Halifatul Masih II: Biseri mudrosti

Kratki sadržaj

Nakon što je pozdravio sve sa „Assalamo-Alaikum wa Rahmatullah” – neka su mir I Allahova milost na vama, I svjedočio Allahovo Jedinstvo I da je Muhammed s.a.v.s Njegov Poslanik I sluga, I tražio zaštitu od šejtana, Huzur Aqdas (neka ga Allah ojača svojom snažnom pomoći) je proučio Fatihu I zatim rekao:

Mnogo je ljudi u svijetu koji učestvuju u besmislenim raspravama. Neki jedni drugima kažu nepotrebne stvari u šali koje dovedu do argumenata i nesloge. Govoreći bez razmišljanja, nepotrebne, besmislene stvari koje nemaju nikakvu korisnu svrhu i koje vode samo do poteškoća i svađe. Časni Kur’an je zabranio vjernicima da ulaze u takve bez koristi besmislene  rasprave. Hazreti Musleh Maud r.a. je spomenuo u vezi ovoga primjer koji je Obećani Mesija a.s. davao.

Časni Kur’an kaže:

‘. I oni koji ne svjedoče lažno, I kad prolaze pored nečeg besmislenog, prolaze dostojanstveno’ (25:73)

Jedna od karakteristika vjernika je da zaobiđe besmilene rasprave bez obraćanja pažnje. Dat je primjer žene. Ona se uvijek interesuje za ove besmislene , bez ikakvog cilja stvari, ali ovih dana izgleda da se I muškarci nalaze u istom položaju.

Na primjer žene se raspituju koliko određeni proizvodi koštaju ili gdje su pripremljeni i ovo su primjeri zaista beskorisnog i besmislenog razgovora koji su čisto svjetovne rasprave koje nemaju nikakvu korisnu svrhu i koje zaista ponekad mogu imati štetan utjecaj na žene koje sjede u blizini. On kaže da sve dok žena ne dobije cijelu historiju proizvoda ona nije zadovoljna.

Obećani Mesija a.s je ispričao o tome kako je jedna žena imala prelijep zlatni prsten, na koji niko nije obraćao pažnju. Ona se toliko razbjesnila da je zapalila svoju kuću i kad su ljudi došli da je pitaju je li išta spašeno, ona je rekla ništa osim ovog prstena. Jedna žena je došla i upitala ju je kad je napravila taj prsten, koji je zaista prelijep. Žena joj je odgovorila, da si me pitala to pitanje ranije kakve bi bilo potrebe da moja kuća bude zapaljena.

Hazreti Musleh r.a. je rekao da ova navika nije karakteristična samo za žene nego da I muškarci pate od nje. Nakon pozdravljanja, počinju se raspitivati odakle dolaziš, gdje ideš I koliko zarađuješ. Zašto je ovo potrebno? Zatim, tu je primjer zapadnih zemalja, on kaže, mi nikada ne vidimo da se tamo neko raspituje o nečijoj plati ili obrazovanju ili poslu. Besmislene stvari nisu samo one koje mogu dovesti do štete, već sve što nema koristi spada u listu stvari koje trebamo izbjegavati.

Obećani Mesija definiše te stvari kao one koje ne proizvode štetu ili korist. Ovo su besmislene stvari za koje je rečeno da vjernik treba izbjegavati. Za vjernika je uslov da sve njihove rasprave trebaju biti sa nekim ciljom  I on treba izbjegavati svaku vrstu besmislenih I beskorisnih stvari. Ali, ako sprovedemo anketu, vidjet ćemo da se mnogo ljudi upušta u takav besmislen razgovor.

Huzoor (ab)  je rekao da će ispričati još jedan bitan događaj od Obećanog Mesije a.s. koji je pripovjedao  Hazreti Musleh Maud r.a.  Nakon raspitivanja,  saznao je da se sve ovo dešavalo zbog smrti kralja Ranjit Singha.

Obećani Mesija a.s. je ispričao slijedeću priču kako je jednom jedna skromna osoba hodala Lahorom I srela grupu ljudi koji su uzvikivali I plakali. Iako je bilo nekih kraljeva koji su strogi ali Ranjit Singh je bio odgovoran za uspostavljanje mira. Bio je također u mjeri u mirnom odnosu sa muslimanima. Muslimani su također služili pod njegovom vlašću. Otac Obećanog Mesije a.s. je također služio u velikoj mjeri pod njegovim zakonom. Osoba je upitala zašto su ljudi tako uznemireni zbog njegove smrti. Rekao je kako je I njegov vlastiti otac umro I kakve veze Maharaja Ranjit Singh ima s tim. Pouka koju nam Obećani Mesija a.s. želi prikazati jeste da te stvari koje su drage osobi su ono što se čini velikim u njihovim očima. Iako je Ranjit Singh uticao na hiljade, ovog čovjeka nije interesovalo, jer za njega njegov otac koji se velikodušno brinuo o njemu , je onaj koji je bitan.

Čak i neke malene stvari se čine velikim jer ih trebamo ali zbog nedostatka znanja mi smatramo velike stvari malim.Čak i ako djetetu damo jako skup dijamant, hoće li ga to zaista zanimati?

Trebamo se skoncentrisati na to da poštujemo naše društvo kao cijelinu, ne samo unutar naše ograničene sfere. Kada jedan Ahmadi napravi nešto dobro u društvu to se ne odražava samo na njegovu reputaciju već I na džemat. I tako putevi napredovanja su očiti ukoliko proširimo našu sferu samilosti. Svijet će shvatiti da jedino istinska učenja islama mogu dovesti do pravog mira.

Neki ljudi učine male žrtve i misle da su učinili nešto veliko ili misle da su učinili veliku uslugu.

Obećani Mesija a.s. je spominjao jedan događaj u pogledu takvih ljudi. Kažu da je neki čovjek primio nekoga u goste. On je pretjerao u gostoprimstvu. Na kraju, kad je gost trebao da ode on mu se izvinjavao da nije bio u stanju da u cjelosti ispuni dužnosti gostoprimstva jer mu je žena bila bolesna i zbog drugih okolnosti i rekao je da se nada da će mu oprostiti ove manjkavosti.

Gost je rekao: Ja znam da ti ovo govoriš jer želiš da te ja pohvalim ali ti trebaš meni biti zahvalan.’ Domaćin je rekao da to uopće nije bila njegova namjera. Gost je na to kazao: Vidi,  treba da shvatiš da sam ja mogao zapaliti tvoju kuću dok si ti pripremao hranu. Činjenica je da ja to nisam uradio i zar ovo nije velika usluga? Ti trebaš meni biti zahvalan’ Domaćin mu se zahvalio što nije zapalio njegovu kuću.

Vjernik treba biti zahvalan drugima umjesto da traži zahvalnost od drugih.

Jedanput je neki kralj koji je bio veoma naklonjen i impresioniran s nekim piirom (vjerskim vodićem) i stalno govorio jednom od svojih vezira da mora otići i sresti se s njim. Ali pošto je vezir poznavao stvarnost o ovom piiru svaki put bi nekako izbjegao da ode. Ali jedanput kad je kralj otišao ovom piiru poveo je sa sobom i svog vezira. Piir je naveo potpuno pogrešan navod iz historije i vezir je rekao da je ovim pokazano samo potpuno neznanje; i kralj je izgubio svako poštovanje prema Piiru. Obećani Mesija je ovo spominjao i onda rekao da trebamo voditi računa i znati o svom okruženju. Važno je razumjeti tradicije i prakse mjesta gdje pojedinac ide.

Sada se našim misionarima postavljaju pitanja o stanju u svijetu. Svi misionari trebaju držati korak sa znanjem historije, geografije, medicine, načina koji se odnose na govor i o skupovima – barem do stepena neophodnog da budu u stanju da se pridruže skupovima cijenjenih ljudi. Ovo uopće nije teško postići. Sve što se traži je malo napora. Zato trebate čitati osnovne  knjige o ovim poljima znanja. Osim ovoga, ponekad kad naši misionari budu upitani o sadašnjem stanju stvari oni nisu u stanju dati odgovarajući odgovor jer ne drže korak sa znanjem o onome šta se događa u svijetu ili nisu istraživali ove stvari u dubinu. Pod takvim okolnostima svjetovni ljudi odlaze sa lošim dojmom i ponekad primimo prigovore.

Obećani Mesija a.s. je rekao kako je neki čovjek imao dva sina. On je svoj imetak podijelio među njima. Mlađi sin je uzeo svoj imetak i otišao daleko i izgubio sve što je imao. Kad je izgubio sve završio je kao obični radnik. Ali vidjevši da nije u stanju čak da se prehrani iako radi i da njegov otac zapošljava mnogo takvih sluga koji su u stanju da vode brigu o sebi, on je odlučio da ode svom ocu i traži takvo zaposlenje. Otac mu je sa zadovoljstvom izašao u susret i proslavio sinov povratak tako da je naredio da se zakolje životinja u čast njegovog povratka i sreće.

Kad je drugi sin stigao, nije mu se dopala činjenica da se na takav način proslavlja povratak mlađeg sina – onoga koji je izgubio sam svoj miraz. On je rekao svom ocu kako mu je uvijek bio poslušan a da ipak nikada nije tako lijepo postupano prema njemu kao prema bratu. Otac je rekao: Ti si uvijek bio sa mnom i sve što ja imam je i tvoje ali ovu sreću proslavljamo zato što je moj sin bio izgubljen i kao mrtav ali sada smo ga našli i on se vratio u život.

Kad pojedinac prizna svoje mahane pred Bogom, Bog im se okreće s milošću i prima njihovo pokajanje. Zato naučite da opraštate svojoj braći koji vam dođu čistog srca priznavajući svoje nedostatke.

Također molite Boga za one koji ne traže oprost.

Trebate ojačati svoju ličnost i nemojte biti podcjenjivi. Obećani Mesija je pripovijedao jednu priču. Neki kralj je volio patlidžan. Kad je njegov sluga to saznao počeo je hvaliti odlike patlidžana. Poslije nekoliko dana kralj se razbolio i rekao da ne voli patlidžane. Kad je ovo čuo isti sluga je počeo govoriti loše stvari o patlidžanima.

Čovjek koji ga je vidio da ovo čini rekao mu je kako je prije nekoliko dana hvalio patlidžan a sada govori tako loše stvari o tome. Ovaj sluga je rekao: Vidi, ja sam sluga kralja a ne patlidžana.

Ovo je karakter koji vidimo kod muslimana danas. Muslimani trebaju pokazivati najsnažniji karakter i postupke ali mi smo svjedoci da su oni najviše oklevetani. Nema pitanja o tome da su utemeljeni na istini. Gdje god muslimani vide i trunku koristi oni se okreću u tom pravcu. Vođe i stanovništvo su jednaki.

Osnivanje odnosa sa Allahom čini da osoba riješi svoje poslove. Ovaj odnos se uvećava samo sa bogobojaznošću. Mi, Ahmadi muslimani koji tvrdimo da smo prihvatili Mesiju a.s. trebamo poprimiti učenja islama i popraviti svoje živote. Mi trebamo osnovati vezu s Bogom i živjeti svoje živote u skladu s tim. Ako budemo bogobojazni i budemo imali strah od Boga, samo onda se možemo osvjedočiti u uspjeh. Meleki će nam pomoći, InšaAllah.

Svi mi trebamo misliti o tome kako utemeljiti bogobojaznost i zasnovati vezu s Bogom. Kad svjetovni čovjek može imati koristi od svojih svjetovnih odnosa sa svjetovnom osobom onda odnos s Bogom nam može pomoći hiljadu, sto hiljada puta više od ovoga.

Neki čovjek je išao na put i ostavio novac kod nekoga. Po povratku je tražio svoj novac ali je čovjek kojem je dao rekao da nikakve pare nisu ostavljene kod njega. Na kraju je ovaj čovjek prigovorio kralju i kralj je odlučio da mu pomogne. Rekao je da slijedi korake koji će primorati ovu osobu da misli kako on ima dobre veze s kraljem i da se predomisli i vrati mu novac.  Kralj je u prisustvu te osobe kojoj je dat novac započeo dugu diskusiju s davaocem novca i kad je čovjek kojem je bio dat novac na čuvanje vidio ovo, odlučio je da vrati novac.

Zašto da se brinemo o suprotstavljanju svijeta? Mi se trebamo usredsrediti na razvijanje svoje ljubavi prema Bogu. Istinski uspjeh je da sebe prepustimo na pragu Božijem.

Istinski vjernik je blizak sa istinskim prijateljem. Jedanput je neki otac rekao svom sinu da niko od njegovih prijatelja nisu istinski prijatelji, da se druže s njim samo da izvuku korist. Otac je rekao da je našao samo jednog istinskog prijatelja u cijelom svom životu. Otac je želio da sinu da priliku da ispita svoje prijatelje. Kad mu nije dao novac koji je tražio i kad su prijatelji shvatili da mu njegov otac više ne pomaže udaljili su se od njega i napustili ga. Sin je otišao svojim prijateljima ili niko nije želio da se sretne s njim. On je rekao svom ocu da su svi oni nevjerni.

Otac je rekao da će ga sada upoznati sa svojim prijateljem. Stigao je na vrata kuće svog prijatelja u mrtvoj noći i pokucao na vrata. Ali prijatelj nije izašao dugo vremena i sin je mislio da je i njegov prijatelj isti. Ali poslije dugo vremena očev prijatelj je došao i objasnio je da se zadržao zato što je mislio da mu treba neka pomoć i zato je došao sa sabljom, vrećom novca i sa svojom ženom da mu ponudi pomoć koju možda treba.

On je donio sablju u slučaju da je njegov prijatelj bio u opasnosti. Donio je sumu novca da mu financijski pomogne. I doveo je svoju ženu u slučaju da je njegov prijatelj bio bolestan. Otac je rekao da nije imao na umu nikakvu teškoću, da je tu samo da svog sina pouči lekciji. Ovo je primjer dobrog prijateljstva. Naše prijateljstvo s Bogom treba biti daleko veće.

Vjernici trebaju iskreno moliti Boga. Bog je stvorio stvari za vašu udobnost.  Bog ispunjava vaše želje bez mjerenja i ako ne ispuni jednu želju vi postajete obeshrabreni. Oni koji ne ispunjavaju dužnosti ibadeta trebaju procijeniti sebe. Oni koji ne uspiju dati prednost vjeri trebaju procijeniti sebe. Oni koji su došli u zapadne zemlje radi Ahmadijata ali nisu ispunili svoje dužnosti trebaju procijeniti sebe.

Mi se trebamo pripremiti za žrtvovanje radi Boga. Gdje god postoji istinska ljubav, ne traži se logički temelj. Kad iznosimo tvrdnje o poslušnosti, one ne traže razjašnjenje. Kad Bog objavljuje, istinski vjernici voljno prihvataju i prave planove kako da ispune Božije planove.

Bog je poslao Časnog Poslanika s.a.v.s. radi upute čovječanstva i on je napravio planove kako da ostvari svoje ciljeve. Sada je 126-127 godina otkad je počela Nova era. Koliko nas se uistinu zamislimo nad tim  zašto nam je data ova radost? Mnogi su očekivali Mesiju i umrli. Ovaj dan uspjeha i sreće dat je zato što je Bog uzdigao jednog pojedinca radi čovječanstva.

Plač i smijeh nisu Božije odlike, ali u stvari velike ljubavi, On može pokazati svoja osjećanja.. Da se Bog može smijati On bi se nasmijao na to kako je jedan pojedinac ustao da se suprotstavi svijetu. Bog bi plakao da može kad vidi osobu duboko u ljubavi prema Njemu. Prethodni primjer prijateljstva nije ništa u poređenju sa prijateljstvom s Božijim poslanicima. Odnos poslanika s Bogom je mnogo višeg stepena.

U stvarima ljubavi, siromašan prijatelj je izašao sa sabljom, imetkom i sa svojom ženom da pomogne svom prijatelju. Kad osoba istinski voli, njegova čula su ostavljena u stranu. Kad je neko zabrinut, čula su ostavljena u stranu. Stvarnost je da su emocije i ljubav istiniti.

Kad Bog objavi Vjerovjesnicima da Bog, Koji gleda na cijeli svijet traži od Svojih Vjerovjesnika da Mu pomognu, Vjerovjesnik ne kaže: Kako Ti ja mogu pomoći kad si Ti Staratelj cijelog svemira? Vjerovjesnik kaže: Ja sam ovdje, ja sam ovdje, ja sam ovdje.

Od danas je prošlo 126 godina otkad je Bog digao Svoj glas i pozvao jednog pojedinca u Kadianu koji je bio u osamljenosti. Taj Bog je rekao: Svijet je Mene napustio. Ja trebam pomoć, o moja stvorenja, pomozite Mi! Taj pojedinac nije mislio da je Bog svemoćan- kako Mu ja uistinu mogu pomoći?

Taj pojedinac je ustao i rekao: O moj Gospodaru, ja sam spreman, ja sam spreman, ja sam spreman. Ja ću spasiti svijet s ovom vjerom.

Kad mi tvrdimo da smo u zagrljaju najrevnijeg poklonika našeg voljenog Poslanika s.a.v.s., kad mi vjerujemo da je islam ušao u svoju eru preporoda i da će stići do svih krajeva svijeta – ako smo ušli u njegovo okrilje da budemo pomagači Mesije a.s. onda trebamo kazati: Lebejke i preporučiti se.

Izrazite svoju ljubav prema Bogu, Njegovom Poslaniku i Njegovom Mesiji. Procijenjujte sebe i procjenjujte svoje standarde.

Da nas Allah osposobi da tako činimo.

Sva hvala pripada Allahu. Mi Njega hvalimo, mi od Njega molimo za pomoć i tražimo Njegovu zaštitu. Mi se Njemu povjeravamo, mi samo Njemu vjerujemo i tražimo zaštitu od zla. Koga god On uputi na Pravi put, niko ga ne može zavesti. On je Jedan i nema druga. Mi svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. O robovi Allahovi! Da Allah bude milostiv prema vama. Zaista vam Allah naređuje da postupate pravedno. Zabranjujte zlo koje činito sami sebi i zlo koje pogađa druge. On vas upozorava da ne budete nemarni. Sjećajte se Allaha i On će se takođe sjećati vas. Pozivajte Njega i On će odgovoriti vašem pozivu. Zaista je spominjanje Boga najveća vrlina.