bili kažnjeni. Ovaj prigovor nije nešto novo. U svakoj eri su se podizali takvi prigovori. Ljudi to rade danas i takođe su radili u prošlosti. Zato, spominjući takve ljude hazreti Musleh Maud kaže da je činjenica da za održavanje sistema ispravim, postoji jedan krug jedinstva i jedinstvenosti. Može biti da jedna nesuglaica izgleda vrlo velika ali možda to ne izaziva nered tako da onda takvoj osobi bude dozvoljeno da se pridruži Zajednici ali ako je neka druga osoba takva da se razlikuje ali ne do tog stepena no, njegovo mišljenje izaziva trenje i teškoću u Džematu onda on ili ona trebaju biti izuzeti iz Džemata. Neko je pitao Obećanog Mesiju a.s. o tome da je upravo izašao iz šiizma i zbog prethodnog vjerovanja je smatrao da je hazret Ali iznad hazreti Omera i hazreti Abu Bekira pa je pitao da li može dati zavjet bai’ata imajući još ova osjećanja u svom srcu. Obećani Mesija a.s. mu je napisao  da može dati zavjet bai’ata ali u poređenju s tim Obećani Mesija a.s. je jednom izbacio neke ljude iz Kadiana i također odštampao liflet o njima. Razlog je bio samo to da oni nisu bili redovni u obavljanju svoji pet dnevnih namaza i neki od njih su bili takvi da su ljudi uživali u njihovim skupovima radi zabave, druženja i pušenja. Hazreti Musleh Maud piše: Sada mi recite, kad procjenjujemo loše radnje da li je smatati hazreti Alija višim od hazreti Abu Bekira važnije  ili pušenje lule? Sigurno će svako misliti da je smatrati hazreti Alija višim od hazreti Abu Bekira viši stepen grijeha nego pušenje lule. Međutim, ipak je Obećani Mesija a.s. poslije ove značajne razlike dozvolio ovom čovjeku da dođe i pridruži se Zajednici dok  je drugi koji je pušio istočnjačku lulu bio izbačen iz Kadiana. Tako on kaže da je jednom prilikom Obećani Mesija a.s. uredio aparaturu za pušenje za neke ljude koji su bili skloni pušenju. Ovo se dogodilo kad je Turski diplomata Hussein Qaami posjetio Kadian i za njega je bila pripremljena hrana, i hazreti Musleh Maud kaže da je bio mlad ali se živo sjeća da je na jednom od sastanaka maulavi Abdul Kareem sahib diskutovao da ovi ljudi vole cigarete i ako za njih to ne uredimo onda će se ovaj diplomata možda osjećati neudobno. Tako da je Obećani Mesija a.s. rekao da u tome nema ničeg pogrešnog jer to nije među takvim zabranjenim stvarima kao što je uzimanje alkohola. Tako da je nakon uzimanja takvih stvari koje nisu zabranjene kao što su alkoholna pića, Obećani Mesija a.s. jednog čovjeka izbacio iz Džemata a s druge strane je uprkos tome što je lično vjerovao da je hazreti Abu Bekir viši od hazreti Alija dozvolio osobi s drugačijim mišljenjem da dadne zavjet bai’ata.

Hazreti Musleh Maud kaže da se određene stvari radi njihovog osobitog iskušenja (fitna) smatraju vrlo značajnim usljed posebne situacije. Zbog iskušenja koje je trenutno prisutno, ponekad budu poduzete mjere na vrlo drugačiji način. Ali ljudi koji kritikuju ove odluke ovo ne uzimaju u obzir i jednostavno su skloni kritikovanju. Mnogi ljudi ovako govore i onda okupe pristalice, tako da oni  koji su kažnjeni ne budu svjesni toga. Zato nema potrebe za uplitanjem bez ikakvog opravdanja ili razumijevanja i nema potrebe praviti bilo kakve preporuke nego kad se prihvati analiza na Džematskim osnovama onda je prihvaćeno izvinjenje. Međutim, tu su kritičari unaokolo i danas koji, kad budu kažnjeni kad počine griješnu radnju, umjesto da zažale zbog toga počnu govoriti protiv institucije. I onda su njihovi zahtjevi da će ostati na pravcu na kojem su (umjesto da se poprave) i da se trebaju smatrati dijelom Džemata. Ja ovo moram ponovo objasniti da, iako je Obećani Mesija a.s. dozvolio činjenje usluge zbog cigareta za Turskog diplomatu, no on lično uopće nije volio pušenje i mnogo puta je izrazio nesklonost prema ovoj navici.

Koji metod treba biti prihvaćen za širenje Božije riječi (tabligh) i kako ovo treba biti urađeno? U pogledu ovoga je hazreti Musleh Maud spomenuo da je u ovo vrijeme posao propovijedanja  obavljen kroz dijeljenje  pamfleta i brošura ali ovi pamfleti se ne mogu dugo nositi zbog njihove težine. U vrijeme Obećanog Mesije a.s., propovijedanje se provodilo preko letaka koji su imali ukupno 2 do 4 stranice. Preko njih je bilo mnogo gungule u cijeloj zemlji. Oni su bili objavljivani u velikom broju i u skladu sa ovim vremenima ‘veliki broj’ se odnosi na ukupno 1000 do 2000 kopija. Ponekad je takođe bilo štampano ukupno 10.000 lifleta. Ali u poređenju s tim, mi smo sada zajednica 20 puta veća i propaganda za liflete treba biti da bude objavljeno oko 50.000 do 100.000 kopija. I onda vidite za sebe kako će ovi lifleti privuči pažnju ljudi. Sada, Allahovom milošću, prema nekim  obavještenjima broj ovih lifleta je dostigao milione i ovo ima svoj dojam na druge zemlje takođe. Imamo obavještenje iz Amerike da je neka novinska agencija u Švedskoj kontaktirala našeg predstavnika u pogledu ‘islama u Švedskoj’. Sada se posvećuje pažnja tako da bi ljudi mogli iznaći šta je stvarnost o tome i zato žele da naprave intervju. Tako da je riječ ovako raširena i još u toku Huzurove posjete Šveskoj, milioni ljudi su primili poruku. Tako kroz liflete, štampu i medije naša je poruka prenesena na vrlo velikom stepenu što možda nije bilo moguće postići kroz običnu literaturu. Hazreti Musleh Maud kaže ako su prije pamfleti bili objavljeni 12 puta u godini, onda ako sada budu objavljeni u ukupnom iznosu od miliona 2 ili 3 puta sa uvećanim brojem stranica od 2 do 4, onda to može stvoriti mnogostruko značajniji dojam i dejstvo talasanja je mnogo vidljivije. Neki ljudi kažu kakva je korist davanja oglasa u novinama? Tu je korist da zbog tiraža novina mnogim ljudima bude predstavljena institucija Ahmadijata. U poređenju s tim, poruka raširena lifletima podijeljenim uz ogroman težak rad u ukupnom vremenu od 2 mjeseca, ista poruka je preko jednih novina za dan raširena među mnogo više ljudi. U današnjem svijetu, Allahovom milošću Džemat je predstavljen preko mnogih novina. Odjeljenje Džemata za štampu i medije takođe igra vrlo suštinsku ulogu u pogledu ovog i to se provodi na vrlo velikom stepenu širom svijeta. Tako da je to dužnost odjeljenja za širenje poruke (tabligha) da trebaju koristiti ovo predstavljanje i da stvarna poruka islama bude prenesena ljudima. Nemojte da  jednom stavite nešto u novine nego je onda dužnost odjeljenja za prenošenje poruke (tabligha) da koriste ovu metodologiju za širenje riječi.  Ovo predstavljanje treba biti upotrebljeno za prikladno prenošenje poruke. I za ovu svrhu treba prihvatiti nove načine i metode.

Jedanput je hazreti Musleh Maud napisao članak o odgoju i obrazovanju djece u kojem je spomenuo priču Obećanog Mesije a.s. On je napisao kako mu je naš objelodanjeni vođa, Obećani Mesija a.s. 5. Septembra 1898 poslije asr (ikindije) namaza na njegovo traženje ispričao slijedeću priču koja odražava ovisnost i povjerenje u Svemogućeg Allaha i imajući bogobojaznost, blagoslovljava osobu u tolikoj mjeri da Allah Lično ispunjava njegove potrebe na takav način da niko nezna o tome. Obećani Mesija a.s. je rekao da je jednom neki pobožni čovjek (Evlija) putovao i išao kroz džunglu u kojoj je boravio lopov koji je pokradao svakog putnika koji bi tuda prolazio. Po svojoj navici je upravo htio da opljačka ovog evlija kad mu je on rekao: ‘A na nebu je vaša opskrba, i ono o čemu vam je dato obećanje.’ (51:23)

Zato, ao se budeš oslanjao na Allaha, opskrba će ti doći od Boga zato napusti ovo loše djelo krađe. I ako se osloniš na Allaha i postaneš bogobojazan, Allah će paziti na tvoju potrebu. On je bio jako dojmljen i napustio je evlijaa i uradio po njegovom savjetu. Tako da me je, nakon što je došao na ispravan put služena hrana u zlatnim i srebrenim posudama. Nakon što bi pojeo hranu bacio bi napolje pribor za jelo. Kad je evlija ponovo putovao kroz njegovo mjesto on je evliji otkrio cijeli događaj i tražio da mu kaže neki drugi ajet iz Časnog Kur’ana. Evlija je rekao: ‘Tako mi Gospodara neba i Zemlje, to je, zaista, istina, kao i to da vi govorite (meu sobom).’ (51:24) Ovo je dojmilo ovog čovjeka u tolikoj mjeri da se uzimajući u obzir Allahovu moć i Njegovu veličanstvenost pokajao i umro.

Obećani Mesija a.s. je otkrio ovu priču djetetu koje je u to vrijeme imalo 8 ili 10 godina koji je to onda pričao drugoj djeci kroz članke što govori da prihvatanje ispravnosti donosi ogromnu promjenu u osobi. Allah je taj Koji obezbjeđuje opskrbu na nebu i Zemlji, postoji li ikakva sumnja o Njegovom postojanju?  On je čist i istinski Bog koji nas hrani. Zato imajte straha od Njega i oslonjajte se na Njega za sve svoje potrebe i posvojite  ispravan put. Ovo je bilo stanje djece i njihovog obrazovanja u toku vremena Obećanog Mesije a.s. Njima su date tako pobožne pouke i govorilo im se o predmetima koji su teški za ljude da razumiju čak u starim godinama. Zato svi trebamo zapamtiti da poprimimo bogobojaznost i ispravnost i da imamo ogromnu vjeru i povjerenje u Allaha. Ne smijemo zaboraviti da je On taj Koji  pazi na nas i omogućava nam potrebe da rastemo i razvijamo se. On je čist i istinski Bog i mi se samo Njega moramo bojati, kajati se samo Njemu, moliti se Njemu i ovo je to što je bogobojaznot i ispravnost, i to muslimani trebaju poprimiti. Ovaj predmet ima daleko veću važnost za starije nego za djecu pogotovu u ovo vrijeme kad zaboravljamo na ove predmete i ponekad zalutamo dalje od ispravnosti i umjesto povjerenja Bogu oni teže da ovise o drugim ljudima. Zato stvarno povjerenje i ovisnost trebaju biti samo u Svemogućeg Allaha. Da nas Allah osposobi da imamo ovu odliku vrline i ispravnsti u sebi. Amin.

Poslije džume namaza Huzur je klanjao dženazu namaz u odsustvu za Mukkaram Al Hadž Idrees Bakoora sahiba (zamjenika Amira Siera Leona) koji je umro 3. Jula 2016 nakon kratke bolesti. I takođe za Mansoor Begum sahibu, ženu khalid Saifullah sahiba ( zamjenika Amira Australije) koja je umrla nedavno u Australiji. Zaista Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. (2:157)