U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Učenja Obećanog Mesije

Kratki sadržaj

Otkako je Obećani Mesija, neka je mir na njega iznio svoju tvrdnju i uspostavio džemat i do danas muslimani su stalno protiv Obećanog Mesije, neka je mir na njega, i njegovih sljedbenika i tvrde da mi negiramo koncept konačnog poslanstva jer je Obećani Mesija sebe nazvao poslanikom ili zato što smo ga mi prihvatili kao poslanika. To je naravno u potpunosti izmišljena tvrdnja.U skladu sa učenjima Obećanog Mesije, neka je mir na njega mi smo više ubjeđeni u konačnost poslanstva Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, I više to pokazujemo našim srcima I ispunjeni smo ljubavlju prema Časnom Poslaniku, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega I mi širimo njegovu vjeru više od drugih muslimanskih sekti. Ustvari oni nisu shvatili položaj Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega čak ni djelić u poređenju kako Ahmadi imaju u svjetlu učenja Obećanog Mesije, neka je mir na njega.

Oni su se uvijek suprostavljali Ahmadi muslimanima na osnovu konačnosti poslanstva. Vrijeme I nešto ponovo izaziva  porast u ovome I takozvane vjerske vođe I orgazacije pokušavaju isprovocirati muslimane. Kako bi spasili svoju kožu nakon nedavnog mučenja jednog Ahmadi muslimana iz Glasgowa naši protivnici su pokušali da od toga naprave problem vjerskih osjećanja. Međutim, zbog jako pozitivnog stava vlade u ovoj stvari I velikog interesa medija, muslimanske organizacije, ustvari najveća muslimanska organizacija ovdje, je pokušala da usvoji naizgled suosjećajan stav. Ipak, oni se tvrdoglavo drže toga da bez obzira na sve Ahmadi nisu muslimani. Ovaj njihov stav je toliko rasprostranjen u njihovim džamijama I toliko usađen općenito u muslimanskom stanovništvu da muslimanska djeca koja se vjerovatno dobro I ne sjećaju ko je Kalima I nemaju znanje o konačnosti poslanstva, govore Ahmadi djeci u školama da nisu muslimani. Neke djevojčice I dječaci nedavno su pisali Hazreti Halifatul Mesihu o ovom odnosu prema njima. Huzur je rekao, ja im kažem da uče o islamu više nego ikada I da kažu svojim prijateljima da su muslimani I da praktikuju učenja islama. Mi prihvatamo Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, kao pečata poslanika I u svjetlu njegovog poslanstva prihvatamo Obećanog Mesiju kao njegovog slugu I podređenog poslanika.

Ovaj porast neprijateljstva prema Ahmadi muslimanima raste u različitim državama I ponovo zbog medija I lahkoće putovanja, neprijateljstvo stigne svuda. Tako da nijedna država u svijetu nije sigurna od takozvanih muslimana koji stvaraju nered I haos. Oni stignu svuda, uključujući Afriku. Ahmadi grade džamije u Africi, tako da oni dođu tamo da izjave da mi nismo muslimani ! Oni koji žive ovdje, u Evropi, daju ista učenja u u svojim džamijama I medresama I tako pune otrovom um svoje djece. Kako bi se nosili sa njima gdje god stignu, dužnost je naše Ahmadi omladine da budu dobro upućeni u istinska učenja islama koje je Obećani Mesija, neka je mir na njega, razjasnio u ovom dobu. Časni Poslanik , neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega je bio zadnji poslanik koji je donio zakon I u pogledu vjerskog zakona (šerijata) poslanstvo je završeno u njegovoj osobi. Isto tako, Časni Kur’an je zadnja zakonska knjiga I Obećani Mesija je došao u podređenosti Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, I kao takav je podređeni poslanik koji je došao da nastavi I raširi šerijat Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, u svijetu.

Mi smo uvijek poštovali Božiji postupak tako da kada ovo protivljenje izbije, oni rade kao sredstvo za rast I razvoj za nas. U svjetlu trenutnog protivljenja I medija koji to prenose, naš džemat je dobio veliko predstavljanje što vjerovatno ne bi bilo moguće postići u tako kratkom vremenu. Privukao je mnogo pažnje I također informisao one mlade koje nisu zainteresovani za vjeru I jedino prihvate u rijetkim situacijama da smo mi prihvatili da je Obećani Mesija poslanik ali u podređenosti Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega.

Obećani Mesija, neka je mir na njega, propisno je ispunio svoju ulogu kao podređenog poslanika I potvrdio da je Časni Poslanik, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, pečat poslanika I također uputio nas po tom pitanju. Rekao je:

‘Zasigurno imajte na umu da niko ne može biti iskreni musliman I sljedbenik Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, dok ne prihvati Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, kao pečata poslanika. On je ništa osim ako se ne ogradi od novotarija I prihvati Časnog Poslanika kao pečata poslanika I pokaže to kroz svoje riječi I praksu’ ( Malfuzat, Tom III, str.90)

Citirajući Sadija, klasičnog perzijskog pjesnika, gdje je on rekao da osoba treba nastojati da usvoji odanost I pravednost svim sredstvima ali da ne treba da se odrekne načina kojem ju je podučio Časni Poslanik, Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao:

Naš cilj, zbog kojeg je Bog učinio naše srce vatrenim je da jedino poslanstvo Časnog Poslanika bude uspostavljeno, koje je bilo uspostavljeno od strane Svemogućeg Boga zauvijek I da sva lažna poslanstva, koja su nastala od strane ljudskih novotarija su slomljena u paramparčad. Obratite pažnju na sve te  vjerske običaje I svjedočite za sebe da li smo prihvatili konačnost poslanstva Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, ili su oni ?

Nepravedno je I štetno smatrati da je Svemogući Bog želio  samo toliko u pogledu konačnosti poslanstva da neko samo riječima prihvati koncept konačnosti poslanstva, ali da nastavi raditi šta god neko želi da radi. I da sam napravi novi vjerski zakon. Baš kao što su izmislili Baghadi namaz I Ma’akoos namaz itd. Da li nalazimo ikakve naznake prema njemu u Časnom Kur’anu ili u praksi Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega? Isto tako, da li postoji ikakav dokaz u Časnom Kur’anu da ime šejha Abdul Qadir Gilanai  treba biti prizivano I opjevano! Šejh Abdul Qadir Jilani čak nije bio tu u vrijeme Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega. Ko onda uči ovom opjevavanju? Imajte malo stida. Da li je to ono što čini poštovanje islamskog šerijata? Prosudite sami za sebe, da ako nakon takve vjere I takve prakse, ste u poziciji da navodite protiv mene da sam ja razbio zaštitni znak pečata poslanstva? Istina ove stvari je da niste dopustili da novotarije uđu u vaše džamije I da ste prihvatili iskreno poslantsvo pečata poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, I da ste njegovu praksu I načine učinili svojim vodećim svjetlom, ne bi bilo potrebe da ja dođem.! Bile su vaše novotarije I nova poslanstva koji su izazvali osjećaj časti Uzvišenog Boga da pošalje osobu u ogrtaču Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, da sruši idole ovih lažnih poslanstava. Bog je mene odredio za ovaj zadatak I poslao me. Čuo sam da su se neka opjevavanja dešavala na mjestu Ghous Ali Panipati. Što se tiče sedžde pred ovim ljudima koji su vjerski ustoličeni ili koji obilaze njihove domove, ona su vrlo česta I to je mala stvar.

Ukratko, Uzvišeni Bog je osnovao ovaj džemat iz ovog razloga kako bi oni ponovo uspostavili poslanstvo i čast Časnog Poslanika, neka su mir i Allahovi blagoslovi na njega. Koja bi bila jedinstvenost nečije ljubavi koji smatra sebe vatrenim ljubiteljem  nekoga ako ima još hiljadu takvih kao što je on! Sada ako su oni u potpunosti posvećeni u svojoj ljubavi prema Časnom Poslaniku, neka su mir i Allahovi blagoslovi na njemu, kao što izjavljuju, zašto onda ničice padaju pred hiljadu grobnica i svetišta? Oni posjećuju Medinu, ali kada posjećuju Ajmir i druga svetišta, oni idu bosi i gologlavi i smatraju da je prolazak kroz prozor Pakpattan dovoljan kako bi ostvarili spasenje… iskreno srce muslimana zadrhti kada vidi njihove godišnjice i festivale i ono što su napravili od vjere! Da Uzvišeni Bog nije imao osjećaj časti za islam i „ Sigurni, prava religija kod Allaha je islam“(3:20) ne bi postojala Božija riječ I On ne bi izjavio: ‘Zaista , mi smo objavili ovu opomenu I zaista ćemo je čuvati’ (15:10) onda sigurno je islam danas stigao do tog stepena da nema sumnje da će biti uklonjeno.

Ali je izazvan osjećaj časti Uzvišenog Allaha I Njegova milost I Njegovo obećanje da će nas štititi zahtijevali su da on pošalje nekoga ko će biti odraz Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagodati na njemu, I ko će oživiti poslanstvo u svom dobu. On je uspostavio ovaj pokret I poslao mene kao onog koga je on izabrao I Mehdija. (Malfuzat, Tom III, str.90-92)

Obećani Mesija, neka je mir na njega je rekao : Moj pravi cilj je da učinim očiglednim veličanstvenost  Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega I da uspostavim njegovu veličinu. Moj vlastiti dio je slučajan. Časni Poslanik, neka su mir I Allahovi blagsolovi na njemu, ima moć privlačenja I dobročinstva a moj dio je jedino na osnovu ovog dobročinstva. (Malfuzat, Tom III, str. 269)

Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao : Ja također kažem da oni koji dolaze od Boga ne govore ništa lose, oni jedino traže da obožavaju Boga, budi ljubazni prema stvaranju I obavljaju namaz. Oni uklanjaju loše stvari koje nađu svoj put u vjeri. Tako da sam I ja poslan da reformišem loše stvari koje su se razvile.

Najveća zlo jeste to što je veličanstvenost Uzvišenog Allaha provlačena kroz prašinu I prava, važna I sjajna učenja Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, o jedinstvenosti Boga su učinjena sumnjivim.

S jedne strane su kršćani koji kažu da je Isus živ I da vaš Poslanik, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, nije živ I oni zovu hazreti Isa bogom I Božijim sinom otkako je živ dvije hiljade godina I vrijeme nije uticalo na njega, Sa druge strane, muslimani su priznali da je određeni Isus živ uzdignut na nebesa I da je ostao u istom stanju u zadnjih dvije hiljade godina. Nije bilo promjene ili bilo kakvih promjena u njegovom stanju dok je Časni Poslanik, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega, umro. Ja iskreno kažem da moje srce zadrhti kada čujem Imama kako govori da je Časni Poslanik, neka su mir I Alahovi blagoslovi na njega umro. Živeći Poslanik je proglašen mrtvim. Ne može biti gore sramote I nepoštivanja islama! Ipak ovo zlo je od muslimana, koji su izmislili nešto što je protiv Časnog Kur’ana. Časni Kur’an spominje smrt Isusa vrlo jasno. Međutim, ispravljanje ove greške ja trebam da učinim jer me je Bog nazvao Hakm(izabrani sudac ) koji treba da dođe I ispravi ovu grešku. Svijet ga nije prihvatio ali Bog će ga prihvatiti I uspostaviti svoju istinu snažnim napadima. (Malfuzat, Tom III, str. 90-92).

Međutim, došlo je vrijeme da su sve laži izložene. Ova pitanja ne mogu ostati sakrivena od onog koga je Bog poslao kao Hakma. Časni Kur’an je jasno odlučio da će Obećani Mesija biti konačni halifa I on je došao.  Ako će neko I dalje biti ograničen..ne samo da će on biti na gubitku već će također štetiti islamu. Činjenica je da je pogrešno I neispravno vjerovanje učinilo hiljade ljudi izdajnicima. Ovaj stav ponižava islam I vrijeđa Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njega. Ako prihvatimo da je Isus taj koji oživljuje mrtve, da je on uzdignut živ na nebesa I on taj koji donosi konačni sud, onda ne daj Bože, naš Časni Poslanik, neka su mir I Allahovo blagolsovi na njemu, ne bi imao položaj. Iako je on nazvan milošću za sve svjetove I došao kao poslanik cijelom čovječanstvu I bio pečat poslanika! Ljudi koji se pridržavaju takve besmislene vjere uprkos tome što se nazivaju muslimanima, također vjeruju da ne daj Bože, od svih ptica neke pripadaju Isusu a neke Allahu Uzvišenom. Jednom sam pitao vjernika o Jedinstvu Boga, šta ako mu budu predstavljene dvije životinje I bude upitan koje pripadaju Bogu a koje Isusu. Odgovorio je, one su sada pomiješane. (Malfuzat, Tom III, str. 251-252)

Pokazujući da predanost Obećanog Mesije a.s. tome da dokaže visok položaj Časnog Poslanika s.a.v.s. nije bila ograničena na intelektualnu upotrebu nego je njegova praksa takođe pokazala učenja islama. Niže su neka kazivanja iz njegovog časnog života.

Jedan mladi čovjek po imenu Abdul Haq, koji je iz islama prešao u kršćanstvo, došao je u Kadian I sreo se sa Obećanim Mesijom a.s. I raspravljao o mnogim pitanjima. On je rekao kad je kazao nekom kršćaninu da ide u Kadian ovaj je verbalno vrijeđao Obećanog Mesiju, što se Abdul Haqu uopće nije dopalo. Obećani Mesija a.s. je odgovorio: ‘Ja nisam zabrinut što me ljudi verbalno vrijeđaju. Ja primam mnoga uvredljiva pisma I čak za ova pisma ja moram platiti poštarinu. Kad ih otvorim vidim da su uvredljiva. Mene vrijeđaju u posterima I sada ljudi šalju uvrede čak poštanskim dopisnicama. Ali ove stvari nisu važne I Božije svjetlo ne može biti ugašeno. Nezahvalni su uvijek postupali s poslanicima I istinitim na ovaj način. Šta se dogodilo Isau iz Nazareta nalik kojem sam ja došao. I kakav je tretman dat našem Časnom Poslaniku s.a.v.s. Glupavi ljudi još uvijek ga vrijeđaju. Ja sam iskreni dobronamjernik čovječanstva I svako ko mene smatra neprijateljem je svoj vlastiti neprijatelj.’ (Malfuzat, tom III, str. 126).

U toku njegovog boravka Obećani Mesija a.s. je ohrabrivao Abdul Haqa da postavlja koliko god pitanja treba I koliko god često treba.

On je rekao: ‘Ja ti opet ponovo savjetujem, ukoliko nešto ne razumiješ da trebaš stalno pitati. Nije dobro da neko kaže da je razumio čak kad nije. Ovo nema dobar rezultat. Ovo je uradio Siraj ud Din kad je došao ovdje I uopće se nije okoristio. Je li ti on išta rekao?’ Abdul Haq je rekao: ‘Jeste, on me zaustavljao da ne dođem ovdje I rekao je da nema potrebe za posjetom. Sada, kad smo našli istinu, kakva je potreba da nastavimo tragati! Također je rekao da je na povratku rekao kad se vraćao, kad si ga ispratio da si išao s njim tri milje I da si se oznojio.’

Urednik Al Badr-a piše u bilješki: Ljudi dobre naravi trebaju razmisliti o ljubavi I samilosti Obećanog Mesije a.s. I zamisliti samilost koju je osjećao da spasi neku dušu. Zar to što je išao s njim tri milje dok ga je ispraćao nije bilo rođena samo iz samilosti? Šta je drugo on imao sa Mian Siraj ud Dinom? Da je priroda čovjeka bila dobra mogao je naći istinu samo ovim pokazivanjem samilosti. Neka je Božiji mir na vas, koji imate takvu samilost za nas…

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘On je shvatio da je (moje) znojenje bila nagovještaj kao da u ovome nije bilo ništa. Jao! Vi ste ga trebali pitati zašto je klanjao namaz u toku svog boravka ovdje. I zar nije rekao da je zadovoljan! Da je bio ovdje preda mnom ja bih ga pitao pod zakletvom. Kad se osoba nađe licem u lice bude postiđena (da ne laže).

Abdul Haq je rekao: ‘Ja sam ga pitao o namazu I on je priznao da je klanjao namaz I onda je na kraju rekao da će ići negdje gdje je hladna klima da odluči. Gospodin Siraj ud Din je takođe rekao da Mirza sahib traži popularnost. Rekao je da je pitao četiri pitanja I da si ti  objavio odgovore.’

Obećani Mesija a.s. je odgovorio: Nema nikakvog elementa traženja popularnosti u ovome. Zašto da ja skrivam istinu! Da sam je ja sakrio bio bih griješan I to bi bilo pogrešno. Bog je mene odredio I postavio I ja ću zato govoriti istinu I ispunit ću prema ljudima zadatak  koji mi je povjeren.’

Obećani Mesija a.s. je rekao Abdul Haqu: ‘Ti si naš gost a gostu može biti udobno samo ako nije isuviše zvaničan. Ako imaš potrebu za nečim ne trebaš se ustručavati da me pitaš.’ Onda je rekao ljudima u Džematu: ‘On je naš gost I priliči da svaki od vas bude vrlo uljudan prema njemu I da nastoji da ni na koji način ne bude uznemiravan.’ (Malfuzat, tom III, str 111-112).

Kureshi sahib koji se nije osjećao dobro došao je u Kadian radi liječenja I poslao Obećanom Mesiji a.s. nekoliko poruka u kojima je tražio dove I on je rekao da će činiti dove. Jedne večeri je Kureshi sahib poslao molbu Obećanom Mesiji a.s. da želi da se sretne s njim ali da nije mogao doći u posjetu zbog natečenih stopala. Obećani Mesija a.s. je obećao da će ga posjetiti u mjestu gdje je boravio, što je I učinio. On je nadugo s njim razgovarao o njegovoj bolesti I onda rekao slijedeće na način prenošenja poruke:

‘Ja sam činio dove ali zapravo same dove ne mogu pomoći ukoliko Bog tako ne želi. Siromašni ljudi prolaze kroz mnoge teškoće ali njihove teškoće mogu biti uklonjene malim uticajem I pažnjom nekoga na vlasti. Slično tome, sve se događa naredbom Uzvišenog Allaha. Ja sam doživio primanje dova u vrijeme kad Uzvišeni Allah naredi jer iako je On rekao: ‘…Zovite Mene…’ On je takođe rekao: ‘…Ja ću vam odgovoriti.’ (40:61)

Važno je da čovjek napravi čiste promjene u sebi I u sebi se pomiri sa Svemogućim Bogom I iznađe zašto je došao na ovaj svijet I koliko je nastojio da ispuni taj cilj. Dok čovjek ne navuče srdžbu Uzvišenog Allaha on nije upetljan ni u kakve teškoće. Ali ako čovjek napravi promjenu Svemogući Bog mu se obraća sa sažaljenjem. U takvo vrijeme ljekar također bude nadahnut da ispravno dadne dijagnozu. Ništa nije teško za Uzvišenog Allaha, zapravo je On Uzvišen: ‘I dovoljna je samo Njegova naredba, kad On odluči za neku stvar, samo kaže ‘Budi’ I to nastane I bude.’ (36:83)

Jednaput sam čitao u novinama da je neki zamjenik inspektora čistio nokte olovkom što je izazvalo oticanje I infekciju na ruci. Tako da je doktor predlagao odsjecanje ruke. On je mislio da je to nešto malo I ovo je dovelo do njegove smrti. Isto tako sam ja jednom oštrio olovku noktom. Kad sam narednog dana otišao u šetnju mislio sam o ovom zamjeniku inspektora, jer je za to vrijeme moja ruka bila zaražena. Odmah sam molio Boga I primio sam objavu. Kad sam pogledao moja ruka je bila potpuno izliječena, nije bilo nikakvog otoka niti bola. Ukratko, kad blagoslov Uzvišenog Allaha dođe, ne ostaje nikakve teškoće ni bola. Međutim neophodno je da čovjek napravi promjenu u sebi. Poslije ovoga, kad Bog vidi da je neka osoba korisna, On mu daje napredak. Jasno je napisano u pogledu ove stvari u našoj Knjizi: ‘… a ono što koristi ljudima ostaje na zemlji‘ (13:18) I slične tvrdnje se nalaze u ranijim knjigama.

Čovjek je poslan radi vrlo važnog zadatka ali kad je vrijeme on ne ispunjava ovaj zadatak. I Bog postupa s njim. Uzmite slučaj kućnih pomoćnika, ako oni ne rade kako treba budu otpušteni. Zašto da Svemogući Bog čuva nekoga ko ne ispunjava svoju obavezu!

Naš Mirza sahib (otac Obećanog Mesije) liječio se pedeset godina. On je govorio da nije našao recept. Istina je da bez naredbe Svemogućeg Boga svaki djelić koji uzimamo ne može biti od koristi. Mi se uveliko trebamo zauzeti u traženju oprosta od Boga tako da Bog podari Svoje blagoslove. Kad dođu Božiji blagoslovi dova bude primljena. Bog kaže da će primiti dove I On takođe kaže da Njegova odredba treba biti prihvaćena. Zato, ukoliko Božija naredba ne nastupi ja nemam mnogo nade za primanje dove. Čovjek je izuzetno slab I nježan. Mi trebamo držati u vidu Božiju milost.’ (Malfuzat, tom III, str. 317-319)

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Najveće pravo među pravima Uzvišenog Allaha je da Ga trebamo obožavati I ovo obožavanje ne treba biti radi ličnih dobiti. Zapravo, čak ako ne bi postojao nikakav Džennet ili Džehennem, Boga ipak treba obožavati I ne smije biti promjene u ličnoj ljubavi koju stvorenja trebaju imati za svog Stvaraoca. Moje vjerovanje u pogledu  samilosti prema ljudima je da čovjekovo srce nije potpuno očišćeno ukoliko on ne moli Boga za svog neprijatelja. Uzvišeni Allah nije stavio nikakvo ograničenje u ‘…Zovite mene, Ja ću vam odgovoriti..’ (40:61) ako neko moli za svog neprijatelja da Bog neće primiti tu dovu. Zapravo je u mom srcu vjerovanje da je sunnet da činimo dovu za svog neprijatelja. Časni Poslanik s.a.v.s. je često učio dovu za hazreti Omera r.a. I ovo je dovelo do toga da on postane musliman. Prema tome osoba ne smije imati  ličnog neprijateljstva rođenog iz zlobe. To je nešto zbog čega treba biti zahvalan da ja ne ne vidim nikakvog neprijatelja za kojeg ne bih molio Boga dva ili tri puta. Nema čak ni jednog takvog neprijatelja. Ja vas poučavam istom. Svemogući Bog je upravo toliko nepovjerljiv o nekome ko zaista nanese bol drugom I ima neprikladno neprijateljstvo rođeno iz zlobe koliko ne želi da bilo ko bude pridružen Njemu. U jednom primjeru Bog ne želi odvajanje a u drugom primjeru On ne želi pridruživanje, to jest, On ne želi uzajamno odvajanje između ljudi I bilo kakvo pridruživanje s Njim. I na ovaj način osoba takođe treba da uči dove za one koji negiraju (istinu), ovo čisti srce, izaziva uvjerenje I podiže hrabrost. Zbog toga, ukoliko Džemat ne posvoji ovo stajalište ne može biti nikakve razlike između njih I drugih. Važno je za mene kad se osoba sprijatelji s drugom na način vjere I neko među njegovom rodbinom bude ugrožen ili siromašan  da ta osoba prema njemu postupa sa izuzetnim strpljenjem I nježnošću I voli ih… Tako, oni od vas koji ste povezani sa mnom trebate postati zajednica o kojoj je rečeno (u hadisu) da je to zajednica čiji bliski prijatelji nisu nevaljali. Ovo je kratki sadržaj učenja predstavljenog u pogledu upijanja Allahovih atributa.’ (Malfuzat, tom III, str. 96-97)

Ovo je samo nekoliko isječaka iz ogromne riznice koju nam je dao Obećani Mesija a.s. I mi vidimo da je on ispunio dužnosti prihvatanja I primjenjivanja učenja Časnog Poslanika s.a.v.s. I Časnog Kur’ana. On nije jednostavno uzvikivao slogane o konačnosti poslanstva, zapravo je svaka njegova riječ I djelo bilo u potčinjenosti njegovom učitelju. On je nalagao I savjetovao svoje sljedbenike da se takođe drže ovog učenja. Da nas Allah osposobi da ispunimo dužnosti što smo uključeni u Džemat Obećanog Mesije I osposobi nas da ovo učenje stavimo u praksu I da nam Allah dadne ispravnu pronicljivost u visoki položaj Časnog Poslanika s.a.v.s. I da svijetu predstavimo istinsku sliku islama.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp